U svetom hidžretskom mjesecu zul-hidždžetu svaki punoljetan i pametan musliman, koji posjeduje materijalnu i tjelesnu mogućnost, obavezan je da izvrši šerijatsku naredbu i obavi hadž: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” (Alu Imran, 97) Hadž je jedan od pet islamskih ruknova i temelja na kojima se gradi vjera islam. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se gradi na pet stvari: svjedočenju da nema drugog istinskog boga mimo Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, udjeljivanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža.” (Muttefekun alejhi)
Imajući na umu da su prve generacije muslimana – selefi najbolje razumjele vjeru i da se svaki musliman upravo na njih treba ugledati, u ovom i narednom broju bit će riječi o odnosu prvih generacija prema ovom časnom ibadetu, koji spada u pet stubova vjere.
Prve generacije i hadž
● Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Idite na hadž, jer je to jedna od dvije vrste džihada.” (Buhari)
● Omer, radijallahu anhu, jednom je prilikom ugledao karavanu, pa je upitao: “Ko ste vi?” “Hadžije”, odgovoriše oni. Omer ih upita: “Ni zbog čega drugog niste izašli iz svojih mjesta osim zbog obavljanja hadža?”, a oni odgovoriše: “Ne.” Omer im reče: “Kada biste znali ko je Onaj radi koga svoje deve umarate, puno biste se obradovali zbog Allahove blagodati koja dolazi nakon oprosta. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Omerova duša, nijedna od vaših deva ne podigne kopito niti ga spusti a da vam Allah ne podigne stepen, ne izbriše grijeh i ne upiše dobro djelo.” (Vidjeti: Abdurrezzak es-San’ani, El-Musannef)
● Ka‘b el-Ahbar kaže: “Allahove delegacije su tri vrste ljudi: oni koji obavljaju obrede hadža i umre i mudžahidi. Allah ih je pozvao, pa su se odazvali, oni su od Njega tražili, pa im je dao.” (Vidjeti: Abdurrezzak es-San’ani, El-Musannef)
● Jedan je čovjek rekao Ebu Musau el-Eš‘ariju: “O Ebu Musa, neprestano sam obavljao hadž, a sada sam ostario i oslabio, pa da li ima neko djelo koje je ravno hadžu?” On mu reče: “Da li možeš da oslobodiš sedamdeset robova vjernika od potomaka Ismaila? Ne znam ništa da je ravno putovanju na hadž.” (Vidjeti: Abdurrezzak es-San’ani, El-Musannef)
● Ahmed b. Hanbel je rekao: “Ukoliko su ljudi u stanju potrebe, onda je sadaka bolja od dobrovoljnog hadža.” (Vidjeti: Ishak b. Mensur b. Behram, Mesailul-imam Ahmed ibn Hanbel ve Ishak ibn Rahevejh)
● Sufjan es-Sevri je rekao: “Čuli smo da je od odlika hadža: halal hrana i lijep govor.” (Vidjeti: Abdurrezzak es-San’ani, El-Musannef)
● Mudžahid b. Džebr kaže: “Bio sam sa Abdullahom b. Omerom na hadžu da bih ga služio, ali je on služio mene.” (Vidjeti: Abdurrezzak es-San’ani, El-Musannef)
● Od nekih selefa se prenosi da bi išli na hadž sa bratom po vjeri, ali pod uvjetom da mu dopuste da im bude sluga. Ibn Redžeb kaže: “Pa kada bi vidio da neko od njih želi da opere odjeću, rekao bi mu: ‘Ovo spada u moj uvjet’, te bi mu je oprao i kada bi vidio da neko od njih želi da opere glavu, rekao bi mu: ‘Ovo spada u moj uvjet’, te bi mu je oprao. Kada je preselio, našli su da mu na ruci piše: ‘Od stanovnika Dženneta.’ Kad su bolje pogledali, vidjeli su da je to napisano između mesa i kože.” (Vidjeti: Letaiful-mearif)
