"I okrenu se od njih i reče: 'O Jusufe, tugo moja!', i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84)
"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)
Jakub, alejhis-selam, ostao je tako slomljenog srca, brojeći dane. Kada su mu Jusufova braća došla s viješću da su ostali i bez drugog brata, srce mu se još više stegnulo, pa se tako počeo prisjećati Jusufa i to mu ispuni dušu. Nije imao snage da išta uradi osim da se povuče u osamu, skloni se od svih, noseći tako sa sobom potištenost i tugu. Teška tuga prekrila mu je oči, a njegov je jezik zborio: "O Jusufe, tugo moja", kao da mu se tuga pretvorila u Jusufa kojeg on doziva iz daljine.
Svi smo mnogo puta čuli nastavak ove priče. Međutim, možda nam je promakla jedna misao i poruka koju ova sura daje -- šta je to Jakub, alejhis-selam, učinio i spasio se duševnog pritiska zbog tog velikog gubitka i iskušenja, poruka u kojoj je lijek za današnju svakodnevnu bolest, a to je duševni pritisak i stres.
Između zapadnjačke definicije i kur'anskog pristupa
U akademskim krugovima duševni pritisak definira se kao višedimenzionalna reakcija, i psihička i fizička, na događaje koje ne možemo zaustaviti ili promijeniti. To podrazumijeva osjećaj slabosti, nemoći, iscrpljenosti i nesposobnosti da se riješi problem koji je sve to i prouzrokovao. To može da traje duži vremenski period. Tijelo ostaje zarobljeno u stanju stalnog iščekivanja da se opasnost otkloni. Osoba tada nije u stanju da otkloni štetu i pogrešno reaguje na uzrok problema.
Sada ovo pokušajmo shvatiti iz dublje, sveobuhvatnije i praktičnije perspektive. Razmislimo o sljedećim ajetima.
"A čovjek, kada ga Gospodar njegov iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: 'Gospodar moj mene je počastvovao!', a kad ga iskuša i opskrbu njegovi oskudnom učini, onda rekne: 'Gospodar moj me je ponizio!'" (El-Fedžr, 15--16)
"Ako čovjeku damo da osjeti milost Našu, pa mu je poslije uskratimo, tada on, zaista, pravi očajnik i nezahvalnik postaje." (Hud, 9)
"Čovjeku ne dosadi da dobro traži, a kada ga zlo zadesi, onda očajava i nadu gubi." (Fussilet, 49)
"A kada učinimo da ljudi milost našu okuse, oni joj se obraduju, a kad ih pogodi nevolja zbog onoga što su njihove ruke činile, odjednom očajavaju." (Er-Rum, 36)
Prvi korak u suočavanju s bilo kojim problemom jeste pravilno razumijevanje tog problema. Da bismo pravilno razumjeli ovaj problem, bitno je da za njega definišemo ključne termine. To su: nesreća, iskušenje i kazna. Zato pažljivo i smireno pročitaj sljedeće redove.
Razlika između nesreće, iskušenja i kazne
Nesreća je širi pojam koji se odnosi na sve što čovjeka zadesi u životu, bez obzira na to da li je mlad ili star.
U arapskom jeziku izraz musibet označava sve ono što čovjeka zadesi i pogodi u životu, ono što dolazi kao odredba.
Iskušenje je posebna vrsta nesreće koja se dešava razumnoj i punoljetnoj osobi. Cilj iskušenja je da se ispita strpljenje i iskrenost osobe, da tako pročisti njezinu nutrinu i otkrije pravu prirodu njenog srca.
Iskušenje ima svoju posebnu vrijednost: podiže duhovni nivo osobe, povećava njene vrline i donosi velike nagrade. Iskušenja dolaze i u vremenu blagostanja i u vremenu nevolje. To nije kazna za grijeh, već ispit. Čak i same blagodati od Allaha mogu biti iskušenje.
Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Strpite se, jer neće vam doći nijedno vrijeme a da ono koje slijedi neće biti gore od njega, sve dok ne sretnete svoga Stvoritelja." (Buhari)
Imam Ševkani u Fethul-kadiru, u komentaru Allahovih riječi: "To je, zaista, bilo očito iskušenje!" (Es-Saffat, 106), rekao je: "Iskušenje i ispit, to znači očigledni ispit u kojem je Allah ispitao njegovu pokornost, tražeći da žrtvuje svoga sina."
Kazna je specifična vrsta nesreće koja može biti duhovna (u srcu) ili materijalna (u imetku ili životima), i dolazi kao odgovor na grijeh, odnosno kao kazna za njega.
El-Bedrani je rekao: "Kazna dolazi kao rezultat grijeha i može biti duhovna, kao što je tama u srcu i nemogućnost osobe da uzme pouku iz opomene i savjeta, i može biti i fizička kazna, poput bolnih završnica koje zadese grešnike."
Dva su oblika kazne.
