U proteklom periodu bilo je moguće zapaziti izjave nekih neupućenih koji su izjavili da “nema problema tamo gdje nema muslimana, kao u Poljskoj”. Ove izjave sve češće dolaze u jeku medijske kampanje na islam i muslimane u kojoj se muslimani i islam pokušavaju predstaviti u negativnom svjetlu, kao onī koji su uzrok problema i napada gdje god žive. Naravno, ovakve tvrdnje pred činjenicama padaju u vodu. Da li je istina da u Poljskoj nema muslimana? A ako ih ima, odakle su došli, koliko ih je, kako žive, sa kakvim se izazovima suočavaju u zemlji iz koje je porijeklom Nikolas Kopernikus, poznati fizičar? To su neka pitanja na koja će se dati odgovor u nastavku ovog teksta koji ima za cilj informiranje, podizanje svijesti i povećavanje međumuslimanske solidarnosti koja je sad, možda više nego ikad, prijeko potrebna.
Historija i demografska slika
Zbog višestoljetnog prisustva u Poljskoj, islam se već odavno u ovoj zemlji smatra autohtonim. Od kraja 14. stoljeća, kad su se doselile prve tatarske porodice, pa sve do iza Drugog svjetskog rata, islam u Poljskoj bio je prisutan samo na krajnjem sjeveroistoku ove zemlje, u regiji istočnije od grada Bjalistoka, posebno Bohoniki i Kruszyaniany. Od 1950. godina mnogi Tatari iz ova dva sela naselili su se u veća gradska naselja, posebno u Bjalistok, Gdansk, Varšavu i Šćecin, gdje su osnovali nove džemate. Tačan broj muslimana, koji možemo smatrati etničkim Tatarima, nije poznat. Informacije kojima raspolažemo mahom su rezultat procjena i pretpostavki. Čak, i rezultate popisa iz 1921. i 1931. godine moramo posmatrati s nevjericom iz razloga što se tadašnje zvanične informacije daleko mimoilaze od procjena koje su tamošnje muslimansko stanovništvo predstavljale znatno višim. Prema popisu iz 1921. godine u regiji Bjalistok živio je 441 Tatar od čega u okrugu Sokolka 212. Do 1931. godine, prema zvaničnim podacima, broj Tatara u ovoj regiji porastao je na 650 osoba. Pretpostavlja se da je uoči Drugog svjetskog rata u ovoj regiji živjelo oko 5.000 muslimana Tatara. Nakon 1945. godine 1.500 do 2.000 osoba iz pogranične zone prema SSSR-u preseljeno je u druge krajeve Poljske. Mnogi od potomaka ovih preseljenika izgubili su vjerski i etnički identitet. Procjene vezane za brojno stanje Tatara od 1980. godina kreću se od 3.000 preko 4.000 do 5.000 maksimalno. Prema popisu iz 2002. godine, svega 448 osoba izjasnilo se kao pripadnici tatarske etničke grupe. U statističkim godišnjacima koji su publicirani devedesetih godina, broj pripadnika islamskih organizacija koje vode etnički Tatari kretao se od 5.100 do 5.200 osoba. Pretpostavlja se da oko 15% članova ovih organizacija nisu Tatari, već su pripadnici nekih drugih muslimanskih etničkih grupa. Od devedesetih godina započeo je masovniji priliv muslimana iz raznih dijelova svijeta koji brojčano danas daleko nadmašuju tradicionalnu tatarsku skupinu muslimana. Konačno brojno stanje muslimana u Poljskoj, zbog nedostatka zvaničnih informacija, nije poznato. Procjene se kreću od onih niskih, u kojima se špekulira sa brojem od 15.000 ljudi. Prema onim nešto jačim procjenama, u Poljskoj živi od 25.000 do 30.000 muslimana. Postoje i informacije o 35.000, pa čak i 48.000 muslimana koji su prisutni u ovoj zemlji. Prema informacijama Poljske muslimanske unije, konačan broj muslimana u Poljskoj iznosi oko 31.000, od čega se 25.000 odnosi na studente i doseljenike, zatim 5.123 na Tatare i oko 500 do 1.000 na etničke Poljake koji su primili islam. Većina muslimana u Poljskoj su sunije. Prisustvo šiijske manjine je sigurno i prema njihovim vlastitim procjenama broji više hiljada, pa čak i do 5.000 osoba. U ukupnom stanovništvu Poljske, koje je 2010. godine brojalo nešto više od 38 miliona, muslimani sa udjelom od nepunih 0,1% čine tek skoro neprimjetnu manjinu. (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 449)
Zvanično ime zemlje je Republika Polska. Porijeklo imena Poljska veže se za slavensko pleme Polanie (oni koji žive na polju, doslovno ‘poljaci’). U 16. vijeku Poljska je bila jedna država sa Litvom i bila je tada jaka evropska sila koju je vodila dinastija Jagelović. Ova dinastija propala je krajem 16. vijeka i za Poljsku je nastupilo vrijeme slabosti i ratova, što je dovelo do toga da zemlja na kraju 16. vijeka bude podijeljena između Rusije, Austrije i Prusije. Tek nakon Prvog svjetskog rata Poljska opet dobija status nezavisne države, da bi 1939. godine bila podijeljena između Njemačke i Sovjetskog saveza. Nakon Drugog svjetskog rata Poljska je dobila novu teritoriju na zapadu, a na istoku je izgubila dvostruko više.
