Vjerovatno ste svi čuli za Keniju. To je lijepa zemlja u Africi u kojoj žive i muslimani, ali koji su u njoj manjina. U posljednje vrijeme iz Kenije dolaze zabrinjavajući izvještaji u kojima se ukazuje na veoma napetu situaciju zbog masovnih hapšenja i vansudskih pogubljenja, ponajviše učenjaka i daija, i to samo na osnovu sumnji. U narednim redovima ukratko ćemo se dotaknuti geografskog položaja i demografske slike ove zemlje. Pored općih podataka, donosimo i intervju sa jednim islamskim misionarom i osvrt na zadnja dešavanja s ciljem informiranja i skretanja pažnje na situaciju i uzimanja pouke iz svega.
Geografski podaci
Sjever i istok Kenije zauzimaju sušne i polusušne zone ravnica i brežuljaka. Mala i nepravilno raspoređena količina oborina u ovoj rijetko naseljenoj regiji ne dozvoljava razvitak poljoprivrede. Na jugozapadu se nalaze gorska područja s nadmorskim visinama iznad 1.000 m (najviši vrh zemlje je ugašeni vulkan Mount Kenya s 5199 m, druga najviša planina Afrike iza Kilimandžara), u kojima se nalazi većina plodne zemlje i koja su svojom umjerenom klimom u kolonijalnom razdoblju privukla evropske naseljenike. Ovu planinsku zonu u smjeru sjever-jug presijeca istočni ogranak Velike rasjedne doline čije je dno pokriveno lancem jezera. Na krajnjem jugozapadu Kenija izlazi na jezero Viktorija, po površini drugo najveće slatkovodno jezero na svijetu. Najveći gradovi u zemlji su Nairobi (2.750.561 stanovnika), luka Mombasa (799.727), Nakuru (259.934), Eldoret (218.472) i Kisumu (216.479).
Demografija
Demografska slika detaljno je navedena u Svjetskom almanahu demografske istorije muslimana: “Prisustvo islama u Keniji datira još od 8. stoljeća. Tradicionalno prisustvo ove religije bilo je skučeno na uskom obalnom pojasu i među somalskim stanovništvom koje isključivo živi na istoku Zemlje. Uspostavljanjem britanske vlasti u Keniji, nakon 1895. godine, započeo je i priliv useljenika iz Indije, među kojima su mnogi bili muslimani. Indijci, ne samo što su pojačali brojno stanje muslimana ove zemlje, već su i donijeli islam u unutrašnjost Kenije gdje do tada nije bilo sljedbenika ove religije.
Zbog dugogodišnjeg nedostatka bilo kakvog ozbiljnijeg popisnog materijala o pitanju religije, procjene o broju muslimana u Keniji znatno variraju, zavisno od izvora... Generalno, najprihvaćeniji su oni podaci izvora poput CIA-e, prema kojima muslimani čine 9% do 10% stanovništva ove države. U nekim zapadnim izvorima spominju se brojke koje udio muslimana u kenijskoj populaciji dižu na čak 15%. Većina muslimanskih izvora služi se veoma neutemeljenim podatkom, prema kojem bi udio onih koji ispovijedaju islam trebalo da iznosi čak 29,5%. Isključivo, svi islamski izvori slažu se da su rezultati popisa iz 1999. godine broj muslimana u ovoj državi predstavili znatno nižim nego što on iznosi u stvarnosti. Rezultati popisa 2009. godine unijeli su novo svjetlo u statistiku o vjerskim skupinama Kenije. Od 38.412.088 stanovnika, 11,21%, odnosno, 4.304.798 osoba izjasnilo se kao muslimani. Interesantno je napomenuti da je u Keniji somalijsko stanovništvo, koje je, inače, skoro isključivo muslimansko, od 1999. do 2009. godine poraslo sa 960.967 na 2.385.572 osobe.” (E. Radončić, Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 278–283)
