Allah traži od vjernika da zapišu sve što dogovaraju u svijetu međusobnog poslovanja, a naročito se to odnosi na oblast trgovine, kupoprodaje i slično. Uzvišeni Allah naređuje da se zapiše i posvjedoči ono što se dogovori: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha - Allah vas uči, i Allah sve zna.” (El-Bekara, 282)
Komentatori Kur’ana navode da ovaj ajet obuhvata sve vidove poslovanja koji su vezani za određeni rok. Tako imam Ibn Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže: “‘O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!’ Ovo je uputstvo od Uzvišenog Allaha Njegovim robovima vjernicima da zapišu poslovanje koje je vezano za rok, kako bi sačuvali podatke o količini i rokovima, odnosno kako bi bilo preciznije posvjedočeno. Na ovo se upozorava na kraju ajeta, gdje Uzvišeni Allah kaže: ‘To vam je kod Allaha ispravnije i za svjedočenje jače, i da ne sumnjate bolje.’”
U vezi sa riječima: “O vjernici, kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka, zapišite to!’, Sufjan es-Sevri navodi od Ibn Abbasa da je to “objavljeno u vezi s plaćanjem unaprijed za određeni rok”. Zatim kaže: “Svjedočim da je to beskamatni zajam na određeni rok, što je Allah odobrio i dozvolio!” (Buhari)
A u dva Sahiha navodi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, davali su zajam za jednogodišnji, dvogodišnji ili trogodišnji rod, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko pozajmljuje, neka pozajmi određenu mjeru i poznatu težinu do određenog roka.’” (Buhari i Muslim)
S obzirom na to da nepoštivanje ovog pravila – zapisivanja dogovorenih poslova, zaduživanja i slično – dovodi do velikih nejasnoća, nesporazuma i razmirica među ljudima, smatram da je veoma korisno navesti nekoliko primjera kako su ljudi nekada sklapali ugovore i koliko su vodili računa o raznim detaljima vezanim za ono što dogovaraju. Veoma slikovite i jasne primjere tih ugovora naveo je imam Nesai u svom Sunenu kada je navodio hadise u poglavljima o obrađivanju zemlje.
Imam Nesai živio je u trećem hidžretskom stoljeću. Rođen je 215. godine po Hidžri, a umro 303. godine po Hidžri, što nam kazuje da primjeri ovih ugovora datiraju od prije najmanje nekih 1.150 godina.
Primjer ugovora o obrađivanju zemlje
Vlasnik zemlje obavezan je osigurati sjeme i podmiriti troškove obrade, a rataru, tj. onome koji će obrađivati zemlju pripada jedna četvrtina od onoga što Allah dadne da rodi iz nje.
Ovo je ugovor koji je napisao taj, sin toga, sin toga (fulan ibn fulan ibn fulan) – potpuno zdrav i s punim pravom odlučivanja – za tog i tog. Ti si mi predao svu svoju zemlju koja se nalazi na toj lokaciji u tom i tom gradu, a radi obrađivanja (muzareaten). To je zemljište koje se prepoznaje po tome i tome i koju uokviruju četiri strane (granice) tako da je potpuno okružuju. Jedna od tih strana je čitavom svojom dužinom spojena sa tim i tim, a tako i druga, treća i četvrta. Ti si mi predao svu tu svoju zemlju koja je navedena u ovom ugovoru – sa međama koje je okružuju - i sva njena prava; njenu vodu, njene rijeke i njene riječice, kao čistu i praznu zemlju na kojoj nema nikakvih sadnica i usjeva. I to jednu čitavu godinu koja počinje s početkom tog i tog mjeseca te i te godine, a završava sa završetkom tog i tog mjeseca te i te godine.
