"Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto iznad nje; oni koji vjeruju -- ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju -- govore: 'Šta to Allah hoće s ovim primjerom?' Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje, ali, u zabludi ostavlja samo velike grešnike." (El-Bekara, 26)
Kada su licemjeri čuli ajete u kojima je Uzvišeni Allah naveo dva primjera za licemjere: "Oni su slični onome koji potpali vatru...", "Ili su slični onima koji za vrijeme silnog pljuska...", licemjeri su počeli proizvoljno tumačiti te ajete i rekli su da Allahu ne dolikuje da navodi takve primjere, jer, kako su oni smatrali, takvo navođenje primjera nije korisno i nema nikakvog smisla, naročito jer se radi o Allahu, Uzvišenom i Velikom. Želeći da se prikažu kao istinski vjernici, koji čvrsto vjeruju u Allaha i čija su srca ispunjena uvjerenjem, isticali su da nema potrebe za takvim primjerima. Itekako su shvatili prva dva kur'anska primjera i da se radi o njima, svjesni da Allah zna njihove tajne i šta u srcima kriju, pa kao da su htjeli ne samo da omalovaže objavljene ajete, koji su se odnosili na njih, već su htjeli i da omalovaže i Allaha, indirektno aludirajući na to kakav je to Gospodar pa da navodi ovakve primjere.
Ono što je posebno interesantno jeste da Svevišnji Allah u Kur'anu, ali i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navode ljudima primjere za stvari u pogledu kojih su ljudi izuzetno nemarni. Tako ćemo vidjeti da kroz kur'anske ajete Allah navodi primjere za iman -- vjerovanje, za život na ovom svijetu, za život na budućem svijetu, zatim navodi mnoge primjere stvaranja, od mušice, pčele i pauka, pa sve do stvaranja nebesa i Zemlje. Analizirajući ovo uvidjet ćemo da je većina ljudi nemarna, da ne vidi, ne obraća pažnju na sve spomenuto, a što je izuzetno značajno za čovjeka i njegov život.
Da ljudi samo razmisle o mušici i kako je ona stvorena, i da niko nije sposoban niti može stvoriti nešto slično, a kamoli tome što stvori udahnuti dušu, shvatili bi i spoznali Gospodara, Jednog i Jedinog.
Nakon ovih riječi licemjera, Allah je objavio ovaj ajet, navodeći da se ne ustručava i da Mu uopće nije strano i neobično da za primjer navede mušicu, jer kao što su nebesa i Zemlja Allahova stvorenja, čije je stvaranje za Allaha poput stvaranja najmanje mušice, isto tako je i mušica, iako sićušna, Allahovo stvorenje koje treba da plijeni pažnju onoga ko sluša ili čita Kur'an. Allah, kao Stvoritelj svega, ima pravo da navodi primjere koje On hoće i na način na koji On hoće. A On navodi primjere, to treba da znamo, zbog onoga koji sluša ili čita Kur'an, ne bi li razmislio pa da se vrati Allahu ili da mu se, ukoliko je vjernik, poveća vjerovanje.
Jedan od ciljeva navođenja kur'anskih primjera jeste da ljudi spoznaju Allaha, ali cilj je i ispit -- da se pokaže ko su vjernici, a ko su nevjernici i oni koji sumnjaju.
