Međumuslimanska blagost, Abdu-l-Muhsin el-Abbad el-Bedr,
UG "Alternativa", Sarajevo, 2017. godine,
broj strana: 120
U vremenu globalizacije svako društvo nastoji da izgradi institucije moralnih načela koja su temelj jedne zajednice. Svijet je pred novim izazovima krize morala i etike. Nema adekvatan odgovor. Najčešće se bavi posljedicama, a ne uzrocima. Islam kao savršeni i potpuni sistem ustanovljen za sva vremena, okolnosti i društva, ima odgovor na sve dileme savremenog čovjeka. Zašto onda imamo problem pandemije "traganja za mahanama drugih ljudi i upozoravanja na njih i njihove nosioce"? Na prvi pogled moglo bi se reći da tu nema ništa sporno, ali su "ove ocjene najčešće površne i netačne, a to sve vodi do beskonačnih, beskorisnih rasprava i na kraju do sankcioniranja i izoliranja, tj. međuvjerničkog udaljavanja".
U ovom djelu, obimom malim a sadržinom i značajem velikim, autor je rasvijetlio spomenutu problematiku, dao važne smjernice i preporuke muslimanima općenito, a omladini posebno, kako bi se ova pošast koja nagriza zdravo islamsko tkivo umanjila ili u potpunosti neutralizirala.
O knjizi
U uvodnom dijelu autor ukazuje na potrebu zajedništva, definira sljedbenike sunneta i njihov put, upozorava na put sljedbenika strasti i novotarija i ukazuje na problem okrutnosti i nesloge na koji će dati odgovor u ostatku knjige.
Prvo poglavlje tretira blagodat govora i mogućnosti pojašnjenja gdje se ukazuje na značaj komunikacije i pravilan način njenog vođenja.
U drugom poglavlju podstiče na suzdržavanje od beskorisnog i nepotrebnog govora ukazujući na veličinu grijeha ogovaranja, potvore i laži.
U trećem poglavlju razmatra pogubnost sumnjičenja i međusobnog uhođenja, da bi već u narednom četvrtom poglavlju istakao važnost i veličinu samilosti i blagosti.
Peto poglavlje predstavlja krunu knjige gdje autor obrađuje pitanje greške učenjaka i potrebu zauzimanja stava u tom pogledu u skladu sa razumijevanjem prve generacije i islamskih autoriteta kroz historiju. U posljednjem šestom poglavlju navodi implikacije nereda koji je nastao neutemeljenim kritiziranjem i bojkotom određenih islamskih autoriteta.
Iako djelo u osnovi nema zaključnih razmatranja, dopuna koja je nastala nešto kasnije i koja je štampana uz osnovu knjige može se posmatrati kao svojevrsni pečat autora u kojem je ponovo pozvao na zdravu i utemeljenu kritiku u formi savjeta, a nikako u formi neprijateljstva, isključivosti, odricanja i odbacivanja.
Značajno je spomenuti da izdanje knjige na bosanskom jeziku sadrži riječ prevodioca, kratku biografiju autora (str. 65--68) i opširna pojašnjenja u formi dodatka (str. 69--120).
U estetskom i tehničkom smislu knjiga zadovoljava sve profesionalne i naučne norme.
"Sa tematskog aspekta knjiga je jedinstvena u biblioteci na bosanskom jeziku, a što se aktuelnosti tiče, svi smo svjesni da u pogledu ovog pitanja postoje problemi kako na globalnom nivou ummeta tako i lokalno među nama Bošnjacima."
Ovo djelo, kao treću knjigu, treba posmatrati u kontekstu serijala "Shvatanja koja trebamo primijeniti" u kojem je prva knjiga ovog serijala Strasti i njihov utjecaj na razilaženje, šejha Abdullaha el-Gunejmana, druga je 205 savjeta učenjaka ehlis-sunneta vel-džemata na temu principi očuvanja jedinstva islamskog saffa, šejha Mahmuda Muhammeda el-Haznedara.
