Život je težak i nepredvidiv, i to je činjenica dobro poznata svakom čovjeku. Svaki dan života ispunjen je nekom borbom: borbom sa svojom dušom, borbom sa šejtanom i borbom za egzistenciju, a nekima i borbom za goli život. I tako je svim ljudima, bez obzira na to da li bili vjernici ili ne. Ali, postoji jedna razlika -- vjernik u životnim teškoćama vidi i ljepotu života, koja zasjeni svaku dunjalučku teškoću. Vjernik je svjestan svoga Gospodara i da je On odredio i iskušenja i teškoće, ali i blagodati i trenutke užitaka. Najveća ljepota života za vjernika ogleda se u pokornosti Allahu. Kada vjernik spusti čelo na tlo pred svojim Stvoriteljem i tiho Ga dozove, tada sa njegovog srca, poput lišća sa grane u jesen, počnu otpadati tegobe, brige, tuge... Svaka skrušena suza na sedždi Jedinome nadilazi svaku teškoću i kušnju. U trenucima iskušenja, briga, tuge vjernik je svjestan prolaznosti -- sve što nas danas lomi, sutra će biti samo sjećanje ako smo se zahvalili Allahu i Njemu predali svoje stanje. Takav je život -- putovanje na kojem se smjenjuju stanice kušnji i stanice blagostanja. Na kraju, sve prođe, ali ostaju naša djela -- kako smo se ponijeli i u kušnjama i u blagostanju. Budi svjestan prolaznosti života i ne dozvoli da te kušnje slome, a ni da te blagostanje odvede na put nemarnih, oholih i nezahvalnih, jer svi neumitno putujemo svome Gospodaru pred Kojim ćemo račun polagati.
Jednog dana kucnut će trenutak rastanka sa ovim svijetom, nastojmo da ga dočekamo radosni zbog susreta sa Vječnim.
"Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu." (El-Kehf, 45)
Bolest
Davno je rečeno da zdrav ima hiljadu briga, a bolestan samo jednu -- da ozdravi. Zdravlje je Allahova blagodat koju ljudi počnu cijeniti tek kad se razbole. "Dvije su blagodati koje zanemaruje većina ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme" (Buhari), upozorio nas je naš časni Poslanik.
I zdravlje, kao i život, prolazna je kategorija i samo je pitanje vremena kad će napustiti ili nas ili naše najmilije. U trenutku kad dobiju dijagnozu, mnogi ljudi to teško prihvate, počnu negodovati, žaliti se na sudbinu. Ali, vjernik i u tom trenutku bolest prihvata sa zadovoljstvom i riječima zahvalnosti Onome Koji daje i bolesti i lijek, svjestan da je to samo jedan val kušnje u moru prolaznosti i da će se uskoro iskrcati ili na obalu izlječenja ili na obalu na kojoj nema boli.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Kad Ja iskušam nekog Svog roba, a on se ne žali onima koji ga posjećuju i obilaze u tom iskušenju, Ja tada skinem okove bolesti sa njegovog tijela, pa mu meso zamijenim boljim mesom i krv mu zamijenim boljom krvlju i pustim ga da se vrati u svoje tokove života u kojima je bio prije toga.'" (Ibn Ebu Dunja, vjerodostojan)
Kad ti ništa ne ide od ruke...
Svaki bi čovjek volio da mu sve uvijek u životu ide od ruke, da nema posrtaja, teškoća, ali to nije moguće. Allah nas iskušava s razlogom -- da se pokaže kako ćemo postupati, da li ćemo se u trenucima iskušenja zahvaliti ili negodovati, da li ćemo biti ustrajni u ibadetu Njemu ili ćemo se udaljiti od Njegovog puta.
Dođu tako trenuci kad nas sa svih strana zapljusnu valovi iskušenja, kad nam ništa ne ide od ruke, kad se lomimo i padamo... I to je tako. To je pravilo života na ovom svijetu. Allah nas iskušava da bi nas nagradio i podario nam bolje -- ako Mu zahvalimo i prihvatimo kušnje smirena srca.
Allah nas iskušava jer nas voli -- nikad to nemojmo zaboraviti: "Kada Allah zavoli neki narod, stavi ga na iskušenje..." (Tirmizi, vjerodostojan).