Prisutnost muslimana u Keniji vraća se na kraj sedmog stoljeća i početak osmog stoljeća po gregorijanskom kalendaru, kad je do obala Kenije pobjegao jedan broj muslimana koji nisu htjeli da žive pod vlašću halife Abdulmelika b. Mervana. Ali, prvi materijalni dokazi za prisustvo muslimana vraćaju se u 830. godinu po gregorijanskom kalendaru u primorskom gradu Lamo kad su 1984. godine otkrivene ruševine jednog starog mesdžida. (al-forqan.net, El-muslimune fi Kinja tehaddijaatul-vaki’i ve afakul-mustekbel)
Poznato je, međutim, da su Arapi s juga Arabijskog poluotoka bili prisutni davno prije pojave islama usljed trgovačkih veza između gradova s južne obale Arabijskog poluotoka i istočne obale Afrike. To su veze koje su se nastavile i nakon pojave islama i predstavljale su povijest prisutnosti muslimana na istoku Afrike, pogotovo u primorskim područjima. Zbog tih veza i prisutnosti muslimana osnovani su islamski gradovi duž obale između 12. i 15. stoljeća. (al-forqan.net, El-Muslimune fi Kinja tehaddijaatul-vaki’i ve afakul-mustekbel)
Nakon toga, došla je portugalska kolonijalizacija tih područja koja je trajala dva vijeka, da bi zatim uslijedilo vrijeme u kojem je istočna obala Afrike ušla u sastav vlasti Zanzibara od 1840. godine. Islam je također došao na sjeveroistok Kenije preko Somalaca koji su za islam znali od 800. godine (po gregorijanskom kalendaru). Plemena Mumja na zapadu Kenije saznala su za islam preko Tanganjike. Neka plemena Kikuju upoznala su se s islamom i sagradila nekoliko mesdžida u svojim regijama. Ali, islam je u globalu vijekovima ostao u gradovima na obalama mora koncentrišući se u istočnim i sjevernim regijama Kenije. Nakon zauzimanja Kenije od strane Engleza, 1900. godine, islam se sve više gubio iz vida i počele su mnogobrojne kampanje pokrštavanja i kršćanstvo se proširilo. (al-forqan.net, El-Muslimune fi Kinja tehaddijaatul-vaki’i ve afakul-mustekbel)
Intervju sa šejhom Abdulvehhabom Ishakom Ibrahimom
Prenosimo jedan intervju koji je objavljen 1. oktobra 2012. godine na stranici al-forqan.net sa jednim od vodećih učenjaka u Keniji, šejhom Abdulvehhabom Ishakom Ibrahimom, predsjednikom Odsjeka za veze pri Akademiji “Ebu Hurejra” u Mumbasi.
Kakvo je stanje muslimana u Keniji?
“Muslimani Kenije imaju dugu povijest i svijetlu kulturu, kako s naučne tako i s trgovačke strane, zatim imaju jake veze sa muslimanima u raznim mjestima na Arabijskom poluotoku, Egiptu i u drugim državama. Zadnje islamsko buđenje počelo je u Keniji početkom osamdesetih godina, kao u mnogim drugim zemljama islamskog svijeta, što je dovelo do proširenja škola i islamskih centara koji šire islamsko znanje i učenje. Nakon osnovnog islamskog obrazovanja, učenici idu na studije u islamski svijet, pretežno na Al-Azhar ili Islamski univerzitet u Medini, ili neko drugo mjesto u Arapskom zaljevu, tako da sada, Allahovom dobrotom, da‘va koja je poznata na istoku Afrike jeste da‘va zasnovana na Kur’anu i sunnetu, a mi smo dio te da‘ve, hvala Allahu.
