Menu

Osvrt na knjigu *Ontologija islama* akademika Ferida Muhića

Pripremio Muhamed Ćeman
Tema Ostale temeČitanje 14 minuta

Knjigom Islamski identitet Evrope akademik Ferid Muhić u meni je stekao iskrenog poštovaoca. Koliko držim do važnosti sadržaja ove knjige možda najbolje svjedoče njena izdanja na njemačkom i engleskom jeziku koja je priredio naš Institut IREDI.

Svojom novom knjigom Ontologija islama, profesor Muhić manje se bavi prošlošću, tretira savremene izazove pred kojima se nalaze -- prvenstveno, ali ne i isključivo -- muslimani, nego i cjelokupno čovječanstvo. Ovu knjigu doživljavam kao poštenu kritiku liberalnog sekularizma i otvorenu osudu nemoralnosti realpolitike u savremenim međunarodnim odnosima. Knjigom Ontologija islama također se otvoreno i argumentovano staje u odbranu islamskog svjetonazora, što osobito cijenim, uzimajući u obzir da živimo u vremenu sistematske inkriminacije šerijata, a time i muslimana.


Stoga, prvenstveno kao podstrek svima onima koji još nisu pročitali Muhićevu Ontologiju islama kako bi to što prije učinili -- sumirajući cjelokupan sadržaj knjige -- donosim popis od po meni dvadeset ključnih stavova, "znakova na putu", koje autor argumentovano zastupa u njoj.

1. KUR'AN, UVOD U PUNOLJETSTVO ČOVJEČANSTVA: "Objava Kur'ana predstavlja prelomnu tačku u kojoj je čovječanstvo iz adolescencije stupilo u stanje zrelosti! Punoljetstvo delegira čovječanstvo da preuzme odgovornost za svijet koji mu je Objavom povjeren na čuvanje i darovan na raspolaganje." (str. 43)

2. ŠIRK ANTROPOTEIZMA: "... apstraktni koncepti; Nauka, Razum, Čovjek, su praktično sasvim preuzeli atribute, status i ulogu koji su po definiciji rezervisani samo za Boga!" (str. 53). "Autentični smisao Prosvjetiteljstva zato je zapravo i bio usmjeren na radikalnu kritiku religije u cjelini i nedvosmislenu promociju ateizma, koji se u završnoj fazi transformisao u antropoteizam, u implicitnu ali i eksplicitnu zamjenu uloga Boga i čovjeka, tako što je na mjesto Boga kao Demijurga (Stvoritelja), postavljeno Čovječanstvo, odnosno -- Čovjek!" (str. 55)

3. IDOLATRIJA LIBERALNE DEMOKRATIJE: "Istovremeno, preko idolatrije liberalne demokratije, opšteprihvaćenog modela organizacije vodećih Zapadnih država -- kao apsolutno najboljeg i principijalno nenadmašivog, te stoga finalnog društvenog sistema, proglašava se jednostrano i bezpogovorno kraj historije, epitomiziran upravo u sistemu liberalne demokratije." "... ultimatum liberalne demokratije ostatku svijeta: Eureka! Nađen je najbolji sistem i to je upravo ovaj naš i samo naš -- liberalno demokratski! One koji ga dobrovoljno prihvate, povešćemo za ruku; one koji odbiju da to učine, silom ćemo utjerati u bolju budućnost zvanu -- liberalna demokratija." (str. 64)

4. PORODIČNA SVAĐA: "... u doba Reformacije i Kontra-Refmoracije, Zapadnu Evropu koštao života trećinu njenog ukupnog stanovništva! Ovaj podatak se uporno zanemaruje kao da je riječ o nekoj minornoj historijskoj epizodi, takoreći o porodičnoj svađi u krilu hrišćanstva, iako je broj ubijenih ljudi u toj 'porodičnoj svađi', daleko nadmašio ukupan broj hrišćana poginulih u svim ratovima protiv muslimana!" (str. 75)

