Menu

Malezija – dragulj islamskog ummeta

Tema Islamski atlasČitanje 14 minuta
Malajski prolaz je i u srednjem vijeku bio važan za trgovinu. Trgovci muslimani dominirali su međunarodnom trgovinom u Arapskom moru, Bengalskom zaljevu i Istočnom kineskom moru. Zajednička vjera, visok stepen povjerljivosti u poslu i univerzalni šerijatski zakoni trgovine omogućili su muslimanima da uspostave trgovačku mrežu koja povezuje obale Istočne Afrike, juga Arabijskog poluotoka, Perzijskog zaljeva i Malabara, sa ostrvima Indonezije i južne obale Kine. Već u ranom 8. stoljeću postojao je muslimanski trgovački centar u Kantonu. Obala Malajskog poluostrva bila je kosmopolitanska gdje su trgovci iz Malabara, Arabije i Afrike živjeli i dolazili u kontakt sa autohtonim malajskim narodom i Kinezima. Malajsko poluostrvo puno je prirodnih resorsa.
U vremenu niskog stepena naučnog i kulturnog razvoja zemalja gdje su muslimani većina, Malezija je primjer spajanja visokog nivoa prakticiranja vjerskih propisa i razvoja na polju nauke, ekonomije i industrije. Također, Malezijci i ostali azijatski narodi poznati su po tome da su relativno lojalni i jedinstveni, što je jedna od pozitivnih osobina jednog naroda. I upravo sad kad se u svjetskim medijima danonoćno govori o muslimanima i islamu u negativnom kontekstu, osjeti se potreba da se, barem na trenutak, pažnja usmjeri prema ovoj zemlji i muslimanima koji tamo žive. U svjetlu toga, ovo je pokušaj ulivanja nade narodu na našem govornom području da nije nemoguće biti dobar musliman ili muslimanska i istovremeno napredan na polju nauke i industrije.

Dolazak islama na ovo područje

Malajski prolaz je i u srednjem vijeku bio važan za trgovinu. Trgovci muslimani dominirali su međunarodnom trgovinom u Arapskom moru, Bengalskom zaljevu i Istočnom kineskom moru. Zajednička vjera, visok stepen povjerljivosti u poslu i univerzalni šerijatski zakoni trgovine omogućili su muslimanima da uspostave trgovačku mrežu koja povezuje obale Istočne Afrike, juga Arabijskog poluotoka, Perzijskog zaljeva i Malabara, sa ostrvima Indonezije i južne obale Kine. Već u ranom 8. stoljeću postojao je muslimanski trgovački centar u Kantonu. Obala Malajskog poluostrva bila je kosmopolitanska gdje su trgovci iz Malabara, Arabije i Afrike živjeli i dolazili u kontakt sa autohtonim malajskim narodom i Kinezima. Malajsko poluostrvo puno je prirodnih resorsa.

Oko 1390. godine princ sa Jave, Paramesvara, bio je prisiljen da napusti svoju zemlju. Sišao je na kopno na zapadnoj obali Malaje sa otprilike hiljadu lojalnih mladića i skoro deset godina princ je živio od gusarstva. U to vrijeme Sijam (današnji Tajland) bio je imperijalna moć u toj regiji. Paramesvara je istjerao Sijamce i osnovao je grad Malaka 1403. godine. Princ je stimulirao mirnu trgovinu. Poznatost i napredak tog centra trgovine rasli su i privlačili međunarodnu pažnju. Muslimani su dominirali trgovinom u Indijskom okeanu. Arapski je za razne trgovce u ovoj regiji postao jezik kojim su komunicirali, a islam je napredovao na ostrvima Indonezije. Na drugoj strani Malajskog prolaza, pojavilo se snažno muslimansko kraljevstvo Aćeh. Lokalne priče kažu da se 1405. godine princ Paramesvara, nakon što je primio islam, oženio princezom iz palače Pasai i promijenio je ime u Sultan Iskender Šah.