Već iz naslova i uvoda možemo zaključiti da je problem pravilno uočen. Na samom početku postavljena je i hipoteza: Sljedbenicima sunneta u svakom vremenu i na svakom mjestu nedvojbeno je obaveza međusobno zbližavanje i širenje samilosti i potpomaganje u dobru i bogobojaznosti. Pošto imamo jednu tvrdnju zasnovanu na vjerskoj istini, muslimani bi trebalo da je praktično primijene, međutim mali je broj onih koji tako postupaju, stoga je autor pristupio problemu sa aspekta nepoznavanja materije ili zaborava kod većine jer muslimanu nisu svojstveni inat i ustrajavanje u grijehu. Čitalac lagano ulazi u tematiku gdje ga autor podsjeća na blagodati i koristi govora, potom ga argumentirano upozorava na pogubnost beskorisnog i nepotrebnog govora, za koji će svaki čovjek biti pitan, kao i na opasnost sumnjičenja i uhođenja.
Ako su samilost i blagost ono što je krasilo našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, autor postavlja pitanje šta je sa nama i čiji smo mi sljedbenici. Riječi Poslanika: Olakšavajte, a ne otežavajte! Obveseljavajte, a ne rastjerujte! ne ostavljaju prostora bilo kakvoj dilemi. Vjerniku je obaveza da bude blag i milostiv. Na osnovi nekoliko slikovitih primjera pokazuje kako to praktično izgleda, kao u situaciji kada se beduin pomokrio u džamiji.
Srž teme nalazi se u poglavlju o odnosu prema učenjacima, ulemi. Ovdje je možda autor trebao navesti neke od tekstova koji govore o vrijednosti uleme i znanja, međutim izostavio je najvjerovatnije kako bi zadržao knjigu u formi savjeta, a ne naučnog djela. Stvarna vrijednost ovog djela i jeste u savjetu i preporukama.
Svaki se vjernik treba brižljivo odnositi prema greškama općenito, imajući u vidu da nema bezgrješnih nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prema učenjacima posebno. Ako budemo tražili pogrešku, sigurno ćemo je naći. Navodeći riječi učenjaka autor nas podučava kako se ophoditi u slučaju eventualnih propusta islamskih autoriteta koji su cijeli život posvetili uzdizanju i širenju Allahove vjere. Ovdje smatram da je bilo potrebno više pojasniti ove stavove s obzirom na to da su spomenuti određeni autoriteti. Izvađeni iz konteksta određeni dijelovi izazvali su kontroverze u određenim krugovima, a opet naišli su na odobravanje u drugim. Možda je time i autor postigao željeno: da se o ovoj temi priča.
U posljednjem poglavlju autor navodi konkretne posljedice koje su nastale neutemeljenim kritiziranjem i bojkotom uleme, džemata i pojedinaca. Isključivost, omalovažavanje, brzopletost, uhođenje, ogovaranje, potvaranje, izvlačenje iz konteksta, samo su neke od posljedica ovog velikog problema.
Autor nam daje konkretne smjernice za prevazilaženje ovih smutnji:
• Samoobračun i samokritika;
• Kontinuirano traženje znanja i podučavanje;
• Čuvanje jezika;
• Sumnje i nedoumice otkloniti savjetovanjem sa učenima;
• Ako se reagira na pogrešku, treba voditi računa o tome da se postupa blago i s namjerom popravljanja stanja osobe koja griješi, a ne likovanja nad njom ili iskušavanja, pritom imajući u vidu da greška treba da bude jasna i nedvosmislena, i da nakon upućivanja savjeta nije dozvoljeno uhoditi dotičnog;
• Udaljavanje od mjesta međumuslimanskih rasprava na internetu i slično.
Ono što posebno krasi ovo djelo jesu savjeti upućeni na samom kraju knjige:
-
Da budemo zahvalni Allahu na tome što nas je sačuvao fitne i zaposlio traganjem znanja;
-
Da vodimo računa o svom vremenu;
-
Da ostavimo ono što nas se ne tiče;
-
Da budemo umjereni u svojim postupcima;
-
Da budemo pravedni;
-
Da se posvetimo pravim problemima i istinskim neprijateljima.
Da je autor odabrao pravu temu, govori nam štampanje ovog djela na više jezika i u više izdanja. Na bosanskom jeziku ovo je djelo doživjelo tri izdanja. Prvo 2013. a posljednje, prošireno 2017. sa zavidnim tiražom. Smatram da je djelo korisno i da ga svaka kućna biblioteka treba posjedovati.
