Imam Muslim, rahimehullahu teala, rekao je: Pričao nam je Ebu Bekr b. Ebu Šejba koji je rekao: Pričali su nam Vekia i Ebu Muavija prenoseći od A'meša, kao što nam je pričao Jahja b. Jahja i ovo je njegov citat, pa je rekao: Obavijestio nas je Ebu Muavija prenoseći od A'meša, on od Adijja b. Sabita, a on od Zirra da je rekao: "Rekao je Alija: 'Tako mi Onoga Koji čini da sjemenka raspukne i iz ničega živo biće stvara, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije ni čitao ni pisao, obećao mi je da će me samo vjernik voljeti i da će me samo licemjer mrziti.'"
Izvod hadisa
Hadis su zabilježili: Muslim, br. 78; Tirmizi, br. 3736; Ibn Madža, br. 114; Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 8097; Hasaisu Ali, br. 101; Ahmed, br. 642; Fedailus-sahaba, br. 961; Ibn Hibban, br. 3257; Ibn Ebu Šejba, El-Musannef, br. 32064; Ebu Avana, El-Mustahredž, br. 61; Begavi, Mesabihus-sunna, br. 4763; Ibn Ebu Asim, br. 1325; Bezzar, br. 560; i drugi.
Prenosilac hadisa
Zirr b. Hubejš Ebu Merjem el-Esedi el-Kufi bio je muhadrem, tj. živio je u džahilijetu i primio islam za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali se nije susreo s njim, niti je išta čuo od njega.
Bio je od uglednih i učenih tabiina, jedan od posebnih drugova Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu.
Stanovao je u Kufi i u Medinu je otišao za vrijeme hilafeta Osmana, radijallahu anhu, želeći da se sretne s drugovima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Slušao je hadise od: Omera, Osmana, Alije, Abdullaha b. Mesuda, Abdurrahmana b. Avfa, Abbasa b. Abdulmuttaliba, Abdullaha b. Amra, Ebu Zerra, Ebu Vaila, Huzejfe b. Jemana, Ubejja b. Ka'ba, Safvana b. Assala, i mnogih drugih ashaba, radijallahu anhum, a od njega su slušali hadise: Ibrahim i Asim b. Behdela, Ebu Rezin, Ša'bi i mnogi drugi.
Svi hadiski kritičari složni su u pogledu njegove pouzdanosti u hadisu. Autori šest hadiskih zbirki zabilježili su hadise koje on prenosi.
Zirr b. Hubejš bio je veliki poznavalac Kur'ana i mnogo ga je učio. Ubejja b. Ka'ba toliko je pitao o Kur'anu, da je Ubejj rekao: "O Zirre, ti izgleda ne želiš da ne ostaviš nijedan ajet a da me o njemu ne upitaš?!" Na to mu je Zirr odgovario: "O Ebu Munzire, budi blag prema meni, jer ja doista uživam u tvom društvu." Asim je rekao za njega: "Ne znam da je neko bolje učio Kur'an od njega."
Također, Zirr je u svoje vrijeme bio najveći poznavalac arapskog jezika, čak se spominje da bi mu Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, ponekada postavljao pitanja iz arapskog jezika.
Umro je 81. ili 82. ili 83. h. g. kada je imao 120 i nešto godina života. (Ibn Hadžer, Takribut-Tehzib; 3/283/2003; El-Isaba, 1/577; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 2/563; Asbehani, Sijerus-selefis-salihin, 3/770; Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 19/18, br. 2254; Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 4/166/60; Ibn Esir, Usdul-gaba, 2/312, br. 1735)
Tema hadisa
Hadis govori o posebnoj odlici, posebnosti Alije, radijallahu anhu, nad mnogim ashabima.
Alija b. Ebu Talib Abdumenaf b. Abdulmuttalib b. Hašim b. Abdumenaf Ebu Hasan el-Hašimi bio je vođa pravovjernih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao mu je nadimak Ebu Turab (vlasnik zemlje) u poznatom događaju između njega i Fatime, radijallahu anhuma. Alijina majka je Fatima bint Esed. Primila je islam za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i preselila na ahiret. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao joj je dženazu i sišao u kabur. Većina učenjaka kaže da je Alija bio najmlađe Ebu Talibovo dijete.
Alija je prvi koji je primio islam od muške djece, nakon Hatidže, radijallahu anha, dok je Ebu Bekr, radijallahu anhu, prvi koji je od odraslih muškaraca primio islam. Alija je primio islam sa trinaest godina, po najispravnijem mišljenju, i on je prvi koji je klanjao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.
