El-Asr - Plodovi sunnijskog otpora šiijskom ekspanzionizmu

Tokom posljednjih decenija šiijska se ideologija uvukla u mnoge sunnijske zemlje zloupotrebljavajući miroljubivost sunnijskog stanovništva i želju za međusobnim razumijevanjem i mirnim suživotom, i iskoristili su to za širenje šiizma i vlastitog utjecaja u zemljama regije. Ovo su postigli zahvaljujući dogmi tekijje (hipokrizije) koja im dopušta laganje i varanje oponenata, i zahvaljujući populističkoj retorici neprijateljstva prema Izraelu uz tobožnju brigu za palestinsko pitanje. Međutim, posljednjih godina, kada je šiijsko-rafidijski projekat ekspanzije u sunnijskim zemljama dostigao vrlo opasnu fazu, određeni događaji i previranja u arapskim zemljama nagnali su ih da pokažu svoje pravo lice. Zločini koje čine nad muslimanima, sunnijama, u arapskim zemljama vidljivi su svakome ko želi vidjeti istinu.

Odluka jednog broja sunnijskih zemalja, na čelu sa Saudijskom Arabijom, o suprotstavljanju ekspanzionističkim težnjama šiijskog Irana, čiji se projekat znatno proširio u regiji tokom nekoliko posljednjih decenija, nedvojbeno je uzrokovala određene gubitke i mnoge žrtve, ali, isto tako, nema sumnje da bi štete i posljedice indolentnosti spram šiijskog ekspanzionizma sunnijske zemlje koštale mnogo više, jer je šiijski ekspanzionizam najopasniji projekat koji prijeti istrebljenju sunnija i promjeni njihovog identiteta i kulturnog naslijeđa, ugrožava njihovu sigurnost, stabilnost njihovih zemalja i predstavlja ozbiljnu prijetnju uništenju najsvetijih mjesta – Meke i Medine, jer je za šiije Kerbela najsvetije mjesto, a Mesdžidul-aksa u Jerusalemu uopće nema značaj.

Kao početak snažnog suprotstavljanja šiijskoj ekspanziji može se označiti intervencija u Bahreinu u kojem su teheranske mule htjeli da u atmosferi arapskog proljeća izazovu nered i destabiliziraju ovu sunnijsku zemlju. Njihova krajnja namjera bila je da ovu sunnijsku i arapsku zemlju pripoje Iranu i učine jednom od pokrajina svoje države. Malo je poznato kako teheranske mule već dugo vremena uvjeravaju behrenijske šiije da su etnički Perzijanci, a ne Arapi.

Hvala Allahu, njihov pokušaj spriječen je promptnom intervencijom snaga Dir‘il-Džezire (Štit Arabijskog poluotoka). Najblaže što se moglo desiti da je izostala ovako odlučna intervencija u Bahreinu jeste da bi ova autohtona sunnijska i arapska zemlja pala u kandže iranskih mula i njihovog utjecaja, kao što se već prije desilo sa Libanom, preko Hezbollaha, i Sirijom, preko utjecaja na nusajrijski sektaški režim. Stoga nema sumnje da je vojna intervencija u Bahreinu bila itekako ispravan potez i eventualne štete koje bi proizašle iz te intervencije daleko su manje od štete koja bi nastala izostankom te intervencije.

Uprkos tome što su sunnije decenijama bili obmanuti šiijskom tekijjom i što su neke sunnijske zemlje kasno shvatile nužnost suprotstavljanja njihovim ekspanzionističkim težnjama i prozelitističkom djelovanju, plodovi tog suprotstavljanja veoma su značajni i berićetni. To je vidljivo u Bahreinu i Jemenu, a naročito u Siriji.

Kada govorimo o Jemenu, moramo istaći da je situacija nakon husijskog rušenja legitimnog predsjednika, što su izveli uz pomoć svrgnutog predsjednika Saliha i njemu odanih snaga, te uz svesrdnu pomoć iranskog režima, bila takva da bismo danas u Jemenu imali drugi Liban – zemlju u kojoj putem paramilitarne organizacije sastavljene od lokalnih šiija, Teheran direktno utječe na političke odluke u zemlji, kao što preko Hezbollaha nameće svoju politiku u Libanu. Sve to, hvala Allahu, spriječeno je vojnom intervencijom Saudijske Arabije i savezničkih zemalja. Štaviše, usuđujem se kazati kako bez “Oluje odlučnosti” kojom su savezničke sunnijske zemlje, predvođene Saudijskom Arabijom, vratile nadu jemenskim sunnijama, sunnijske snage koje su se branile od najezde husijevaca ne bi uspjele odbraniti zemlju i osloboditi jemenske gradove iz kandži husijevaca i snaga svrgnutog predsjednika.