● Ibn Redžeb el-Hanbeli pripovijeda: “Jedan od velikih pobožnjaka Buhejm el-Idžli pošao je na hadž sa jednim bogatašem. Kada su trebali krenuti na hadž, Behim toliko zaplaka da mu suze nakvasiše zemlju i reče: ‘Ovo putovanje podsjetilo me na put ka Allahu.’ Zatim glasno zajeca, što bijaše mrsko njegovom saputniku trgovcu, koji se poboja da mu ovaj svojim plačem ne pokvari ovo putovanje. Kada su se vratili sa hadža, kod trgovca dođe čovjek koji ga je spojio sa Behimom, poselami ga i upita kakvo je bilo putovanje sa Behimom. Trgovac reče: ‘Tako im Allaha, pomislio sam da na svijetu nema čovjeka poput njega. Više je udjeljivao od mene, iako je on siromašan, a ja bogat. Više je služio druge od mene, iako je on starac, a ja mladić. Kuhao mi je ručak, iako je on bio postač, a ja nisam postio.’ Zatim ga je upitao da li mu je smetalo što mnogo plače, na šta trgovac reče: ‘Tako mi Allaha, navikao sam na to i moje srce ga je zavoljelo da sam mu se i ja pridružio u plaču, sve dok nismo uznemirili naše saputnike. Zatim su se i oni navikli, pa kada bi nas čuli da plačemo, rekli bi jedni drugima: ‘Zašto su oni preči da plaču od nas, kad ćemo svi isto skončati?’ Zatim bi svi zaplakali.’ Ovaj čovjek potom ode kod Behima, poselami ga i reče mu: ‘Kakav je tvoj drug?’ On reče: ‘Dobar li je drug, puno spominje Allaha i uči Kur’an, lak je na suzi i strpljiv na greškama saputnika. Allah ga nagradio svakim hajrom.’” (Vidjeti: Letaiful-mearif)
● Hasan el-Basri je upitan: “Kakav je to primljen hadž čija je nagrada Džennet?”, a on odgovori: “Da se čovjek vrati skroman u pogledu dunjaluka i žudeći za ahiretom.” “Kakav hadž treba da bude da bi bili oprošteni grijesi?”, opet ga upitaše, a on reče: “Da ostavi loša djela koja je radio prije njega.” (Vidjeti: Letaiful-mearif)
Poštovanje prvih generacija muslimana prema svetoj zemlji
● Od Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “O stanovnici Meke, bojte se Allaha u pogledu Njegove svete zemlje! Znate li ko je bio stanovnik ove zemlje? Tu je bilo to i to pleme, pa nisu poštovali njenu svetost te su propali...”, te spomenu određeni broj arapskih plemena, a zatim reče: “Da uradim deset grijeha van Meke, draže mi je nego da uradim jedan grijeh u njoj.” (Ibn Ebu Šejba, Musannef; Bejheki, Šuabul-iman)
● Sufjan b. Ujejna rekao je: “Alija b. Husejn, Allah bio zadovoljan njime, krenuo je na hadž, pa kada obuče ihrame i pope se na svoju jahalicu, požuti i poče se tresti, te ne mogaše izgovoriti telbiju. Bi mu rečeno: ‘Zašto ne izgovaraš telbiju?’, on reče: ‘Bojim se da mi ne bude odgovoreno: Ne prima se tvoje odazivanje i tvoj trud.’ Kada izgovori telbiju, onesvijesti se i pade sa jahalice. To mu se ponavljalo sve dok nije završio hadž.” (Vidjeti: Ebu Bekr ed-Dejnuri, El-Mudžalesetu ve dževahirul-ilm)
● Malik b. Enes rekao je: “Alija b. Husejn obukao je ihrame, pa kada reče: ‘Lebbejk’, onesvijesti se i pade sa deve i razbi se. Do mene je došlo da je klanjao hiljadu rekata dnevno sve do smrti, i da je zbog svog ibadeta nazvan Zejnul-abidin – ukras pobožnjaka.” (Vidjeti: Tarihu medineti-Dimešk)
Prve generacije muslimana često su obavljale hadž
● Ibrahim en-Nehai prenosi od Esveda b. Jezida da je rekao: “Abdullah b. Mesud rekao je: ‘Radi dva obreda najviše volim da putujem i uprašnjavim se.’” Esved b. Jezid putovao je osamdeset puta, što na hadž, što na umru, ne spajajući između njih. Abdurrahman b. Esved putovao je šezdeset puta, što na hadž, što na umru, i nije spajao između njih. (Ibn Ebu Šejba, Musannef)
