Iman obuhvata sve ono u šta čovjek mora vjerovati svojim srcem i biti čvrsto ubijeđen u to, bez imalo sumnje. Šest je temelja imana: vjerovanje u Uzvišenog Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i vjerovanje u Allahovu odredbu dobra i zla.
Vjerovanje u Allaha
Vjerovanje u Allaha i slijeđenje Njegove posljednje Objave jedini je put ka istinskoj sreći na oba svijeta. Jedino uz vjerovanje u Allaha život ima smisla. Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su mnogobrojni:
• Allah Uzvišeni otklanja od vjernika sve ružno i štetno, izbavlja ih iz teškoća, i čuva ih, kako je i objavio: "Allah doista štiti vjernike." (El-Hadždž, 38)
• Vjerovanje je uzrok lijepog i ugodnog života. Uzvišeni je kazao: "Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život, i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (En-Nahl, 97)
• Vjerovanje u Allaha oslobađa psihu od svih praznovjerja, zabluda i strahova. Uzvišeni kaže: "Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan." (Et-Talak, 3)
• Postizanje Allahovog zadovoljstva najveći je plod i rezultat vjerovanja, a time se zaslužuje ulazak u Džennet, uspjeh uživanja u vječnoj blagodati i Allahova potpuna milost.
Vjerovanje u meleke (anđele)
Meleki su časna Allahova stvorenja koja mi ne vidimo. Stvoreni su od svjetlosti. Oni nikada grijeh ne čine i izvršavaju Allahova naređenja bez pogovora, kako im se naredi, poput dostavljanja objave poslanicima, uzimanja duša ljudima, zapisivanja ljudskih djela itd. Vjerovanje u meleke donosi mnogobrojne plodove za život vjernika, a spomenut ćemo neke:
• Spoznaja Allahove veličine, snage i apsolutne moći, jer veličina stvorenja upućuje na veličinu Stvoritelja, što doprinosi tome da vjernik više veliča i poštuje Allaha Svemogućeg, Koji je od svjetlosti stvorio ogromne meleke.
• Ustrajnost u pokornosti Allahu Uzvišenom, jer onaj ko vjeruje u meleke koji pišu svako čovjekovo djelo, mora pokazati više strahopoštovanja prema Allahu Uzvišenom, izbjegavajući svaki grijeh u tajnosti i na javi.
• Strpljivost u izvršavanju Allahovih naredbi i osjećaj smirenosti i neusamljenosti, jer vjernik je čvrsto uvjeren da je ovaj prostrani svemirski prostor ispunjen hiljadama i hiljadama meleka koji se klanjaju Allahu Uzvišenom u najljepšem obliku ibadeta.
• Zahvala Allahu Uzvišenom na pažnji prema čovjeku, jer je On Svemogući zadužio neke meleke da čuvaju i štite čovjeka.
Vjerovanje u Božije knjige (objave)
Pod ovim vjerovanjem podrazumijeva se da je Uzvišeni Allah objavio nekim Svojim poslanicima knjige kako bi njima upućivali i usmjeravali ljude. Neke od tih knjiga su: Tevrat, Zebur, Indžil, te zadnja, pečat svih knjiga, časni Kur'an -- koji je jedina uputa do Sudnjeg dana. Spomenut ćemo samo neke od mnogobrojnih plodova ili koristi vjerovanja u Allahove knjige -- objave:
• Spoznaja o Allahovoj pažnji prema Svojim robovima i Njegovoj milosti koju im ukazuje, jer je svakom narodu darovao poslanika i dao objavu da ih izvede na Pravi put, kako bi ostvarili sreću na ovom i na budućem svijetu.
• Otkrivanje Allahove mudrosti u Njegovim vjerozakonima koje je propisivao svakom narodu po njihovim potrebama, mogućnostima i stanju. Uzvišeni je kazao: "Svima vama smo zakon i pravac propisali." (En-Nisa, 48)
• Zahvaljivanje na Allahovim blagodatima i knjigama koje je objavio, jer su one svjetlo i uputa na dunjaluku i ahiretu.