Na meni je obaveza da obrađujem čitavu tu zemlju (parcelu) naznačenu u ovom ugovoru u kojem je tačno opisana njena lokacija i to ove određene godine, od njena početka do njena završetka. I to da u nju zasijem što god ja hoću i što smatram podesnim; kao što su pšenica, ječam, korijander, pirinač, pamuk, djetelinu, povrće, leblebije, grah, leću, krastavice, lubenice (i dinje), mrkvu, repicu, rotkvu, crveni luk, bijeli luk, ostalo povrće, rejhane (mirise) i ostalo od svega što je plodno, i to i ljeti i zimi, s tim da je sjemenje tvoje i košpice tvoje. Sve to tvoja je obaveza, a ne moja.
Ali ja to preuzimam u moje ruke kao i onaj koga ja hoću od mojih pomoćnika, mojih najamnika, mojih volova (goveda) i mog oruđa. Moje je da to obrađujem, da ga oživim i da radim sa svim onim što tome donosi njegov razvoj i korist istom. To obuhvata oranje čitave zemlje, njeno potravnjavanje, navodnjavanje svega onoga što zahtijeva navodnjavanje od onog što je posijano, đubrenje svega onoga što je potrebno, prokopavanje njenih potočića i njenih rijeka, ubiranje svega onoga što se od njeg ubire, žanjenje sveg onog što se od njeg žanje i njegovo sabiranje, kao i vršidbu onog što zahtijeva vršidbu i njegovo vitlanje.
I sve je to o tvom trošku, a ne o mom. Ja sam taj koji to radi svojom rukom i sa svojim pomoćnicima, a tebi to nije obaveza. Tebi od svega onoga što Uzvišeni Allah dadne da rodi zemlja u ovom roku naznačenom u ovom ugovoru, od početka pa do kraja, pripada tri njene četvrtine, prema udjelu tvoje zemlje, tvoje vode, tvog sjemenja i tvog troška. A meni pripada preostala četvrtina od svega toga; to zbog mog obrađivanja, mog rada, moje brige nad tim mojim rukama i mojim pomoćnicima.
Ti si meni predao svu ovu tvoju zemlju, naznačenu u ovom ugovoru, sa svim njenim pravima i njenim bogatstvima, a ja sam sve to preuzeo od tebe tog i tog dana, tog i tog mjeseca i te i te godine. Tako je sve to tvoje prešlo u moje ruke i ja nemam pravo vlasništva nad bilo čime od toga, niti tužbe, a niti potraživanja, osim ovog obrađivanja zemlje naznačenog u ovom ugovoru, ove u njemu naznačene godine. Kada to istekne, sve to se onda vraća tebi i u tvom vlasništvu.
Ti imaš pravo da me poslije isteka roka izbaciš iz nje, da je uzmeš iz moje ruke i ruke svakog onoga ko je u njoj, putem mene, imao udjela.
Ovo potvrđuje taj i taj i ovaj ugovor je napisan u dva primjerka.
Primjer ugovora o pozajmljivanju imetka
Seid b. Musejjib je rekao: “Kada bi čovjek posudio drugom čovjeku imetak i htio bi to da zapiše u formi ugovora, napisao bi:
‘Ovo je ugovor koji je napisao taj, sin toga – dobrovoljno, potpuno zdrav i s punim pravom odlučivanja – za toga, sina toga: Ti si mi početkom tog mjeseca te godine dao deset hiljada srebrenjaka, koji su veoma kvalitetni, a po vrijednosti sedam, kao dug na bogobojaznosti prema Allahu, i tajno i javno, te izvršenju emaneta. A to podrazumijeva da njima kupim što god ja hoću i što god ja mislim da kupim i da ih zamijenim, i sve ono što hoću sa njima u onome gdje ja smatram da treba da ih razmijenim kroz razne vidove trgovina. Da iznesem što god hoću od njih i gdje god ja hoću, da prodam ono što vidim da treba prodati od onoga što sam kupio, svejedno smatrao ja da to treba uraditi u gotovini ili na odgodu (kredit). Za glavnicu (novac) ili za neku robu, s tim da ja postupam u svemu tome prema svome mišljenju ili da u tome opunomoćim nekoga koga ja vidim za to. I sve što Allah dadne opskrbe u tome, od viška i zarade, nakon glavnice imetka koji si dao, a koji je spomenut i čiji je iznos naveden u ovom ugovoru, pa to je između mene i tebe po pola; tebi pola od toga na ime glavnice imetka, a meni potpuna polovica od toga na ime mog rada na tome. A sve od toga što bude izgubljeno, oduzima se (računa se) od glavnice imetka. Početkom tog mjeseca te godine primio sam od tebe deset hiljada drahmi (srebrenjaka), koji su veoma kvalitetni i ti si time stavio dug u moju ruku pod uvjetima naznačenim u ovom ugovoru. To potvrđuje taj i taj.’
