Novotarije (značenje, vrste, dokazi zabranjenosti)

Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, jednog je dana razmišljao, pa je poslao po Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da dođe do njega. Kada je došao, upitao ga je: „Kako će se ovaj ummet razići a jedan im je vjerovjesnik, jedna im je Knjiga i jedna im je Kibla?!“ Ibn Abbas, radijallahu anhuma, odgovorio je: „O vođo pravovjernih, doista nam je objavljena Knjiga i mi smo je čitali i saznali povodom čega je objavljena, međutim, poslije nas bit će ljudi koji će čitati Kur’an, ali neće znati povodom čega je objavljen, pa će svaka skupina imati svoje mišljenje, a kada svaka skupina bude imala svoje mišljenje, onda će se i razići. Kada se raziđu, borit će se jedni protiv drugih.“ (Seid b. Mensur, Es-Sunen, 1/176.) Također je rekao: „Dobro se čuvajte sljedbenika mišljenja! Dati su im hadisi da ih pamte, ali su govorili po svojim mišljenjima, pa su skrenuli na stranputicu i druge odvode u nju!“ (Ed-Darekutni, Es-Sunen, 4/146.)

Šejtan je jedan od najvećih neprijatelja s kojima se susreće i protiv kojega se bori vjernik, musliman. Uzvišeni Allah o tome prejasno kaže: “O vjernici uđite u vjeru potpuno i ne slijedite šejtanske stope; on vam je, zaista, otvoreni neprijatelj!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 208.) Stoga, najopasnija bolest koja je zahvatila islamski ummet jeste šejtansko uljepšavanje usljed kojeg brojni muslimani izlaze iz okvira objavljenog izvornog islama, mijenjaju ga sa pustim željama, izmišljenim djelima koja nemaju nikakve veze sa šerijatom, a koja ih odvode s pravog puta na stranputicu, udaljavaju ih od upute, od Allahovog zakona, nakon čega se dijele u zabludjele skupine i frakcije, svaka zadovoljna onim što zastupa. Zato Uzvišeni Allah strogo zabranjuje slijeđenje šejtanskih puteva: “I, doista, ovo je Moj pravi put, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (Prijevod značenja El-En‘am, 153.) Međutim, činjenica je da mnogi muslimani slijede druge puteve, a Allahov zapostavljaju, činjenica je da su se mnogi odvojili, u stranke pocijepali i u mnoge grijehe zapali. U ovom tekstu bit će govora o značenju novotarije, njenim vrstama i dokazima koji ukazuju na njenu strogu zabranu.

Šerijatsko značenje bid‘ata

Brojne su definicije islamskih učenjaka o značenju bid‘ata – novotarije.

● Tako, šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullahu te‘ala, o značenju novotarije kaže: „Novotarija u vjeri je sve ono što nije propisao Allah ili što nije propisao Njegov Poslanik.“ (Medžmu'ul-fetava, 4/108.)

● Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te‘ala, za novotariju kaže: „Novotarija je sve ono što se uvede, a nema svoju osnovu u šerijatu.“ (Fethul-Bari, 13/266.)

● Imam Eš-Šatibi, rahimehullahu te‘ala, definirao je novotariju na sljedeći način: „Novotarija je izmišljeni put, način, verzija, izvedba (ibadeta) koji se suprotstavlja putu, načinu, verziji, izvedbi s kojima je došao šerijat, a tim izmišljenim načinom se želi postići isto što se želi postići i propisanim načinom.“ (El-I'tisam, 1/26.)

● Hafiz Ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Novotarija je sve ono što se uvede u vjeru, a što nema osnove u šerijatu koja ukazuje na uvedeno.“ (Džami'ul-'ulumi vel-hikemi, 1/266.)

● Šejh Ibn Usejmin, rahimehullahu te‘ala, definirao je novotariju na sljedeći način: „Novotarija je sve ono što se od ubjeđenja i djela uvede u vjeru, a suprotno je onome na čemu su bili Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi.“ (Šerh Lum'atul-i'tikad, 24.)

