Uzvišeni Allah kaže: “I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili.” (El-Bekara, 83)
U lijepe riječi se, između ostalog, ubraja: savjetovanje ljudi da čine dobra djela i da se klone onoga što je ružno, podučavanje onome što će im koristiti, nazivanje selama, veselost i vedrina lica prilikom susreta sa njima i sl.
Ne mogu svi ljudi da pridobiju nekoga koristeći imetak, pa im to nije ni naređeno, ali zato im je stavljeno u obavezu da čine ono što su u mogućnosti, a to je dobročinstvo prema svim stvorenjima upućivanjem lijepih riječi. To obuhvata i napuštanje ružnog govora, pa čak kada su u pitanju i nevjernici. Zato nam Allah naređuje: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način.” (El-Ankebut, 46)
Svaki čovjek treba da koristi lijepe riječi i da čini korisna djela, te da izbjegava sve ono što je razvratno i što može nekoga uvrijediti. Čovjek treba da ima lijepo ponašanje, da bude blag i širokogrudan, da gleda ono što je najljepše kod svakoga, da bude strpljiv na nedaćama i uvredama koje ga zadese, ispunjavajući pri tome ono što mu je Allah naredio, želeći time nagradu od Allaha.
Lijepim riječima smatra se i savjetovanje ljudi da obavljaju namaz, jer se tako usmjeravaju na pokornost Allahu, te da daju zekat, što je vid dobročinstva prema ljudima. (Sa’di, Tejsirul-kerimir-rahman)
Uzvišeni Allah, kao što vidimo u spomenutom ajetu, naređuje da se svim ljudima upućuju lijepe riječi, kako to prenosi imam Taberi u svome tefsiru od Ataa b. Ebu Rebaha. (Pogledati: Taberi, Džamiul-bejan)
Imam Kurtubi u svom tefsiru navodi nekoliko tumačenja u vezi sa značenjem izraza husna – lijepe riječi, koji se spominje u citiranom ajetu:
● govorite ljudima da nema drugog boga koji zaslužuje da bude obožavan mimo Allaha i pozivajte ih da povjeruju u te riječi;
● recite ljudima istinu u pogledu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem;
● savjetujte ih na dobro, a odvraćajte od zla;
● govorite im lijepe riječi i uzvratite im ljepšim od onoga što biste voljeli da oni vame uzvrate.
Zatim Kurtubi zaključuje: “Sve ovo je podsticaj na lijepo ponašanje. Zbog toga, čovjek bi trebao ljudima upućivati lijepe riječi i biti vedrog lica, bez obzira na to da li se radilo se o dobročiniteljima ili grješnicima, sljedbenicima sunneta ili novotarima, ali to treba činiti bez popuštanja i kako njegov sagovornik ne bi pomislio da je on zadovoljan njegovim (pogrešnim) stavom. Uzvišeni Allah rekao je Musau i Harunu: ‘...pa mu (faraonu) blagim riječima govorite’ (Ta-ha, 44). Onaj ko se ljudima obraća nije bolji od Musaa i Haruna, a grješnik kojem se obraća nije gori od faraona, pa im je, i pored toga, Allah naredio da faraonu govore samo blage riječi i da mu se obraćaju na lijep način. Prenosi se da je Talha b. Omer kazao: Rekao sam Atau: ‘Kod tebe se okupljaju ljudi raznih stavova i čiji su prohtjevi (ideologije) različiti, a ja sam čovjek koji je žestok, pa ponekad izreknem grube riječi.’ Ata mu je rekao: ‘Ne činite to, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Ljudima lijepe riječi govorite.’ Ovim se ajetom obuhvataju i jevreji i kršćani, pa kako da se njime ne obuhvata neko čija je vjera ispravna?’” (Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an)
Riječi trebaju biti lijepe po svojoj formi i po svom značenju. One se trebaju izgovoriti na lijep i blag način, bez grubosti i žestine, i također treba da imaju korisno značenje. Svaki lijep govor je koristan i svaki koristan govor je lijep, kao što kaže šejh Usejmin. (Usejmin, Tefsirul-Fatihati vel-Bekara)
Kur’an podstiče na lijep govor
Mnogo je kur’ansko-hadiskih tekstova koji nas podstiču na lijep i koristan govor, a ovom prilikom spomenut ćemo samo neke, uz kraći komentar:
● “Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.” (Ibrahim, 24–25)
Imam Taberi u svome tefsiru navodi tumačenje Ibn Abbasa koji kaže da se pod lijepim riječima misli na svjedočenje da nema istinskog boga osim Uzvišenog Allaha. (Taberi, Džamiul-bejan)
Nema sumnje da su riječi la ilahe illallah najbolje i najljepše riječi koje može izgovoriti jedan čovjek i kojima može pozivati druge ljude, jer bez najljepših riječi ne može se doći do onoga što je najljepše, a to je Lice Uzvišenog Allaha. Te riječi su osnova za ulazak u Džennet i zato nam je obaveza da ih ljudima dostavljamo na najljepši način. Najljepše riječi, s najljepšim značenjem, treba izgovarati i dostavljati na najljepši način, kako bismo stigli do onoga što je najljepše: “A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu”, kako se kaže u 33. ajetu sure El-Fussilet.