A ako hoće da mu onemogući da kupuje i prodaje na odgodu (kredit), napiše: ‘Zabranio si mi da kupujem i prodajem na kredit.’”
Primjer ugovora o udruživanje između trojice
Ovo je ono na čemu su se udružila trojica taj, taj i taj – potpuno zdravih razuma i s punim pravom odlučivanja. Oni su se udružili u udruženju (ortaštvu), a ne u udruživanju zajedničkog vlasništva (mufavedatun). Između njih je trideset hiljada drahmi koji su veoma kvalitetni, a po vrijednosti sedam. Svakom od njih pripada deset hiljada drahmi, zajedno su ih sastavili te su ovih trideset hiljada postale u njihovom vlasništvu pomiješanih na trećine u udruživanju među njima. S tim da u tome rade s bogobojaznošću prema Allahu i izvšenju emaneta, svaki od njih prema svakom od njih. Time svi zajedno kupuju kao i onim što vide podesnim za kupovati, i to u gotovini. A mogu kupovati i na kredit sve ono što vide da treba kupovati od razne trgovačke robe. Zatim, može svaki od njih zasebno, bez svoga ortaka, kupovati time kao i svim onim što vidi da treba kupovati, i to u gotovini, a i kreditom, u svemu onom što vidi odgovarajućim za kupiti. Oni će u svemu tome raditi zajedno što smatraju za shodno, a i svaki od njih u tome može raditi samostalno, bez svoga ortaka, u onome što smatra dozvoljenim. Svakom je od njih u svemu tome obaveza na njega kao i na svakog od njegova dva ortaka u onome oko čega su se okupili kao i u onome u čemu se svaki od njih osamostali, bez onih ostalih. Pa ono što obavezuje svakog od njih, u malom i velikom, obavezuje i svakog od njegova dva ortaka, i to je obaveza svih njih.
A sve ono što Allah da opskrbe u tome, od viška i zarade, na glavnici njihova imetka čiji je iznos naznačen u ovom ugovoru dijeli se među njima na trećine. Ono od toga što bude gubitak (depozit) i posljedica pa to je na njih, raspoređuje se u trećine, a prema količini glavnice njihova imetka.
Ovaj ugovor je napisan jednim (istim) izrazom u tri potpuno ista primjerka, a koji su kao jedna vesika (dokument, garancija) u ruci svakog od tog, tog i tog. Ovo potvrđuju taj, taj i taj.
Primjer ugovora o razilaženju ortaka
Ovo je ugovor koji je napisao taj, taj, taj i taj, između svih njih i svaki od njih potvrđuje svakom od svojih ortaka koji su imenovani u ovom ugovoru sa njim, sa svim onim što je u njemu – potpuno zdrav i sasvim slobodan u odlučivanju. Između nas su se odvijajale transakcije, trgovine, kupovine, prodaje, izmiješanost i udruživanje u imecima i određenim vidovima transakcja, dugovi, razmjene, ostavštine na čuvanje, emaneti, oporučivanja, zajednički rad neko imetkom, neko rukama, posudbe, dugovi, upošljavanja, iznajmljivanja i unajmljivanja zemlji (njiva) na obradu.