Prvi, olakšavajuća kazna. To je kazna kojom se kažnjava onaj koga Allah voli. Cilj ove kazne je podsjećanje, opomena i pročišćavanje. "Nesreća koja vas zadesi je zbog onoga što su ruke vaše stekle, a mnogo toga On i oprosti." (Eš-Šura, 30)
Poslanik, alejhis-selam, rekao je: "Vjernik neće osjetiti ni umor, ni bol, ni brigu, ni tugu, ni neku neprijatnost, niti će ga ophrvati žalost, niti će ga trn ubosti a da mu Allah ne obriše grijehe." (Buhari)
Drugi, teška kazna. To je uništenje i patnja na ovom svijetu za licemjere i nevjernike, što dolazi kao posljedica Allahove srdžbe. Cilj ove kazne je poniženje i mučenje.
"A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će u blizini mjesta njihova doći, zbog onoga što rade-sve dok se Allahovo obećanje ne ostvari. Allah, zaista, ne krši obećanje." (Er-Ra'd, 31)
"Kao što su to i faraonovi ljudi, te oni prije njih koji su znakove naše lažnim smatrali, pa ih je Allah zbog grijeha njihovih kaznio. A Allah žestoko kažnjava." (Alu Imran, 11)
"Trpite ono što ste zaslužili!" (Ez-Zumer, 24)
Sada, nakon što smo dobro shvatili ove termine, možemo dati konačan i jasan zaključak, koji će probuditi naše srce.
Duševni pritisak je stanje stalnog beznađa i očaja koje traje duže vremena, a javlja se i u srcu i tijelu čovjeka kao rezultat nesreće koja ga je pogodila, a on nema izlaza iz toga i osjeća se bespomoćno. Taj pritisak može biti:
• iskušenje od Allaha, jer On želi da nas ispita, izvuče iz nas strpljenje i pravu vjeru, te da nam podigne stepen na ahiretu;
• kazna, ali olakšana, koja je iskup za grijehe. Ova kazna dolazi iz ljubavi prema nama, da nas podsjeti na naše grijehe i skloni sa puta zablude, te da nas podstakne na pokajanje i vraćanje pravom putu.
Cilj nije da se u potpunosti oslobodimo od iskušenja, jer to i nije moguće. Ovaj svijet i nije ništa drugo do kuća iskušenja, velika sala ispita, gdje svako od nas ima svoj ispit, a odgovori na taj ispit pokazuju nam našu poziciju i stepen u vječnoj kući.
Naš cilj treba da bude da izađemo iz stanja očaja i beznađa, da uđemo u bašču strpljenja i lijepog mišljenja i čvrstog uvjerenja.
Naš cilj treba da bude uspjeh na ovom ispitu.
Načini suočavanja sa duševnim pritiskom
• Uzimanje pouka iz Kur'ana. Iskustvo i znanje su brod u nemirnom moru ovog svijeta. Međutim, ljudski život je kratak, iskušenja se nižu čim čovjek postane odgovoran za svoja djela. Ako uzmemo pouke iz prošlih naroda i govora Uzvišenog Allaha o tome, skratit ćemo sebi put u tim iskušenjima i znat ćemo kako se s njima nositi. Allah nam daje učenjake, komentatore Kur'ana, upravo da preko njih razumijemo pouke koje nekad sami ne možemo dokučiti. Na taj način, uz Kur'an lakše živimo u kući iskušenja.
• Druženje sa čestitim društvom. Međusobno potpomaganje i podsticanje na istinu i dobro moguće je samo u dobrom i čestitom društvu. "Tako Mi vremena, doista je čovjek na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." (El-Asr, 1--3) Društvo koje ti preporučuje stpljenje je društvo koje ti želi dobro.
• Strpljenje. Džunejd je rekao: "Strpljenje je gutanje gorčine bez pokazivanja muke." Pogledajmo kako je postupio Jakub, alejhis-selam:
-- Prvo, lijepo strpljenje: "Lijepo strpljenje, od Allaha tražim pomoć od onog što vi činite" (Jusuf, 18). Strpljenje Jakuba, alejhis-selam, doista je posebno. On se nije žalio ljudima, prihvatio je Allahovo određenje i strpljivo čekao olakšanje.
-- Drugo, lijepo mišljenje o Allahu: "Allah je najbolji Čuvar i on je Najmilostiviji." (Jusuf, 64); "Nadam se da će mi ih Allah sve vratiti, uistinu je On Sveznajući i Mudri" (Jusuf, 83); "O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u Allahovu milost" (Jusuf, 87). Lijepo mišljenje o Allahu ključ je unutrašnjeg zadovoljstva i života u sreći na ovom svijetu. Loše mišljenje donosi samo očaj i gubitak nade.
-- Treće, spoznaja Allaha: "I, eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. Gospodar tvoj, zaista, mudar je" (Jusuf, 6).
U osnove vjerovanja ubraja se i vjerovanje u Allahova imena i svojstva. Onaj ko shvati ova imena kao Jakub, alejhis-selam, bit će smiren i svaki njegov teret postat će lagan. Jakub je znao da je njegov Gospodar Sveznajući i Mudri i to mu je donijelo unutrašnji mir i ljubav prema Allahu. Znao je da Allah sve zna i da tako najbolje upravlja svime i znao je da je kod Njega sva mudrost i da je mudrost u Onome što je on odredio. U Kur'anu je naš lijek za sve bolesti, probleme i brige. Kada bismo se samo njemu vratili...