El-Asr - Odlike Abdurrahmana b. Avfa

Ibn Hibban, rahimehullah, u svome Sahihu sa svojim lancem prenosilaca preko Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa bilježi od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista me vaše stanje (stanje njegovih žena) nakon mene mnogo brine. S vama nakon mene neće moći biti strpljiv osim onaj koji je uistinu mnogo strpljiv." Zatim je Aiša, radijallahu anha, rekla: "Allah napojio tvoga oca s džennetskog Selsebila!" Tim riječima aludirala je na Abdurrahmana b. Avfa. "On je izdržavao Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge izdvajajući imetak u iznosu od četrdeset hiljada."

U verziji koju bilježi imam Ahmed stoji: "Na vas neće udjeljivati, nakon mene, osim strpljivi." I navodi pojašnjenje: "... sa četrdeset hiljada dinara/zlatnika."

Imam Ahmed bilježi hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, koja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj koji nakon mene bude udjeljivao na vas, on je istinski dobročinitelj." Zatim bi Ummu Selema, radijallahu anha, govorila: "Allahu moj, napoji Abdurrahmana b. Avfa sa džennetskog vrela Selsebil." (Ahmed, br. 26580)

U predanju Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa koje bilježi imam Tirmizi navodi se da je Abdurrahman b. Avf ostavio u oporuci majkama vjernika baštu koja je prodata za četiri stotine hiljada.

Izvod hadisa

Hadis su zabilježili: Ibn Hibban, Es-Sahih, br. 6995; Tirmizi, br. 3749; Ahmed, El-Musned, br. 24485; Fedailus-sahaba, br. 1258; Hakim, br. 5323; Taberani, El-Mu'džemul-evsat, br. 3318; Ibn Ebu Asim, Es-Sunna, br. 1412; i drugi.

Lanac prenosilaca ovog predanja je dobar. U njemu se nalazi Sahr b. Abdullah koji je saduk. Pojedini hafizi iz reda muhadisa ocijenili su hadis vjerodostojnim. Hadis pojačavaju i druga predanja. Tirmizi je rekao za hadis da je hasen sahih garib.

Hakim je rekao da se ovakav hadis vjerodostojno prenosi od Aiše i Ummu Seleme. Zehebi je dao opasku rekavši: "Sahr b. Abdullah je saduk i njegove hadise nisu bilježili Buhari i Muslim." A Bekr b. Mudar izdvaja se u prenošenju od njega. Međutim, Nesai je rekao za njega da je salih/dobar. Ibn Hibban ga je je spomenuo među pouzdanim prenosiocima u svjim djelima Es-Sikat i El-Idži, a ostali prenosioci hadisa su prenosioci Buharija i Muslima. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim. Šuajb el-Arnaut ocijenio je hadis vjerodostojnim u svojoj valorizaciji Ibn Hibbanovog Sahiha, a u valorizaciji Musneda imama Ahmeda rekao je za hadis da je dobar.

Prenosilac hadisa

Aiša bint Ebu Bekr et-Tejmijja, majka vjernika, imala je nadimak Ummu Abdullah, a dobila ga je po imenu sestrinog sina Abdullaha b. Zubejra, radijallahu anhum.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se Aišom je po zapovijedi Uzvišenog Allaha, što je za Aišu bila najveća počast. Uzvišeni Allah objavio je brojne kur'anske ajete povodom Aiše. Bila je veliki poznavalac islamskog prava. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenijela je 2210 hadisa. Bila je mnogo skromna i u ibadetu strpljiva i ustrajna. Na ahiret je preselila 58. h. g., a dženazu joj je klanjao Ebu Hurejra, radijallahu anhu.

Ebu Selema je sin Abdurrahmana b. Avfa. Bilo mu je ime Abdullah, a neki kažu Ismail. Rođen je dvadeset i neke godine po Hidžri. Bio je jedan od najučenijih stanovnika Medine u svoje vrijeme, hafiz, fakih, mudžtehid, imam, hudždže.

Bio je pouzdan i povjerljiv prenosilac hadisa. Prenio je malo hadisa od svoga oca Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, jer je bio mali kada je umro Abdurrahman. Hadise je prenosio i od Usame b. Zejda, Abdullaha b. Selama, Ebu Ejjuba, Aiše, Ummu Seleme, Ebu Hurejre, Osmana i mnogih drugih ashaba, radijallahu anhum.

Šu'be je prenio od Ebu Ishaka da je rekao: "Ebu Selema je bio u svoje vrijeme bolji od Ibn Omera u svome vremenu." Također od njega je prenosio hadise i znanje veliki broj ljudi. Među njima su bili: Ša'bi, Zuhri, Urva, Omer b. Abdulaziz, Jahja b. Ebu Kesir i mnogi drugi. Dojila ga je Ummu Kulsum, pa mu je Aiša bila tetka po mlijeku. Umro je u Medini 94. h. g. u svojoj 72. godini života.

