Čestiti, časni, pošteni i povjerljivi ljudi bili su cijenjeni u svakom vremenu i društvu. Čak i prije islama, u vremenu kada su ljudi bili ogrezli u brojnim porocima, kada je tama nepravde i tiranije obavijala svijet, ljudi su držali do ovih osobina, a mnogi su za njih bili spremni založiti i vlastiti život. Poseban ugled i značaj u svakom društvu uživali su ljudi od povjerenja ili emaneta.
Emanet u islamu ima široko značenje i obuhvata sve aspekte života: vjerski, porodični, društveni, poslovni... Sve što je čovjeku dato -- život, znanje, imetak, položaj -- smatra se emanetom za koji će odgovarati.
Emanet prema Stvoritelju
Na značaj emaneta ukazuje i naš Gospodar: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek -- a on je, zaista, prema sebi nepravedan i neznalica..." (El-Ahzab, 72)
Ibn Abbas je rekao da se pod emanetom u ovom ajetu podrazumijeva pokornost, koju je Gospodar ponudio nebesima, Zemlji i planinama prije nego što ju je ponudio Ademu, ali nisu bili u stanju da je podnesu, pa rekao je Ademu: "Ponudio sam emanet nebesima, Zemlji i brdima, pa nisu bili u stanju. Hoćeš li je ti uzeti, sa svim što ona podrazumijeva? Ako budeš činio dobro, bit ćeš nagrađen, a ako budeš griješio, bit ćeš kažnjen", pa ga je Adem preuzeo i ponio. (Ibn Kesir)
Kada je riječ o emanetu prema našem Gospodaru, to podrazumijeva dosljedno izvršavati sve Njegove naredbe i kloniti se svega što je zabranio. Emanet prema Gospodaru temelj je iz kojeg se granaju svi ostali emaneti i za očekivati je da čovjek koji dosljedno izvršava ovaj emanet -- ispunjava i sve ostale emanete: prema porodici, prema samom sebi, prema drugima. Međutim, ponekad se pokaže suprotno, odnosno često vjernici praktičari zakažu kada su u pitanju ostali emaneti. Zašto? Zato je čovjek slabašno biće, sklono grijehu i nekad mu je emanet prema porodici, prema drugima iskušenje i ispit na kojem padne. U takvim trenucima istinski vjernik bit će svjestan svoje slabosti i pribjeći će pokajanju i popravljanju svog stanja. Onaj ko je svjestan svoje slabosti nastojat će je otkloniti. S druge strane, život nam pokazuje da neki ljudi koji ne ispunjavaju emanet prema Gospodaru bolje nego neki vjernici praktičari ispunjavaju ostale emanete. Za takve se nadati da će ih to odvesti na put ispunjavanja emaneta i prema Gospodaru.
Na važnost emaneta ukazao je i časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: "Emanet je spušten u dubinu ljudskih srca, a zatim je objavljen Kur'an, pa su ljudi učili iz Kur'ana i sunneta." Zatim je govorio o dizanju emaneta, pa je rekao: "Čovjek će jednom zaspati, pa će dio emaneta biti uklonjen iz njegovog srca i ostaviti iza sebe trag poput pjege na koži. Zatim će ponovo zaspati, pa će ostatak emaneta biti uklonjen iz njegovog srca i ostaviti iza sebe trag poput žulja, baš kao kada bi se nekome od vas po nozi zakotrljala žeravica, pa iskočio plik, napuhan, ali prazan. A onda će ljudi trgovati i gotovo da niko od njih neće izvršavati preuzete obaveze, sve dok se ne počne pripovijedati: 'U tom i tom plemenu ima povjerljiva osoba', i dok se za čovjeka ne kaže: 'Kako je samo dobar i pametan, mudar i razuman!', a on u svom srcu neće imati imana ni koliko je zrno gorušice." (Buhari)
Porodica kao emanet
U kontekstu porodice, emanet znači da se odnosi i uloge unutar porodice temelje na povjerenju i odgovornosti. Ovo posebno dolazi do izražaja u današnjem vremenu kada većina roditelja, pod pritiskom savremenog načina života, uglavnom podređenog materijalnom, često zapostavlja emanet na koji se ukazuje u ajetu: "...čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre..." (Et-Tahrim, 6). Užurban način života, nužna zaposlenost oba roditelja, preopterećenost poslom i osiguranjem materijalnog, za izdržavanje porodice, često dovodi do toga da roditelji zanemare vjerski odgoj djece, što je zapravo i najvažniji emanet u ovom segmentu, jer se time ispunjava svrha čovjekovog stvaranja "a ljude i džine stvorio sam samo zato da Mi ibadet čine" (Ez-Zarijat, 56). Iscrpljeni od posla i od svakodnevnih (samo)nametnutih obaveza, kad se vrate kući, roditelji najčešće posegnu za daljinskim ili telefonom kako bi se "odmorili", nemajući snage za razgovor sa djecom, za podučavanje Kur'anu ili nekim vjerskim propisima, što je pogubno za porodicu. Kada djeca uvide da roditelji odmor traže u nečemu drugom i da im, naprimjer, podučavanje Kur'anu predstavlja zamor, rijetko će poželjeti da utočište pronađu u okrilju Allahove Riječi.
I, to je odgovornost roditelja za koju će biti pitani. Da, život jeste užurban, ispunjen mnogim obavezama, velikim trudom za stjecanje halal nafake, beskrajnim umorom, ali sve to ne smije biti prepreka ispunjenju temeljnog emaneta kada je riječ o djeci -- odgoju u okrilju ljubavi prema Gospodaru i Njegovoj Riječi.
