Menu

Podržati, a ne omalovažiti i osujetiti

Tema Ummet danasČitanje 7 minuta

Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman je brat muslimanu, ne nanosi mu nepravdu niti ga predaje neprijatelju; ko pomogne bratu u nevolji, Allah će mu pomoći u nevolji, ko otkloni nedaću muslimana, Uzvišeni Allah otklonit će mu nedaću na Sudnjem danu, a ko sakrije sramotu muslimana, Uzvišeni Allah sakrit će njegovu sramotu na Sudnjem danu.” (Muttefekun alejhi)

Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: “Da ispunim potrebu svoga brata muslimana draže mi je nego da klanjam hiljadu rekata, i da ispunim potrebu brata muslimana draže mi je nego da budem u itikafu dva mjeseca.”

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, imao je običaj reći: “Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Uzvišeni Allah hoće, draže mi je nego da obavim hadž. A da svome bratu muslimanu poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema draže mi je nego da udijelim jedan dinar na Allahovom putu (u džihadu).”


Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko od vas neće biti mu’min sve dok svome bratu (po vjeri) ne bude želio ono što želi sebi!” (Muttefekun alejhi)

Nu’man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernici su u međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti poput jednog tijela: kada jedan njegov organ oboli, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže sa nesanicom i groznicom.” (Buhari)

Uzvišeni Allah kaže: “Uistinu su mu’mini braća...” (El-Hudžurat, 10)

Svi navedeni tekstovi govore o islamskom bratstvu i opisuju kakav bi trebao da bude međusobni odnos muslimana. Skoro svakom muslimanu poznati su navedeni tekstovi na ovu temu i velika većina svjesna je imperativa islamskog bratstva, i svi mi znamo na ovu temu da govorimo veoma dobro, međutim, ostaje problem stvarne primjene navedenih tekstova u našoj svakodnevnici.

Ne treba zanemariti činjenicu da su ovi tekstovi upućeni svakom muslimanu i da se oni odnose na opće međumuslimanske odnose. U ovoj rubrici posebno se osvrćemo na društveni angažman, na one muslimane koji hizmete svojoj vjeri i zajednici muslimana, i takvi su, bez imalo sumnje, korak ispred običnih muslimana. Njihova pozicija u društvu je na višem nivou i prema njima je potrebno da se ophodimo s više poštovanja i da dobro pazimo na odnos prema njima i njihovim hakovima.

Ako na to dodamo da se radi o učenijim ljudima, onda je to još viši nivo koji zaslužuje još veće poštovanje.

Allah je od svih ljudi izabrao poslanike, a potom njihove pomagače i ashabe, pa nakon posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odabrao je ljude koji će nositi njegovu poslanicu do Sudnjeg dana. Allahov odabir nije bez razloga, i u svemu tome postoji određena mudrost, koju mi nekada možemo da dokučimo, a ponekad to i nismo u stanju.

Naša obaveza je da sudimo po vanjštini, a da nijete prepustimo Allahu. Pa, ukoliko vidimo da se pojedinac ili grupa muslimana trudi da uradi neko opće dobro, na nama je da to pokušamo podržati, a ukoliko to nismo u stanju, onda da ne stojimo na putu tog dobra i ne otežavamo. Ono što nekada čovjeka ražalosti jeste da se nerijetko javljaju pojedinci koji na razne načine pokušavaju da osujete rad pojedinaca ili skupina muslimana koji je od općeg interesa, i to znaju nekada da urade na baš neprimjeren način, što predstavlja atak na čast i ugled muslimana aktivista. Takve pojave nisu u domenu objektivne kritike, nego ciljanih uvreda i omalovažavanja. Ponekad se desi da ovo bude polazna tačka nečijeg društvenog aktiviranja, pa se na taj način šalju poruke da pravi i ispravan metod društvenog aktivizma počinje od te osobe ili skupine pojedinaca.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj je ummet opisao kao građevinu čiji dijelovi jedni druge međusobno podupiru i to nam govori da muslimani imaju potrebu za podrškom drugih, da zajednica opstoji i funkcionira na međusobnoj potpori. To i jeste smisao džemata i zajedničkog djelovanja. Traganje za manjkavostima i mahanama nije neka posebna vještina niti sposobnost. To zna svako da radi. A ljudi su po prirodi skloni greškama i imaju mahana, tako da ne treba poseban zahmet da se to otkrije.

Cilj savjetovanja jeste da se popravi stanje i data situacija, a ne da se neko omalovaži i umanji nečija vrijednost i ono što radi. Pravi put do uspjeha nije rušenje i blaćenje drugoga. To može trenutačno biti od koristi nekome, ali na duže staze to nije dobro. Ovo je ukoliko gledamo samo sa dunjalučkog aspekta, ali s islamskog nikako nije dobro. I ukoliko bi neko ostvario određenu privilegiju na račun drugog, ostaje odgovornost za to djelo na Sudnjem danu. Naš rad nije samo radi ostvarivanja ovosvjetskih koristi, nego krajnji cilj svega toga jeste ostvariti nešto za ahiret. Pa čemu onda rad za dunjaluk ukoliko je na štetu čovjekovog ahireta?!

Zdrava konkurencija uvijek je dobro došla. Polja hizmeta islamu i zajednici mnogobrojna su i tu nikada ne može biti suvišan nečiji rad. Jedino suvišno može biti kompliciranje stvari i situacija, te bespotrebno usporavanje rada i narušavanje harmonije. Svaki trud utrošen na rješavanje sporova i zavrzlama je izgubljena energija od koje niko nema koristi, osim što se može svrstati u gubitak. Tako gubimo vrijeme, sredstva i slabimo volju. Nekim ljudima je potrebno i po nekoliko dana da se oporave od štete koju im nanesu tuđi jezici. Na kraju svega, potrebno je zapitati se čemu sva ta osporavanja i vođenja beskorisnih i besciljnih bitaka? Zar nam je to neophodno, naročito u momentu kada kompletan islamski ummet proživljava raznorazne krize, kada je i previše optužbi na račun islama i muslimana? Mi se konstantno branimo od nečega i stalno dokazujemo nekome nešto.

U zajednicama, gdje su muslimani manjina, nailazimo na razne vrste verbalnih i drugih ratova koje muslimani međusobno vode. I to u zajednicama gdje se osporavaju osnovna prava muslimana. I onda se nađe neko ko sav svoj trud usmjeri na ezijet onih koji su sve što posjeduju stavili na hizmet islamu i muslimanima. Koja je svrha da jedno gradimo, a drugo rušimo?!

Onda kada nešto srušimo, priča se ne završava na tome, tu ruševinu treba da počistimo, a to zna da bude dugotrajnije i skuplje od rušenja. Rušeći nešto možemo i da zaprljamo okolinu oko ruševine, ili da unesemo nemir u komšiluk oko te ruševine.

Podrška se može pružiti na razne načine, a jedan od njih jeste da ne budemo prepreka na putu onoga što neko radi ili želi da uradi.