● Ebu Ishak es-Sebii rekao je: “Esved b. Jezid osamdeset je puta putovao na hadž i umru, a Amr b. Mejmun šezdeset puta.” (Ibn Ebu Šejba, Musannef)
● Ibn Šeuzeb je rekao: “Prisustvovao sam dženazi Tavusa b. Kejsana u Meki sto šeste godine po Hidžri, pa sam ih čuo kako govore: ‘Allah ti se smilovao, Ebu Abdurrahmane, obavio si hadž četrdeset puta.’” (Vidjeti: El-Ilel ve marifetur-ridžal)
● Od Ibn Ebu Lejle prenosi se da je rekao: “Ušao sam kod Ataa b. Ebu Rebaha, pa me je počeo pitati ponešto, na šta se njegovi učenici začudiše. On reče: ‘Šta vam se ne sviđa? On je učeniji od mene!’ Ata je obavio hadž sedamdeset puta, a živio je sto godina.” (Vidjeti: Tarihu Ibni Mein)
● Hasan b. Imran, sin Sufjana b. Ujejne, pripovijeda: “Bio sam sa svojim amidžom Sufjanom na posljednjem hadžu koji je obavio, 193. h. g., pa kada smo bili na Muzdelifi, on klanja i leže na postelju rekavši: ‘Ovdje dolazim već sedamdeset godina i svake godine govorim: ‘O Allahu, nemoj učiniti da ovo bude moj zadnji dolazak na Muzdelifu’, i više se stidim od Allaha da Ga ponovo to pitam.’ Vratio se i umro je sljedeće godine u redžebu.” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra)
● Alija b. Muveffik kaže: “Obavio sam hadž šezdeset puta. Nakon toga sjeo sam u (dio Kabe po imenu) Hidžr i razmišljao o svom stanju i mnoštvu posjećivanja tog mjesta, ne znajući da li će mi biti primljen hadž ili ne. Zatim sam zaspao i usnio kako mi neko kaže: ‘Da li svojoj kući pozivaš osim onog koga voliš?’ Zatim sam se probudio s olakšanjem.” (Vidjeti: Tarihu Bagdad)
● Sluga Zejda b. Vehba rekao je: “Zejd b. Vehb na licu je imao tragove od mnoštva obavljanja hadža i umre.” (Vidjeti: Fakihi, Ahbaru Mekkeh)
● Sahnun je rekao: “Abdullah b. Vehb svoje je vrijeme podijelio na tri dijela: trećinu za čuvanje granica islamske države, trećinu za podučavanje ljudi u Misru i trećinu za hadž. Obavio je hadž trideset šest puta.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela)
● Od ljudi za koje se kaže da su obavili hadž više od četrdeset puta su: Seid b. Musejjib, Ejjub es-Sihtijani i mnogi drugi. (Vidjeti: Hil’jetul-evlija, Sijeru a‘lamin-nubela)
Prvi generacije muslimana na hadžu su tražili su društvo učenih i posjećivali braću po vjeri
● Ejjub es-Sihtijani rekao je: “Želju za obavljanjem hadža povećava mi mogućnost da sretnem svoju braću po vjeri koju ne mogu vidjeti mimo hadža.” (Vidjeti: Fakihi, Ahbaru Mekka)
● Ubejdullah b. Omer rekao je: “Tako mi Allaha, najsrećniji u godini sam za vrijeme hadža, jer tamo srećem ljude kojima je Allah prosvijetlio srca imanom, pa kada ih vidim, odmori mi se srce. Jedan od njih je i Ejjub (es-Sihtijani).” (Vidjeti: Hil’jetul-evlija)
● Ebu Sahr el-Ejli išao bi na hadž svake godine sa Muhammedom b. Munkedirom, Safvanom b. Selimom, Jezidom b. Hasifom, Sulejmanom b. Suhajmom i Ebu Hazimom. Tamo bi se sreli sa Omerom b. Zerrom koji bi im vazio i podsjećao ih na ahiret. Tako su radili sve do kraja hadža, i poslije toga se ne bi sreli osim na svakom sljedećem hadžu. (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra)
● Evzai pripovijeda: “Prilikom obavljanja jednog hadža, na Mini sam sreo Abdea b. Ebu Lubabu, pa me upita: ‘Da li si sreo Hakema?’ Odgovorih: ‘Ne.’ Reče: ‘Idi i pronađi ga, jer između ova dva brda nema učenijeg od njega.’ Zatim sam ga pronašao i vidio da je to čovjek lijepog ponašanja i ubjedljivog govora.” (Vidjeti: Tarihu Dimešk)
