Lijepa završnica na dunjaluku i ahiretu pripada samo Allahovim bogobojaznim robovima i to je jedno od velikih kur’anskih pravila.
Da bismo istinski shvatili ovo pravilo, moramo se prisjetiti značenja takvaluka – bogobojaznosti, jer upravo nosiocima te plemenite osobine pripada obećana završnica.
Mnogo je definicija takvaluka, a jedna od njih najslikovitije dočarava istinsko značenje takvaluka u životu mu’mina. Pojašnjavajući značenje takvaluka, jedan od ispravnih prethodnika rekao je: “Da li si išao stazom koju sa svih strana obavija različito trnje? Da li ćeš čuvati svoju odjeću od trnja? Upravo tako istinski mu’min čuva odjeću svog islama i imana od bodlji raznih grijeha i nepokornosti.”
Musa, alejhis-selam, i lijepa završnica
Govoreći o Musau, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “Musa reče narodu svome: ‘Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod bit će za one koji se budu Allaha bojali.’” (El-A‘raf, 128)
Šta je to sve Musa, alejhis-selam, proživio iskazujući strpljenje na Pravom putu, da bi mu se reklo da lijepa završnica pripada bogobojaznim, odnosno Musau, alejhis-selam, i njegovim istinskim sljedbenicima? Ili je pak lijepa završnica došla Musau, alejhis-selam, na pladnju rahatluka?
Musa, alejhis-selam, rođen je u Egiptu, u narodu Benu Israil, koji su bili u ropstvu kod faraona, u godini u kojoj su muška djeca Benu Israila bila ubijana. Kako bi mu sačuvala život, majka ga baca u rijeku Nil u kojoj ga pronalaze faraonovi dvorjani. Faraon ga prima na svoj dvor i Musa, alejhis-selam, odrasta u faraonovom okrilju, a potom odlazi u današnju Palestinu u kojoj boravi desetak godina, služeći dobrom Allahovom robu Šuajbu, a zatim se vraća u Egipat kao vjerovjesnik. Faraon i njegova svita utjerivali su ga u laž, nazivali pogrdnim imenima i govorili da svojim “sihrom” želi da protjera faraona i njegov narod iz njihove zemlje. Postojano i stameno stojeći na braniku svoje vjere, Musa, alejhis-selam, jasnim ajetima pobjeđuje faraona, njegovu svitu i sihirbaze, sa Allahovim dopuštenjem, da bi na kraju izašao sa svojim narodom iz Egipta. Faraon i njegova vojska slijedili su ga i sustigli kod Crvenog mora. U tom trenutku Crveno more nalazilo se ispred Musaa, alejhis-selam, a faraon i njegova vojska iza njega. Na prvi pogled, bila je to bezizlazna situacija. Ali, tada Musa, alejhis-selam, udara more svojim štapom i more se Musau i njegovom narodu, sa Allahovim dopuštenjem, rastvara i pred njima se ukazuje put, a faraon i njegova vojska bivaju potopljeni. Musa, alejhis-selam, umire prije ulaska u obećanu zemlju.
U prethodnom ajetu Allah nam poručuje: ako hoćete da vam pripadne lijepa završnica na dunjaluku i ahiretu, kao što je pripala Musau, alejhis-selam, onda se ugledajte na njega.
Nuh, alejhis-selam, i lijepa završnica
Uzvišeni Allah obraća se Svom miljeniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem: “To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.” (Hud, 48)
Uzvišeni Allah obraća se Svom Poslaniku, , sallallahu alejhi ve sellem: “O Muhammede! Ti i tvoj narod ništa niste znali o Nuhu, alejhis-selam, dok ti Mi nismo objavili kazivanje o njemu. Strpi se kao što se on strpio i sigurno, kako je njemu pripala lijepa završnica na dunjaluku i ahiretu, pripast će i tebi i tvojim sljedbenicima.
Nuh, alejhis-selam, poslan je narodu koji se odao širku nakon tevhida. U svom narodu Nuh, alejhis-selam, proveo je devet stotina pedeset godina, i na različite načine: javno, tajno, grupno, pojedinačno, pozivao ih da vjeruju u Jednoga Boga i da samo Njega obožavaju. Nije ostavio nijednu metodu pozivanja u islam a da je nije iskoristio. Međutim, njegov narod nije prihvatao njegov poziv. Nazivali su ga pogrdnim imenima, prijetili mu ubistvom, da bi ih na kraju Allah kaznio potopom, iz kojeg su bili spašeni samo Nuh, alejhis-selam, i mu’mini, a potopljeni svi nevjernici. Stoga, ko želi da ima lijepu završnicu na dunjaluku i ahiretu, mora da uzme sebi Nuha, alejhis-selam, za uzora.
Muhammed, alejhis-selam, i lijepa završnica
Obraćajući se Svom Miljeniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah kaže: “Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.” (Ta-ha, 132)
Uzvišeni Allah naređuje Svom Poslaniku da obavlja namaz i da se u tome strpi, a naređuje mu i da svojoj porodici naredi da obavljaju namaz, s tim da je ta naredba usmjerena i prema nama i našim porodicama. Zatim Uzvišeni Allah pojašnjava da zauzetost obavljanjem ibadeta i namaza ne umanjuje nafaku i opskrbu, jer opskrba je u rukama Er-Rezzaka, Onoga koji opskrbljuje sva stvorenja, a samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep završetak.
Karun i ružna završnica
Govoreći o Karunu, Uzvišeni je Allah rekao: “Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj.” (El-Kasas, 83) U ovom ajetu navodi se primjer osobe kojoj ne pripada lijepa završnica, čime nam se želi reći: ne budite kao on, već budite kao oni koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, pa će vam pripasti lijepa završnica kao što je pripala i njima. Karun je bio pripadnik Musaovog naroda, tlačio ih je, a bilo mu je dato toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi.
“Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!”, govorili su mu ljudi iz naroda njegovog, “i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim”, govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I izađe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!”, govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, “on je, uistinu, presretan.” “Teško vama!”, govorili su učeni, “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.” I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?” (El-Kasas, 76–82)
U ovim ajetima ukazuje se na osobine onih kojima pripada lijepa završnica: takvaluk, bogobojaznost, strpljenje, obavljanje namaza, naređivanje da se obavlja namaz, želja da se na Zemlji ne oholi i ne čini nered.
Molim Uzvišenog Allah da nas učini od onih kojima pripada lijepa završnica i na dunjaluku i na ahiretu!