Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je sve od sebe da uvjeri Kurejšije kako ne želi rat s njima, nego da samo želi posjetiti Bejtul-haram i izvršiti obrede, što je pravo muslimana kao i mnogobožaca. Kada su se Kurejšije uvjerili u to, poslali su pregovarača da s njim pregovara i istovremeno ispita s kakvom snagom raspolažu muslimani i koliko su odlučni da se bore u slučaju da budu primorani na to. Kurejšije su, kroz pregovore, željeli na miran način odvratiti muslimane od obilaska Bejtullaha. (Es-Siretun-Nebevijje fi duil-Mesadiril-aslijja)
Delegacija plemena Huzaa pod vođstvom Bud
ejla b. VerkaaBudejl b. Verka stigao je sa nekoliko ljudi iz plemena Huzaa, iz područja Tihame, koje je bilo u dobrim odnosima s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio im je razloge svog dolaska, ukazao je na štetu koju trpe Kurejšije jer ustrajavaju u ratu protiv muslimana, te je predložio da postignu primirje dok stvari ne postanu jasnije, i dao do znanja da je, ako ne pristanu, spreman na nastavak rata, makar to značilo njegovo uništenje. Ova delegacija prenijela je njegove riječi Kurejšijama. (Buhari, Sahih, br. 2732)
Izaslanik Urva b. Mesud es-Sekafi
Urva b. Mesud predložio je da se on susretne sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, da čuje od njega šta smjera i da im donese provjerene informacije.
Prilikom sastanka s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Urva reče: “O Muhammede, jesi li čuo da je ikada prije neki Arap htio uništiti svoj narod? Ako dođe do sukoba, Boga mi, ovaj ološ koji si sakupio iz raznih plemena će te napustiti i pobjeći.” Ebu Bekr mu po ružnom spomenu Lata i reče: “Zar mi da pobjegnemo i napustimo ga?!” Urva upita: “Ko je ovo?” Odgovoriše mu: “Ebu Bekr.” Urva reče: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da nije dobra koje si mi učinio, a nisam ti se odužio, rekao bih ti ja šta te sljeduje!” (Buhari, Sahih, br. 2732)
Urva je doživio neuspjeh u svojim nastojanjima te se vratio Kurejšijama s upozorenjem da ne ulaze u sukob sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima. Rekao im je: “O Kurejšije, posjetio sam mnoge kraljeve kao izaslanik. Bio sam izaslanik Kajsaru, Kisri i Nedžašiji, ali, tako mi Allaha, nisam vidio kralja kojem je njegov narod odan kao što su Muhammedovi ashabi odani Muhammedu. Iz poštovanja mu ne gledaju u oči, ne podižu svoje glasove pred njim, dovoljno je da samo pokaže na nešto i oni već žure da to izvrše, a ako pljune, pljuvačka ne padne na zemlju jer je njegovi ashabi uhvate i potiru njome svoju kožu, a kada se abdesti, oni se guraju kako bi došli do malo vode od njegovog abdesta. Ako ih napadnete, znajte da će vam se oduprijeti! A znajte i da oni ne mare šta će biti s njima ako će spasiti svoga druga. Ti ljudi koji su uz njega nikada ga neće napustiti, pa gledajte šta ćete uraditi, ali čuvajte se loših odluka. Savjetujem vam da prihvatite njegovu ponudu jer se bojim da ga ne možete pobijediti, a čovjek je došao da iskaže poštovanje Kabi, i kada zakolje kurbane koje je doveo, vratit će se.” Kurejšije rekoše: “Ne govori tako, Ebu Ja‘fure! Da je to rekao neko drugi, prekorili bismo ga. Mi želimo da ga odvratimo od obilaska Kabe ove godine, a da se vrati naredne.” (Megazil-Vakidi, prema knjizi Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)
Izaslanik Hulejs b. Alkama
Nakon toga poslali su Hulejsa b. Alkamu, koji je među svim Arapima bio na dobrom glasu, odlikovao velikom inteligencijom, bio je vođa skupine, a podjednako su ga cijenili i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i Kurejšije.
Kada ga je ugledao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ovaj čovjek pripada narodu koji poštuje prinošenje žrtve, dovedite pred njega naše kurbane i podignite glas izgovarajući telbiju.” Naime, dolina je bila neplodna, bez vode i bez pašnjaka, a kurbanske deve jele su svoju dlaku jer su već dugo držane na tom mjestu. Hulejs je vidio i muslimane kako idu prema njemu, odjeveni u ihrame, uzvikujući telbiju, i bili su raščupani zbog dugog čekanja na istom mjestu. Taj prizor toliko je ganuo Hulejsa da uopće nije želio pregovarati, nego se odmah vratio i izrazio Kurejšijama oštro negodovanje što sprečavaju hodočasnike da obave svoje obrede. (Ibrahim el-Ali, Sahihus-sira)
Pregovori između Suhejla b. Amra i Allahovog Poslanika
Kada je do Kurejšija doprla vijest o zakletvi Er-Ridvan, njihove vođe su shvatili da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čvrst u namjeri da se bori, te su poslali Suhejla b. Amra sa grupom njegovih ljudi da pregovara sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pristao je da na sporazumu umjesto “u ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog”, napišu “u ime Tebe, Allahu naš”, i prihvatio je da se napiše “Muhammed b. Abdullah” umjesto “Allahov poslanik”, te je vratio mekanske muslimane koji su bili pobjegli od mnogobožaca kod muslimana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve je to uradio radi velike opće koristi koju je sporazum o miru donio muslimanima, imajući u vidu da prethodno spomenute stvari nisu nikakva šteta: što se tiče bismille i onoga što su tražili mnogobošci – značenje je, u suštini, isto, a Muhammed b. Abdullah je ime Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Izostavljanje pisanja Allahovih svojstava Svemilosni i Milostivi ne znači njihovo odbacivanje, a ni odustajanje od opisivanja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svojstvom poslanika, ne znači negiranje tog svojstva. Bilo bi štetno da su zahtijevali da napiše riječi pohvale njihovim božanstvima ili nešto tome slično.
