Menu

Metodologija prihvatanja i dokazivanja šerijatskim tekstovima

Tema AkidaČitanje 6 minuta

Jedna od Allahovih blagodati prema ovom ummetu jeste i upotpunjenost i savršenost ove vjere. Uzvišeni Allah kaže: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije preselio dok nije prenio poslanicu, izvršio povjereno i podigao (uspostavio) dokaz. Od njega se vjerodostojno prenosi da je rekao: “Ostavljam vas na ispravnom putu, čija je noć ista kao dan. Poslije mene sa njega neće skrenuti osim propalica.” (Ibn Madža, vjerodostojan)


Sve što je ljudima potrebno, a odnosi se na vjeru, nalazi se u Allahovoj Knjizi i sunnetu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah kaže: “A šta će biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji su pokorni.” (En-Nahl, 89)

Ibn Džerir et-Taberi u komentaru ovoga ajeta kaže: “Tebi smo, Muhammede, objavili ovaj Kur’an kao pojašnjenje za sve za čime ljudi imaju potrebu, od spoznaje dozvoljenog i zabranjenog, nagrade i kazne.” (Tefsirut-Taberi)

U komentaru riječi Uzvišenog Allaha: “U Knjizi Mi nismo ništa izostavili...” (El-En’am, 38), imam Kurtubi kaže: “Tj. u Levhil-Mahfuzu (Ploči čuvanoj). U njoj je potvrđeno ono što će se desiti. Rečeno je: To se odnosi na Kur’an, tj. od pitanja vjere nismo ništa izostavili i na sve smo ukazali u Kur’anu, ili putem jasnog pojašnjenog argumentiranja, ili smo spomenuli općenito, a pojašnjenje se dobiva od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili konsenzusom učenjaka ili putem kijasa (analogije) koji je potvrđen tekstom Kur’ana. Uzvišeni Allah kaže: ‘Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve’ (En-Nahl, 89); ‘A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili’ (En-Nahl, 44); ‘Ono što vam Poslanik dâ, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite!’ (El-Hašr, 7). U ovom ajetu i u ajetu sure En-Nahl (89) općenito je spomenuto ono što nije decidno spomenuto (u Kur’anu). A Allahova obavijest je tačna; On nije u Knjizi ništa izostavio a da ga nije spomenuo ili podrobno ili općenito. I On je rekao: ‘Sada sam vam vjeru vašu usavršio...’ (El-Maida, 3).” (EI-Džamiu li-ahkamil-Kur’an)

Usavršavanje vjere velika je blagodat i jedan od najuzvišenijih Allahovih darova sljedbenicima islama. Zato, kada su židovi rekli Selmanu el-Farisiju, radijallahu anhu: “Vaš Vjerovjesnik poučio vas je svemu, pa čak i kako ćete obavljati nuždu!”, Selman je na to rekao: “Da. Zabranio nam je da se okrećemo prema kibli prilikom obavljanja velike ili male nužde. Zabranio nam je da se čistimo od velike nužde desnom rukom, da se čistimo sa manje od tri kamena ili da se čistimo životinjskom balegom i kostima.” (Muslim)

Ebu Zerr el-Gifari, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napustio nas je a ni ptica sa dva krila nije letjela a da nismo o tome imali znanje.” (Ahmed i Ibn Hibban)

Ako se ovo jasno razumije, dolazi se do saznanja da su Kur’an i sunnet dva osnovna temelja dokazivanja u vjeri. Ljudima nisu potrebni drugi izvori osim onih izvora koji se na njima grade, kao što su konsenzus i analogija (idžma i kijas). Zato je imam Šafija rekao: “Nijednom sljedbeniku ove vjere ne dođe nekakva nedaća a da u Allahovoj Knjizi nema argument koji daje uputu o njoj.” (Er-Risale)

Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: “Rijetko kada se (šerijatskim) tekstovima ne obavještava ili semantičkim (značenjskim) dokazom teksta ne ukazuje na propise.” (EI-Hisbetu fil-islam)

Ibn Tejmijja također kaže: “Onaj koji govori da su mu potrebne druge predaje osim Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, slabog je znanja. Onaj ko primijeni ono što se nalazi u Knjizi i sunnetu, ima uvid u znanje prvih i posljednjih generacija. Allah će ga svjetlom s kojim je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učiniti nezavisnim od ostalog.” (Es-Safedijje)

Ispravnost dokazivanja, uz ispravnost dokaza, čovjeka spašava od stranputice i zastranjivanja. Uzvišeni Allah kaže: “Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?” (El-Mulk, 22) Ispravan dokaz čovjeku osvjetljava put, omogućava mu da ide ispravnim pravcem i daje mu utočište od zabluda i smutnji.

Jedan od glavnih uzroka razilaženja i pojave novotarija i zabluda vjerovatno je kolebanje ljudi u prihvatanju i dokazivanju šerijatskim tekstovima... Koliko li je samo ova nesređenost uzrokovala zastranjivanja i nereda!?

Koliko li je samo zalutalih novotara i nepravednih heretika uspjelo pokvariti vjeru i uvjerenja ljudi zbog neznanja o temeljima dokazivanja i izvorima prihvatanja šerijatskih tekstova!

Koliko se samo novotarija i mnogobožačkih djela kod ljudi prenosi, s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju, zbog njihove udaljenosti od Kur’ana i sunneta kao izvora prihvatanja, shvatanja i prakticiranja vjere!

Smatram da je pridavanje pažnje ovoj tematici jedna od glavnih obaveza pred koju moraju stati učenjaci, obnovitelji i daije.

(Izvor: Ahmed b. Abdurrahman es-Suvejjan, Metodologija prihvatanja i dokazivanja šerijatskim tekstovima između ehli-sunneta i novotara u vjeri)