● “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi.” (El-Isra, 53)
U ovom ajetu Uzvišeni Allah naređuje Svome robu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da naredi Njegovim robovima – vjernicima da govore samo pozitivne i lijepe riječi, a u protivnom šejtan bi mogao posijati neprijateljstvo među njima i loš govor pretvoriti u loša djela. (Pogledati: Ibn Kesir, Tefsir, skraćeno izdanje)
Ovim se naređuje svaki govor kojim se približava Uzvišenom Allahu, bilo da se radi o učenju, zikru, znanju, promoviranju dobra i otklanjanju zla, lijepo se obraćati svim ljudima, kojeg god su statusa i položaja u društvu. Ukoliko se radi o situaciji kada se treba izabrati jedno od dva dobra, izrabrat će se ono koje je ljepše i bolje. (Tefsirus-Sa’di)
Bez imalo sumnje, lijep govor je nešto na što islam podstiče, jer to je najbolji način da se ostvari cilj kojem bi morao težiti svaki musliman, a to je blagostanje na ovom i sreća na onome svijetu.
Kur’an se treba učiti na lijep način, bez žurbe i promišljajući; Allaha treba spominjati na lijep način i lijepim izrazima, dozivajući Ga najljepšim imenima i svojstvima; sve ono što je korisno treba među ljudima širiti na najbolji način, a isto tako i zlo treba otklanjati najljepšim metodama koje je koristio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
● “Oni su bili nadahnuti da govore lijepe riječi i bili su nadahnuti na Put Onoga koji je hvale dostojan.” (El-Hadždž, 24)
Nakon što je Uzvišeni Allah opisao nagradu koja čeka sve one koji budu vjerovali i dobra djela činili, spomenuo je i svojstva onih koje ta nagrada čega, kazavši: “Oni su bili nadahnuti da govore lijepe riječi...” (El-Hadždž, 24)
Prije svega ovdje se, prema nekim tumačenjima, misli na riječi la ilahe illallah koje su izgovarali vjernici na ovome svijetu i po kojima su postupali, shodno njihovom značenju, hodeći tako pravim putem, odnosno putem islama koji jedini vodi do spomenute nagrade, dok, prema nekim mufesirima, lijepe riječi koje su izgovarali označavaju Kur’an ili savjetovanje na dobro i odvraćanje od zla. (Pogledati: Begavi, Mealimut-tenzil, i Ibn Dževzi, Zadul-mesir)
● “K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima.” (Fatir, 10)
Prema jednom tumačenju, ovdje se pod lijepim riječima također podrazumijeva kelimei-šehadet – la ilahe illallah, ali sam izraz obuhvata i druge zikrove, kao i dovu, učenje Kur’ana i prenošenje korisnog znanja. (Ibn Džuzejj, Et-Teshil li ulumit-tenzil) Također, ovim se misli, općenito na svaku vrstu lijepog i korisnog govora. (Tefsirus-Sa’di)
Sunnet podstiče na lijep govor
Neki od hadisa koji nas podstiču na lijep govor jesu sljedeći:
● Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Nema zaraze (bez Allahovog određenja, koja prelazi sama od sebe), niti zloslutnje (s pticama). Sviđa mi se slutnja na dobro (optimizam).” “A šta je slutnja na dobro?”, upitali su. “Lijepa riječ”, odgovorio je. (Buhari i Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom podstiče nas da budemo optimisti i da ljudima uvijek govorimo lijepe riječi koje će ih ohrabriti i koje će im uliti nadu. Lijepa riječ čovjeka čini sretnim i širokogrudnim. Optimizam donosi korist i podstiče čovjeka na aktivnost i zbog toga ljudima treba govoriti ono što će biti uzrokom poboljšanja njihovog stanja. (Pogledati: Usejmin, Šerhur-Rijadis-salihin)
● Adijj b. Hatim prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Čuvajte se Vatre, pa makar i s pola datule. Ukoliko ne budete imali ni toliko, onda lijepim riječima.” (Buhari i Muslim)
U ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da se čuvamo Vatre tako što ćemo činiti dobra djela, pa makar to djelo bilo i udjeljivanje pola datule. Dakle, ništa od sadake ne treba omalovažavati, pa makar ona bila i mala. Ukoliko nismo u stanju da udijelimo ni koliko je pola datule, onda se ljudima treba obraćati na lijep način, unoseći radost u njihova srca ili pak učenjem lijepih zikrova, jer sve to ima status pomaganja siromaha. (Ali el-Kari, Mirkatul-mefatih)
● Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Buhari i Muslim)
Ovim se hadisom podstiče na čuvanje jezika, osim od onoga što je dobro i korisno. Zbog toga se kaže: “Ako je govor poput srebra, onda je šutnja zlato.” Koliko je samo izgovorenih riječi koje su ljudima donijele ogromnu štetu i treba znati da je čovjek vlasnik riječi sve dok je ne izgovori. Onog trenutka kada je izgovori, ona postaje njegov vlasnik. (Usejmin, Šerhul-Erbeiinen-nevevijje)
● Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kazao: “Lijepa riječ je sadaka.” (Buhari i Muslim)
Dakle, sadakom se smatra lijepa riječ, bilo da je to riječ zikra – slavljenja i veličanja Allaha, ili lijepa riječ upućena ljudima. Najljepša riječ je Allahov govor – Kur’an i svaka proučena riječ iz njega smatra se sadakom. (Usejmin, Šerhul-Erbeiinen-nevevijje)