Nizozemska ili Holandija u svijetu je poznata po mnogo čemu: moreplovstvu i gusarima u prošlosti, tulipanima, vjetrenjačama, branama, dozvoli za korištenje marihuane, ulozi u Srebrenici itd. Iako je ova zemlja poznata pod imenom Holandija, ovo nije zvanično ime, jer Holland je od davnina samo jedan dio Nizozemske na zapadu zemlje (trenutno postoji provincija Zuid-Holland i Noord-Holland). U ovoj zemlji živi znatna muslimanska manjina. Odakle su muslimani došli u ovu zemlju? Kakav je život muslimana u Holandiji u današnjem vremenu? S kakvim se izazovima suočavaju? U narednim redovima pokušat ćemo prikazati stanje muslimana u ovoj zemlji.
Zemljopis
Kraljevina Holandija je zemlja koja se nalazi u zapadnoj Evropi, a graniči s Njemačkom na istoku i Belgijom na jugu. Glavni grad Holandije je Amsterdam, a sjedište vlade je u Den Haagu. Karipski otoci Bonaire, Sint Eustatius, te Saba također čine dio posebne općinske jedinice unutar zemlje.
Holandija ima sedamnaest miliona stanovnika na površini od 41.526 km2, što je čini jednom od najgušće naseljenih država (401 stanovnik po km2). Oko 18% površine sačinjava voda, a veliki dio zemlje nalazi se ispod razine mora. Zemlja je zaštićena od vode pomoću sistema nasipa te raznih odvoda. Melioracijom tla stvaraju se polderi. Upravno je zemlja podijeljena na dvanaest provincija. Kraljevska porodica nema skoro nikakav politički utjecaj.
Demografija
Popisi u klasičnoj formi ne održavaju se u Holandiji već od 1971. godine, a tome je uveliko doprinio razvoj političke struje koja je smatrala da država ne treba da ima uvid u privatnost građana. U nekim pokušajima nakon 1971. godine veliki dio učesnika odbio je dati podatke, tako da je 1991. godine popis i zakonom ukinut. Zato Centralni biro za statistiku (CBS) koristi procjene na osnovu anketa. Za neke varijable CBS koristi digitalne podatke iz općinskog registra, međutim za neke druge varijable mora praviti ankete.
Godine 2014. CBS je prezentirao Religioznu mapu 2010–2013. U ovoj procjeni navodi se da muslimani 2013. predstavljaju oko 5% stanovništva. Na 16,8 miliona stanovnika to znači da u Holandiji ima oko 840.000 muslimana. Godine 2015. CBS je napravio novu procjenu na osnovu ankete radnog stanovništva u kojoj je učestvovalo oko 460.000 ljudi od 18 godina ili starijih. Prema ovoj anketi, 4,9% stanovnika starijih od 18 godina smatra se muslimanima. Ovo znači da oko 660.000 odraslih u Holandiji pripada muslimanskoj populaciji. Broj muslimana koji su ispod 18 godina procijenjen je na 337.000 (Flip van Dyke), a u ovu procjenu ubrojana su djeca treće generacije imigranata, pretežno Turaka i Marokanaca. Ovo bi značilo da oko 967.000 stanovnika Holandije pripada muslimanskoj populaciji, što predstavlja 5,75% od ukupnog stanovništva. (polderislam.nl)
Teško je dati precizne podatke o broju muslimana koji su sa Balkana doselili u Holandiju, međutim, sa sigurnošću se može reći da se radi o nekoliko desetina hiljada.