Podjela novotarije

Postoji više podjela novotarija:

Prva podjela:

● Bid‘atu hakikijje jeste novotarija u osnovi, ona novotarija na čiju utemeljenost ne ukazuje nikakav šerijatski dokaz iz Kur’ana, sunneta ili konsenzusa islamskih učenjaka, niti bilo šta što kod islamskih učenjaka, općenito ili pojedinačno, detaljno ukazuje na nju. Zbog toga je i nazvana novotarijom, novinom kojoj nije prethodilo nešto slično. (Eš-Šatibi, I'tisam, 1/367.)

● Bid‘atu idafijje ili pripisana ili pridružena novotarija jeste ono što je izmišljeno pa dopisano, pripisano, pridruženo onome što u šerijatu ima osnove. Imam Šatibi, rahimehullahu te‘ala, za ovu vrstu novotarije rekao je: „To je da neki ibadet bude propisan u osnovi, da postoje dokazi o njegovoj propisanosti, međutim, izgled tog ibadeta i način njegove izvedbe, kako se obavlja, nisu propisani. Zbog toga se ova novotarija naziva idafijje – pripisana, dopisana, pridružena novotarija, jer ona niti se u potpunosti razilazi sa propisanim niti se potpuno poklapa sa propisanim.“ (El-Bid'a, 324.)

Primjer ovakvih novotarija je zikr nakon svih namaza ili zikr u bilo koje vrijeme ali u skupini, zajednički zikr u jedan glas, ili da imam dovi a ljudi aminaju za njim nakon namaza. Zikr je propisan, ima svoju osnovu u islamu, međutim, način izvedbe nije propisan, nema osnove u šerijatu. (El-Bid'a, 324.) Također, primjer ove vrste novotarije jeste određivanje dana polovine ša‘bana za post i noć za noćni namaz. Također, namaz regaib (želja) prve džume u mjesecu redžebu i sl. 

Druga podjela:

● Bid‘a terkijje nastaje ostavljanjem propisanih djela iz pobožnosti prema Allahu, subhanehu ve te‘ala. Naprimjer, poneka stvar biva dozvoljena šerijatom pa je čovjek sebi smatra zabranjenom iz pobožnosti, obožavajući Allaha time, svejedno da li to što se ostavlja bilo dozvoljeno ili strogo naređeno činiti, svejedno da li se radilo o ibadetu, međuljudskim postupcima ili običajima, i svejedno radilo se o riječima, radnjama ili ubjeđenjima. Ukoliko ostavljanjem nečega od spomenutog bude namjeravao obožavanje Allaha, tada čini novotariju u ostavljanju djela. (Eš-Šatibi, I'tisam, 1/58.)

● Bid‘a fi'lijje, novotarija u činjenju djela, klasična je novotarija kojom se uvode djela, radnje i postupci u vjeru koji nemaju osnove, a kojima se želi obožavati Allah, subhanehu ve te‘ala. Primjer dodavanja rekata u namazu, mijenjanje načina izvedbe nekog ibadeta, određivanje posebnog vremena za propisani ibadet, a šerijat taj ibadet nije ograničio na to vrijeme i sl. (Eš-Šatibi, I'tisam, 1/50, 56, 58, 367; Seid el-Gamidi, Hakikatul-bid'ati ve ahkamuha, 2/37; Salih el-Fevzan, Kitabut-Tevhid, 82.)

Treća podjela:

● Bid‘atu i'tikadijje jeste novotarija kojom se biva ubjeđeno u nešto što je suprotno ubjeđenju s kojim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poput novotarija džehmijja, mu'tezila, rafidijja, kadijanijja i ostalih zabludjelih frakcija.

● Bid'atu kavlijje predstavlja nove riječi s kojima nije došao šerijat i kojima se žele zamijeniti riječi s kojima je došao šerijat, poput riječi o stvaranju Kur’ana.

● Bid‘atu ‘amelijje jeste novina u djelima koja se suprotstavljaju Allahovim naredbama, a takvih je opet četiri vrste:

Prva vrsta: novotarija u osnovi ibadeta, tj. uvođenje djela kao ibadeta koji nema osnove u šerijatu, poput namaza ili blagdana koji nemaju osnove u šerijatu i sl.

Druga vrsta: novotarija pridodavanja propisanom ibadetu, poput dodavanja petog rekata podnevskom ili ikindijskom farzu.

Treća vrsta: novotarija u načinu izvedbe ibadeta, tj. izvodi se na novi, drugačiji način od propisanog načina čiji su primjeri prethodili.