Djeca su roditeljima povjerena na čuvanje i odgoj, i dijete je odgovornost za koju ćemo biti pitani. Dijete je naš emanet za koji ćemo polagati račun. Neka nam odnosi u porodici počivaju na želji koja izvire iz riječi časnog Poslanika: "O Bilale, odmori nas namazom!" (Ebu Davud).
Djeca su samo jedan od emaneta u kontekstu porodice. Supružnici su emanet jedno drugom, što znači da se trebaju poštovati, štititi i biti iskreni, ne iznevjeriti povjerenje -- emocionalno, moralno, pa i materijalno -- čuvati dostojanstvo i privatnost supružnika. Emanet su i porodični odnosi sa roditeljima, braćom, sestrama, rodbinom bližom i daljom, što zahtijeva pravedan odnos, poštovanje i brigu, nenanošenje nepravde i boli, i pomaganje kad je potrebno.
Posao kao emanet
Emanet, prema klasičnim definicijama, predstavlja čuvanje povjerenih stvari, koje ljudi ostavljaju jedni kod drugih, i njihovo vraćanje vlasnicima u stanju u kakvom su preuzete, bez ikakvih nedostataka, pokoravajući se tako Allahovoj naredbi kojom se propisuje vraćanje povjerenih stvari njihovim vlasnicima, u riječima Uzvišenog: "Allah vam zapovijeda da ispunite preuzete emanete (vratite ih njihovim vlasnicima)" (En-Nisa, 58), a i shodno hadisu koji je zabilježio Buhari od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: "Koji god čovjek uzme imetak s namjerom da ga vrati, Allah će mu pomoći da ga vrati, a ko uzme imetak s namjerom da ga upropasti, Allah će njega upropastiti", ipak bi se moglo reći da je njegovo značenje općenitije i šire od toga i obuhvata mnoga područja ljudskog života. Tako, recimo, čovjek ima emanet prema sebi, koji se ogleda u preciznom i odgovornom izvršavanju povjerenih dužnosti ili zadataka, što opet zahtijeva iskrenost u poslu i njegovo kvalitetno, stručno i profesionalno obavljanje, kontinuitet, kontrolu, stručno usavršavanje. (Usama b. Abdullah el-Hajjat)
Današnji užurban način života ostavlja posebno negativan trag u domenu čovjekovog posla, odnosno izvršavanja preuzetih zadataka i obaveza.
Posao je emanet -- povjerena odgovornost koju treba obavljati savjesno i pošteno. Danas se, kad je riječ o poslu, na prvo mjesto stavlja novac pa tek onda kvalitet i nastojanje da se uloži maksimum u preuzetom poslu. Bitno je naplatiti, a kako je nešto urađeno, to se zanemaruje. Često se radi po principu "samo da ispadne iz ruku", da se što prije završi i naplati. Vjernik koji je svjestan važnosti emaneta nastojat će da u svakom poslu na prvo mjesto postavi cilj -- uraditi što bolje i predanije, uložiti maksimum, potruditi se da bude potpuno onoliko koliko je to moguće, uz svjesnost da samo Allahu pripada savršenstvo, pa tek onda drugi cilj -- nadoknadu. Ko tako postupa, osjetit će blagoslov i bereket u poslu i zaradi i Allah će ga sigurno pomoći.
Gledati posao kao emanet znači raditi ga odgovorno, pošteno i savjesno, kao nešto za što ćemo polagati račun, a ne samo kao obavezu koju treba "odraditi". Za čestito i pošteno urađen posao, koji se razumijeva kao emanet, vjernik će biti trostruko plaćen: na ovom svijetu svakako će dobiti materijalnu naknadu, ali i spokoj u duši jer je ispunio emanet posla, a i na ahiretu, kada neće izostati nagrada za ispunjenje preuzetog emaneta.
U današnjem vremenu, kada je umjetna inteligencija već dobro pustila korijenje u našim životima, ovaj emanet posebno je izazov, naročito u domenu intelektualnog rada. Koristiti umjetnu inteligenciju da obavlja poslove za koje smo mi zaduženi i plaćeni, ili da piše naše seminarske iili diplomske radove ako smo učenici ili studenti predstavlja vrstu pronevjere emaneta, da ne govorimo koliko se to negativno odražava na naše umne sposobnosti. Što se više oslanjamo na umjetnu inteligenciju time više gubimo svoje sposobnosti intelektualnog djelovanja i neovisnosti. Ponekad je umjetna inteligencija naše kukavičije jaje. Izazov jeste, kao što su izazov predstavljali i internet, društvene mreže -- ali onaj ko ovu olakšicu koristi racionalno i samo kao pomoćno sredstvo, ispunjava emanet, a onaj koji prepušta da umjetna inteligencija potpuno uradi posao za koji je zadužen, čini nesagledivu štetu prvenstveno sebi. "Trudite se, i Allah će vaš trud vidjeti, i vjernici..." (Et-Tevba, 105)
Allah, džellešanuhu, pohvalio je one koji se brinu o preuzetim emanetima i iskreno su predani svojim zadacima, i obećao im je da će ih uvesti u Džennet, Kuću počasti. "...i oni koji povjerene im emanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali, i oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali, i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali -- oni će u džennetskim baščama biti počašćeni" (El-Mearidž, 32--35).