Što se tiče rasta muslimanske populacije u Holandiji, taj rast nije tako “nepovoljan” kao što to često navode desničari i antiislamisti, niti je tako “povoljan” po muslimane kao što to mnogi muslimani rado navode. Broj muslimana u Holandiji ne raste tako brzo kao što mnogi vjeruju da raste. Istražni centar PWE Research Centre procjenjuje da će se broj muslimana u Holandiji od otprilike jedan milion u 2010. (oko 6%) povećati na 1,6 miliona u 2050. (oko 9,4%). U tom periodu procjenjuju da će se broj kršćana sa 8,4 miliona (50,6%) u 2010. smanjiti na 6,75 miliona u 2050. (39%). Procjenjuje se da će se 2050. oko pola stanovništva izjašnjavati da ne pripadaju nekoj religiji. Što se tiče indeksa plodnosti muslimanki, Flip van Dyke smatra da će se smanjiti na 2,1 i to je dovoljno da se održava stanovništvo. (polderislam.nl)
Povijest muslimana u Holandiji
Već prije nekoliko stoljeća muslimani su dolazili u ovu zemlju jer je trgovina cvjetala u određenim periodima. Holandski brodovi donosili su robu iz dalekih krajeva svijeta i nerijetko su s njima dolazili muslimani trgovci, nažalost nekad i kao robovi iz Azije. Holandija ima dugu povijest kolonijalizacije. Osnivanjem svojih kolonija, ova je zemlja došla u posjed ogromnih bogatstava od kojih i danas, barem indirektno, ima veliku korist. Prevozili su mnogu trgovačku robu iz Azije, Amerike i Afrike, i u tom vremenu toliko su zarađivali da su taj period nazvali “zlatno doba”. U to doba zvanični naziv države bio je Sedam ujedinjenih niskih zemalja. Pored toga, mnogo su zaradili preko robovlasništva, koristili su robove na svojim plantažama diljem svijeta i trgovali njima. Neke od važnijih kolonija bile su sljedeće: Nederlands Indië (dijelove današnje Indonezije), Surinam, Nederlandse Antillen. U jednom ranijem članku govorili smo o muslimanima u Surinamu, zemlji u Južnoj Americi, u koju su ovi muslimani stigli iz kolonija koje su bile pod upravom Holandije. Danas mnogi muslimani žive i rade u Holandiji, što je desničarima trn u oku, međutim, veoma licemjerno zaboravljaju svoju kolonijalizatorsku ulogu u prošlosti i do koje je mjere Holandija iskorištavala resurse drugih naroda.
Do Drugog svjetskog rata broj muslimana u Holandiji u zvaničnim popisima bio je zanemariv. U popisu iz 1960. radilo se o 1.399 osoba koje su se izjasnile kao muslimani. Nakon Drugog svjetskog rata broj muslimana porastao je dolaskom vojnika i njihovih porodica sa Moluka, koji su prethodno služili u holandskoj vojsci KNIL (Kraljevska holanska indijska vojska). Godine 1954. otvoreno je moluksko naselje Wyldemark, a dvije godine kasnije izgrađena je prva drvena džamija.
Od šezdesetih godina počeli su dolaziti turski i marokanski gastarbajteri i broj muslimana se povećao. Kad je Surinam postao neovisna država 1975. godine, veliki dio Surinamaca nastanio se u Holandiji. Procjenjuje se da se 10% od 348.000 surinamskih Holanđana izjašnjavaju kao muslimani. (Moslim in Nederland, SCP, 2012)
Od osamdesetih počele su dolaziti i velike grupe izbjeglica i azilanata iz islamskih zemalja. (Maussen, 2006)
Ratni zločini kolonijalizatora
Godine 1969. parlament u Holandiji naredio je sačinjavanje “Izvještaja o prekoračenjima”, a povod za to bila je uznemirenost koja je nastala nakon emitovanja televizijske emisije u kojoj je bivši vojnik J. E. Hueting dao intervju. On je 1947. godine u Indoneziji bio uključen u “ispitivanja trećeg stepena i mučenja Indonežana, ubistva ratnih zarobljenika i nasilje protiv civilnog stanovništva”.