Što se tiče tačke po kojoj “muslimani trebaju mekanskim mušricima vratiti onoga ko od njih prebjegne muslimanima, a mekanski mušrici ne trebaju muslimanima vratiti one koji prebjegnu u Meku, tj. mušricima”, mudrost te tačke objasnio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ko od nas prebjegne njima, pa Allah ga je udaljio, a ko od njih dođe nama, Allah će mu naći izlaz i izbaviti ga!” I kako je rekao, tako je, zaista, i bilo. (Sahihus-sira)
Sporazum se sastojao od
sljedećih deset tačaka1- U ime Tebe, Allahu naš!
2- Ovo je sporazum o miru koji su sklopili Muhammed, sin Abdullaha, i Suhejl, sin Amra.
3- Njih dvojica su se dogovorili o sklapanju mira u trajanju od deset godina, tokom kojih će ljudi biti bezbjedni jedni od drugih i neće se međusobno napadati.
4- Ko od Muhammedovih ashaba dođe u Meku radi obavljanja hadža ili umre ili tražeći Allahove blagodati, garantira mu se sigurnost života i imetka. A ko od Kurejšija bude došao u Medinu ili prolazio njome putujući za Egipat ili Šam, tražeći Allahove blagodati, garantira mu se sigurnost života i imetka.
5- Ko od Kurejšija prebjegne Muhammedu, bez dopuštenja svoga staratelja (starješine), bit će vraćen, a ko od Muhammeda dođe Kurejšijama, oni mu ga neće vratiti.
6- Obje strane se obavezuju da će se pridržavati sporazuma i da ga neće prekršiti.
7- Ko želi sklopiti savez sa Muhammedom, slobodan je to učiniti, a ko želi sklopiti savez sa Kurejšijama, slobodan je to učiniti.
8- Ti ćeš se ove godine vratiti i nećeš ući u Meku, a sljedeće godine ti i tvoji ashabi ćete se vratiti i mi ćemo vam dopustiti da uđete, moći ćeš ostati tri dana u Meki, ali možete unijeti samo oružje jahača: sablju u koricama.
9- I da ne prolaziš ovim putem i ovim mjestom na kojem se nalazimo.
10- Svjedoci potpisivanja primirja su predstavnici muslimana i Kurejšija. (Muhammed ed-Dik, El-Muahedat fiš-šerijatil-islamijja vel-kanunid-devli)
Pouke, poruke i propisi
● Što se tiče Ebu Bekrovog, radijallahu anhu, psovanja (omalovažavanja) mušričkog božanstva Lata, neki islamski učenjaci kazali su da to ne spada u vulgaran govor koji ne dolikuje muslimanu, jer se desio u kontekstu verbalnog napada na mušrika koji je brutalno vrijeđao muslimane, te je, stoga, zaslužio odgovor koji će ga ušutkati. (Zejd Abdurrahman ez-Zejd, Fikhus-sira) Pri ovome, potrebno je imati na umu da u arapskom jeziku ne postoji način psovke riječima koje aludiraju na spolni odnos, kao što je to poznato kod nas, nego se radi o riječima koje ukazuju na omalovažavanje.
● Tokom ovih pregovora ashabi, radijallahu anhum, činili su ono što im nije bila praksa. Naime, kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispljunuo pljuvačku, oni bi je hvatali ne dozvoljavajući da padne na zemlju, te su njome potirali svoja prsa i lica. To, inače, nisu radili, ali u ovoj situaciji htjeli su da na taj način mnogobožačkim pregovaračima pokažu koliko vole i poštuju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
● Držanje i ponašanje djeluje jače od hiljadu riječi. Pogledajmo kako su ashabi svojim držanjem i ponašanjem pred Urvom utjecali na to da promijeni svoje mišljenje. Na početku je časne ashabe nazvao ološom, ali je pred mušrike došao pun divljenja prema njima.
● Hudejbijski sporazum pokazuje da je dozvoljeno da muslimanski vođa bude taj koji inicira postizanje sporazuma sa neprijateljem i nije obavezno čekati da to oni ponude.
● Dozvoljeno je potpisati sporazum sa nevjernicima koji sadrži neke tačke nepovoljne za muslimane, ukoliko sporazum donosi veću korist, jer u tom slučaju se otklanja veća šteta biranjem manje.
● Posrednik u sporazumu može biti neutralna strana ili neko ko želi približiti stavove dviju strana u sporazumu. Tako je tokom pregovora na Hudejbiji posrednik bio Hulejs b. Alkama, a Kurejšije su ga izabrali upravo zbog ugleda koji je uživao među Arapima, te zbog Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poštovanja prema njemu.