Učestvovao je u Bitki na Bedru, Uhudu i u svim ostalim bitkama, osim Pohoda na Tebuk kada ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio kao namjesnika u Medini, i rekao mu: "Ti si kod mene na stepenu Haruna kod Musaa, osim što nema poslanika nakon mene."
Zastava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, često je bila u njegovoj ruci. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio ga je svojom kćerkom Fatimom, radijallahu anha, i za njega je rekao da je čovjek koji voli Allaha i Njegovog Poslanika, i da Allah i Njegov Poslanik vole njega.
Data mu je prisega na hilafet u danu kada je ubijen Osman, radijallahu anhu.
Na ahiret je preselio 40. h. g. u Kufi u 64. godini života, nakon smrtnih uboda Abdurrahmana b. Muldžima, koji je bio jedan od preostalih haridžija. Islamski učenjaci razilaze se u pogledu toga gdje je ukopan. Allah da bude zadovoljan njim! (Vidjeti: Ibn Esir, Usdul-gaba, 4/87; Ibn Abdulberr, El-Istiab, 3/1089; Ibn Hibban, Es-Sikat, 2/302; Ibn Hadžer, El-Isaba, 4/747; Tehzibut-Tehzib, 3/121--122; Ibn Sa'd, Et-Tabekatul-kubra, 3/19; Buhari, Et-Tarihul-kebir, 6/209; Ebu Nuajm, Hil'jetul-evlija, 1/61)
Pojašnjenje riječi u hadisu
U ovom predanju navodi se da se Alija, radijallahu anhu, zakleo da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao obećanje:
"Tako mi Onoga Koji čini da sjemenka raspukne...", tj. tako mi Uzvišenog Allaha Koji čini da sjemenka raspukne i iz nje isklija i nikne razno bilje.
"...i živo biće stvara...", tj. tako mi Allaha Svevišnjeg, Koji stvara živa bića koja dušu imaju.
"...Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije ni čitao niti pisao, dao mi je obećanje...": Za onoga koji ne zna ni čitati ni pisati kaže se umijj od riječi el-um -- majka, odnosno kao što je majka osnova, tako je i osnova da čovjek ne zna čitati ni pisati sve dok ga Uzvišeni Allah ne pouči. Ovakva nepismenost predstavlja manjkavost za svakog čovjeka izuzev Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Znanje koje je on posjedovao, iako nije znao ni čitati ni pisati, dokaz je da je on to znanje dobio objavom od Uzvišenog Allaha. Obavještavao je ljude o događajima koji su se dešavali prije, kao i o onima koji su se desili poslije njega. On nije znao čitati pa da to od nekoga pročita, nego je to bila objava koja mu je dostavljana od Svevišnjeg Allaha. Njegova nepismenost najveći je dokaz istinitosti njegovog poslanstva.
"...dao mi je...", tj. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obaviješten od Uzvišenog Allaha o onome što će se dešavati poslije njega, dao je čvrsto obećanje Aliji.
"...da će me samo vjernik voljeti...", tj. da će me propisanom ljubavlju voljeti samo vjernik potpunog imana, u toj ljubavi neće ni pretjerivati ni manjkati.
"...i da će me mrziti samo licemjer...", tj. onaj koji je sigurno licemjer ili onaj na koga se odnosi taj propis, tako se ophodi prema Aliji.
Poruke hadisa
• U hadisu se navodi velika odlika vođe pravovjernih Alije, radijallahu anhu: iskazivanje ljubavi prema njemu dio je imana, dok je licemjerstvo iskazivati prema njemu prezir. Ebu Hafs b. Šahin, rahimehullahu teala, rekao je: "Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, izdvaja se u ovoj osobini, i niko drugi osim njega nema ovu odliku." (El-Letif, str. 176)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ni za koga od ashaba posebno nije rekao slično ovome što je rekao za Aliju, radijallahu anhu, ali jeste rekao općenito za ensarije: "Ne voli ih osim vjernik i ne mrzi ih osim licemjer! Ko ih bude volio, zavoljet će ga Allah, a ko ih bude prezirao, prezirat će ga Allah!" (Buhari, br. 3783; Muslim, br. 75)
• Hadis nas podstiče da gajimo veliku ljubav prema Aliji, radijallahu anhu.
• Onome ko bude mrzio Aliju, radijallahu anhu, upućuje se velika prijetnja: takav je licemjer bez imalo sumnje. Allahu se utječemo od licemjerstva!