Godine 1989. pokret “Solidarnost” pobijedio je na izborima i tada je okončan period kontrole od strane Sovjetskog saveza koji je preko komunističkog Istočnog bloka bio vladajuća sila. Međutim, Poljaci nikad nisu bili oduševljeni tom komunističkom vladavinom i izjasnili su se jasno da žele da se oslobode kandži Istočnog bloka i komunizma. Godine 1999. Poljska je ušla u NATO-savez a od prvog aprila 2004. članica je Evropske unije.
Godine 2014. na popisu je registrovano 38.483.957 stanovnika, što Poljsku čini jednom od zemalja sa najvećih brojem stanovnika u EU. Većina Poljaka (95%) su katolici, a od tog broja 75% su aktivni katolici. Nekatoličkog 5% stanovništva uglavnom spada u pravoslavlje i protestantizam, a vrlo mali broj stanovnika su muslimani.
Interesantan podatak je da je u ranom srednjem vijeku na mjestu koje pripada današnjoj Poljskoj teritoriji postojala država Bijela Hrvatska. Mnogi Poljaci, po procjenama oko sto hiljada, koji su se naselili u SAD-u u 19. i 20. vijeku, izjasnili su se kao Bjelohrvati. Međutim, vrlo malo Poljaka (a i onih van Poljske) danas zna za ovaj podatak, jedino su profesori i studenti slavistike s ovim dobro upoznati.
Interesantno je također napomenuti da su i neki muslimani iz Poljske odselili u SAD, gdje su u Brooklynu sagradili džamiju, koja i danas postoji.
Godine 1919. formirana je Muslimanska vjerska asocijacija koja je nastojala da sačuva vjerski identitet muslimana u Poljskoj. Pred Drugi svjetski rat stanje muslimana postajalo je sve teže. Veliki broj intelektualaca muslimana pogubljen je u akcijama nacista, koje su nazivali Außerordentliche Befriedungsaktion (njem. vanredna akcija pacifikacije), to je bila određena faza u nacističkim planovima za sprečavanje otpora i zauzimanje što više teritorije. Intelektualci, lideri, umjetnici, političari i drugi politički aktivisti bili su hapšeni i nerijetko ubijani. U konačnici 1939. i 1940. u ovim je akcijama ubijeno oko 60.000 Poljaka među kojima je bilo i muslimana. (Meier, Anna. Die Intelligenzaktion: Die Vernichtung Der Polnischen Oberschicht Im Gau Danzig-Westpreusen)
Nakon rata, obični muslimanski narod pretrpio je mnoge patnje. Sovjetski savez je aneksirao mnoga naselja u kojima su živjeli muslimani, tako da je mali dio ostao u Poljskoj, pa je sad veći broj Tatara u Bjelorusiji nego u Poljskoj. Ovaj period komunizma za muslimane je bio posebno težak, zbog jake antireligijske kampanje koju su vodile komunističke vlasti. Ali, ipak su ovi muslimani uspjeli da na naredne generacije prenesu islam i nisu ostavili svoju vjeru.
Napravljeno je nekoliko džamija, naprimjer u Varšavi, Bialystoku, Gdansku, Wroclaw, Lublinu i Poznanu, a otvoren je i određeni broj mesdžida. Nije poznato da postoji ijedna šiijska džamija ili mesdžid, iako jedan mali broj šiija živi u Poljskoj.