5. ISLAM NASUPROT AUTODEIFIKACIJE ČOVJEČANSTVA: "S druge strane, budući da Kur'an eksplicite prihvata elemente sve tri prethodne Knjige kao Božiju Objavu i nijednu ne poriče u cijelosti, samo islam se potvrđuje kao autentično sintetička, inkluzivna i univerzalna religija." (str. 81) "Upravo zbog ovih opomena i kritike koje mu sasvim određeno upućuje, zapadno društvo i cijeli ne-muslimanski dio čovječanstva, nastupa tako žestoko protiv Islama jer u Božijim opomenama koje prenosi Kur'an, vidi najveću opasnost za svoj politeizam, apstraktni ateizam i samo-obožavanje čovjeka i čovječanstva -- auto-deifikaciju!" (str. 83)

6. ŽIVOT NAM JE ZADAT, A NE SAMO DAT: "Upravo kroz svijest o Božijem zakonu primijenjenom kroz postupak prethodnog programiranja svih elemenata sa cjelinom, pokazuje se da je, za razliku od svih drugih živih i 'astralnih bića', džina i meleka, samo čovjeku život ZADAT, a ne prosto DAT kao svim ostalim bićima. Samo je čovjek, preko Objave dobio život kao zadatak i uputstvo kako da taj zadatak riješi u skladu sa objavljenim dužnostima, ali mu je ostavljena mogućnost da se ogluši o sve savjete i da ignoriše sve zadatke." "Život nam je pozajmljen, a mi na tu pozajmicu tražimo još i kamate." (str. 85 i 185)

7. ISLAM, USAVRŠENA POBOŽNOST: "Pri tom se mora prihvatiti aksiom da Kur'an sasvim sigurno nije bio objavljen bez razloga nego da uveća naše razumijevanje Boga, sebe i svijeta, ukratko da našu pobožnost USAVRŠI a ne da je ZAVRŠI! Iz ove perspektive postaje očigledno da je glavni zadatak koji je Islam preko Kur'ana postavio ljudima, upravo osnažiti i obnoviti u ljudima osjećanje pobožnosti i precizirati načine njenog izražavanja u svakodnevnom životu!" (str. 86 i 87)

8. "FELERIČNI" MEĐU "BESPRIJEKORNIMA": "Biti musliman na Balkanu, u daleko najvećem broju slučajeva podrazumijeva biti etnički Albanac ili etnički Bošnjak. I u jednom i drugom slučaju, to znači voditi porijeklo od autohtonih stanovnika Balkana, onih čiji su preci hiljadama godina duže prisutni na ovim prostorima, nego svi drugi narodi..." "I koliko god to bilo paradoksalno, biti pripadnik ova dva autohtona naroda, od raspada Osmanlijske carevine i završetka Prvog svjetskog rata, do danas, neizbježno znači biti obilježen kao 'feleričan' među 'besprijekornima'; biti subordiniran, inferioran starosjedilac u očima došljaka i to upravo zbog činjenice da su ova dva naroda u najvećem procentu prihvatili islam!" (str. 93 i 94)

9. TRI BITNA ZADATKA: "Pred muslimanima Balkana, posebno pred Bošnjacima muslimanima, jasno su naznačena tri bitna zadatka:

• Obezbjeđenje fizičkog opstanka nacije;

• Moralna rehabilitacija i afirmacija historijske istine o karakteru Islama i islamskih društvenih vrijednosti, uz prethodno brisanje historije laži;

• Kroz njegovanje sopstvene etničke svijesti i poopštavanja prema svojoj duhovnoj i kulturnoj tradiciji, zavoliti i poštovati sebe kao narod i naciju. Izvršenje ovih zadataka podrazumijeva detaljno planiranje i određene konkretne aktivnosti." (str. 159)

10. ISLAM KONSTANTA, MUSLIMANI VARIJABLA: "Demonstrirati izvorno trans-historijski i ekstra-društveni karakter religije; Iz tog postulata izvesti centralnu tezu o uslovima na kojima je objektivno zasnovan odnos vjere i vjernika, u konkretnom primjeru, odnos islama i muslimana. Na osnovu ova dva momenta, postaje očigledno jasno da je taj odnos određen dinamikom konstante i varijable, pri čemu je islam konstanta a (vjernici) muslimani su varijabla. Prema tom u Islamu nema niti može biti riječi o reformi vjere, nego samo o reformi (vjernika) -- muslimana." (str. 175)