Naprimjer, imamo obrazovnu ustanovu Akademija “Ebu Hurejra” u kojoj uči 1.500 učenika u svim nivoima, od vrtića do srednje škole. U toj školi postoji i odsjek za podučavanje odraslih i odsjek za hifz Kur’ana. u plan i program škole uvršteno je i svjetovno i vjersko šerijatsko znanje. Ovo je bio eksperiment i mi smo bili prvi koji su počeli s realizacijom ovog programa, a potom se to proširilo po svim regijama istočne Afrike: Keniji, Tanzaniji i Ugandi. U globalu, trenutno stanje muslimana u Keniji je, hvala Allahu, dobro, oni su složni, svejedno bilo to u vladi ili na drugom mjestu. Također, postoje savjetodavna vijeća koja povezuju muslimane, tako da imaju jedinstven glas i govore u ime svih muslimana kada su u pitanju neka važna stajališta.”
Koji su najvažniji izazovi s kojima se suočavaju muslimani u Keniji?
“Naravno, najveći izazov je širenje kršćanstva, svejedno bilo to preko crkvenih organizacija ili fakulteta, instituta, škola ili kampanja onih koji dolaze iz evropskih zemalja i Sjeverne Amerike. Oni imaju velike mogućnosti i šire se po svim gradovima i selima i ruralnim područjima. Ovo je najveći izazov za nas. Drugi izazov jeste prisutnost šiija rafidija, naročito što je njihova kampanja usmjerena na muslimane i imaju velike mogućnosti, počevši od instituta i škole, časopisa i knjiga, koje se brzo šire na pijacama, i imaju dosta ostalih aktivnosti.”
Prema procjenama, koliko ima šiija?
“Broj šiija ne prelazi 2–3%, ali njihova opasnost ne ogleda se u broju, nego u tome što se šire po regijama gdje ima muslimana, pogotovo u regijama u kojima su se sufije proširile i s njima imaju jake veze. Oni daju veliku materijalnu pomoć kojom pridobijaju siromašne, pogotovo u vrijeme obreda, kao što je mjesec ramazan kad dijele datule, ili za vrijeme hadžskih mjeseci kada dijele kurbane. Koncentrirani su u primorskim regijama u kojima živi veliki broj muslimana koji prema njima imaju simpatije. Treći izazov ogleda se u prisustvu sufija. Oni su prije bili jaki, ali, hvala Allahu, sada, nakon što su se proširile ehli-sunnetske škole, mi se nadamo da će njihova snaga malo-pomalo slabiti.”
Kakav je utjecaj na da‘vu imao događaj dizanja u zrak američke ambasade u Nairobiju?
“Nema sumnje da je to utjecalo na da‘vu. Bilo je otprilike deset dobrotvornih organizacija iz zemalja Zaljeva koje su mnogo pomagale muslimanima, pogotovo u obrazovanju, humanitarnom djelovanju i da‘vi, ali sve su te organizacije otišle iz Kenije izuzev Komiteta za Afrički kontinent koji je dio fondacije Ihjaut-turasil-islami, i također ostala je organizacija Rabitatul-‘alemil-islami. Znači, u globalu, taj događaj je imao veliki utjecaj na da‘vu, ali muslimani su se okoristili poukama nakon ovih događaja, jer su se počeli oslanjati sami na sebe. Naprimjer, gradnja škola se prije plaćala iz humanitarnih sredstava i tako su bile osiguravane plaće učitelja. Kad se desila kriza, muslimani su razmišljali kako da popune ovu prazninu, pa su ljudi počeli da se uče da udjeljuju. U jednoj regiji jedan od dobročinitelja, stanovnik Kenije, dao je da se izgradi cijela škola na njegov račun, a za gradnju je bio potreban veliki budžet. Takvo nešto se prije nije dešavalo i to je pozitivna stvar.”
Da li je tačno da su mladi muslimani izloženi pritiscima u regijama u kojim su kršćani većina?
“Da, ovo se često dešava, jer su neke škole i neki fakulteti dio kršćanskih organizacija, i ovo je u Keniji mnogo prošireno. Jer, oni su za vrijeme kolonijalizacije učvrstili svoje pozicije i još uvijek oni preovladavaju u obrazovnom sistemu, ne samo u Keniji nego i u Ugandi i Tanzaniji, te u mnogim drugim zemljama u Africi. Kad su vidjeli da su muslimani ojačali i da su počeli da se ističu i da budu uspješni, oni su počeli sa pritiscima direktno na studente muslimane, pa su počeli da istjeruju djevojke koje nose hidžab, iako se zna da ovo nije u skladu sa kenijskim zakonom da se studenti(ce) istjeruju zbog pridržavanja vjerskih propisa ili zbog vjerovanja.
