Menu

Na podne-namaz sa Allahovim Poslanikom

Pripremio Anes Fejzić
Tema SiraČitanje 9 minuta

Kada bi završio svoje jutarnje obaveze, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio bi se svojoj kući i ušao bi u sobu jedne od svojih supruga, znajući pritom da je svaka od njih imala svoj dan koji bi provodila sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Prilikom ulaska u kuću prvo bi uzeo misvak i njime očistio zube, zatim bi poselamio ukućane (Buhari i Muslim), a nakon toga klanjao bi četiri rekata duha-namaza, a nekada bi klanjao šest, a nekada osam rekata (Buhari).

Ukoliko bi u kući bilo hrane, njegove supruge ponudile bi mu doručak koji on ne bi odbijao, već bi prekidao post ukoliko bi to jutro osvanuo kao postač, o čemu Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Jednoga dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je i upitao: ‘Ima li šta za jelo?’ Rekle smo: ‘Nema’, na što on reče: 'Onda ću postiti.’ Zatim je došao drugi dan pa smo mu rekle: ‘Allahov Poslaniče, poklonjen nam je hejs’, a on reče: ‘Donesi da vidim. Već sam zapostio’, pa je jeo.” (Muslim) Hejs je inače jelo koje se pravi od datula, masla i jedne vrste suhog sira.


Medinske žene dolazile bi do kuće Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ga upitale o onome o čemu su se stidjele pa postavljaju pitanja pred muškarcima u džamiji, kao što je to bio slučaj sa jednom od ensarijki koja je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o obaveznom kupanje žene nakon mjesečnog ciklusa (Buhari). Nekada bi u ovom periodu prije podne-namaza došli i neki od ashaba koji bi tražili da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riješi neka njihova pitanja.

Završetkom jutarnjih obaveza prema svojim prijateljima i zajednici, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada bi se posvetio svojim ukućanima, u svojoj skromnoj kući koja je bila tvrđava blagosti, ljubavi i milosti.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom predpodnevskom vaktu imao običaj da odspava kajlulu, koja bi otprilike trajala do pred podnevski ezan.

Kada bi sunce prešlo polovinu neba, tj. onoga trenutka kada se sjenka počne povećavati, tada bi nastupilo vrijeme podne-namaza i Bilal, jedan od dvojice mujezina Allahovog Poslanika, tada bi ustao i počeo učiti svojim milozvučnim glasom podnevski ezan, koji bi nekada probudio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao abdestio bi se i klanjao četiri rekata sunneta za koje je govorio da nastupaju u vaktu kada se otvaraju vrata dobra (Tirmizi), koje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije propuštao, kao što je prenijela naša majka Aiša u hadisu koji bilježi imam Buhari. Ummu Habiba, radijallahu anha, kaže: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ko klanja četiri rekata (sunneta) prije (farza) podne-namaza i četiri poslije njega, Allah je takvog zabranio Vatri.’” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madža i drugi)

Nakon što bi klanjao podnevski sunnet, Allahov Poslanik iščekivao bi podnevski ikamet tako što bi se zabavljao sa Hasanom ili Husejnom, a nekada bi tu bila i Umama, jedna od unuka Allahovog Poslanika, Zejnebina kćerka.

Nakon što bi se ashabi okupili u džamiji da obave podne-namaz, Bilal bi počeo učiti podnevski ikamet kada bi izašao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Prilikom izlaska iz kuće, on bi poljubio svoju suprugu kod koje je boravio taj dan (Tirmizi, sahih). Odlazeći da obavi podne-namaz, nekada bi sa sobom poveo Hasana ili Husejna, noseći ga u naručju. Dešavalo bi se da nekada Allahov Poslanik klanja, a na njegovim ramenima bude neko od njegovih unučadi ili pored njega (Buhari).