Allah kaže: "... oni koji vjeruju -- ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova, a oni koji ne vjeruju -- govore: 'Šta to Allah hoće s ovim primjerom?'" U ovom dijelu ajeta Allah je objavio na koji se način prepoznaju oni koji vjeruju u Allaha i koji su čvrsto uvjereni da je to sve istina, i oni koji imaju sumnje i čija su srca i dalje u tminama nevjerovanja i nepriznavanja Allaha za Stvoritelja i Gospodara svega. Ovaj dio ajeta pokazuje da su vjernici oni koji, bez imalo sumnje i propitivanja, prihvataju kur'anski tekst i objavu, da su time iskazali svoju potpunu predanost Allahu i Njegovim riječima, dok licemjeri, oni koji kriju svoje nevjerstvo, sumnjaju, propituju i na vrlo perfidan način omalovažavaju kur'anske ajete i cjelokupnu vjeru, postavljajući neumjesna pitanja. Uzvišeni Allah kaže: "A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova sura povećala vjerovanje? Što se tiče vjernika, njima je povećala vjerovanje i oni se raduju. A što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru." (Et-Tevba, 124--125) To što licemjeri postavljaju neumjesna pitanja može biti iz razloga jer više nisu u mogućnosti da se suzdrže i da čuvaju i kriju svoje sumnje i nevjerstvo u svojim prsima, pa kao da, poput vode koja kipti iz posude, izbacuju tragove svoje zaprljane duše na vidjelo. Pored toga, razlog njihovog ovakvog načina propitivanja može biti njihova želja da vjernicima, namjerno i svjesno, žele ubaciti određene sumnje u pogledu njihovog Stvoritelja i tako ih udaljiti od Allaha.
Uzvišeni Allah objasnio je i da kur'anskim primjerima mnoge ljude odvodi u zabludu, ali i da mnoge ljude upućuje na pravi put. I ovo je potvrda da su kur'anski primjeri ispit ljudima, hoće li ih prihvatiti potpuno predano, ili će sumnjati i druge ljude, ismijavajući se s njima, u zabludu odvoditi. Allah je naveo da će mnogi biti u zabludu odvedeni, ali i da će mnogi biti upućeni na pravi put. Ovo mnoštvo ljudi, koji će biti na pravom putu, odnosi se na njihovu vrstu, to jeste bit će mnogo ljudi na pravom putu, onih kojima je Allah milost Svoju ukazao, što potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Stanovnika Dženneta bit će stotinu i dvadeset redova. Osamdeset redova bit će moji sljedbenici, dok će četrdeset redova biti ostali narodi." (Tirmizi, br. 2546; hadis je vjerodostojan.) U tom kontekstu Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: "Jednom prilikom s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, bili smo u šatoru, pa nas je upitao: 'Da li biste bili zadovoljni ako biste četvrtinu stanovnika Dženneta sačinjavali vi?' 'Da', odgovorili smo. Nakon toga upitao je: 'Da li biste bili zadovoljni ako biste vi sačinjavali trećinu stanovnika Dženneta?' 'Da', odgovorili smo. Nakon toga upitao je: 'A da li biste bili zadovoljni ako biste polovinu stanovnika Dženneta sačinjavali vi?' 'Da', odgovorili smo. On reče: 'Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, nadam se da ćete vi činiti polovinu stanovnika Dženneta, zato što će samo pokorna duša ući u Džennet. Vas će na ovom svijetu u odnosu na idolopoklonike biti malo kao što je bijelih dlaka na koži crnog vola, ili kao što je crnih dlaka na koži crvenog vola.'" (Buhari, br. 6528; Muslim, br. 221)
Međutim, poredeći one koji su na pravom putu sa onima koji su u nevjerstvu i zabludi, očito je i jasno da su vjernici manjina.
Odgojne poruke
• Istinski vjernik prihvatit će Allahove riječi, savjete i smjernice bez oklijevanja i sumnje. I ne samo to, već će mu biti drago i bit će sretan što je u mogućnosti da ih izvrši i primijeni u životu.
• Postupati u skladu s kur'anskim smjernicama predstavlja vid zahvale Allahu što nas je uputio na pravi put.
• Oni koji su skrenuli s pravog puta ili su na stranputici, oni su tu zbog posljedica svojih djela, a ne Allahovom nepravednošću. Uzvišeni Allah kaže: "Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio." (Et-Tevba, 67)
• Oni zbog kojih se navode primjeri ne negiraju spomenute primjere, i tako prihvataju njihovu istinitost i važnost.
• Zbog nemogućnosti da ih negiraju, oni ih tumače na neprimjeren način, želeći iskriviti istinu i unijeti sumnje u vjernička srca.
• Shodno ovome, obaveza je izbjegavati loše društvo, ono koje o vjeri govori pogrdno ili se ismijava s nekim njenim propisima.
• Prihvatati kur'anske primjere i razmišljati o njima dobro je djelo kojim Allah povećava uputu vjernicima.