Znači, muslimani su u velikoj bitki u ovom pogledu i zbog ovoga smo počeli da otvaramo privatne škole kako bi muslimani bili neovisni od njih. I, hvala Allahu, privatne škole su počele da daju svoje plodove i da ulaze na liste, kao Akademija “Ebu Hurejra” koja je preuzela prvo mjesto od državnih škola u Keniji. Narod je počeo da šalje djecu u Akademiju “Ebu Hurejra” umjesto u škole koje su odavno prisutne. Broj istaknutih škola kao što je Akademija “Ebu Hurejra” širi se po regijama u kojima žive muslimani. Muslimani su, hvala Allahu, počeli da se brinu sami o sebi i da jačaju na svim poljima, a najvažnije je obrazovanje. Nekad neko zlo bude povod za nešto korisno.”
Prije određenog vremena vođena je rasprava o šerijatskim sudovima za muslimane u Keniji i razmatralo se ustavno priznavanje ovih sudova. Da li je došlo do ovog priznanja u Ustavu?
Šerijatski sudovi su u osnovi prisutni u Ustavu Kenije, i Crkva i židovi su pokušali da ih izbrišu iz Ustava. Kad je Kenija postala nezavisna, postojao je sporazum između britanskog kolonizatora i muslimana. Ovaj sporazum definira da muslimani imaju pravo da traže presudu u cijelom islamskom šerijatu, a ne samo u bračnom pravu. Ali, postepeno, usljed pritisaka na muslimane koji su manjina, oni su mogli da ukinu ovo iz Ustava i ostao je samo Zakon o bračnom pravu koji su također pokušali da ukinu. Međutim, muslimani su bili oprezni pa su se aktivirali preko političkih tijela i predstavnika u parlamentu i na druge načine pa su svi kategorično odbili ove pokušaje. U ovome su im pomogle partije koje podržavaju muslimane, tako da je ovaj zakon potvrđen. Sada se potvrđuje novi ustav u zemlji koji je potvrdio da postoji osam regija i da svaka regija ima svog predsjednika i lokalni parlament, i oni imaju široke ovlasti. Tako muslimani sami upravljaju sobom i imaju sve ovlasti, kao što je određivanje petka kao slobodnog dana, kao što mogu da određuju budžet i da potvrđuju šerijatska prava i druge zakone, i mi se nadamo da će u budućnosti biti bolje.
(Ovo je dio intervja se šejhom Abdulvehhabom Ishakom Ibrahimom, objavljenom na al-forqan.net, 1. oktobra 2012.)
Dvije godine kasnije
Navedeni intervju obavljen je prije događaja u zadnje dvije godine koji su prouzrokovali velike nemire i strah kod muslimana u Keniji. Mnogi izvještaji govore o proganjanju muslimanskih vjerskih ličnosti, tako da mnogi od njih i ne dospiju do suda, nego bivaju likvidirani direktno. Kako je došlo do ovako zategnute situacije nije moguće opisati u ovako kratkom članku. Zato onima koji su više zainteresovani za ovu situaciju preporučujemo da pogledaju Al Jazeerin dokumentarni film “Kenijski odredi smrti” u kojem se navode mnoge interesantne stvari. Ovaj dokumentarac s prijevodom dostupan je na stranici balkans.aljazeera.net.
