Islam porodicu uzdiže na najviši stepen društvene i duhovne vrijednosti. Ona je mjesto sigurnosti, ljubavi i uzajamnog pomaganja, i iz nje se formira čvrsto, stabilno i pravedno društvo. Cilj islama jeste da porodica bude tvrđava ljubavi i sloge, rasadnik dobročinstva i svake vrline. Zato se od supružnika traži da budu uzor lijepog ponašanja, da dosljedno ispunjavaju svoje obaveze i da poštuju prava svoga partnera kako bi oboje postigli željenu sreću.
Sunnet odgovornosti i milosti prema porodici
Porodica ima posebno mjesto u Poslanikovom životu i metodologiji odgoja. Nije dozvoljeno da potraga za znanjem ili duhovnim razvojem bude na račun zanemarivanja porodice. Vjernik je pozvan da istovremeno širi znanje i čuva porodične veze.
Malik b. Huvejris, radijallahu anhu, kazuje: "Došli smo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a bili smo mladići približnih godina, pa smo kod njega proveli dvadeset dana i noći. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv i blag. Kada je pomislio da smo poželjeli naše porodice, upitao nas je o onima koje smo ostavili iza sebe, pa smo ga obavijestili. Tada reče: 'Vratite se svojim porodicama i boravite s njima, podučavajte ih i naređujte im' -- pa je spomenuo neke stvari, nešto pamtim, a nešto ne pamtim -- 'i klanjajte kao što vidite mene da klanjam. Kada nastupi vrijeme namaza, neka jedan od vas prouči ezan, a neka vas predvodi najstariji među vama.'" (Buhari i Muslim)
Emanet znanja i brige za porodicu
Znanje se ne smije zadržavati samo za javne govore i predavanja. Ono prvo treba da dopre do članova porodice, jer su oni najbliži i najzaslužniji da se odgoje u duhu vjere.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, dočekivao je učenike hadisa riječima: "Dobro došli, oporuko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik oporučio nam je u pogledu vas." (Hakim u El-Mustedreku ocjenjuje ga vjerodostojnim, a s njim se složio i Zehebi.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kod kojeg čovjeka bude robinja, pa je podučava (vjeri) i lijepo je poduči, te je odgaja i lijepo je odgoji, a zatim je oslobodi i oženi se njome -- on će imati dvostruku nagradu." (Buhari)
Ako se nagrađuje podučavanje robinje, kolika je tek nagrada za podučavanje vlastite žene i djece?
Porodične vrijednosti su vjerski, emocionalni i moralni temelji
Porodični dom je škola vrijednosti. Odgoj ne počinje u društvu, već u kući. Moralne osobine i vjerska svijest usađuju se u djetinjstvu, učeći djecu da vole istinu i pravednost.
Imam Malik, rahimehullah, rekao je: "Dobri prethodnici (selefi) podučavali su svoju djecu da vole Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, kao što su ih podučavali nekoj suri iz Kur'ana." (Lalikai, Šerhu usuli i'tikad)
Primjer Abdurrahmana b. Avfa i širina porodične dobrote
Plemene osobe ne ograničavaju svoju dobrotu samo na krvne srodnike -- oni šire dobročinstvo i tretiraju zajednicu kao produžetak svoje porodice, kao što je to činio Abdurrahman b. Avf.
Hafiz Zehebi, rahimehullah, o plemenitom ashabu Abdurrahmanu b. Avfu, radijallahu anhu, kaže: "Stanovnici Medine bili su kao porodica Abdurrahmana b. Avfa: trećinu bi im posuđivao, trećinom bi im vraćao dugove i trećinu bi im poklanjao." (Sijeru a'lamin-nubela, 1/88)
Porodica je i poklon i odgovornost
Porodica je dar, ali i emanet. Ona dolazi od Allaha i u njoj leži najveća odgovornost svakog vjernika. Čuvati porodicu znači čuvati vjeru i spas na oba svijeta.
"On poklanja kome hoće žensku, a kome hoće mušku. Ili im poklanja i mušku i žensku, a koga On hoće ostavi bez poroda..." (Eš-Šura, 49--50)
"O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre..." (Et-Tahrim, 6)
Porodica je mjerilo dobrote
Pravi vjernik ne vrednuje se po tome kako se ponaša na vanjskom planu, već kako se ophodi prema svojoj porodici. Porodične vrline najljepše su mjerilo istinske bogobojaznosti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji je od vas onaj koji je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj porodici." (Tirmizi; Ibn Madža, vjerodostojan)
Također je rekao: "Ko bude imao tri kćeri, pa bude strpljiv sa njima, lijepo ih hrani, poji i odijeva od svog imetka, bit će mu zastor od Vatre na Danu sudnjem." (Ibn Madža, vjerodostojan)
Snaga muškarca i nježnost žene u porodici
Porodični odnosi nisu samo zakonski okvir, već duhovna refleksija međusobnog poštovanja. Ugled muškarca često se ogleda u dostojanstvu njegove supruge.