Komisija koju je predvodio historičar Cees Fasseur skupila je u četiri mjeseca informacije o 76 “prekoračenja nasilja”. Izvještaj je sadržavao samo informacije o kojima je komisija mogla naći podatke u arhivama koje su bile za vojni sud ili podatke koji su dospjeli do javnosti. Lokalno stanovništvo nije bilo moguće ispitati u tako kratkom roku.
Za većinu holandskih ratnih zločina važi da se tačan broj žrtava više ne može saznati. Naprimjer, zločin “Južni Celebes” u kojem su tokom “akcija čišćenja” pod komandom Reymonda Westerlinga, holandski su vojnici za manje od tri mjeseca (između decembra 1946. i februara 1947.) ubili između 3.000 i 5.000 ljudi. Sa druge strane, indonežanska je vlada kod Ujedinjenih naroda prijavila 40.000 žrtava. Stotine vojnika su osumnjičene za učešće u tim zločinima. Zbog suženosti prostora nismo u mogućnosti navoditi i ostale zločine iz kolonijalizatorskog vremena.
Zato se nije čuditi što se pod okom Holandskog bataljona, koji je bio u okviru “mirovne” misije Ujedinjenih naroda, desio genocid u Srebrenici. Također, danas vidimo kako se zločinci u Međunarodnom sudu u Haagu oslobađaju ili dobijaju veoma niske kazne.
Samo se na onom svijetu pravda može očekivati, a ovo su sve lekcije za buduće generacije.
Organiziranje islamskog života
Godine 1932. u Holandiji je osnovano prvo islamsko udruženje “Perkumpulan Islam”. Ovo je bila organizacija indonežanskih muslimana u Holandiji. Ova organizacija pomagala je muslimanima u raznim situacijama i prilikama, poput rođenja, braka, razvoda, bolesti i pokopa, i također je pomagala prilikom ispunjavanja formulara, prevođenja pisama od državnih ustanova i kontakta sa vladom. Udruženje se zalagalo za otvaranje mesdžida i dobijanje posebnog mjesta za muslimanske mezarluke. Godine 1932. općina Den Haag dodijelila je muslimanima jedan dio groblja za mezarluke. Mnogo kasnije, u šezdesetim i sedamdesetim godinama osnovane su mnoge druge islamske organizacije u Holandiji.
Sedamdesetih godina neki su došli sa idejom da osnuju islamske osnovne škole. Prva je osnovana 1971. u Amsterdamu, a 1988. godine osnovane su još dvije škole, jedna u Eindhovenu i jedna u Rotterdamu. U međuvremenu, postoje desetine islamskih osnovnih škola, jedna srednja i dva islamska univerziteta u Rotterdamu. Ove škole i univerziteti priznati su od države i finansiraju se iz državnog budžeta.
Zakon omogućava da se osnuje islamska škola u nekom mjestu ako za tim ima potrebe, znači ako postoji dovoljan broj djece čiji roditelji zahtijevaju ovakvu školu, a općine moraju da sarađuju ako se uvjeti ispune i općina je dužna da obezbijedi prostorije i svi troškovi plaćaju se iz budžeta.
Univerziteti nude visoko obrazovanje na polju islamskih nauka. To su Islamski univerzitet Rotterdam i Univerzitet Europe, koji nude barchelor studij islamologije i master studij islamsko dušebrižništvo. Država je dala akreditaciju za ove studije. Nakon određenog vremena održat će se rigorozna kontrola i odlučuje se da li se akreditacija produžava. Država je postavila stroga pravila i uvjete da bi se dobila ili produžila akreditacija. Jezik na kojem se podučava je holandski, studenti na kraju studija moraju da usvoje određeni nivo arapskog jezika. Profesori su inače skoro svi muslimani. Nekad se može desiti da neki predmet koji nije islamski (naprimjer psihologija) predaje neko ko nije musliman, međutim, univerziteti se trude da što više predmeta predaju muslimani. Na Islamskom univerzitetu Rotterdam svi predavači trenutno su muslimani. Ovaj univerzitet ima ambicije da postane vodeća institucija u Holandiji na polju naučnog istraživanja islamskih nauka i da bude most između muslimanske populacije i ostatka društva.