Četvrta vrsta: novotarija ograničavanja dotičnog ibadeta na mjesto na koje ga nije ograničio šerijat, poput ograničavanja namaza i posta na određene dane, a ovi ibadeti, namaz i post u šerijatu su općeniti i nisu ograničeni na određene dane. Onaj ko ih ograniči, mora da dođe sa jasnim vjerodostojnim dokazom. (Ibn Tejmijje, Medžmu'ul-fetava, 18/346; 35/414.)

Četvrta podjela:

● Bid‘atu a'dijje jeste novina u svakodnevnom čovjekovom životu, nije vezana za vjeru, već za čovjekov dunjaluk, poput inovacija u tehnologiji, izuma, patenata i sl.

● Bid‘atu te‘abbudijje jeste novina koja je vezana za vjeru i s kojom se nastoji približiti Allahu, subhanehu ve te‘ala, ponizno i s ljubavlju.

Peta podjela:

● Bid‘atu kullijje jeste ona novotarija čije se posljedice odnose i na druge ljude.

● Bid‘atu džuzijje jeste ona novotarija čije se posljedice ograničavaju samo na onu osobu koja je čini.

Dokazi iz Kur’ana, sunneta i govora ispravnih prethodnika o zabranjenosti novotarije u vjeri

O zabrani novotarije došli su brojni šerijatski tekstovi iz Kur’ana, sunneta kao i izreke prvih generacija. Neki od tih tekstova, samo kao primjer, jesu i sljedeće riječi.

Dokazi iz Kur’ana:

● Uzvišeni Allah rekao je: „Allahovo je da ukaže na pravi put, a ima i krivih; a da On hoće, sve bi vas uputio.“ (Prijevod značenja En-Nahl, 9.) Prenosi se od Sehla b. Abdillaha et-Testurija, rahimehullahu te'ala, da je za kasdus-sebil (pravi put) rekao: „Tarikus-sunne / to je put sunneta“, a za riječi minha džairun (a ima ih i krivih) rekao je: „El-milelu vel-bide'u / frakcije i novotarije.“ Šatibi, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Pravi put jeste put istine, a svi putevi mimo njega su krivi putevi koji odvode od istine, a to su putevi novotarija i zabluda.“ (El-I'tisam, 1/78.)

● Uzvišeni Allah rekao je: „Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.“ (Prijevod značenja El-En‘am, 159.) Ovdje je riječ o sljedbenicima strasti, zabluda i novotarija iz ovoga ummeta. Ibn Atijje, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Ovaj ajet obuhvata sljedbenike strasti, novotarija, iznimnosti u sporednim pitanjima, kao i one koji pretjeruju u raspravama, koji se upuštaju u neosnovana tumačenja. Sve spomenuto podložno je grešci i pogrešnom ubjeđenju.“ (Eš-Šatibi, El-I'tisam, 1/179; Eš-Ševkani, Fethul-Kadir, 2/260.)

● Uzvišeni Allah rekao je: „...i ne budite od mnogobožaca, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda.“ (Prijevod značenja Er-Rum, 31-32.) Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je pojasnio kako je ovdje riječ o havaridžima, kao što se prenosi i od Ebu Umame, radijallahu anhu. Rečeno je da se misli i na sljedbenike strasti i novotarija.

● Uzvišeni Allah rekao je: „One koji su tele prihvatili stići će doista kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovome svijetu; tako Mi kažnjavamo one koji kuju laži!“ (Prijevod značenja El-E‘araf, 152.) Ibn Kesir, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Ko izmisli neku novotariju, doista će se poniženje novotarije i suprotstavljanje pravog puta protegnuti iz njegova srca do njegovih pleća, kao što je rekao i Hasan el-Basri, rahimehullahu te‘ala: 'Doista, poniženje novotarije je na njihovim plećima!' – kaže Ibn Kesir: „To pripada do Sudnjeg dana, tako mi Allaha, svakom onom koji izmišlja. Sufjan b. Ujejne, rahimehullahu te'ala, rekao je: 'Svaki sljedbenik novotarije je ponižen.'“ (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur'anil-Azim, 2/331.)