Pjesnik je rekao: "Mi ne nazivamo muškarca muškarcem sve dok ne vidimo njegovu suprugu -- je li poštovana (voljena) ili omalovažena."
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Usnio sam da sam ušao u Džennet i čuo učenje Kur'ana u njemu. Upitao sam: 'Ko je to?' Rečeno mi je: 'To je učenje Harisa b. Nu'mana.'" Poslanik zatim reče: "To je nagrada za dobročinstvo, to je nagrada za dobročinstvo, a bio je najveći dobročinitelj svojoj majci." (Ahmed, Ibn Hibban, Hakim, Begavi. Hakim, Zehebi i Ibn Hadžer smatraju predaju ispravnom.)
Mudrosti iz života učenjaka i dobrih ljudi
Iskustva učenih i bogobojaznih osoba u vezi sa izborom bračnih partnera otkrivaju važne životne lekcije. Ko se vodi vjerom, postiže stabilnost i bereket.
Jedan čovjek došao je Sufjanu b. Ujejni i rekao: "Žalim ti se na suprugu -- ja sam kod nje najponiženija i najbezvrednija osoba." Sufjan reče: "Možda si poželio da se oženiš njome radi ugleda?", što čovjek i potvrdi.
Sufjan reče: "Ko ide za ugledom -- biva iskušan poniženjem, ko ide za bogatstvom -- biva iskušan siromaštvom, a ko ide za vjerom -- Allah mu podari i ugled i bogatstvo uz vjeru."
Potom je ispričao o svojoj braći i zaključio: "Izabrao sam vjeru, slijedeći sunnet Allahovog Poslanika -- pa mi je Allah podario i imetak i vjeru." (Ebu Nuajm, Hiljetul-evlija, 7/289--290)
Djeca -- šefadžije za svoje roditelje
Dobročinstvo prema djeci ne završava se na dunjaluku. Ona mogu biti sebeb ulaska roditelja u Džennet, ako se roditelj trudio oko njihovog odgoja i ako je zaklao akiku.
Šejhu Albaniju postavljeno je pitanje: "Na kakvu vrstu šefata ima pravo dijete za oca ako zakolje akiku za njega?", na što je odgovorio: "Mala djeca će na Sudnjem danu stajati na džennetskim kapijama i plakati tražeći svoje očeve... reći će: 'Ne želimo ući u Džennet bez svojih očeva.' Nakon toga doći će dozvola od Allaha da ta djeca uđu u Džennet zajedno sa svojim očevima." (El-Huda ven-Nur, audio kaseta br. 166)
Skromnost, vjera i poniznost -- stubovi porodičnog bereketa
Poniznost i duhovna čestitost donose blagoslov i na porodicu. Vjernik koji se skromno ophodi prema Allahu i ljudima, osjeća mir u svom domu.
Šejh Ibn Usejmin rekao je: "Kad god se poveća uznositost i gordost kod čovjeka, poveća se njegova bezvrijednost kod Allaha i kod ljudi... A kad god se poveća poniznost, Allah poveća njegov ugled." (Šerhu Bulugul-meram, XV/333)
"Nije licemjerstvo da se čovjek raduje što ljudi znaju za njegov ibadet, već je to dokaz njegovog imana... Čovjek koga raduje njegovo dobro djelo, a rastužuje loše, on je mu'min.\" (Kavlul-mufid, str. 450)
Dova i čestit odgoj djece kao najveći vakuf
Roditeljska dova i trud u odgoju djece ima trajne posljedice i vrijednost na oba svijeta. Dijete koje se podiže na temeljima vjere -- postaje ponos i vakuf cijelom društvu.
Seid b. Musejjeb rekao je svome sinu: "Sinko moj, ja klanjam mnogo nafila nadajući se da će Allah i tebe spasiti preko te nafile", i proučio je ajet: "A što se onoga zida tiče -- on je dvojice dječaka siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek..." (El-Kehf, 82). (Muhammed Nasiruddin el-Uvejd, Faslul-hitabi fiz-zuhdi ver-rekaiki vel-adabi, 57)
Porodica je najčvršći bedem za odgoj, čuvanje i uzdizanje pojedinca i zajednice. Odgovornost prema porodici nije samo emocionalna, već i vjerska, obrazovna i društvena. Ko sačuva porodicu -- sačuvao je temelj zajednice. Ko odgoji dijete -- podigao je duhovni spomenik u vremenu. Ko bude dobar prema svojoj porodici -- slijedi put najboljeg među ljudima, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.