Od januara 2013. muslimani i jevreji u Poljskoj su iskušani i s tim što je na osnovu Zakona o zaštiti životinja iz 1997. bila donesena odluka o zabrani halal i košer klanja. Međutim, Ustavni sud donio je presudu u korist muslimana i jevreja navodeći kao razlog da je ta odluka ugrozila pravo na vjeru koje je garantovano poljskim zakonima i ustavom. Skoro dvije godine klanje životinja na halal i košer način bilo je zabranjeno, od januara 2013. do decembra 2014.
Islamofobija
Interesantno je da mnogi Poljaci imaju nerealnu predstavu o stvarnom broju muslimana u Poljskoj. Anketa Ipsosa Perils of Perception (Opasnost percepcije) pokazala je da Poljaci misle da 7% stanovništva u Poljskoj čine muslimani. Međutim, taj postotak iznosi samo oko 0,1%. Kad bismo govorili u brojkama, onda se može reći da oni misle da oko 2,6 miliona stanovnika čine muslimani, a stvaran broj, shodno procjenama, iznosi samo nekoliko desetina hiljada. Da je tako kao što oni vjeruju, onda bi Poljska imala najveću muslimansku populaciju u Evropi, nakon Francuske, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva. Poljaci nisu jedina nacija koja u ovoj anketi ima predstavu o tome da je broj muslimana u toj zemlji veći nego što stvarno jeste, ali Poljaci su definitivno lideri u ovoj anketi što se toga tiče. Također, Poljaci vjeruju da će se broj muslimana do 2020. godine povećati na 13%, što je potpuno nerealno. Da bi se to desilo, morao bi doći val imigranata ili da izuzetno veliki broj ljudi primi islam. Ni jedno ni drugo nije za očekivati. Poljska se u imigrantskoj krizi 2015. pokazala kao veoma nepopularna država za traženje azila. A i poljske konzervativne vlasti nisu ni spremne na prihvatanje imigranata, štaviše, u mnogim izjavama zvaničnika osjeti se veliko protivljenje prilivu imigranata. Zbog svega toga čudno je da ljudi imaju tako nerealna očekivanja i da su u tolikoj panici.
Na izborima 2015. godine pobijedila je desničarska partija. Nakon ovog, i druge desničarske struje, pored pobjedničke partije, dobile su više prostora. Ovi političari često nastupaju sa islamofobičnom retorikom koja desničarskim grupacijama daje više vjetra u leđa, što doprinosi negativnoj atmosferi u kojoj se povećava mržnja prema onome što je drugačije. Ovo je pomoglo desničarskim grupama da organiziraju demonstracije protiv izbjeglica 2015. u gradovima u kojima žive muslimanske manjine. Željela se stvoriti takva slika da muslimani dolaze da preuzmu Evropu.
Širi se takav dojam da su muslimani “neprijatelj iznutra”, nakon što se dugo govorilo o neprijatelju izvana, kao prijetnja Poljskoj koja je učestvovala u vojnim invazijama u nekim zemljama. Međutim, ova tvrdnja da su muslimani prijetnja Poljskoj iznutra ili izvana nije osnovana. Nikad muslimani koji tu žive nisu izazvali neke nemile događaje, niti je došlo do velike imigracije, niti je Poljska tranzitna zemlja za izbjeglice.
Jedan je političar čak tražio sudsku “zabranu islama i Kur’ana”. Iako do ovoga nije došlo, i dalje određeni političari tvrde da je vrlo bitno da se zaustavi 'islamizacija' Poljske. Političar Jaki izjavio je da je zaustavljanje islamizacije Poljske njegova bitka Westerplatte. To je bila velika bitka u kojoj se poljska vojska pokušala suprotstaviti invaziji Nijemaca. Nakon te bitke taj se izraz simbolički koristi za zaustavljanje neke invazije, ovaj političar govori simbolički o tome da on vodi bitku za “zaustavljanje invazije imigranata muslimana”.
Jasno je da mediji imaju veliki udio u širenju ovakvih ubjeđenja. Razni mediji aktivno su plasirali priče o invaziji muslimana, čak nekad sa naslovima koji su implicirali da je Poljska već “preplavljena” azilantima, pravljene su paralele sa invazijom nacista 1930-ih, a muslimani su predstavljani kao njemački vojnici. Velikim medijima najbitnije je dobro zaraditi, što nije moguće ako nema senzacionalnog izvještavanja na koje narod reagira “klikovima” na članke i posjetom na stranice.