11. MUSLIMANI SU DJELO ISLAMA, A NIKAKO OBRATNO: "Svaki vjernik, a musliman posebno naglašeno, razmišlja o vjeri (islamu), kroz definitivnu, fiksiranu prizmu Božije Objave, koja ostaje nepromjenljiva sve dok Gospodar Svjetova ne odluči drugačije. Ako ideologija i politika kao platforme čiji su autori konkretni pojedinci, regrutuju svoje članstvo, treba imati u vidu da Islam nije stvorio nijedan čovjek, te prema tome, da islam nije djelo muslimana, nego su muslimani djelo islama!" "Bilo kakve intervencije i adaptacije teološkog korpusa Islama, - a to znači prije svega, integralnog teksta samog Kur'ana, potpuno su isključene i ukoliko bi bile preduzete, predstavljale bi eklatantan čin blasfemije. Isto važi i za hadise, jer su i oni dio same Objave..." (str. 179 i 180)

12. MODERNO DRUŠTVO NA ISLAMSKIM PREMISAMA: "I najrazvijenije savremeno društvo, kada su u pitanju samo njegove materijalne pretpostavke i nivo naučnog znanja, tehnološkog razvoja i ekonomskog potencijala, može se, bez bilo kakvih protivrječnosti i teškoća zamisliti kao društvo organizovano na islamskim premisama." (str. 182)

13. DIKTATURA LIBERALIZMA: "S druge strane, sama tvrdnja da je liberalna demokratija najbolji i definitivni oblik društvene i političke organizacije, dakle da predstavlja objektivni Kraj Historije, kako je pokušao dokazati Fukujama, osim što je otvorena kulturološka diskriminacija i supernacionizam, predstavlja i nasilje nad činjenicama i ekstremni fatalizam inspirisan motivima ideološkog totalitarizma, sa jasnim ciljem da nametne konkretnu planetarnu hegemoniju liberalne demokratije kao jedinog dopuštenog i prihvatljivog oblika društvene i političke organizacije." (str. 182)

14. ŠIZOFRENIČNA DIMENZIJA SEKULARIZMA: "Razdvajanjem sfera sekularnog i sakralnog (duhovnog, religijskog) života, tradicionalna zapadnoevropska teorija i politička praksa, promoviše jedan inherentno prisutan ateističko-teistički sukob unutar samog tog društva, sa neizbježnom hijerarhizacijom njihovih uloga i kompetencija. Islam je, nasuprot ovom šizofreničnom konceptu društva, formulisao integralnu koncepciju koja se odnosi na cjelinu društva u svim njegovim manifestacijama, te stoga i nema nikakvog smisla govoriti o razdvajanju sekularne i religijske sfere života u Islamu." (str. 182)

15. ETIKA SESTRA RELIGIJI: "Dok je ideologija forma društvene svijesti nastala iz pretpostavki konkretne društvene realnosti i utoliko je definitivno limitirana njihovim trajanjem i konkretnim sadržajem, vjera je potpuno nezavisna od bilo kakvih drušveno historijskih okolnosti. U tom smislu, kao konzistentan i autonomno definisan sistem moralnih normi, etika je vjeri najbliža forma društvene svijesti, jer sa vjerom ima određenu bitnu srodnost upravo u trajnosti i nezavisnosti morala, izraženu kroz autonomiju moralnog suda. Kada je Kant samo postojanje morala utemeljio na pretpostavci nužnog postojanja Boga, ukazao je upravo na ovu sličnost vjere i morala..." (str. 186)

16. O OPASNOSTI MORALNOG LAKSIZMA: "... na ovim vanempirijskim, trans-historijskim osnovama, islamski moral uistinu potvrđuje svoj karakter vanvremenskog i univerzalnog korektiva svih društvenih fenomena i svih postupaka svakog pojedinca." "Moćna i hipnotički uticajna medijska sredstva, relativiziranjem morala i uvođenjem podjele moralnih normi i vrijednosti na 'nove' i 'stare', 'liberalno demokratske' i 'totalitarno autokratske', potkopava cijeli sistem morala prijeteći totalnim odronom koji bi mogao zatrpati cijelo čovječanstvo u blato moralnog laksizma iz kojeg više ne bi bilo izlaza!" (str. 188 i 189)

