Ashabi, prijatelji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali su izuzetno važnu ulogu u očuvanju i prenošenju islama generacijama koje su došle nakon njih, i to je neosporna činjenica koje ćemo biti svjesniji kada shvatimo i spoznamo da su oni bili u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da su u njegovom prisustvu prakticirali vjeru, a da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, generalno odobrio, što znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eventualne greške i pogrešne postupke kod ashaba ispravio i da ih je nakon toga uputio na ono što je bolje i čime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni.
Govoreći o prvoj generaciji muslimana, Svevišnji je rekao: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100)
Abdullah b. Mesud rekao je: "Allah je pogledao u srca ljudi i vidio da je srce Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje, pa ga je odabrao za sebe i učinio ga prenosiocem svoje upute. Zatim je pogledao u srca ljudi nakon Muhammeda i vidio da su srca njegovih ashaba najbolja, pa ih je učinio njegovim pomagačima koji će se žrtvovati na putu njegove vjere. Zato je ono što muslimani vide dobrim i kod Allaha dobro, a ono što oni vide lošim, i kod Allaha je loše." (Ahmed, 3600, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Ovdje nećemo detaljno pojašnjavati ulogu ashaba u očuvanju sunnetu jer je prethodno o tome bilo riječi, već ćemo se fokusirati na važnost poznavanja govora i mišljenja ashaba po pitanju određenih šerijatskopravnih propisa.
Zašto je važno poznavati mišljenja ashaba?
Odgovor na ovo pitanje dobit ćemo analizom odgovora na pitanje da li se govor/mišljenje ashaba smatra dokazom u vjeri?
Prije nego što navedemo mišljenja učenjaka u pogledu toga da li je govor ashaba dokaz ili ne, spomenut ćemo situacije u kojima su se islamski učenjaci složili u pogledu govora ashaba. Nema razilaženja među islamskim učenjacima da je govor ashaba dokaz u stvarima koje ne podliježu idžtihadu i vlastitom mišljenju, kao kada je riječ o akidi -- islamskom vjerovanju, ili sastavnim dijelovima islama, jer se tada njihov govor smatra prenošenjem kategoričkog dokaza od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Šerhul-Kevkebil-munir, 4/424; Šerhu muhtesar ibnul-Lihham, 320)
Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da se prihvata govor ashaba u slučaju kada taj govor uzima propis govora Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao kada kaže ashab: "naređeno nam je..." ili "zabranjeno nam je..." ili "sunnet je...". (Šerhul-Kevkebil-munir, 2/482; Šerhu muhtesar ibnul-Lihham, 321)
Također, islamski učenjaci ne razilaze se u pogledu toga da se ne prihvata govor ashaba ukoliko je u koliziji sa kur'anskim ajetom, ili vjerodostojnim hadisom, ili konsenzusom islamskih učenjaka, jer je suština u prihvatanju vjerodostojnih dokaza, a ne govora ashaba. (Šerhul-Kevkebil-munir, 4/483; Šerhu muhtesar ibnul-Lihham, 253)
Govor ashaba smatra se dokazom ukoliko je potvrđen konsenzusom, a ukoliko je neko mišljenje ashaba toliko rašireno da u tom pitanju nije poznato oprečno mišljenje, tada se to naziva prešutnim konsenzusom, koji je dokaz kod većine islamskih učenjaka. (Šerhul-Kevkebil-munir, 4/422; Šerhu muhtesar ibnul-Lihham, 253)
Islamski se učenjaci ne razilaze ni u pogledu toga da se govor ashaba o pitanju određenog propisa koji potpada pod idžtihad ne smatra dokazom ukoliko mu se suprotstavlja govor drugog sličnog ashaba, koji je o tom propisu rekao drugačije. (Šerhul-Kevkebil-munir, 4/424)
Nakon što smo naveli mišljenja islamskih učenjaka oko kojih oni imaju jednoglasno mišljenje, spomenut ćemo i mišljenja islamskih učenjaka o tome da li je govor ashaba dokaz ili ne.