● Uzvišeni Allah rekao je: „Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu.“ (Prijevod značenja El-En'am, 68.) Imam Malik, rahimehullahu te‘ala, rekao je o obaveznosti napuštanja mjesta na kojem sjede novotari: „Nikome nije dozvoljeno da bude na mjestu gdje se vrijeđa selef.“ (El-Kurtubi, El-Džami'u li Ahkamil-Kur'an, 5/330.)

● Uzvišeni Allah rekao je: „On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah.“ (Prijevod značenja Alu Imran, 7.) Imam Šatibi, rahimehullahu te'ala, u svome djelu El-I'tisam spomenuo je brojna predanja koja ukazuju da se ovaj ajet odnosi na one koji se raspravljaju o Kur’anu kao i na havaridže i one slične njima. (El-I'tisam, 1/70-76.)

Dokazi iz sunneta:

● Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to mu se odbija.“ (Buharija, 4273.) U predanju kod imama Muslima stoji: „Ko učini djelo koje nije od naše vjere, ono mu se odbija.“ (Muslim, 1718.) Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Ovaj hadis je jedna velika osnova islama, veliki temelj islama. Svako djelo koje nije propisano od Allaha i Njegovog Poslanika, vraća se onome koji ga je učinio. Sve što je uvedeno u vjeru, a što nije propisao Allah i Njegov Poslanik, to i nema ništa s vjerom!“

● U hadisu se navodi da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao otpočeti hutbu hvaljenjem Allaha, zatim spominjanjem Njega po čemu zaslužuje jedino On da se spomene, a zatim bi govorio: „Koga Allah uputi, niko ga na stranputicu ne može odvesti, a koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti! Najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa je uputa Muhammeda, a najgore stvari su novine i svaka novina je novotarija.“ (Muslim, 867.)

● Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude pozivao ka uputi, imat će nagradu poput nagrade svih onih koji mu se odazovu a da se njima ništa neće umanjiti od njihove nagrade! I ko bude pozivao zabludi, imat će grijeh poput grijeha svih onih koji mu se odazovu, a da se njima ništa neće umanjiti od grijeha.“ (Muslim, 2674.)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  „Na kraju moga ummeta pojavit će se ljudi koji će vam govoriti nešto što niste čuli ni vi, a niti vaši očevi! Teško li se i vama i njima!“ (Ahmed, 4142. Albani ga je ocijenio dobrim u valorizaciji djela Miškatul-Mesabih, 166.)

Govor ispravnih prethodnika:

● Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, rekao je: „Ništa neću ostaviti od onoga što je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, već ću i ja to činiti. Doista se bojim kada bih ostavio nešto od onoga što je on činio, da bih zalutao!“ (Buharija, 2926.)

● Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, jednog je dana razmišljao, pa je poslao po Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da dođe do njega. Kada je došao, upitao ga je: „Kako će se ovaj ummet razići a jedan im je vjerovjesnik, jedna im je Knjiga i jedna im je Kibla?!“ Ibn Abbas, radijallahu anhuma, odgovorio je: „O vođo pravovjernih, doista nam je objavljena Knjiga i mi smo je čitali i saznali povodom čega je objavljena, međutim, poslije nas bit će ljudi koji će čitati Kur’an, ali neće znati povodom čega je objavljen, pa će svaka skupina imati svoje mišljenje, a kada svaka skupina bude imala svoje mišljenje, onda će se i razići. Kada se raziđu, borit će se jedni protiv drugih.“ (Seid b. Mensur, Es-Sunen, 1/176.) Također je rekao: „Dobro se čuvajte sljedbenika mišljenja! Dati su im hadisi da ih pamte, ali su govorili po svojim mišljenjima, pa su skrenuli na stranputicu i druge odvode u nju!“ (Ed-Darekutni, Es-Sunen, 4/146.)

● Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, rekao je: „Svaka novotarija je zabluda makar je ljudi i smatrali lijepom.“ (Ed-Darimi, Es-Sunen, 1/80; El-Mirvezi, Es-Sunne, 1/28; El-Hejsemi, Medžmeuz-Zevaid, 1/434.)

