Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.
Ljubav prema Allahu, nada u Njegovu milost i strah od Njegove kazne položaji su i stanice na kojima se mora zaustaviti i u kojima mora boraviti srce onoga koji putuje ka Allahu, kako bi se upotpunio njegov hod ka Stvoritelju i Dobročinitelju. Čuveni tabiin Tavus b. Kejsan, rahimehullah, rekao je: "Voli Allaha tako da ti ništa ne bude draže od Njega, boj Ga se tako da ti ništa ne ulijeva veći strah od Njega i nadaj se Njegovoj milosti tako da ti ništa ne ulijeva veću nadu od Njega." (Ibn Redžeb, Medžmuur-resail, 3/385--386)
Neophodno je da se u srcu zajedno nađu ljubav, nada i strah, i to je istinska obaveza, jer kada nestane jedno od njih, nastaje nedostatak u vjeri. Ibadet je poput ptice: ljubav je glava, a strah i nada su njena krila. Kada su glava i krila zdravi, ptica dobro leti; kada se odsiječe glava, ptica umire, a kada se izgube krila ili jedno od njih, ona postaje plijen svakom lovcu i grabljivici. Ova tri temeljna djela srca su i najvažnija, najčestitija djela vjernika i vjernice i ujedno njihova pokretačka snaga. Iz njih proizlaze sva ostala dobra djela srca, kao i tjelesna dobra djela.
Ravnoteža
Pošto smo u prethodnom tekstu govorili o kur'anskom principu podsticanja i usađivanja ravnoteže nade i straha, neophodno je da to popratimo govorom o stanju srca u tome pogledu. Strah i nada -- kako kažu islamski autoriteti -- nerazdvojni su i ne odvajaju se jedno od drugog. Strah bez nade je očaj i beznađe, a nada bez straha je sigurnost i obmana. Spas je u tome da obje strane budu uravnotežene, tako da putniku budu poput dva krila ptici kojima leti dok se ne spusti u džennetske blagodati.
Iako su učenjaci savjetovali da prevladava strana straha u stanju čovjekovog zdravlja, to ne znači potpuno ignorisanje i zanemarivanje nade; jer kada rob razmišlja o smrti i njenoj gorčini, kaburu i njegovom stisku, siratu i posrtanju na njemu, Sudnjem danu i njegovim strahotama, te o Vatri, njenoj kazni, vrućini i plamenu, njenom Zekkumu i drugoj hrani u Vatri, kricima njenih stanovnika, njihovim napaćenim jetrama i srcima koja pucaju uz dug boravak u njoj bez izlaska... zatim se sjeti svojih izdaja i grijeha, neposlušnosti i loših djela, vesvesa i misli, te propusta, nemara i ružnih riječi i postupaka -- a ne nađe u nadi ono što će uravnotežiti tas vage, on je jedan od dvojice ljudi:
• Ili čovjek čije srce puca od straha, pa možda i umre od siline straha zbog ajeta koji prouči, poput Zurare b. Evfaa, rahimehullah, (vidi: Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 4/516) koji je umro kada je proučio: "A kada u rog bude puhnuto, -- bit će to tada težak dan, nevjernicima nimalo lagan" (El-Mudessir, 8--10); ili poput Alije b. Fudajla, rahimehullah (vidi: Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 8/445--446) koji je umro kada je čuo riječi Uzvišenog: "A da ti je vidjeti kako će, kad pred Vatrom budu zadržani, reći: 'Da nam je da vraćeni budemo...'" (El-En'am, 27), ili da mu strah zagorča život poput Jezida b. Merseda, rahimehullah (vidi: Ebu Nuajm el-Asbehani, Hiljetul-evlija, 5/165) koji je govorio: "Tako mi Allaha, postavi se posuda s hranom pred nas, pa mi se to predoči (tj. strah od Vatre i kazne njome, op. prir.) i ja zaplačem, a zaplaču i moja porodica i djeca, ne znajući šta nas je rasplakalo. Tako mi Allaha, priđem svojoj ženi, pa mi se to predoči i ispriječi se između mene i onoga što želim." Ili poput Rebije b. Husejma, rahimehullah (vidi: Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 4/260) kojem je kćerka rekla: "O oče, zašto vidim ljude da spavaju, a ti ne spavaš?", a on je rekao: "Kćeri moja, tvoj otac se boji iznenadne noćne kazne...", ili je rekao: "Strah od Vatre otjerao je san tvome ocu."