17. KUR'AN JESTE BOŽIJA OBJAVA: "Stav 'Kur'an je Božja Objava!' je stav koji višestruko obavezuje! Implikacije njegovog prihvatanja nisu samo teorijske nego su dalekosežne društvene i individualne i utoliko je njegovo neupitno prihvatanje od presudne važnosti za svako društvo koje se organizuje na principima Islama i svakog pojedinca koji sebe prihvata kao muslimana!" "Jednako tako, ne može se musliman biti polovično, vjerujući generalno, u neku anonimnu silu koja je stvorila Kosmos i koja određuje sve što se u Univerzumu dešava, a sam Kur'an posmatrati kao ljudsko djelo, a ne kao autentičnu Objavu Allaha, džellešanuhu, prenijetu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko Džibrila, alejhisselam." "Kur'an je erupcija Božije milosti!" "... kao završni dio historijski saopštavane Božije Poruke čovječanstvu, Kur'an je usmjeren na imperativ edukacije kao bitnog uslova interiorizacije svijesti o moralnoj suštini kao krajnjem cilju i najvišem idealu života ljudi u svijetu." (str. 192, 193, 194 i 197)

18. ČOVJEK IMA ZADATAK, ŽIVOTINJE GA NEMAJU: "Pozivajući se na potrebu da se, odbacivanjem same ideje Boga, čovjek uzdigne, ateisti su previdjeli da takav zahtjev vodi životu bez cilja, životu vođenom samovoljno, bez plana, ponukan neposrednim fiziološkim unutrašnjim porivom, ne samo što ne vodi uzdizanju, nego zapravo direktno predstavlja 'lament' za povratkom na nivo životinje, odnosno, biljke! Ni životinje ni biljke, naime, nemaju nikakav zadatak -- nije im zadat nikakav cilj zbog kog bi morale mijenjati svoj život i usaglasiti ga sa tim zadatkom!" (str. 200)

19. RIZICI HOMOGENIZACIJE SVIJETA: "Savremeni svijet i njegova neposredna budućnost primarno su određeni politikom usmjerenom ka uspostavljanju globalne geo-političke, ekonomske i kulturne dominacije samo jednog civilizacijskog modela." "Realizacija ovog programa, najavljena eksplicite početkom devedesetih godina, podrazumijeva ideološku, političku, ekonomsku, kulturnu i spiritualnu homogenizaciju svijeta, u skladu sa vrijednosnim sistemom kakav već postoji u državama koje rukovode realizacijom ovog programa zagovara se kao finalno rješenje za cijeli svijet kojim se označava 'kraj historije'. Iz perspektive zastupnika ovakvog projekta nasilne ideološke unifikacije kultura i trpanja čovječanstva u jednu luđačku košulju, glavnu prepreku njegove realizacije predstavlja upravo Islam..." (str. 207)

20. ISLAM, POSLJEDNJE UPORIŠTE ČOVJEČANSTVA: "... najznačajnije promjene odnose se na napuštanje bazičnih premisa na kojima se do sada zasnivala takozvana 'zapadna civilizacija':

• Napuštanje tradicionalne humanistički inspirisane filozofije društvenog života, definisane kao izgradnja društva po mjeri čovjeka, ljudskih prava, slobode i dostojanstva.

• Detroniziranje koncepta 'suverenog pojedinca' -- individue, kao kamena temeljca liberalne filozofije, na čije mjesto treba doći anonimni 'građanin' -- prazna ljuštura iza koje se krije žalosna antropološka aluzija -- 'Čovjek bez svojstva'.

• Radikalno ukidanje dosadašnje tradicije postojanja slobodnih i suverenih država i principa nemiješanja u njihove unutrašnje stvari.

• Napuštanje ravnopravnosti svih država, kao ključnog kriterijuma u međunarodnim odnosima.

• Peti momenat predstavlja gotovo već dovršeni radikalni zahvat u sistem tradicionalnih vrijednosti, kroz organizovan sistem aksiološke relativizacije univerzalnih vrijednosti i pervertiranje medicinskih i zdravorazumskih standarda fiziološke seksualne normalnosti."

"... na osnovu ovih saznanja, koncepirati efikasnu strategiju sveobuhvatne i argumentovane političke, ideološke, sociološke, antropološke, kultuloroške, filozofske i teološke debate u najširim međunarodnim i svjetskim razmjerama, sa akcentom njenog prenošenja na teren Zapadnih država i upoznavanjem njihove javnosti sa stvarnim ciljevima i posljedicama koje ti planovi imaju ne samo za građane islamskih zemalja, nego i za svijet u cjelini." (str. 208, 209 i 210)