• Hadis nam pojašnjava da je iskazivanje ljubavi jedan od dijelova vjerovanja. Međutim, uslov je da ta ljubav bude iskrena, a pokazatelj njene iskrenosti jeste slijeđenje predanja koje Alija, radijallahu anhu, prenosi, slijeđenje njega i njegovog razumijevanja vjere, odlikovanje njegovim osobinama i sl. Shodno tome, oni koji tvrde da vole Aliju, radijallahu anhu, pa pretjeruju u toj ljubavi toliko da ga uzdižu na stepen koji mu ne dolikuje, niti dolikuje bilo kome od stvorenja, takvi ustvari ne vole Aliju, nego je njihova ljubav lažna i Aliju iskorištavaju za svoje bolesne ciljeve.
• Iako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, samo za Aliju, radijallahu anhu, spomenuo ovu odliku, to ne znači da je Alija imao prednost za hilafet u odnosu na Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijallahu anhum. Pored ove odlike, Alija, radijallahu anhu, ima i mnogih drugih odlika, međutim, prethodne halife imaju daleko više odlika. To su najbolje znali ashabi, oni koji su živjeli s njima. Pa, kako su oni vrednovali halife?! Bilježi imam Buhari, rahimehullahu teala, od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: "U Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, vrijeme nikoga nismo poredili sa Ebu Bekrom, zatim poslije njega nikoga nismo poredili sa Omerom, poslije Omera nikoga nismo poredili sa Osmanom. Nakon njih nismo pravili razliku između ostalih ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem." (Buhari, br. 3697) Buhari bilježi od Muhammeda, sina Alije b. Ebu Taliba, poznatog kao Muhammed b. Hanefijja, da je rekao: "Upitao sam svoga oca: 'Ko je najbolji čovjek nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?', a on je odgovorio: 'Ebu Bekr.' Upitao sam: 'A nakon njega?', pa je rekao: 'Omer.' Pobojao sam se da poslije ne kaže: 'Osman', pa sam ga upitao: 'A zatim ti?!', a on je rekao: 'Ja nisam do jedan čovjek od muslimana.'" (Buhari, br. 3671)
• Ovaj hadis jedan je od dokaza vjerovjesništva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer su nakon perioda vjerovjesništva pojedini počeli mrziti Aliju, radijallahu anhu, pa su i izašli da mu se suprotstave i bore protiv njega.
• Ako bi neko upitao: "Zašto je iskazivanje ljubavi prema Aliji, radijallahu anhu, dio imana, a iskazivanje mržnje licemjerstvo?", odgovor bi glasio: Alija, radijallahu anhu, dao je veliki doprinos za Allahovu vjeru. Allah je njegovim rukama pomogao Svoju vjeru i uzvisio je. Poznata je njegova žrtva. Stoga, ko spozna Alijinu ulogu za islam, njegovu blizinu kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koliko ga je on volio, pa ko voli Aliju, radijallahu anhu, zbog toga, taj je vjernik. I jasno je da vjernik ne može prezirati Aliju, radijallahu anhu, koji se ovoliko žrtvovao za Allahovu vjeru. Onaj ko ga bude prezirao, prezire ga zasigurno zbog njegovog pomaganja islama. Nema sumnje u licemjerstvo takve osobe.
Ako bi neko rekao: "Pa takav slučaj je sa svim ostalim ashabima, zašto je onda ovo rečeno samo za Aliju, radijallahu anhu?", odgovor bi bio: Allah najbolje zna, moguće da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim riječima izdvojio samo Aliju, radijallahu anhu, znajući kakve će se smutnje desiti u njegovo vrijeme.
• Ako bi neko rekao: "Da li Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da Aliju neće prezirati osim licemjer obuhvataju i pojedine ashabi koji su mu se suprotstavili?", odgovor bi bio: Pojedini ashabi koji su se razišli sa Alijom, radijallahu anhu, i suprotstavili mu se, bili su mudžtehidi, tragali su za istinom, jer je to bilo vrijeme smutnji. A osnova šerijata ukazuje da se mudžtehid ne obračunava za pogrešku. Čak je među tim ashabima bilo i ensarija, a i za njih je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ne prezire ih osim licemjer!" Je li sada Alija, radijallahu anhu, obuhvaćen ovim riječima?! Ne, tako mi Allaha! Stoga, sljedbenici sunneta složni su u pogledu toga da se o onome što se dešavalo među ashabima ne priča.
• Iz hadisa zaključujemo da se osoba ne zaklinje osim zbog velike stvari.
• Hadis pojašnjava da vođa obećava velike stvari onome ko ih uistinu zaslužuje.
• Iz hadisa se zaključuje da ehlul-bejt, oni koji su iz Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, trebaju spominjati svoje odlike kada se ljudi prema njima počnu ravnodušno ophoditi i zapostavljati svoje obaveze prema njima.
• Također se može zaključiti da i svaka osoba, ako bude imala potrebu da spomene svoje odlike i dobro koje čini drugima, naročito kada se njena prava budu narušavala, može to učiniti.