El-Asr - Porodica u Kur'anu

Tematski tefsir (et-tefseer el-mevdui) naučna je disciplina koja izučava različite teme kroz ajete Kur'ana u jednoj ili više sura. Ovo znači da se mufesir u ovoj vrsti ili metodi tefsira bavi jednom temom. (Almir Fatić, Uvod u tematski tefsir)

U ovome i narednom broju, kroz metodologiju tematskog tefsira, govorit ćemo o jednoj od mnogobrojnih tema koje obrađuje ova naučna disciplina.

Naime, naša tema vezana je za porodicu, tj. kako Uzvišeni Allah tretira porodicu u Kur'anu, kroz kur'anske ajete, u različitim surama i u različitim kontekstima.

U Kur'anu se za porodicu (ar. el-usra -- [الأسرة]{dir="rtl"}) navodi više termina. Osnovni termin za porodicu jeste el-usra, a porodica pod ovim terminom, u užem smislu, definiše se kao socijalna zajednica između muža, žene i njihove djece, a u širem smislu tu ulaze i djed i nena, unučad, kao i neki bližnji rođaci, pod uvjetom da žive u jednom domaćinstvu. (Muhamed Ukla, Nizam el-usra fi el-islam, 1/18)

Drugi termin koji se koristi za porodicu jeste el-ehl ([الأهل]{dir="rtl"}) i ima nešto šire značenje u odnosu na prethodni, a obuhvata čovjeka i one koji su s njim u rodbinskoj ili vjerskoj vezi, ili ih povezuje neki drugi razlog, kao što je jedna kuća, država ili slično tome. (Ragib Asfehani, El-Mufredat)

Treći pojam koji se spominje u Kur'anu, a odnosi se na porodicu, jeste el-ašira ([العشيرة]{dir="rtl"}). Ovo je širi pojam koji obuhvata svu čovjekovu daljnju rodbinu. (Ragib Asfehani, El-Mufredat)

Veza između ovih pojmova je očigledna, svi oni na koncu govore o porodici, shodno kontekstu u kome se nađu.

Mjesto i značaj porodice

Porodica je osnovna ćelija društva. Samo društvo sa zdravim ćelijama može napredovati, opstati i nadati se prosperitetu. Porodica je osnovna zajednica u kojoj ljudi egzistiraju i ostvaruju svoj identitet, društvene funkcije i interese.

Osnovna ideja nastanka porodice jeste urođena fitra (čista priroda) kod čovjeka, da obožava samo Allaha i da se Njemu potčinjava u svim svojim postupcima. Porodica koja nije zasnovana na ovom principu nije islamska. Porodica se izgrađuje radi očuvanja i kontinuiteta ljudskoga roda, potom radi čuvanja časti i vjere, i provođenja uzvišenog božanskog zakona. Dakle, cilj osnivanja porodice nije puko zadovoljavanje niskih strasti, niti ostvarenje nekog drugog dunjalučkog cilja.

Iz ovoga razloga Kur'an posebnu pažnju poklanja porodici, njenom zasnivanju, izgradnji, očuvanju i širenju.

Prva porodica

Govoreći o prvoj porodici koja je nastala na Zemlji, Uzvišeni kaže: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao" (En-Nisa, 1); "O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali" (El-Hudžurat, 13).

Dakle, prva porodica bila je ona koju su činili naš praotac Adem, alejhis-selam, i njegova supruga Hava, potom se čovječanstvo proširilo i od njih dvoje nastale su mnoge porodice.

Zajednički život u ljubavi

Da bi se porodica širila i tako nastavio kontinuitet ljudskoga roda, Uzvišeni je u muškarca i ženu usadio prirodnu naklonost jednog prema drugome, te o tome kaže: "I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21)

Ta prirodna naklonost dovodi do toga da se muškarac i žena zbliže, zavole i zasnuju, u islamski valjanom braku, porodicu. Nakon što zasnuju porodicu, postaje im dozvoljen intimni kontakt, o čemu Uzvišeni kaže: "Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje" (El-Bekara, 223).

Porodica i zajednički život zahtijevaju intimu, bliskost, kao i mjesto stanovanja, u kojem će supružnici naći smiraj i sigurnost od raznovrsnih izazova i iskušenja, kojima su izloženi, a pogotovo u današnjem vremenu, kada je nemoral raširen na svakom koraku. O ovom aspektu porodice Uzvišeni kaže: "One su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća" (El-Bekara, 187); "I načinio vam je Allah od kuća vaših prebivalište" (En-Nahl, 80).

Dakle, smisao porodice u islamu nije samo zadovoljavanje prohtjeva, niti je to bilo koji ovodunjalučki bezvrijedni razlog, već je to, prije svega, provođenje Allahovog prirodnog zakona u kosmosu.

Poslanikov sunnet

Islam je, s druge strane, zabranio isposništvo, tj. da neko ostavi ovaj Allahov prirodni zakon, kao i sunnet našega poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te da to predstavi kao približavanje Njemu Uzvišenom, kroz ostavljanje ovodunjalučkih užitaka. Eksplicitnu zabranu ove anomalije nalazimo u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje se prenosi od Enesa da je kazao: "Tri čovjeka došla su kod Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga raspitujući se o njegovim ibadetima. Kada su od njih dobili odgovor, rekli su: 'Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Njemu su oprošteni svi grijesi, i prošli i budući.' Tada prvi od njih reče: 'Što se mene tiče, od sada ću cijele noći provoditi u ibadetu', drugi reče: 'A ja ću od sada svaki dan postiti i nikako neću prekidati post', a treći reče: 'A ja ću se kloniti žena i nikako se neću ženiti.' Poslije je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao i rekao im: 'Vi ste oni što su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja prema Allahu osjećam veće strahopoštovanje od vas i najbogobojazniji sam, ali ja i postim i ne postim, i klanjam i spavam, i živim bračnim životom. Ko odstupa od mog sunneta, takav mi ne pripada!'" (Buhari i Muslim)