U ovom tekstu govorit ćemo o muslimanskoj manjini u jednoj od najvećih i najljepših zemalja na svijetu. Kanada je druga zemlja na svijetu po veličini i u njoj se nalaze mnogobrojne prirodne ljepote. U ovoj zemlji svoj dom je našao i veliki broj muslimana iz raznih dijelova svijeta, također sa našeg govornog područja. Govorit ćemo o demografskoj slici, povijesti i izazovima muslimana i o našoj dijaspori u ovoj zemlji.
Zemljopis i demografija
Kanada je površinom od 9.984.670 km² druga po veličini zemlja na svijetu, nakon Rusije. Nalazi se na sjeveru sjevernoameričkog kontinenta, graniči sa SAD-om na jugu i sjeveru (Aljaska), na zapadu izlazi na Tihi okean, a na istoku na Atlantski okean. Glavni grad Kanade je Ottawa. Toronto je glavno privredno središte. Ostali važni gradovi su Montreal (najveći grad francuske Kanade), Vancouver, Edmonton i Calgary. Zvanični jezici su engleski i francuski. Broj stanovnika trenutno se procjenjuje na 37.943.231. (CIA World Factbook)
Detaljan opis demografske slike nalazimo u Svjetskom almanahu demografske istorije muslimana: “Prisutnost muslimana kao vjerske skupine na području Kanade možemo pratiti daleko unazad. Već u rezultatima popisa iz 1871. godine u statistikama se javlja 13 osoba koje su registrovane kao muslimani. Sve do 50-ih godina ovu tada malobrojnu populaciju pratili su demografski usponi i padovi. Izgledi su da nakon Drugog svjetskog rata broj muslimana kontinuirano raste, pogotovo, od 1960-ih godina kada useljavanje pripadnika ove religije na područje Kanade poprima masovniji karakter. Od 1971. godine u prilici smo da konkretno pratimo evoluciju muslimanskog stanovništva. Izvori koji se pozivaju na starije popise stanovništva umnogome nude podatke o brojnom stanju ove populacije koji donekle odudaraju jedni od drugih. (...) Većina kanadskih muslimana naseljena je u provincijama Ontario, Kjubek i Britanska Kolumbija. Oni su, uglavnom, urbano stanovništvo koje je najzastupljenije upravo u najvećim kanadskim gradovima. Prema popisu iz 2001. godine, od 4.647.955. stanovnika Toronta 5,47%, odnosno 254.110 stanovnika registrovano je kao muslimani. Značajne zajednice muslimana nalaze se i u Montrealu gdje je njihov udio u stanovništvu od 3.380.640 iznosio 100.190 osoba. U Vancouveru je broj muslimana iznosio 52.590 ljudi od ukupno 1.967.480. Kanadski muslimani imaju veoma šaroliku etničku pozadinu. Blagu dominaciju među njima imaju osobe porijeklom sa Indijskog potkontinenta. Od 963.200 osoba, koje u etničkom smislu pripadaju ovoj skupini, 22% se prilikom popisa iz 2001. godine izjasnilo kao muslimani. Udio muslimana među osobama arapskog porijekla je u ukupnoj populaciji od 368.000 iznosio 44%. Treća veoma bitna skupina muslimana nalazi se i među nearapskim etničkim skupinama Bliskog Istoka koje su u popisu iz 2001. klasificirane kao zapadni Azijati. Od 205.000 osoba, koje su se izjasnile kao dio ove skupine, 53% ispovijeda islamsku religiju.” (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 470–471)
Povijest
Kanada je nastala kao unija britanskih kolonija na sjevernoameričkom kontinentu. Kao federalna unija sa statusom dominiona sastoji se od deset provincija i tri teritorija. Kanada je 1867. na miran način dobila samostalnost od Velike Britanije. Kanada je ustavna monarhija s kraljicom Elizabetom II kao državnim poglavarom. Ono što je veoma zanimljivo jeste da je Kanada i dalje dio Commonwealtha. Commonwealth (eng. Commonwealth of Nations, ili kraće Commonwealth; slobodno prevedeno Zajednica nacija) je zajednica država koje su nekad činile Britansko carstvo, a poslije su zadržale neke veze i saradnju te priznaju britanskog monarha kao vrhovnog poglavara.