Poljska muslimanska manjina nije u stanju da reagira na ovu kampanju i suprotstavi se u intelektualnom i medijskom prostoru, nego samo može da osjeti ovu rastuću netrpeljivost prema svemu što je drugačije. Došlo je do dosad neviđenog porasta napada na muslimane pojedince, na džamije i poslovne objekte, kao naprimjer radnje koje prodaju kebab. Mnogi od ovih napada registrirani su u Evropskom izvještaju o islamofobiji za 2015. i 2016.
Neke organizacije, poput “Nikad više”, pokušavaju registrirati i suzbijati krivična djela koja se počine zbog mržnje, rasizma i ksenofobije itd., ali kapaciteti su im mali, a vlasti ne čine dovoljno da podrže ovakav angažman.
Kopernik i heliocentrizam
Interesantno je spomenuti da je poznati učenjak i astronom Kopernik porijeklom iz Poljske. Dugo vremena vladalo je mišljenje da je Zemlja centar, a da se ostale planete i Sunce okreću oko Zemlje. Ta teorija zove se geocentrizam, dok se pod heliocentrizmom misli na to da Zemlja nije centar i da se sa planetama okreće oko Sunca. Kopernik za mnoge važi kao fizičar koji je prvi ustvrdio da se Zemlja okreće oko Sunca. Astronomi i matematičari muslimani o ovom su pitanju mnogo istraživali i pisali prije renesanse, od njih je bio Ibn Hejsem koji je napisao knjigu “Sumnje o Ptolemeju”. Neki fizičari muslimani kritizirali su Ptolemeja i govorili o mogućnosti da se Zemlja okreće oko Sunca. Dok su za takve tvrdnje ljudi u kršćanskim zemljama dugo vremena proganjani, u muslimanskom svijetu takva je diskusija bila normalna i niko od fizičara muslimana nije proganjan zbog takvih teza. Naprimjer, Ebu Rejhan el-Biruni (rođen 973. gr. godine) govorio je o mogućnosti da se Zemlja okreće oko svoje ose i oko Sunca, međutim, neki historičari napominju da se kod njega to samo svelo na razmatranje te opcije i da to nije bio njegov definitivni stav.
Ovaj članak nije mjesto za veliku diskusiju o tome ko je prvi bio ko je definitivno bio ubijeđen u teoriju heliocentrizma, ali jeste prilika da se u najmanju ruku kaže da su naučnici muslimani imali ogroman utjecaj na Kopernika i u 20. stoljeću došlo se do raznih saznanja da je on koristio neke modele koje su razvili muslimani fizičari. Ove podatke navodi F. J. Ragep u članku Copernicus and his Islamic Predecessors: Some Historical Remarks (Kopernikus i njegovi islamski prethodnici: neke historijske opaske) koji je objavljen u naučnom časopisu History of Science (Povijest nauke, vol. 45, prvi tom str. 65–81), u kojem govori o vezi između Kopernika i muslimanskih učenjaka iz oblasti fizike i matematike i modelima i teorijama i saznanjima koji su utjecali na Kopernikovo formiranje mišljenja i teorije. Knjigu Kopernika O vrtnji nebeskih krugova koja je izdana 1543. godine, papa je zabranio sve do 1882. godine, jer Crkva je odbacivala heliocentrizam.
Kopernik nije jedini učenjak koji se okoristio znanjem koje su muslimani preuzeli od starijih civilizacija i unaprijedili u mnogim slučajevima, jer muslimani nisu samo preveli neke stare knjige, nego su to što su našli u njima dalje izučavali i unaprijedili. Evropski naučnici su to preuzeli od muslimana, što je bila jedna vrsta pokretača i katalizatora za renesansu i ubrzan razvoj nauke i dostignuća. Međutim, ovaj doprinos muslimana uveliko se prešućuje velikim masama. Mnogi ove podatke i činjenice saznaju tek na visokoškolskim ustanovama, kada se profesori dotaknu ovih tema, ili to saznaju čitajući raznu literaturu mimo srednjoškolske. Ali, u srednjoškolskom obrazovanju, naprimjer, rijetke su škole u kojim se ovome posveti i trun pažnje, dok se, naravno, spominju dostignuća zapadnih učenjaka iz doba renesanse, iako ti učenjaci u tom dobu bez doprinosa muslimana sigurno ne bi dostigli i saznali to što jesu.