Mi, uz obostrano zadovoljstvo, raskidamo sve ono što je bilo među nama, u svakom ortakluku i svakom udruživanju koje je bilo među nama i u bilo kojoj vrsti imetka ili transakcija (poslovanja). Mi smo sve to anulirali i to u svemu onome što je bilo među nama i to u svim vidovima i vrstama. Mi smo sve to, vrstu po vrstu, pojasnili i naznačili njegov iznos i njegov kraj. Spoznali smo ga, s istinom i iskrenošću, i svaki od nas je dobio sva svoja prava u svemu tome, i to je prešlo u njegovo vlasništvo.
Nijednom od nas nije ostalo ni pravo ni optužba i ni potraživanje prema bilo kome od njegovih ortaka, naznačenih sa njim u ovom ugovoru, a niti prema bilo kome njegovim sebebom, a niti njegovim imenom. Jer svaki od nas je dobio sve svoje pravo i sve ono što mu je pripadalo u svemu tome. Tako da je to u potpunosti prešlo u njegovo vlasništvo. Ovo potvrđuju taj, taj, taj i taj.
Primjer ugovora o razvodu dva bračna druga
Uzvišeni Allah kaže: “A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi...” (El-Bekara, 229)
Ovo je ugovor koji je napisala ta žena, kći toga, sina toga – potpuno zdrava i s punim pravom odlučivanja – za tog, sina toga, sina toga. Ja sam ti bila žena i ti si živio i spavao sa mnom. Potom sam počela prezirati tvoje društvo te sam poželjela da se rastanem od tebe, bez nanošenja štete s tvoje strane kao ni lišavanja obaveznog prava koje ja imam kod tebe. I pošto smo se pobojali da nas dvoje nećemo Allahove propise izvršavati ja sam te zamolila da me oslobodiš i, jasnim razvodom, u potpunosti me otpustiš od tebe. To, sa svim mojim imetkom koji je tebi obaveza kao što je vjenčani dar (sadak), a on iznosi toliko i toliko čistih zlatnika miskala i toliko i toliko čistih zlatnika miskala koje ti dajem zbog toga, izuzimajući moj mehr. I ti si prihvatio ono što sam tražila od tebe i otpustio si me potpunim puštanjem, sa svim onim što je moje ostalo kao obaveza tebi, od mog mehra čiji je iznos naznačen u ovom ugovoru i to zlatnicima koji su, osim toga, spomenuti u njemu. I ja sam to usmeno prihvatila od tebe onda kada si mi se obratio, a i kao odgovor na tvoje riječi od ranije.
Mi smo sporazumno riješili te naše riječi i ja sam ti predala sve one zlatnike čija je vrijednost naznačena u ovom ugovoru kojim si me potpuno oslobodio bračne zajednice, osim onog što je u mom mehru.
Tako sam, tim razvodom opisanim u ovom ugovoru, postala sasvim razvedena i sasvim slobodna žena. Ti više nemaš pravo na mene, ni da me potražuješ ni da me vratiš. Ja sam od tebe dobila sve ono što je obaveza nekom poput mene sve dok sam u pričeku (iddetu) od tebe i sve čega sam potrebna upotpunjenjem onoga što je dužnost za pušćenicu koja je u situaciji poput moje, a obaveza je na njenog muža koji je u situaciji poput tvoje.
Nijednom od nas dvoje nije ostalo nešto od dužnosti prema svome (bračnom) drugu, ni optužbe, a ni potražnje. I sve što bude zahtijevalo jedno od nas dvoje spram svoga druga od prava, optužbe i potražnje u bilo kom obliku, pa to je u svim tim tvrdnjama ništavno i njegov drug je od svega toga potpuno čist.
I svako od nas dvoje je prihvatio sve ono što mu je potvrdio njegov drug i sve ono čega ga je oslobodio, a što je opisano u ovom ugovoru, i to usmeno kako mu se obraćao prije našeg razrješenja od našeg razgovora i našeg razlaza sa našeg skupa koji se desio među nama... Ovo potvrđuju ta i taj.