● Abdullah b. Mes‘ud, radijallahu anhu, izrekao je nekoliko mišljenja o novotariji:

-

-

-

-

● Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: „Na vama je da budete ustrajni i da se držite predanja, a dobro se čuvajte novotarija.“ (El-Lalikai, Šerhu Usuli i'tikad ehlis-sunneti vel-džema'at, 1/92.)

● Omer b. Abdul-Aziz, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Na tebi je da slijediš sunnet svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jer ti je u tome, Allahovom dozvolom, spas.“ (Ebu Davud, 4612.)

● Imam Malik, rahimehullahu te‘ala, rekao je: „Onaj ko uvede u islam novotariju jer je vidi lijepom, taj kao da tvrdi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, iznevjerio poslanstvo, jer je Uzvišeni Allah rekao: 'Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i Svoju blagodat nad vama upotpunio i zadovoljan sam da vam ovakav islam bude vjera.' (Prijevod značenja El-Maide, 3.)“ (Eš-Šatibi, El-I'tisam, 1/49.)

● Imam Ahmed, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Temelji sunneta kod nas su: pridržavanje za ono na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, povođenje za njima, ostavljanje novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“ (Eš-Šatibi, El-I'tisam, 1/60.) I rekao je: „Dvoga se najviše bojim za ljude: da dadnu prednost onome što misle nad onim što znaju i da skrenu u zabludu a da to i ne primijete.“ (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-Evlija, 1/278.)

● Na opasnost i pogubnost novotarije upućuje i nekoliko izreka Fudajla b. 'Ijjada, rahimehullahu te'ala:

-

-

-

-

-

-

● Abdullah b. El-Mubarek, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Na licu sljedbenika novotarije je crnilo pa makar ga prao svakog dana trideset puta.“ (El-Lalikai, Šerhu Usuli i'tikad ehlis-sunneti vel-džema'at, 251.)

● Hasan el-Basri, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ne sjedi sa sljedbenikom novotarije jer će ti on razboljeti srce.“ (Eš-Šatibi, El-I'tisam, 1/65.)

● Amr b. Kajs, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ne sjedi s onim koji je skrenuo s pravog puta, pa da i tvoje srce ne skrene.“ (Ebu Nu'ajm, Hiljetul-Evlija, 5/103.)

● Ebu Idris el-Havelani, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Da vidim u mesdžidu vatru koju ne mogu ugasiti, draže mi je nego da vidim novotariju koju ne mogu izmijeniti.“ (El-Mirvezi, Es-Sunne, 1/32.)

● Ibrahim b. Mejsere, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Onaj koji iskaže počast sljedbeniku novotarije, taj pomaže u rušenju islama.“ (El-Lalikai, Šerhu Usuli i'tikad ehlis-sunneti vel-džema'at, 1/139.)

● Ejjub es-Sihtijani, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Neće se sljedbenik novotarije više zalagati u činjenju svoje novotarije a da ga to neće više i udaljiti od Allaha.“ (Sifetus-safve, 3/295.)

● Mus‘ab b. Sa‘d, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ne sjedi sa onim koji je iskušan novotarijom, jer te od njega neće zadesiti osim jedno od dvoga: ili će te zavesti, pa ćeš ga slijediti, ili će ti nauditi prije negoli se raziđeš s njim.“ (El-Bejheki, Šu'abul-iman, 7/61.)

● Ebu Kilabe, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Ne sjedite sa sljedbenicima strasti, jer vam ja ne mogu garantovati da vas neće odvesti u svoje zablude ili da vam neće pomutiti ono što ste poznavali.“ (Ed-Darimi, Es-Sunen, 1/120; El-Lalikai, Šerhu Usuli i'tikad ehlis-sunneti vel-džema'at, 1/134.)

● Imam El-Evzai, rahimehullahu te'ala, rekao je: „Strpi se na sunnetu i zastani tamo gdje su zastali oni prije tebe, reci ono što su i oni rekli, ustegni se od onoga od čega su se i oni ustegnuli! Slijedi put svojih dobrih prethodnika, jer ti je, uistinu, dovoljno ono što je i njima bilo dovoljno!“ (El-Lalikai, Šerhu Usuli i'tikad ehlis-sunneti vel-džema'at, 1/174.)

Uzvišenog Allaha molimo da nas učini istinskim sljedbenicima Svoje Knjige i sunneta Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, povodeći se u svemu tome za prvim odabranim generacijama!