Prvo mišljenje jeste da govor ashaba nije dokaz u vjeri i ovo mišljenje zastupaju ešarije, mutezilije, i ovo se mišljenje pripisuje imamu Šafiji (Ibn Kajjim je u svom djelu I'lamul-muvekkiin, 4/5, osporio da se ovo mišljenje pripisuje imamu Šafiji), a njihov argument je logičkog karaktera i kažu da je Allah podario nepogrešivost isključivo Svome Poslaniku.
Onima koji zastupaju ovo mišljenje daje se sljedeći odgovor: To što neko nije nepogrešiv ne znači da njegovo mišljenje ne može biti utemeljeno, a isto tako širi društveni sloj dužan je da slijedi islamske učenjake, koji su definitivno više izloženi greškama od ashaba (I'lamul-muvekkiin, 4. tom), pa kako onda da ne slijedimo ashabe i njihov govor kada su oni svjedočili dolasku objave i prakticirali vjeru u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Drugo mišljenje jeste da je govor ashaba dokaz u vjeri. I ovo je mišljenje imamā četiri mezheba, kao i islamskih učenjaka nakon njih. (Vidjeti: I'lamul-muvekkiin, 4. tom)
Dokazi o utemeljenosti mišljenja da je govor ashaba dokaz u vjeri jesu riječi Uzvišenog: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100)
U ovom ajetu Uzvišeni Allah pohvalio je generaciju ashaba potvrđujući Svoje zadovoljstvo njima, i ne samo njima, već i onima koji ih slijede čineći dobra djela, što znači da je Allah u ovom ajetu indirektno pohvalio i generaciju tabiina i onih koji ih slijede.
Zatim, dokaz su i riječi Uzvišenog: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!" (Alu Imran, 110)
U ovom ajetu Uzvišeni Allah opisao je ashabe kao one koji su najbolji narod ikada, jer je ovaj ajet prevashodno objavljen povodom njih, a općenito se odnosi na pripadnike Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta. Pohvala upućena ashabima podrazumijeva da je Allah zadovoljan time što oni drugima preporučuju dobro i odvraćaju od zla, a što samo po sebi podrazumijeva da je obaveza prihvatiti njihov savjet koji upućuju drugima.
Zatim, dokaz su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Najbolji ljudi su ova moja generacija, potom oni koji ih slijede, potom oni koji ih slijede." (Buhari, 3651; Muslim, 2533)
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo razumjeti na način da je generacija ashaba najbolja u pogledu ispovijedanja vjere, činjenja dobra, te u svakom segmentu razumijevanja i prakticiranja vjere.
Pored kur'ansko-hadiskih tekstova koji potvrđuju mišljenje da je govor ashaba dokaz u vjeri, ovo mišljenje je i logički vrlo lahko dokazati. Ashabi su generacija koja je živjela, odrastala i razvijala se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Svjedočili su dolasku objave i bili su pod stalnim nadzorom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Eventualne greške koje bi činili bile bi ispravljene momentalno, pa je tako prostor za eventualne devijacije bio maksimalno sužen. Također, njihovu dobrotu i iskrenost posvjedočila je i historija, zabilježivši da su prve devijacije u pogledu islamskog vjerovanja nastale nakon što je generacija ashaba iščezla.
Zaključak
Analizom ovog mišljenja uvidjeli smo da je govor ashaba dokaz u vjeri i da je, shodno tome, svakom onome ko se bavi izučavanjem, analizom i izvođenjem islamskih propisa obaveza poznavati mišljenja i govora ashaba. Nakon kur'ansko-hadiskih tekstova, govor ashaba olakšat će nam razumijevanje šerijatskopravnih pitanja i proširiti horizonte u pogledu razumijevanja određene situacije. Pored toga, govor ashaba pomoći će nam u razumijevanju sunneta, jer ćemo kroz njihov govor biti u situaciji da razumijemo kako su ashabi prihvatali, razumijevali i analizirali ne samo kur'anske ajete već i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su u konačnici dolazili do šerijatskopravnih rješenja.
Govor ashaba predstavlja ne samo bogatu riznicu znanja, već je i važan alat bez kojeg bi svakome ko izučava i analizira vjerske propise bilo umnogome uskraćeno i otežano razumijevanje propisa i izvođenje ispravnih zaključaka.