• Ili je čovjek kojeg silina straha navede na očaj, beznađe i ustrajnost u grijehu, sve dok ne osjeti da nema nade. Otuda se javlja nužna potreba za nadom u Allahovu milost, žudnjom za Njegovim oprostom i težnjom za Njegovim pomilovanjem, prelaskom preko grijeha, širokom plemenitosti, velikoj dobroti i Njegovom lijepom postupanju prema robu. On je čovjeku milostiviji od njegovog oca i majke, štaviše, i od njega samoga. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dovedeno je roblje, a među kojim je bila žena koja je uznemireno tražila: kada bi god našla neko dijete, uzela bi ga, privila na grudi i podojila. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ashabe: "Mislite li da bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?" Oni rekoše: "Ne, tako nam Allaha, ako je u mogućnosti da ga ne baci." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Allah je milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu!" (Buhari, 5999; Muslim, 2754)
Put vjerovjesnika i dobrih ljudi
Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate -- miliji od Allaha i Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah neće uputiti ljude buntovnike.'" (Et-Tevba, 24)
Uzvišeni Allah prijeti Svojom kaznom i naređuje ljubav prema Njemu. Ljubav prema Allahu ogleda se u tome da rob stremi i srce usmjerava Njemu s posebnom ljubavi, poštovanjem, uvažavanjem, strahoveličanjem i nadom.
Da bi se postigla ljubav prema Allahu, nužno je spoznati Allaha, i to preko Njegovih lijepih imena, savršenih svojstava i Njegovih djela i radnji. Imam Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: "Ko spozna Allaha preko Njegovih lijepih imena, svojstava i atributa i Njegovih djela i radnji, zavoljet će Ga, i u to nema nikakve sumnje." (Ed-Dževabul-kafi, str. 99) Časni ashab Utba b. Gazvan, radijallahu anhu, rekao je: "Ko spozna Allaha, zavoljet će Ga, a ko Ga zavoli, bit će Mu pokoran." (Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 13/75)
Znanje o Allahu najčasnije je i najuzvišenije znanje. Koristi i plodovi ovog znanja mnogobrojni su i ogromni. (Naš šejh dr. Hajrudin Tahir Ahmetović, Allah ga nagradio i sačuvao, ovom se tematikom dugo bavio u našem El-Asru, nakon čega je napisao i djelo Knjiga o Allahu. Također, dostupna su i njegova online predavanja, poput ciklusa komentara Allahovih lijepih imena. Tu je i ciklus „On je Allah!" šejha Jasmina Durića, prof., Allah ga nagradio i sačuvao, kao i mnoga druga predavanja na ovu temu, koja preporučujem da se poslušaju.)
Ljubav prema Allahu izgrađuju i:
• izučavanje Kur'ana i razmišljanje o njegovim ajetima;
• spoznaja Allahovih ajeta i znamenja u svemu stvorenom, razmišljanje o njihovom skladu i veličanstvenosti;
• propisani zikrovi, u namazu, jutarnji i večernji i drugi zikrovi, i poznavanje njihovog značenja na našem jeziku;
• ispravno znanje o propisima islama i njihova primjena u našim životima;
• proučavanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, životopisa -- sire, kao i životopisa ashaba i ashabijki i drugih dobrih prethodnika.
Uravnoteženost straha i nade u srcu put je vjerovjesnika i poslanika, te dobrih i bogobojaznih vjernika. Put vjerovjesnika pojasnio je Allah u Svojoj Knjizi, u suri El-Enbija, gdje je, nakon što je spomenuo jedan broj njih, rekao: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni" (El-Enbija, 90).
"Nadajući se" (ragaben), tj. žudeći za nagradom, tražeći sevap i nadajući se nadoknadi.
"Strahujući" (reheben), tj. bježeći od Naše srdžbe, bojeći se Naše kazne i bježeći od Našeg kažnjavanja.
Uzvišeni opisujući vjernike kaže: "U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad njima budu opomenuti, licem na tlo padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole. Bokovi njihovi postelja se lišavaju i oni se Gospodaru svome mole iz straha i nade, a dio onoga što im Mi darujemo udjeljuju." (Es-Sedžda, 15--16).
"Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, On, doista, ne voli one koji granicu prelaze. I ne pravite nered na Zemlji, kada je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova, doista, blizu onih koji dobra djela čine." (El-A'raf, 55--56)
Dakle, neophodni su žudnja i strahopopoštovanje, strah i nada.
U djelu Hiljetul-evlija, 1/53, Ebu Nuajma, rahimehullah, prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, rekao: "Tako mi Allaha, kada bi glasnik s neba povikao da će svi ljudi ući u Džennet osim jednog čovjeka, pobojao bih se da ja nisam taj; a kada bi glasnik s neba povikao da će svi ljudi ući u Vatru osim jednog, ponadao bih se da sam ja taj."
Kako je samo velik taj strah, tako mi Allaha, i kako je velika ta nada! Nada koja doseže vrhunac i strah koji doseže krajnju granicu.
Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o značenju ajeta: "I oni koji od onoga što im je dato udjeljuju, a srca su im puna straha, zato što će se vratiti svome Gospodaru" (El-Mu'minun, 60), pa je rekla: "Jesu li to oni koji piju alkohol i kradu?", a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Ne, kćeri Siddikova! To su oni koji poste, klanjaju, sadaku dijele, a ipak strahuju da im to možda neće biti primljeno." Zatim je proučio: "Oni hitaju da čine dobra djela, i u njima druge pretiču!" (El-Mu'minun, 61). (Tirmizi, 3175; Ibn Madža, 4198; Ahmed, Musned, 25705. Šejh Albani, rahimehullah, ocijenio ga je vjerodostojnim, u djelu Es-Silsiletus-sahiha, 162.) Trud i zalaganje u činjenju dobrih djela, nadajući se onome što je kod Allaha, uz strah i strepnju od Njega, da možda nismo dovoljno dobro i ispravno radili, da možda neće od nas primiti, u konačnici nas podstiče da se još više trudimo, da djela upotpunjujemo i radimo iskreno i ispravno po sunnetu Poslanika.
Pohvalna i zabranjena nada i strah
Propisani i pohvalni strah jeste onaj koji čovjeka odvraća od loših djela i zabranjenog, te ga čuva od skretanja s pravog puta i puta zadovoljstva Gospodara Zemlje i nebesa. Ako se poveća, pa dovede čovjeka u očaj i beznađe, tada je pokuđen i prezren.
Isto tako kažemo da je ispravna nada ona koja uravnotežuje tas vage, otvara vrata želje za oprostom i poziva na djelo. Ako pređe svoju granicu, postaje pokuđena i prezrena i pretvara se u sigurnost od Allahove kazne i obmanu.
Srce na putovanju prema Allahu
Neki od selefa, ispravnih prethodnika, upozoravali su: "Onaj ko obožava Allaha samo uz ljubav, on je zindik (heretik). Onaj ko Ga obožava samo uz strah, on je haridžija. Onaj ko Ga obožava samo uz nadu, on je murdžija. Ali, onaj ko Ga obožava uz ljubav, strah i nadu pravi je mu'min, vjernik." (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 10/206--207)
Kakvo srce treba biti na svom putovanju prema Allahu, džellešanuhu? Dužni smo obožavati Allaha uz potpunu ljubav prema Njemu te nadu i strah. U prošlom broju naveli smo da učenjaci kažu da u stanju snage i zdravlja, strah treba da bude izraženiji, a tokom slabosti i bolesti da preovlada nada.
Najljepše je u ovome pogledu zaključio imam Ibn Kajjim, rahimehullah: "Srce na svom putovanju prema Allahu poput je ptice, gdje je ljubav njena glava, a strah i nada su dva krila. Pa, kada je s glavom i krilima sve uredu, tada je i ptica pripravna za letenje -- bez glave ptica umire, a kada izgubi krila, biva izložena grabljivicama i drugima koji je progone... Savršene su situacije kad se uspostavi poravnanje između straha i nade, a preovladavanje ljubavi. Prema tome, ljubav je jahalica (vozilo), nada pokretna snaga, a strah je kormilar (vozač), a Allah je Onaj Koji daje rezultat Svojom blagodarnošću i plemenitošću." (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin, 2/188)