Starosjedioci su Indijanci, a na sjeveru zemlje Eskimi. Već oko 1000. godine Vikinzi su dosegli do istočnih obala Kanade. Od 1534. do 1536. francuski pomorac Jacques Cartier zaposjeo je područje oko St. Lawrencea (tzv. Nova Francuska). Dugo vremena na ovim područjima razne (kolonijalne) sile borile su se za nadmoć i vlast: Francuska, Velika Britanija, Nizozemska. Starosjedioci Indijanci potisnuti su i nisu imali mnogo učešća u vlasti. Mnogo je urađeno na asimilaciji ovih starosjedilaca u ono što je nazvano “kanadskom kulturom”.
Zbog borbe za teritoriju i trgovine krznom u razdoblju od 1689. i 1763. izbija nekoliko ratova između Francuza, Britanaca i Indijanaca.
Godine 1812. Kanada je poprište rata između SAD-a i Britanskog carstva, a njezina uspješna odbrana imala je dugotrajne posljedice. Kanada je ostala dio Britanske krune te je izgrađeno jedinstvo među njezinim stanovnicima. Nizom sporazuma između SAD-a i Kanade zavladao je mir. Od tada započinje velika imigracija Britanaca i Iraca prema Kanadi.
Mesdžid Ar-Rašid smatra se prvim mesdžidom u Kanadi, a osnovan je 1938. godine. Broj džamija i mesdžida samo u Torontu je oko 200, gdje je najveća koncentracija muslimana. Vlasti su 1973. godine priznale islam kao zvaničnu vjeru, što je imalo utjecaj na održavanje vjeronauke u školama.
Izazovi
Od izazova s kojima se suočavaju islamske organizacije i džemati jeste mali budžet za aktivnosti koje nisu striktno vjerske ali su bitne za kvalitetan rad i privlačenje raznih naraštaja. Također muslimani nisu svugdje ravnopravno predstavljeni u institucijama i politici.
Prvi medžlis islamskih organizacija i džemata održan je početkom sedamdesetih, a prvi šerijatski sudovi omogućeni su zakonom iz 1991. (Arbitration Act) kojim su vjerske zajednice dobile mogućnost da neke sporove rješavaju u svjetlu vjerske tradicije i ta rješenja bila bi pravomoćna ako se sve strane slože. Ovakav sistem postoji i u Velikoj Britaniji.
Također, jedan od izazova jeste i rastuća islamofobija i ksenofobija. U nekim mjestima postoji i šerijatski sud za neka civilna pitanja poput braka ili nasljedstva. I kršćani i židovi imaju ovakve institucije koje su svakako veoma ograničene po pitanju nadležnosti, međutim, naročito nakon 11. septembra 2001. u društvu i u političkim krugovima rasla je odbojnost prema ovim institucijama, tako da je 2005. premijer Dalton McGuinty najavio ukidanje tih vjerskih sudova u provinciji Ontario, najmnogoljudnijoj i ekonomski najvažnijoj provinciji.
Bošnjačka dijaspora
Prisustvo Bošnjaka u Kanadi seže do prije 20. vijeka. Prva generacija useljenika došla je u periodu od 1890. do 1920. godine, i to su bili većinom neoženjeni muškarci iz Hercegovine bez nekog obrazovanja, a njihova glavna namjera bila je da nešto zarade i vrate se u svoju zemlju.
Druga generacija došla je nekoliko decenija kasnije, nakon Drugog svjetskog rata. Neki su došli iz ekonomskih razloga, a neki su došli zbog promjene vlasti i dolaska komunista na vlast. Treća generacija useljenika, koja je bila i najobrazovanija, došla je 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je vlast u Jugoslaviji odobrila odlazak u druge zemlje na privremeni rad.
Islam u Kanadi je najveća nekršćanska vjera, uz stalno povećanje broja njenih pripadnika. Tako u Torontu sada živi oko 150 hiljada muslimana. Muslimani su po godinama starosti najmlađi Kanađani, prosjek 28,1 godina (kanadski prosjek 37 godina). Muslimani su najeduciranija populacija u Kanadi (6% muslimanske populacije ima titulu magistra, više od 120.000 muslimana pohađa različite stepene škola, 6.310 muslimana ima titulu doktora nauka). (https://mojabih.oslobodjenje.ba)