Sljedeće godine, Ču Tin, kineski car, poslao je delegaciju pod vođstvom Jin Činga da ponudi trgovinu i prijateljstvo. Ponuda je draga srca prihvaćena jer Sultan je bio pod rastućim vojnim pritiskom Sijamaca sa sjevera. Godine 1409. kineski admiral Zeng Ji (inače poznat kao admiral Ho) posjetio je Malaku na čelu velike flotile ogromnih brodova. Admiral Zeng Ji bio je najveći moreplovac 15. vijeka i on je bio musliman. Car Kine postavio je ovog admirala za veliko putovanje, shvaćajući važnost islama u regiji Indijskog okeana. Zeng Ji nastavio je svojom flotilom u Aćeh, Sri Lanku, Kalikut, Bijapur, Hormus, Aden, Džeddu, Zandž, Zanzibar, Šofala i potom prema jugu, prolazeći pored mjesta koje se danas zove Rt Dobre Nade, prema zapadnoj obali Afrike. Admiral Zeng Ji donio je i poziv Sultanu Iskenderu da posjeti Peking. Godine 1411. Sultan Iskender Šah posjetio je Kinu, gdje su ga srdačno primili i dali su mu mnoge poklone. Malaka je dobila status “najdraže nacije” od strane Kine i ušla je u obostrane sporazume odbrane kako bi se suzbila dalja napredovanja iz sadašnjeg Tajlanda prema Malajskom poluostrvu. Nakon povratka, Sultan Iskender Šah vladao je kao dobronamjeran kralj. On je pozvao muslimanske učenjake čak iz Meke, cijenio ih je i podsticao na širenje islama. Malaka nije postala samo centar međunarodne trgovine, nego i centar islamskog učenja i skupa nagrada za koju se trebalo boriti u narednim stoljećima u kojima su rasle evropske imperije.

Sultan Iskender Šah umro je 1424. godine. Njegov mezar nije pronađen jer, kada su Portugalci zauzeli Malaku 1510., iskopali su mezare svih sultana Malaja i uništili su nišane. (Prof. dr. Nazeer Ahmed: Malaysia, Introduction of Islam into, historyofislam.com)

Demografska slika

U Svjetskom almanahu demografske istorije muslimana detaljno se opisuje demografska slika stanovnika te zemlje. Allah da nagradi autora tog djela za njegov ogroman trud koji je uložio da na povjerljiv i profesionalan način sakupi podatke o svim zemljama svijeta u kojima žive muslimani. On je naveo sljedeće: “Malezija je, pored toga što je poznata po svom dominantno islamskom karakteru, istovremeno poznata i po vjerskoj šarenolikosti koja vlada unutar njenog stanovništva. Vjerske manjine bile su prisutne i u prošlosti, čak i nakon skoro kompletne islamizacije malajskog naroda u 15. i 16. stoljeću. Rapidne demografske promjene na štetu muslimana desile su se tokom uspostavljanja britanske vlasti u 19. stoljeću. Naime, Britanci su, zbog potrebe za radnom snagom, u ovu zemlju importirali ogroman broj kineskih i indijskih radnika. Sudeći prema zvaničnim informacijama, 1930-ih i 1950-ih udio potomaka ovih radnika u stanovništvu Malajskog poluotoka blago je dominirao nad autohtonim muslimanima Malajcima. Stvaranjem Malezijske federacije 1963. godine, došlo je do demografskih promjena u korist muslimana. U sastav Malezije, pored Malajskog poluotoka, ušli su i dijelovi britanskog Bornea, danas poznati i kao Sabah i Sarawak. Prema popisu iz 1970. godine, udio muslimana u odnosu na ukupno stanovništvo već je iznosio 50,04%, a 2000. godine njihov procenat u stanovništvu već je iznosio 60,36%. Prema rezultatima posljednjeg popisa iz 2010. godine, udio muslimana u stanovništvu Malezije iznosi 61,32%. Ukupan broj stanovnika na popisu iz 2010. godine iznosio je 28.334.135, a od toga je bilo 17.375.794 muslimana ili 61,32%. Budista je bilo 5.620.483 ili 19,83%, hrišćana je bilo 2.617.159 ili 9,23%, Hindusa je bilo 1.777.694 ili 6,27%, a ostalih 3,3% izjasnilo se kao: konfucijanisti, plemenske religije, ostale religije, nepoznate religije i oni bez religije.