● Muhammed b. Alija el-Bakir rekao je: “Želju za obavljanjem hadža povećava mi susret sa Amrom b. Dinarom, jer nas on voli i puno okoristi.” (Vidjeti: Tarihul-islam)
● Sufjan b. Ujejna pripovijeda: “Rekao mi je Ibn Džurejdž: ‘Ukaži mi, a i ja ću tebi ukazati na šejhove kada dođu na hadž.’ Zatim je došao Jahja b. Jahja el-Gassani, pa sam ga slušao, ali nisam znao ko je. Kada se završio hadž, sastao sam se sa Ibn Džurejdžom da obnavljamo (naučeno), pa sam mu spomenuo Jahju b. Jahju el-Gassanija, na što on reče: ‘Kada si čuo od njega?’ Rekoh: ‘Prisustvovao je hadžu.’On reče: ‘Pričao mi je taj i taj od toga i toga da je rekao: ’Ko prikrije Jahju b. Jahju, da Bog da i njemu bili prikriveni učenjaci poput njega.’“ (Vidjeti: El-Džami li ahlakir-ravi ve adabis-sami)
● Pravedni halifa Omer, radijallahu anhu, hadž je koristio kao priliku da se sastane sa svojim namjesnicima. Ata b. Ebu Rebah kazuje: “Omer, radijallahu anhu, slao je pisma svojim namjesnicima u kojima im je naređivao da se sastanu na hadžu. Kada bi se okupili, on bi ustao i rekao: ‘O ljudi, ja sam vam za namjesnike postavio ove ljude! Nisam ih zaposlio da bi vas udarali, niti da bi vam imetak nepravedno uzimali, niti da bi vam čast kaljali, već da bi vas zaštitili...’” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra)
Prve generacije i sustezanje od luksuza na hadžu
● Mudžahid pripovijeda: “Jedan čovjek reče Abdullahu b. Omeru: ‘Koliko je samo hadžija!’, na što on reče: ‘Kako je samo malo hadžija!’ Zatim ugleda čovjeka na jahalici, na istrošenom sedlu, kao uzde koristio je konopac, pa reče: ‘Možda je ovaj hadžija.’” (Vidjeti: Abdurrezzak es-San’ani, El-Musannef)
● Omer b. Hattab, radijallahu anhu, na putu ka Meki vidio je neke ljude u ihramima, pa reče: “Postajete prašnjavi, a vaše kose raščupane, ostavljate korištenje mirisa, putujete po vrelini, i time ne želite ništa od dunjalučkih ukrasa... Ne znam da postoji bolje putovanje od ovog”, tj. od putovanja na hadž. (Vidjeti: Fakihi, Ahbaru Mekka)
● Ebu Nuajm pripovijeda: “Halifa el-Mehdi stigao je u Meku, a tamo bijaše Sufjan es-Sevri. Halifa ga pozva, ali mu Sufjan, nakon što je vidio šta je sve halifa spremio za hadž, reče: ‘Boj se Allaha, i znaj da je Omer b. Hattab obavljao hadž, ali bi potrošio samo šesnaest zlatnika.’” (Vidjeti: Hil’jetul-evlija) U drugoj verziji navodi se da mu je rekao: “Šta su ovi paviljoni? Šta su ovi platneni šatori? Omer b. Hattab obavio bi hadž, a zatim upitao: ‘Koliko smo potrošili na ovaj hadž?’, na što bi mu bila rečena neka mala cifra, a on bi prokomentarisao: ‘I to nam je rasipanje.’” (Vidjeti: Hil’jetul-evlija)
● Sufjan es-Sevri kaže: “Ušao sam kod halife Mehdija na Mini i rekao mu: ‘Boj se Allaha, ti si došao na tu poziciju i postao to što jesi zahvaljujući sabljama muhadžira i ensarija, a njihova djeca umiru od gladi! Omer b. Hattab obavio bi hadž, a ne bi potrošio više od petnaest zlatnika. On bi odsjedao ispod drveta.’ Mehdi mi reče: ‘Zar želiš da budem poput tebe?’ Rekoh: ‘Ne budi poput mene, već budi skromniji od onoga kakav si sad, a iznad onoga kakav sam ja.’ Zatim mi reče: ‘Izađi.’” (Vidjeti: Ahmed b. Hanbel, El-Vere)
● Merruzi kazuje: “Čuo sam Ahmeda b. Hanbela kako kaže: ‘Dvaput sam pješice obavio hadž i bilo mi je dovoljno četrnaest srebrenjaka do Meke.’” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela)