Završit ću riječima uvaženog muftije sandžačkog, recenzenta prijevoda ovog djela, hfz. Abdurahmana-ef. Kujevića: "Strasti i smutnje svugdje su iste, u svakom vremenu i na svakom mjestu, ali i lijek je isti. A taj pravi lijek ponuđen nam je baš u ovoj knjizi koja je pred vama."
Uzvišenog Allaha molimo da poveća našu međusobnu bratsku ljubav, da nam podari blagosti, samilosti, razumijevanja i tolerancije.
Biografija autora
Poznati islamski učenjak hadisa i fikha Abdu-l-Muhsin b. Hamed el-'Abbad el-Bedr rođen je 1933. godine, u gradu Ez-Zulfi, u pokrajini El-Kasim, Saudijska Arabija.
U rodnom mjestu proveo je djetinjstvo gdje je pred lokalnim učenjacima stekao osnovna znanja i završio osnovno obrazovnje, potom Naučni institut (M'ahedu-r-Rijad el-'ilmi) u Rijadu i Fakultet šerijata na Univerzitetu "Imam Muhammed b. Sa'ud el-Islamijje" također u Rijadu. Tokom zadnje godine svojih studija, 1959. godine, imenovan je za profesora na Naučnom institutu u Burejdi kao najbolji student u svojoj generaciji.
Tokom kompletnog školovanja, stjecao je islamsko znanje u džamijama pred velikim brojem tadašnjih učenjaka među kojima su najpoznatiji: Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh, Abdu-l-Aziz b. Baz, Muhammed el-Emin eš-Šankiti, Abdu-r-Rahman el-Afriki, Abdu-r-Rezzak Afifi i dr.
Godine 1960. imenovan je za profesora na Naučnom institutu u Rijadu, a 1961. godine, od prvog dana osnivanja, za redovnog profesora na Islamskom univerzitetu u Medini na kojem, hvala Allahu, predaje sve do današnjeg dana. Već dugi niz godina drži redovna predavanja u džamiji Allahovog Poslanika u Medini i tokom tih predavanja uspio je protumačiti šest najpriznatijih hadiskih zbirki (kutubu-s-sitte).
U periodu od 1961. godine, kada je objavljeno njegovo prvo pisano djelo, pa do 2005. godine, kada je objavljeno osam tomova pod nazivom Kutub ve resa'il Abdi-l-Muhsin b. Hamed el-'Abbad el-Bedr u koje su uvršteni kompletni pisani radovi ovog učenjaka, napisao je četrdeset četiri različita naslova, a od njih ćemo spomenuti:
• Dvadeset hadisa iz Sahiha imama El-Buharija.
• Dvadeset hadisa iz Sahiha imama Muslima.
• Neke vrline Poslanika plemenitog (prijevod u toku).
• Vjerovanje sljedbenika sunneta i pripadnika zajednice u pogledu časnih ashaba.
• Vrijednost Poslanikove porodice (ehlu-l-bejt) i visoka pozicija koja im pripada kod sljedbenika sunneta i pripadnika zajednice (ehlu-s-sunne ve-l-džema'a) (prijevod u toku).
• Neke pravedne izjave o ashabu i halifi Mu'aviji, radijallahu anhu (prijevod u toku).
• Vjerovanje sljedbenika sunneta i esera po pitanju očekivanog Mehdija (prijevod u toku).
• Šejh Abdu-l-Aziz b. Baz, rahimehullah, kao uzor i primjer (er-ra'il el-evel).
• Šejh Omer b. Abdu-r-Rahman Fullate i kako sam ga poznavao.
• Iskrenost, dobročinstvo i pridržavanje šerijata.
• Vrijednost Medine i propisi prilikom stanovanja i njene posjete (prevedena i štampana na bosanski jezik).
• Komentar knjige Vjerovanje Ebu Zejda el-Kajrevanija, i ovo je prvi komentar selefijskog šejha na ovo djelo, kao što je posvjedočio šejh Hammad el-Ensari da za njegova života to nije urađeno, a umro je 1418. h. g..
• Studija o hadisu "Nedderellahu imraen semi'e mekaleti".
• Odgovor Er-Rifa'iju i El-Butiju na njihove neistine o sljedbenicima sunneta i njihovom pozivu u novotariju i zabludu.
• Sljedbenici sunneta, budite blagi prema sljedbenicima sunneta (riječ je o ovoj knjizi).