Danas vidimo kako su svrgnuti jemenski predsjednik Salih i husijevci priznali poraz i povinovali se zahtjevima da sjednu za pregovarački sto. Zapravo, Salih je putem kanala El-Mejadin praktički molio Saudijsku Arabiju da im “pruže pojas za spašavanje”, odnosno ponudio se za pregovore. Tokom intervjua koji je dao televiziji El-Mejadin, Salih je bio vidno uplašen, na njegovom se licu vidjela beznadežnost. U kako se nezavidnom pložaju nalaze njegove snage i saveznici (husijevci) dovoljno govori Salihova spremnost, koju je izrazio u ovom intervjuu, da se povinuje zahtjevima Saudijske Arabije i savezničkih zemalja da provede rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a broj 2216 i povuče svoje milicije iz glavnog grada. Čak je izrazio spremnost da se pojavi pred Međunarodnim sudom gdje bi mu se sudilo za počinjene zločine.

Ni Salihov partner, Abdulmelik Husi, vođa pobunjeničke šiijske militantne grupe, nije izgledao ništa bolje tokom obraćanja na televiziji El-Mesira (satelitski kanal husijevaca koji finasira Iran). Nije mogao sakriti ozlojeđenost i srdžbu zbog činjenice da se Nacionalna vojska i jemenske snage Narodnog otpora, odane legitimnom predsjedniku Jemena Hadiju, približavaju San‘i. Osjećaj bespomoćnosti i gorčina poraza pred zrakoplovstvom i kopnenim snagama Saudijske Arabije nagnali su ga da u svom obraćanju iznese niz potvora na Saudijsku Arabiju.

Katastrofalni poraz šiijskog projekta najočitiji je u Siriji, gdje su Iran i njihova marionet, Bešar el-Asad bili primorani da spas potraže od ruskog predsjednika Vladimira Putina, ne bi li ih on spasio makar od potpunog poraza, nakon što su brojne jedinice šiijskih fanatika, koje su teheranske mule sastavili od šiija iz različitih zemalja, počele nizati poraz za porazom.

Hezbollah je potpuno iscrpljen borbama u Siriji, a koliki su iranski gubici dovoljno govore vijesti kako počinju povlačiti pripadnike Revolucionarne garde iz Sirije. Nakon što su im brojni oficiri poginuli u Siriji, naročito nakon pogibije generala Hemedanija, teheranske mule žele sačuvati živote svojih boraca – za interese Irana. Umjesto njih povećavaju dovođenje drugih šiija sa svih strana svijeta, prije svih, onih iz Iraka, Libana, Afganistana i Pakistana. Ipak, očekivani pregovori između Asadove strane i sirijskih revolucionara, koji po prvi put imaju ozbiljnu ambiciju da dovedu do prekida sukoba i pristupanja reformi političkog sistema u zemlji, a čiji se početak očekuje u januaru 2016., upućuje na zaključak da je šiijski projekat u Siriji u velikoj defanzivi.

Plodovi sunnijskog otpora šiijskom projektu u Siriji su brojni, a kao tri najznačajnija treba izdvojiti:

● Sunnijski otpor šiijskom projektu u Siriji skinuo je šiijama masku kojom su dugo vremena zavaravali sunnijske mase i izašlo je na vidjelo da su sunnijama najveći neprijatelji upravo šiije i da im od njih prijeti najveća opasnost. Simpatizeri šiizma ne pokazuju nimalo saosjećajnosti prema sunnijskim žrtvama šiijskog divljanja u Siriji. Iako cijeli svijet vidi razmjere i bestijalnost njihovih zločina, oni će vam radije i dalje pričati o odbrani Palestine, o svjetskoj zavjeri koja se vodi protiv Sirije, i svoje zločine prikazivati kao časnu borbu. Razmjeri njihovih zločina nad sunnijama u Siriji i bešćutnost njihovih simpatizera širom svijeta spram tih zločina, možda su i ponajbolji pokazatelj žestine njihove mržnje prema sunnijama.

● Odluka koju je donijelo nekoliko sunnijskih zemalja, da će pružiti materijalnu i vojnu pomoć sunnijskim borcima koji brane sirijski narod od krvoločnih šiijskih falangi, iako količina te pomoći ne dostiže nivo potreban da bi se bitka riješila vojnim putem, ipak je od velikog značaja. Ta odluka imala je ključnu ulogu u pružanju uspješnog otpora ofanzivi šiijskih falangi, koje su uz zračnu podršku ruske avijacije pokušali povratiti nedavno izgubljena područja u pokrajinama Idlib i Hama, kao i u odbrani položaja u pokrajini Halep.

● Sirija, sa svojim nusajrijskim režimom, bila je najvažniji potporni stub projekta šiijske hegemonije u regiji, stoga možemo sasvim slobodno konstatirati da je jedan od najvažnijih plodova sunnijskog otpora u Siriji tom šiijskom projektu, konačno oslobađanje sirijskih sunnija od sektaške diktature šiijske sekte nusajrija, vjernih sluga teheranskih mula.

Ono što se očekuje u budućnosti jeste da će se iz ovog sunnijskog otpora ekspanzionističko-hegemonističkom šiijskom projektu izroditi najvažniji plod za muslimane – čvrsto vraćanje vjeri i njenim vrijednostima i moralnim načelima.

(Izvor: almoslim.net)

Autor: Dr. Zijad eš-Šami

Preveo i prilagodio: Abdullah Nasup