Jasno je da se situacija naglo pogoršala kad je kenijska vlada 2011. odlučila da se umiješa u sukob u Somaliji. Ovo je, strateški gledano, bio katastrofalan potez, jer kenijska je vlada itekako svjesna da na njenoj teritoriji živi nezanemarljiv broj ljudi koji su porijeklom Somalci. Također, donošenjem novog antiterorističkog zakona stvari se pogoršavaju jer su ugrožena osnovna ljudska prava i zakon je naišao na mnoge kritike. Međutim, nije teško uvidjeti da se kenijska vlada nije ni brinula o mogućim posljedicama ovog miješanja u tuđi konflikt niti o posljedicama ovakvog rigoroznog zakona. Za pogubljenja bez ikakvog sudskog procesa vlasti ove zemlje jednostavno se pravdaju da su osumnjičeni imali veze sa pokretom Al-Šabab koji je obznanio da je odgovoran za nekoliko napada na teritoriji Kenije, uključujući i napad na tržni centar West Gate u kojem je poginulo 67 osoba, većinom civila, pravdajući se da to rade iz osvete zbog nedjela prema somalskom narodu. Međutim, da li je takav neki napad dosad donio neku korist muslimanima u Keniji ili u nekom drugom mjestu? Takvi napadi samo još više koštaju zajednicu muslimana u Keniji i ugrožavaju njihova ljudska prava. Ako se tako pravdaju za takve napade, čime se pravdaju za ubistvo šejha dr. Abdulkadira Nura Fariha? Čime se pravdaju za ubistvo dr. Ahmeda el-Hadža Abdurrahmana, dr. Mahmuda Abdija Ibrahima, dr. Ahmeda Abdullaha, prof. Ibrahima Adua, šejha Ebu Bekra Husejna, šejha Muhameda Tehlila i ubistva drugih profesora, doktora i svršenika fakulteta u poznatom napadu na hotel “Šamo” u Mogadišu.
Zločine kenijske vlade u vidu vansudskog likvidiranja osumnjičenih ništa ne može opravdati. Iz izjava pripadnika tih policijskih odreda smrti razumije se da oni primaju naredbe vlade u kojima je naznačeno ko treba da bude pogubljen, a izvještavanje o “odrađenom poslu” šalje se i britanskoj i izraelskoj obavještajnoj službi koje i obučavaju te jedinice koje su odgovorne za likvidiranje osumnjičenih. Zapadne zemlje finansiraju i u Keniji ovu “borbu protiv terorizma” koja samo još više rasplamsava nemire u regiji. Izraelske službe i javno priznaju da imaju ovakav način rada, da eliminiraju onoga za koga smatraju da im predstavlja problem. Izrael u Keniji ima sigurne kuće za svoje službe koje mogu da izvršavaju svoje operacije, a zauzvrat oni Kenijcima daju podatke o aktivnostima stranih službi u Keniji.
Zločinački nastup policijskih i bezbjednosnih snaga i dalje se nastavlja iako kritike i osude stižu sa svih strana. Jedan pripadnik odreda smrti otvoreno je rekao Al Jazeeri: “Ubio sam više od 50 osoba otkako sam zaposlen. Ponosan sam jer sam otklonio određene probleme.” Žrtve ovih ubistava većinom su muslimani, a desi se i nekad da neko ko nije musliman bude ubijen, samo zato što je zasmetao nekome u vlasti, makar to bilo nešto bezazleno. Slučaj ubistva jedne grupe u malom mjestu Nyeri ovo dobro oslikava. U aprilu 2014. petero mladih gledalo je utakmicu u jednom lokalnom baru. Neki od njih nisu bili muslimani. Pri izlasku je došlo do svađe sa policijom i oni su uhapšeni i odvedeni. Malo kasnije svi su nađeni ubijeni u šumi. Među tih pet mladih osoba nalazila se i jedna djevojka. Vlasti su izjavile da je ta grupa imala veze sa pokretom Al-Šabab i na tome se sve završilo. To je izgovor koji autoriteti koriste kad god hoće i kako hoće.
Molimo Allaha da sačuva muslimane u Keniji i u drugim mjestima i da im dâ mudrosti i snage da ostanu privrženi svojoj vjeri, da se ne daju isprovocirati, pa da dođe do onoga što nikome nimalo neće donijeti koristi, nego samo štetu.