Džamije i mesdžidi
U Holandiji ima oko 500 mesdžida i džamija i islamskih centara. Sve je veći broj džamija koje se izgrađuju od temelja, neke imaju klasični izgled džamija koje se mogu vidjeti diljem islamskog svijeta, sa velikim kupolama i jednom ili više klasičnih minareta. Lokalne vlasti na kraju ipak daju sve potrebne dozvole, nekad lakše, nekad teže, ali na kraju nema zakonske osnove da se zabrani gradnja džamije ako se sve uklapa u prostorni plan. Najveća džamija trenutno je Es-Selam džamija u Rotterdamu, koja može da primi 1.500 ljudi, a njena izgradnja koštala je oko sedam miliona eura. Arhitektura mnogo podsjeća na medinsku arhitekturu. Veliki broj objekata koji su prije služili kao crkva, prodaju se i muslimani ih kupuju i pretvaraju u džamije, pogotovo u velikim gradovima gdje je broj muslimana relativno veliki.
Dok džamije i munare i nisu problem za lokalne vlasti, ezan za njih u većini slučajeva predstavlja problem. U vrlo rijetkim slučajevima lokalne vlasti dozvoljavaju svaki ezan, u nešto više slučajeva dozvoljavaju učenje ezana petkom, u nekim slučajevima dozvoljavaju ezan za Bajram, a u većini slučajeva ne dozvoljavaju nikako. Ova stvar prepuštena je lokalnim vlastima na odluku i nadati se da će lokalne vlasti u budućnosti biti tolerantnije u pogledu učenja ezana.
Izazovi muslimanske zajednice u Holandiji
Jedan izazova muslimana jeste asimilacija jednog velikog dijela muslimana u društvo, pri čemu gube svoj identitet. Većina omladine ne obavlja (redovno) namaz, mnogi su se odali porocima, kao što su alkohol i droga, relativno veliki procenat sitnog kriminala rade stranci, što uveliko ocrnjuje sliku o strancima. Izazov jeste da se muslimani ne izoluju od društva zadržavajući svoj identitet.
Također, jedan od velikih izazova jeste i pritisak medija i politike na one koji žele da islam prakticiraju u svakodnevnom životu. Postupci pojedinaca stavljaju se pod lupu i tako se stvara iskrivljena slika muslimanskog društva, tako da dolazi do demoniziranja muslimana i stanja u kojem se zbog negativne atmosfere ne osjećaju lagodno ni oni koji u svakodnevnom životu ne prakticiraju skoro ništa od islama. Potrebno je u životu davati lijep primjer i islamski ahlak ljudima.
Jedan primjera jeste i poziv nekih političara da se zakonom zabrani izvorno shvatanje i prakticiranje islama (tzv. selefijama), a ima i poziva da se zabrani finansiranje kupovine i gradnje džamija od strane zemalja iz Zaljeva. Što je veoma žalosno, ovakvi su zahtjevi često dolazili od političara koji su porijeklom iz muslimanskih zemalja. Ministar socijalnih poslova i rada Lodewijk Asscher zvanično je odgovorio parlamentu na ove zahtjeve govoreći da se princip slobode ubjeđenja ne može narušiti, a momentalni zakoni, po njegovom mišljenju, dovoljni su da se neko sankcionira ako prekrši zakon. Također, ovaj ministar obavijestio je parlament da općine treba da ostanu u dijalogu sa organizacijama koje podučavaju i prakticiraju izvorni islam i da se pojedincima koji su te ideologije ne uskraćuje pristup državnim institucijama i radu u njima ako nisu počinili neko krivično djelo.
Molim Allaha da muslimane u Holandiji sačuva svakog zla i neka su salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i časne ashabe i sve one koji ih slijede do Sudnjeg dana!