Vjerovanje u Allahove poslanike
Jedan od temelja vjerovanja jeste i vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, odnosno vjerovanje da ih je Uzvišeni Allah izabrao, između ljudi, kao one koji su po Njegovoj zapovijedi pozivali ljude na Pravi put, i bili im najbolji primjer na tom putu. Mnogobrojni su plodovi vjerovanja u poslanike, a spomenut ćemo samo neke:
• Upoznavanje Allahove milosti i pažnje prema Svojim robovima, jer im je slao poslanike, između njih, da ih izvedu i ukažu na Pravi put, da im pojasne kako da se pokoravaju svome Stvoritelju, s obzirom na to da ljudski um bez objave to ne može dokučiti i spoznati. O posljednjem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni je rekao: "A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." (El-Enbija, 107)
• Iskazivanje ljubavi i poštovanja prema Allahovim poslanicima, alejhimus-selam, imajući u vidu da su oni istinski robovali i pokoravali se Allahu Uzvišenom, dostavljali Allahove objave ljudima, podnosili na tom putu velika iskušenja, savjetovali ih i usmjeravali na put dobra.
• Vjerovanje u sve poslanike, shodno onome što je objavljeno o njima, stanju i situacijama u koje su zapadali, iskušenjima koja su proživljavali, otvara i proširuje vjerniku velike vidike, predstavljajući mu u svemu tome uzor i lijep primjer.
• Svi poslanici pozivali su ljude da vjeruju u jednog istinskog Boga. U tome se nije razlikovao ni prvi ni posljednji poslanik. Gradili su jednu građevinu na isti način. Sve ovo daje ubjeđenje u istinu, jer to što su se poslanici slagali, i pored toga što u živjeli u različitim vremenima i stanju, na jednom pozivu, na jednom putu, potvrđuje istinitost ovog poziva.
Vjerovanje u Sudnji dan
To je čvrsto uvjerenje da će Allah Svemogući proživjeti i izvesti ljude iz njihovih grobova, a zatim će im suditi za njihova djela, nagrađivati ih i kažnjavati, sve dok stanovnici Dženneta i Džehennema ne zauzmu svoja vječna staništa. To je Dan obračuna gdje će se svaka nepravda ispraviti, i gdje će svako dobiti ono što je zaslužio. To je Dan kada imetak i slava neće koristiti. Samo će koristiti dobra djela. Vjernici će vječno biti u Džennetu, a nevjernici u Džehennemu.
Džennet je vječna kuća uživanja i blagodati koju je Allah Uzvišeni pripremio za odane robove vjernike, koji su bili pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku. U Džennetu su pripremljene neizmjerne i neprekidne blagodati i užici koji se ne mogu ni zamisliti.
Džehennem je stanište vječne patnje i kažnjavanja koje je Allah Uzvišeni pripremio za nevjernike. U Džehennemu su pripremljene razne kazne i bolne patnje koje se ne mogu ni zamisliti, a čije strahote ukazuju na težinu grijeha koji su uzrok te kazne.
Plodovi vjerovanja u Sudnji dan su mnogobrojni:
• Veliki je dokaz potpune Allahove pravednosti i milosti kada će nasilnik biti kažnjen za svoje nasilje, a dobročinitelj nagrađen za svoje dobročinstvo.
• Obuzdava duše od slijeđenja strasti, zanosa i pretjeranosti, mržnje i neprijateljstva, drskosti, jer onaj ko pomisli na nešto od toga i poželi da nešto slično uradi, zna da je ispred njega Dan obračuna.
• Upozorenje nemarnima i onima koje su dunjalučki život i blagodati zauzeli i odveli od dobročinstva i iskorištavanja vremena u pokornosti Allahu Uzvišenom, da je život kratak, a da stvarno i vječno uživanje slijedi na ahiretu -- budućem neprolaznom svijetu. Ako čovjek vjeruje u Sudnji dan, zaključit će da svaka blagodat na dunjaluku nije ni vrijedna poređenja s blagodatima ahireta, a kamoli da bude vrijedna ijednog poniranja u džehennemsku vatru. S druge strane, bilo koja nedaća na dunjaluku, ako je na putu Allahovom, nije ni izbliza mučna u poređenju s kaznom na ahiretu, niti je prevelika cijena i za jedan tren boravka u Džennetu.