Tema hadisa

U hadisu se govori o odlikama plemenitog ashaba Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, koji je jedan od osmerice koji su prvi primili islam, dva dana nakon Ebu Bekrova prelaska na islam. Abdurrahman je jedan od deseterice koji su za života obradovani Džennetom i jedan od šesterice ashaba koji su sačinjavali šuru (vijeće), na dan kada se birao halifa poslije smrti Omera el-Faruka. Još dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio živ i nalazio se u Medini među muslimanima, Abdurrahman je izdavao fetve, odgovore na šerijatska pitanja. Učestvovao je u bitkama na Bedru i Uhudu, i na događaju na Hudejbiji. Jedan je od dvojice ashaba za kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao namaz. Bio je najimućniji ashab. Rođen je deset godina nakon Godine slona. U džahilijjetu se zvao Abdu Amr, dok drugi kažu da mu je bilo ime Abdul-Ka'be, pa kada je primio islam, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazva ga Abdurrahmanom. To bijaše Abdurrahman b. Avf, neka je Allah njime zadovoljan.

Učinio je hidžru u Abesiniju, a potom i u Medinu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratimio ga je sa Sa'dom b. Rebijom, koji mu je ponudio pola svoga imetka i jednu od svojih žena da se on razvede od nje i da se njome Abdurrahman oženi. Abdurrahman je izabrao da ga Sa'd uputi na pijacu kako bi se samostalno bavio trgovinom i zarađivao za život. Radeći pošteno, zaradio je dovoljno da se oženi, a potom mu se bereket povećao, ostvario je ogroman profit i stekao imetka u izobilju. Govorio bi: "Imao sam osjećaj da, kada bih podigao kamen, pod njim bih našao zlato ili srebro."

Kako se uvećavao njegov imetak, tako je on postajao sve veći dobrotvor. Njegovu darežljivost pratila je i skromnost. Jednom prilikom u Medinu je došla karavana iz Šama u kojoj je bilo oko sedam stotina deva natovarenih različitim stvarima. Bio je to karavan Abdurrahmana. Sav profit i ono što je bilo u toj karavani Abdurrahman je podijelio stanovnicima Medine, nekima kao posudbu, drugima je otplatio dugove ili im je to dao kao poklon, a baš u to vrijeme bila je zavladala suša i nestašica. Jedanput Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htjede opremiti jednu vojnu izvidnicu, pa ustade među ashabima i reče: "Dajte šta možete od imetka, želim opremiti ovu vojsku." Abdurrahman, sin Avfa, požuri kući, a zatim se vrati i reče: "O Vjerovjesniče, ja imam četiri hiljade; dvije hiljade dajem u zajam svome Gospodaru, a dvije sam ostavio porodici." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Neka te Allah blagoslovi u ovome što si dao i neka te blagoslovi i bereket da u onome što si zadržao." (Hejsemi, Medžmeuz-zevaid ve menbeul-fevaid) Ova dova pratila je Abdurrahman do kraja života.

Jedna od najvećih počasti koja je ukazana Abdurrahmanu jeste da je predvodio džemat kao imam, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je za njim u džematu. Zabilježena je predaja da je prilikom Pohoda na Tebuk formiran džemat i da je Abdurrahman, po izboru prisutnih, predvodio namaz. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je kratko odsutan radi neke potrebe, a kada se vratio, Abdurrahman je htio ustupiti mu mjesto imama, ali Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao mu je znak da nastavi predvoditi džemat. Tako su Ebu Bekr i Abdurrahman, sin Avfa, jedina dvojica ashaba za kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao, a oni su bili imami, tj. predvodili su namaz u džematu. Ibn Asakir je zabilježio hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže za Abdurrahmana b. Avfa da je sejjid muslimana, predvodnik muslimana, dok Buhari u djelu Et-Tarihu es-sagir bilježi da je rekao kako je Abdurrahman od najboljih muslimana. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema mojim suprugama." Umro je 31. h. g. u Medini i ukopan je u mezarju Beki. Dženazu mu je klanjao Osman, radijallahu anhu. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Abdurrahman je prenio 65 hadisa.

Komentar hadisa

Činiti dobročinstvo mnogo je vrijedno djelo, za koje se kod Allaha postiže velika nagrada. Podsticaj na dobročinstvo nalazimo u brojnim kur'ansko-hadiskim tekstovima. Nema sumnje da je najbolji vidi dobročinstva onaj koji je oporučio posebno Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je dobročinstvo prema ehlul-bejtu, njegovoj porodici, te iskazivanje propisane ljubavi prema njima, bez pretjerivanja i zapostavljanja.