Na prvom rekatu podnevskog farza Allahov Poslanik nekada bi učio malo duže (Buhari), dok bi na drugom rekatu skratio učenje. Učio bi tako da bi ashabi primijetili pomjeranje njegove brade tokom namaza. Povremeno bi čuli ajet ili dva, koje bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio poluglasno. Predajom selama na lijevu stranu, završio bi se namaz, pa bi Allahov Poslanik tada proučio zikr koji se inače uči nakon farza. Ukoliko bi sišla Objava ili bi se javila neka potreba, Allahov Poslanik tada bi to prenio svojim ashabima jer je to vrijeme kada bi se ljudi okupili u džamiji, nakon što bi se odmorili uz predpodnevsku kajlulu. Ova obraćanja uglavom su bila vezana za vanredne okolnosti ili za stvari koje su bile od krucijalne važnosti za muslimane. Poslije obraćanja, vratio bi se u svoju kuću u kojoj bi klanjao sun-sunnete. Ovdje je bitno naglasiti da su prenesene tri verzije o načinu obavljanja podnevskog sunneta i sva tri su legitimna.

Prvi:

Dva rekata prije farza i dva rekata poslije farza; Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: “Od Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zapamtio sam (obavljanje) deset rekata (sunnet-namaza): dva rekata prije podne-namaza i dva rekata poslije njega, dva rekata nakon akšamskog farza, dva rekata nakon jacije (koje je klanjao) u svojoj kući, i dva rekata prije sabaha.” (Buhari)

Drugi:

Četiri rekata prije farza i dva rekata poslije farza; Aiša, radijallahu anha, kazuje da Allahov Poslanik ne bi izostavljao četiri rekata (sunneta) prije podnevskog farza… (Buhari). Također, od Abdullaha b. Šekika prenosi se da je rekao: “Upitao sam Aišu, radijallahu anha, o namazu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je kazala: ‘Prije (farza) podne-namaza klanjao bi četiri, a poslije njega dva rekata.’” (Muslim)

Treći:

Četiri rekata prije i četiri poslije podnevskog farza; Ummu Habiba, radijallahu anha, kaže: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ko klanja četiri rekata (sunneta) prije (farza) podne-namaza i četiri poslije njega, Allah je takvog zabranio Vatri.’” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madža i drugi)

Također, bitno je navesti i predaju Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Ukoliko Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi klanjao četiri rekata (sunneta) prije podnevskog farza, klanjao bi ih poslije (farza).” (Tirmizi)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon obavljenih sun-sunneta u svojoj kući, vratio bi se u džamiju, družeći se sa svojim ashabima sve do ikindije, ukoliko bi imao vremena. Tako je jednom otišao do stanovnika Kube i riješio njihov spor, a ovom događaju imam Buhari zabilježio je predaju od Sehla b. Sa’da es-Saidija, koji kazuje: “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, javljeno je da je među članovima plemena Benu Amr b. Avf nastao neki problem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je sa ljudima da ih izmiri i tamo se zadržao. Vrijeme namaza je nastupilo, pa je Bilal došao Ebu Bekru, radijallahu anhu, i rekao mu: ‘Ebu Bekre, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadržao se, a vrijeme je namaza već nastupilo, pa hoćeš li ti da svijetu budeš imam?’ ‘Da, ako želite’, odgovorio je on. Bilal je potom proučio ikamet. Ebu Bekr, radijallahu anhu, prošao je naprijed, donio početni tekbir i ljudi su za njim pristupili u namaz, a u tom i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dođe i išao je kroz redove sve dok nije stao u prvi red. Svijet je počeo pljeskati rukama, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, inače se nije okretao u namazu. Pošto je svijet sve više pljeskao, on se obazre i ugleda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokaza mu i naredi da klanja kao imam, a Ebu Bekr, radijallahu anhu, podiže ruke, Allahu zahvali i povrati se natraške iza Vjerovjesnika dok nije stao u saf. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je naprijed i svijetu klanjao. Kada je završio namaz, okrenuo se svijetu i rekao: ‘Ljudi, šta vam je? Kada vam se u namazu pojavi nešto neobično, vi plješćete rukama. Pljeskanje je samo za žene. Kome se u toku namaza pojavi nešto neobično, neka uzvikne: ‘Subhanallah!’ i neće ga niko čuti kada izgovori: ‘Subhanallah!’, a da se neće obazrijeti. Ebu Bekre, šta te odvrati, pa ti ne klanja svijetu, kada sam ti to pokazao rukom?’ Ebu Bekr, radijallahu anhu, odgovori: ‘Ne dolikuje Ibn Ebu Kuhafi da klanja ispred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’”

A jednom je i otišao u blizinu groblja Beki kod kćerke Sa’da b. Rebije kako bi izvršili raspodjelu nasljedstva i ostao među njima sve dok nije klanjao ikindiju.