Faktori koji se doprinijeli demografskoj reislamizaciji malezijskog društva su: visok natalitet, zatim pojačano iseljavanje nemuslimana i doseljavanja muslimana iz okolnih zemalja, ali i islamizacija nekih autohtonih naroda Sabaha i Sarawaka. Inače, islam je našao značajne pristalice među svim etničkim grupama ove zemlje. Prema popisu iz 2000. godine, islam je dominantna religija stanovništva svih malezijskih provincija, izuzev Sarawaka, u kojem relativnu većinu imaju hrišćani. Na području Malajskog poluotoka udio muslimana je najslabiji u provinciji Pulau Pinang. Ipak, i u ovoj provinciji, nakon dugogodišnje kineske demografske dominacije, muslimani, već prema popisu iz 2000. godine, čine relativnu većinu stanovništva.

Kako je već naglašeno, današnja Malezija je federacija sastavljena od država i federalnih teritorija koje se protežu na Malajskom poluotoku i na dijelu ostrva Kalimantan (Borneo). Da bi se stvorio konkretniji uvid u religijsku demografiju ove zemlje, potrebno je fokusirati se posebno na svaki od ova dva geografska područja. Jezgro malezijske države, bez sumnje, u svakom smislu predstavlja Malajski poluotok. Ovo je područje do uspostavljanja britanske uprave u 19. stoljeću bilo dominantno islamsko. Masovan priliv Kineza i Indijaca tokom ovog perioda znatno je promijenio demografsku sliku lokalnog stanovništva na štetu muslimana. Procjenjuje se da je u momentu stjecanja nezavisnosti od Britanaca 1957. godine odnos muslimana i ostalih na području Malajskog poluotoka bio veoma izjednačen. Prema podacima za 1960. godinu, udio muslimana u stanovništvu Malajskog poluotoka, koje je brojalo 6.278.758 osoba, iznosio je tek 49,8%. Vremenom se demografska slika popravila u korist muslimana. Udio muslimana u stanovništvu Malajskog poluotoka 1970. godine iznosio je svega 53,2%, da bi do 2000. godine, od ukupno 18.523.600 stanovnika, 63,1% bilo registrirano kao sljedbenici islamske religije. Prema popisu iz 2010. godine, na Malajskom poluotoku živjelo je 22.569.345 stanovnika, od čega je 63,88, odnosno, 14.417.337 registrirano kao muslimani. Izuzetno jak proces demografske islamizacije desio se na području Sabaha. Muslimani su ovdje prvobitno činili jaku manjinu koja je, prema popisu iz 1951. godine, iznosila 34,5% u odnosu na ukupno stanovništvo. Islam je u ovom području tradicionalno vezan za etničke grupe Malajaca i Bajau. Faktor koji je pozitivno utjecao na pozitivan razvoj ove religije jeste veoma jak priliv muslimanskih doseljenika sa područja Filipina, pogotovo nakon ulaska Sabaha u Malezijsku federaciju nakon 1963. godine. Jak porast muslimanskog stanovništva Sabaha pripisuje se i masovnim konverzijama u islam koje su se dogodile od 1960. godina. Prema popisu iz 2000. godine, islam je ispovijedalo 63,7% stanovnika ove provincije. Trend rasta udjela muslimana u ovoj provinciji nastavio se i do 2010. godine, kad je od 3.206.742 stanovnika, 65,37%, odnosno, 2.096.153 osobe, registrovano kao muslimani. Sarawak je jedina provincija Malezije u kojoj muslimani čine manjinu u odnosu na pripadnike drugih religija. Relativna većina stanovnika Sarawaka ispovijeda hrišćanstvo. (Edin Radončić, Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 114–121)

Ekonomija i industrija

Malezijska ekonomija je rastuća i relativno otvorena državno-orijentirana i odnedavno industrijalizirana tržišna ekonomija. Država igra važnu ali sve manju ulogu u vođenju ekonomskog aktiviteta kroz makroekonomske planove. Godine 2007. malezijska ekonomija bila je treća ekonomija po veličini u Južnoistočnoj Aziji i 29. najveća ekonomija svijeta, gledajući kupovnu moć. Stepen rasta od 2007. Iznosi od 5% do 7%.