U ovom hadisu Aiša, radijallahu anha, obavještava nas da im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio kako se brine za njih nakon njegove smrti jer im on nije mogao ostaviti ništa u nasljedstvo od imetka. Ono što je ostalo od imetka iza njega, to je podijeljeno u sadaku. Takav je bio propis. A i majke vjernika odabrale su ahiret, tj. vjeru nad dunjalukom, nisu se posvećivale dunjaluku. Tom prilikom rekao im je da ih neće moći izdržavati osim strpljivi, oni koje Uzvišeni Allah opskrbi strpljenjem na pokornosti, željom za Njegovim zadovoljstvom i nepovođenjem za prohtjevima svoje duše i davanjem prednosti Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama nad svojom porodicom i svojim potrebama.

Ebu Selema, sin Abdurrahmana b. Avfa, koji prenosi ovaj hadis od Aiše, radijallahu anha, pripovijeda da bi Aiša, kada bi govorila Ebu Selemi o Abdurrahmanu b. Avfu i njegovom izdržavanju njih, dovila Allahu za njega, da ga napoji sa džennetskog vrela Selsebil, kao što je činila i Ummu Selema, radijallahu anha, što bilježi imam Ahmed.

Poruke hadisa

• Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ubrojao je Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, u mnogo strpljive ljude, za koje Uzvišeni Allah kaže: "Uistinu će samo strpljivi bez računa biti nagrađeni!" (Ez-Zumer, 10), što je posebna odlika Abdurrahmana.

• Druga posebna odlika Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, po kojoj se izdvaja od ostalih ashaba, jeste da se Abdurrahman b. Avf pobrinuo za Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, brigu, odnosno da je on izdržavao Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge. U tom kontekstu Allahov Poslanik, sallallahu alejhive sellem, rekao je: "Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema mojim suprugama." Ova odlika vezana je za prethodnu i međusobno se nadopunjavaju. Stoga, ako bi neko upitao zašto se samo na Abdurrahmana b. Avfa misli da je on od posebno strpljivih kada je bilo i drugih strpljivih ashaba, moglo bi se reći da je Abdurrahman strpljivo ustrajavao tokom cijelog svoga života u izdržavanju Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice.

• U hadisu se spominje i posebna osobina Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, a to je njegova ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom ehlul-bejtu, zbog čega je i bio ustrajan u izdržavanju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, majki vjernika, i davao im je prednost nad sobom izdvajajući ogroman imetak za njihovo izdržavanje.

• Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, brinuo se za svoje supruge, šta će biti s njima nakon njegove smrti jer im on ništa nije ostavio u naslijeđe, jer vjerovjesnici se nisu nasljeđivali u imetku. Njihov slučaj prepustio je Uzvišenom Allahu, da On Svevišnji odredi jednog od Svojih strpljivih robova da se brinu o Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama.

• Iz hadisa možemo uvidjeti vrijednost supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su odabrale da budu njegove supruge iako su znale da od njegovog imetka ništa neće naslijediti. To što su odabrale njega i drugi svijet, jasno ukazuje na njihove odlike.

• Iz prethodnog se može uvidjeti i Allahova pažnja prema Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama kada je uistinu odredio nekoga od Svojih robova da se brine o njima.

• Iz hadisa se uviđa i koliko se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, brinuo o svojoj porodici, svojim suprugama, pa bi oporučivao da se strpljivi vjernici pobrinu o njima. Ovo nas uči da i mi moramo brinuti o svojim porodicama, da ih moramo izdržavati shodno svojim mogućnostima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Dovoljno je čovjeku grijeha da zapostavi onoga koga je dužan hraniti." (Ebu Davud, br. 1692. Albani je ocijenio hadis dobrim.)

• Ovim predanjem preporučuje se upućivanje dove za onoga koji udjeljuje svoj imetak potrebnim vjernicima. Aiša, radijallahu anha, molila je Uzvišenog Allaha da napoji Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, sa džennetskog vrela Selsebil, kao što je to činila i Ummu Selema, radijallahu anha.

• Hadisom se potvrđuje Džennet, izvori pića u Džennetu i konkretno izvor Selsebil, iz kojeg će istjecati piće začinjeno zendžebilom.

• Hadisom se preporučuje pomaganje bližnje rodbine osobe s kojom smo bili za njenog života prijatelji, naročito ako je ta osoba bila učena i ako je porodica koja je ostala iza nje učena.

• Hadisom se preporučuje pričati porodici umrlog o njegovom dobročinstvu ne bi li se i njegovi nasljednici poveli u tome za njim.

• Hadis jasno ukazuje na vrijednost udjeljivanja svoga imetka, da se njime može postići posebna nagrada.

• Hadis nas uči da budemo zahvalni ljudima na njihovom dobročinstvu koje nam čine ma ko mi bili. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nije zahvalan Allahu onaj ko nije zahvalan ljudima." (Ebu Davud, br. 4811. Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim.)