● Nekom od selefa rečeno je: “Šta je svrha da se čovjeku raščupa kosa dok je u ihramima?”, na šta on odgovori: “Da pokažeš Uzvišenom Allahu da nisi posvećen vođenju brige o sebi, već da si iskren u potpunoj predanosti i služenju Njemu.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi)
● Nevevi, nakon spominjanja stvari koje su zabranjene onome ko je u ihramima, kaže: “Učenjaci kažu: ‘Mudrost zabrane spomenute odjeće muhrimu i oblačenja gornjeg i donjeg ogrtača jeste udaljavanje od luksuza, kićenje svojstvom skrušenosti i poniznosti, prisjećanje u svakom trenutku toga da je on muhrim, čime biva posvećeniji zikru, čuvanju ibadeta, svijesti o Allahovom nadzoru, klonjenju harama. Zatim, od mudrosti je i da se sjeća smrti i ćefina, proživljenja na Sudnjem danu kada će ljudi biti goli i bosi, kada će, netremice, u glasnika gledati. Mudrost zabrane mirisa i spolnog odnosa jeste udaljavanje od luksuza i dunjalučkih ukrasa i slasti, kako bi svu svoju brigu i pažnju usmjerio ka ahiretu.” (Vidjeti: Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim)
● Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Stanje muhrima temelji se na napuštanju uobičajenog rahatluka i svakodnevnih uživanja, pa zato ljudi ne oblače uobičajenu odjeću, ne koriste mirise, niti ukrase, ne prave sebi sjenku, već se pridržavaju skrušenosti i grubog života, i idu ka Allahovoj kući raščupane kose i prašnjavi.” (Vidjeti: Šerhul-umda)
Posvećenost zikru
● Džeriri kaže: “Enes b. Malik obukao je ihrame na mikatu Zatu Irk, i nismo ga čuli da je progovorio nešto mimo spominjanja Allaha, sve dok nije skinuo ihrame. Zatim je rekao: ‘O sine mog brata, ovako se postupa u ihramima.’” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra)
● Mensur b. Mu’temir kaže: “Kada bi kadija Šurejh b. Haris stupio u ihrame, bio bi poput nijeme zmije.” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra)
● Nafi, sluga Ibn Omera, kaže: “Doživio sam ljude koji tavafe oko ove Kuće, a toliko su skrušeni da izgledaju kao da su im ptice na glavama.” (Vidjeti: Fakihi, Ahbaru Mekka)
● Ata b. Ebu Rebah kazuje: “Vidio sam Abdullaha b. Omera i Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, kako zajedno tavafe oko Kabe, bili su skrušeni kao da su im ptice na glavama”; “Obavljao sam tavaf iza Ibn Omera i Ibn Abbasa, ali nisam čuo da iko od njih priča u tavafu.” (Vidjeti: Ibn Ebu Šejba, Musannef)
● Urva b. Zubejr kazuje: “Dok smo bili u tavafu, od Abdullaha b. Omera zatražio sam ruku njegove kćerke, ali on je šutio i nije mi ništa odgovorio. Zatim sam rekao: ‘Da je zadovoljan, odgovorio bi mi. Tako mi Allaha, neću ga više pitati o njoj.’ Nakon toga, Allah je odredio da on stigne u Medinu prije mene i kada sam ja stigao i ušao u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, poselamio sam ga i dao mu pravo koje ima kod mene. Prišao sam mu, a on mi je ukazao dobrodošlicu i rekao: ‘Kad si stigao?’ Rekoh: ‘Upravo sada.’ On mi reče: ‘Da li si mi spominjao Sevdu, kćerku Abdullahovu, dok smo bili u tavafu i razmišljali o Allahu kao da je pred nama? Mogao si me sresti na nekom drugom mjestu.’ Rekoh: ‘Takav je bio kader.’ Reče: ‘Pa šta misliš danas?’ Rekoh: ‘I dalje želim isto.’ On pozva svoja dva sina, Salima i Abdullaha, i oženi me svojom kćerkom.” (Vidjeti: Hil’jetul-evlija)
● Hallad b. Abdurrahman rekao je: “Upitao sam Seida b. Džubejra: ‘Koji je hadžija najbolji?’ On mi odgovori: ‘Onaj koji hrani siromahe i čuva svoj jezik.’” (Vidjeti: Abdurrezzak es-San’ani, El-Musannef)