Zato, kad te sa svih strana opkole kušnje, kad više ne vidiš izlaz, sjeti se svoga Gospodara, padni Mu na sedždu, obrati Mu se dovom, izgovaraj Njegova lijepa imena i iskaži Mu zahvalnost -- On te neće ostaviti. Jer, On voli one koji Ga skrušeno dozivaju i mole. Suze pokajanja odagnat će crne oblake kušnji i Allah će te obasjati svjetlom Svojih blagodati.
U trenucima kad te obuzmu osjećaji beznadežnosti i bezizlaza, sjeti se da je dragi Allah svakog čovjeka stvorio sa svrhom. Svako ima svoju ulogu u životu. Iskreno padati na sedždu Onome Koji nas je stvorio, učiti i napredovati i tako provoditi Njegovu zapovijed "ikre", biti na pomoći drugima..., ostaviti iza sebe nešto što će koristiti drugima kad nas jednog dana ne bude... -- sve je to naša svrha. I treba je ispuniti. Taj put nije nimalo lagan. Naročito u današnjem vremenu kada vlada sistem obrnutih vrijednosti, kada je pohlepa obuzela ljude, kada nema saosjećanja, istinskog prema drugima, kada čovjek misli samo na sebe i na svoj napredak. Ali, mi vjernici treba da budemo posebno jaki u ovom vremenu, treba da budemo snažni, čisti i bistri poput planinske rijeke koja poteče iz stijene i plodonosi cijelim svojim tokom.
Kad ti ništa ne ide od ruke, sjeti se stihova imama Šafije:
Ako si Allahu predan, a i zdravljem odišeš,
za dobrima ovog svijeta ne trebaš da uzdišeš.
A šta si nanijetio ne mogneš li ostvariti,
vjera će i tijelo zdravo sve nadomjestiti.
U okrilju dove
Kad ti se duša povija pred naletom kušnji, kad osjećaš da si poput lađe koju uzburkani olujni valovi nose kud žele, kad osjećaš da ti je život poput močvare, da se ništa ne događa, da je sve učmalo, da si izgubio svrhu u životu -- podigni ruke Njemu i znaj da ti ih On neće vratiti prazne: "... Allah se stidi da vrati prazne ruke čovjeku koji ih podigne i zamoli Ga" (Ibn Hibban i Hakim, vjerodostojan).
U životnim olujama neka ti dova bude uže spasa i izbavljenja. Tvoj Gospodar na to te podsjeća u ajetu: "A kada te upitaju robovi Moji o Meni, Ja sam, doista, blizu. Odazivam se dovi molitelja kada Me zamoli; zato neka se i oni odazivaju Meni, i neka vjeruju u Mene kako bi bili upućeni na Pravi put." (El-Bekara, 186)
Kad se razboliš, izgubiš u životnim izazovima, kad pomisliš da za tebe nema nade, kad ostaneš bez blagodati, kad te preplavi tuga, kad doživiš iskušenje u porodici, kad ostaneš bez posla... sjeti se Zekerijjaa, koji je dozvao svog Gospodara: "A nikad nisam, Gospodaru moj, kad sam Ti molbu uputio, nesretan ostao" (Merjem, 4) i On mu se odazvao i podario mu ono za čim mu je srce žudjelo.
Dova je ključ za rješenje svih nedaća, za izbavljenje iz svih teškoća, i onih trenutnih i onih koje nas čekaju na dunjalučkom putovanju.
"Vrata milosti bit će otvorena onome kome budu otvorena vrata dove! Allahu je najdraže da se od Njega traži afijet! Dova koristi za ono što te je zadesilo, ali i za ono što te nije zadesilo! Zato Allahu upućujte dovu!" (Tirmizi, 3548, hadis je slab, a značenje hadisa je ispravno.)
U hadisu Poslanik nam ukazuje na to da je Allahu najdraže kad molimo za afijet. A šta je afijet? Afijet je stanje sigurnosti i zaštite od iskušenja u vjeri, tjelesnih tegoba i nedaća. To je stanje blagostanja koje uključuje oslobođenost od grijeha, bolesti i problema. Stoga, molimo svoga Gospodara za afijet i ne zaboravimo i kur'ansku dovu: Gospodaru naš, podari da živimo i da umremo a da si zadovoljan nama i proživi nas zadovoljan nama!