Pošto je Malezija jedna od tri države koje kontroliraju Malajski prolaz, međunarodna trgovina igra veliku ulogu u njenoj ekonomiji. U određenom momentu, Malezija je bila najveći svjetski proizvođač lima, gume i palminog ulja. Proizvodnja ima velik utjecaj na ekonomiju ove zemlje. Malezija je najveći centar islamskog bankarstva i finansiranja. (princeton.edu)

Na našem tržištu, nažalost, trenutno nema auta Proton koje se dizajnira i proizvodi u Maleziji. Ovo auto može da konkurira sa nekim evropskim markama gledajući dizajn i tehniku. Proton je prodao preko 3,5 miliona auta u Maleziji između 1985. i 2013. 

Izazovi, prepreke i prijetnje

Iako su Malezijci poznati po tome da su relativno složan i lojalan narod, i oni se suočavaju sa određenim izazovima i problemima. Kao i u svakoj muslimanskoj zemlji, i u Maleziji je moguć porast utjecaja sekularnih struja i onih koji žele vidjeti da opada stepen prakticiranja vjerskih propisa. Također, političke podjele negativno utječu na život muslimana u Maleziji.

Muslimani u Maleziji već stoljećima žive zajedno sa raznim drugim narodima raznih vjera i nema bojazni da su oni velika opasnost po muslimane. Štaviše, u opisu demografske slike vidjeli smo da se broj muslimana povećava i da mnogi prelaze na islam. Međutim, ehlisunnetski pravac muslimana u Maleziji ipak se suočava sa nekim izazovima i prijetnjama. Oni koji tvrde da vole Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu porodicu, a ružno govore o njegovim ashabima, oni su prijetnja za muslimane u ovoj zemlji. To su šiije, potomci Ibn Sebe’a, raspirivača fitne u kojoj je ubijen treći pravedni halifa Osman b. Affan, radijallahu anhu. Kao i u drugim državama, oni na veoma perfidan način nastoje da prošire svoje iskrivljeno vjerovanje u mirnoj Maleziji, predstavljajući se kao dobronamjerni i prijateljski nastrojeni prema sunnijama. Na našem govornom području već postoji određeni broj sljedbenika šiijskog mezheba i oni više i ne kriju svoja ubjeđenja, nerijetko i javno preko društvenih mreža prijete sunnijama i nazivaju ashabe džehennemskim psima.

U Maleziju svoju ideologiju pokušavaju raširiti preko studenata i uspjeli su da naprave ugovore sa nekim obrazovnim ustanovama. Osnovan je i Institut za perzijske studije.

Jedan od perfidnih načina jeste pokušavanje da se budući suprug ili buduća supruga prevede na šiijski mezheb, kao uvjet za brak, što u praksi i uspijeva.

Ovaj problem širenja šiijskog mezheba ne smije da bude zanemaren i svi smo odgovorni za upozoravanje na ovo, neko u manjoj, a neko u većoj mjeri. Vjerske ustanove posebno imaju veliku odgovornost. Ima i onih u odgovornim ustanovama koji ovaj problem uopće ne smatraju problemom, međutim, postavlja se pitanje takvima: Da li biste smatrali problemom da vam se sutra kćerka uda za nekog mut’a brakom, to jest privremenim brakom uz dogovor određene sume novca na određeno vrijeme, sat ili dva, dan ili dva? A, uz to, da li bi problem bilo još da i ashabe počne da psuje?

Na kraju, ugledajmo se na Malezijce koji se relativno mnogo više pridržavaju vjere, ali su daleko ispred nas u pogledu nauke, ekonomije i industrije. Molimo Uzvišenog Allaha da sačuva muslimane u Maleziji i u drugim zemljama i da popravi njihovo stanje. Neka je salavat i selam na Njegovog posljednjeg poslanika i miljenika Muhammeda.