• Podstiče na takmičenje u pokornosti, činjenju dobrih djela i ostavljanju loših, u ovom našem kratkom ovosvjetskom životu, jer nagrada na drugom svijetu je vječna, a povratka za ponovno činjenje djela nema.
Vjerovanje u Allahovo određenje
Allah je Sveznajući i sve je zapisao. Njegovo sveznanje obuhvata apsolutno sve, On zna i ono što se desilo i ono što će se desiti, ali i ono što se nije desilo, a da se desilo, kako bi se i na koji način desilo. Allah Svojom voljom čini šta hoće, i ništa se ne dešava mimo Njegove volje. On je Stvoritelj svega, i sva djela koja ljudi čine također su rezultat Allahovog stvaranja i ona ni u kojem slučaju, kada je o Allahovom stvaranju riječ, nisu izuzetak.
Allahova odredba i Njegovo apsolutno znanje o tome šta će čovjek učiniti, ne primorava samu osobu da to radi. Naprotiv, čovjek, Allahovom voljom, ima slobodan izbor u onome što može da radi i što se od njega traži, i upravo na osnovu toga čovjek će biti nagrađen ili kažnjen, kao što Uzvišeni Allah kaže: "I reci: 'Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće -- neka vjeruje, a ko hoće -- neka ne vjeruje!'" (El-Kehf, 29) Mnogobrojni su i značajni plodovi vjerovanja u Božije određenje i propisivanje sudbine u životu čovjeka, a spomenut ćemo neke:
• Vjerovanje u Allahovo određenje izgrađuje u čovjeku oslonac samo na Allaha, jer je On Uzvišeni, Onaj Koji jedino može koristiti i nauditi, a to niko drugi mimo Njega ne može, osim onoliko koliko to On Uzvišeni dopusti.
• Olakšava čovjeku spoznaju samoga sebe, sprečavajući da se preda oholosti i gordosti, jer čovjek ne zna šta ga čeka u budućnosti. Lišava vjernika umišljenosti i samodopadanja kada ostvari bilo kakav cilj, jer je taj svoj cilj postigao samo Allahovim određenjem i dobrotom. Obmanjenost i umišljenost čovjeka čini da zaboravi na zahvalu istinskom Darovatelju dotične blagodati, a to je Uzvišeni Allah.
• Vjerovanje u Allahovo određenje oslobađa čovjeka od pošasti zavidnosti, tako da vjernik ne zavidi ljudima na dobru koje im je Allah Uzvišeni iz obilja Svoga podario, jer On je Opskrbitelj i Onaj Koji određuje sudbinu. Vjernik je svjestan da se prilikom pokazivanja zavidnosti, ustvari time opire Allahovoj odredbi i sudbini.
• Vjerovanje u Allahovo određenje budi u srcu vjernika sigurnost i spokoj, jer vjernik zna da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je zaobišlo nije mu sudbinom bilo dodijeljeno. On se trudi da ostvari sve što mu koristi i u tome ne posustaje. Nakon što uradi sve što je na njemu, sve što je u njegovoj mogućnosti, oslanja se na Uzvišenog Allaha i traži pomoć od Njega u ostvarenju potrebnog. Ne ostavlja rad i ne pravda se Allahovim određenjem. Ukoliko i nakon uloženog truda i svih svojih mogućnosti, ne ostvari željeno, to razumije kao Allahovu odredbu. U tim situacijama smiren je i zadovoljan tom Allahovom odredbom, Njegovom voljom i htijenjem i kaže: "Allah je odredio i biva samo onako kako On hoće."
• Vjerovanje u Božije određenje budi u srcu hrabrost i odvažnost pri susretu sa izazovima i tegobama te ojačava ambiciju, jer vjernik je čvrsto uvjeren da je čas smrti davno određen, a opskrba svakom zagarantovana, i da nijednog čovjeka neće zadesiti ništa više od onoga što mu je propisano.
Iz knjige New muslim guide / Vodič novom muslimanu, autora Fehda Bahamama