Katada b. Diame u zadnjoj trećini ramazana svakog je dana završavao hatmu. (Sijeru e‘alamin-nubela, 4/523, Muessesetur-risale) Katada b. Diama es-Sedusi, bio je povjerljivi prenosilac i veliki autoritet u hadiskoj znanosti. Ebu Hilal pripovijeda: “Upitao sam Katadu o jednoj mes’eli pa mi reče: ‘Ne znam.’ Rekoh mu: ‘Reci po svom mišljenju.’ On reče: ‘Nisam rekao po mišljenju već četrdeset godina.’ Tada je imao pedeset godina.” Kada je Katada došao kod Seida b. Musejjiba, počeo ga je ispitivati nekoliko dana, pa mu Seid reče: “Da li znaš napamet sve što si me pitao?” Katada reče: “Da. Pitao sam te to i to, pa si odgovorio to i to, pitao sam te o tome i tome, pa si rekao to i to, a Hasan je rekao to i to...”, sve dok mu nije ponovio mnoge hadise. Seid reče: “Mislim da Allah nije stvorio nekog poput tebe (tj. da ti nema ravnog).” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra, 7/173)
Prve generacije muslimana bile su jedinstvene i neponovljive kako u svom odnosu prema Stvoritelju tako i u odnosu prema ibadetima koji je Svevišnji propisao. Brojni su zlatni primjeri koji svjedoče o veličini njihovog vjerovanja koje su praktično potvrđivali svojim djelima u svim prilikama, a naročito tokom mjeseca Allahove milosti, odabranog mjeseca ramazana. U narednim redovima uvjerit ćemo se u ovu činjenicu navodeći primjere njihovog ibadeta u toku ramazana, kako bismo i sami osjetili želju da poboljšamo svoje ibadete u svim prilikama, a naročito u toku blagoslovljenog mjeseca posta.
● Neki pripadnici prvih generacija muslimana na noćnom namazu u ramazanu završavali su hatmu svaka tri dana, drugi svakih sedam dana, poput Katade, a neki svakih deset dana, poput Ebu Redžaa el-Utaridija. (Vidjeti: Ibn Redžeb el-Hanbeli, Letaiful-mearif, 171)
● Selefi su u toku ramazana učili Kur’an i u namazu i van namaza, pa je Esved b. Jezid, naprimjer, završavao hatmu svakog drugog dana.(Vidjeti: Ibn Redžeb el-Hanbeli, Letaiful-mearif, 171) Ebu Amr, odnosno Esved b. Jezid b. Kajs el-Kufi, bio je prvak učenjaka, uzor, bratić Alkame b. Kajsa, a daidža Ibrahima en-Nehaija. To je bila porodica poznata po prvacima znanja i djelovanja. Doživio je džahilijet i islam, ali nije sreo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je poput Mesruka u veličanstvenosti, znanju i pouzdanosti, njihov ibadet se navodi za primjer. (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 5/13–15)
● Ibrahim en-Nehai u zadnjoj trećini ramazana završavao bi hatmu svaki drugi dan, a u prvoj i drugoj trećini svaka tri dana. (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 5/13–15) Ebu Imran, Ibrahim b. Jezid b. Kajs en-Nehai, spada u generaciju mlađih tabiina, i bio je jedan od predvodnika učenjaka u svom vremenu, hafiz hadisa, pravnik Iraka, velikan. Bio je muftija u Kufi zajedno sa Ša‘bijem, i bio je dobar i bogobojazan. Seid b. Džubejr kaže: “Zar od mene tražite fetvu, a među vama je Ibrahim (en-Nehai)?” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 4/523, Muessesetur-risale)
● Katada b. Diame u zadnjoj trećini ramazana svakog je dana završavao hatmu. (Sijeru e‘alamin-nubela, 4/523, Muessesetur-risale) Katada b. Diama es-Sedusi, bio je povjerljivi prenosilac i veliki autoritet u hadiskoj znanosti. Ebu Hilal pripovijeda: “Upitao sam Katadu o jednoj mes’eli pa mi reče: ‘Ne znam.’ Rekoh mu: ‘Reci po svom mišljenju.’ On reče: ‘Nisam rekao po mišljenju već četrdeset godina.’ Tada je imao pedeset godina.” Kada je Katada došao kod Seida b. Musejjiba, počeo ga je ispitivati nekoliko dana, pa mu Seid reče: “Da li znaš napamet sve što si me pitao?” Katada reče: “Da. Pitao sam te to i to, pa si odgovorio to i to, pitao sam te o tome i tome, pa si rekao to i to, a Hasan je rekao to i to...”, sve dok mu nije ponovio mnoge hadise. Seid reče: “Mislim da Allah nije stvorio nekog poput tebe (tj. da ti nema ravnog).” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra, 7/173)
● Rebia b. Sulejman kaže: “Šafija je tokom ramazana završavao šezdeset hatmi, i to sve u namazu.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 8/248) Tokom ramazana, imam Šafija bi završio šezdeset hatmi mimo namaza, a i od Ebu Hanife se prenosi slično. (Sijeru e‘alamin-nubela, 8/248) Muhammed b. Idris eš-Šafi‘i el-Kureši bio je veliki alim svog vremena, osnivač šafijskog mezheba, pomagač sunneta, fakih ummeta. Rođen je u Gazi 150. h. g., i ubrzo je postao jetim. Odrastao je kod majke koja se sa njim preselila u Meku kada je imao dvije godine, gdje je perfektno naučio streljaštvo, arapski jezik i šerijat. Zatim je postao prvak tog vremena u fikhu. Muslim b. Halid ez-Zendži rekao mu je: “Počni sa izdavanjem fetvi, Ebu Abdullah, tako mi Allaha, vrijeme ti je da izdaješ fetve!”, a Šafija je tada imao samo petnaest godina. Između ostalog, bio je dobar poznavalac medicine i govorio je: “Nakon znanja o halalu i haramu, nema plemenitije nauke od medicine.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 8/258) Ebu Hanifa, Nu’man b. Sabit b. Zuta el-Kufi, imam i fakih ummeta, alim Iraka, rođen je osamdesete godine po Hidžri, za vrijeme mlađih tabiina. Upitan je imam Malik: “Da li si vidio Ebu Hanifu?”, pa je rekao: “Da, vidio sam čovjeka koji, kada bi te htio ubijediti da je ovaj stub od zlata – dokazao bi ti to.” Od Abdullaha b. Mubareka prenosi se da je rekao: “Nisam vidio poštovanijeg čovjeka u sijelu, ljepšeg ponašanja i blažeg od Ebu Hanife.” Jahja b. Abdulhamid prenosi od svoga oca da je rekao: “Družio sam se sa Ebu Hanifom šest mjeseci i nisam vidio da je klanjao sabah osim sa jacijskim abdestom, i svake noći bi završio hatmu pred sehur.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 6/399)
● Katada bi podučavao Kur’anu u ramazanu, a Zuhri bi na početku ramazana rekao: “Ovo je mjesec učenja Kur’ana i hranjenja postača.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 6/399)
● Ibn Abdulhakem kaže: “Kada bi Malik (b. Enes) dočekao početak ramazana, ostavio bi čitanje hadisa i sijela učenjaka, a posvetio bi se (učenju) Kur’anu iz mushafa.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 6/399) Imam Malik bio je šejhul-islam, autoritet islama, imam Medine, osnivač malikijskog mezheba, kojem nije bilo sličnog alima nakon tabiina, ni u fikhu ni u hifzu. (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 7/153)
● Abdurrezzak kaže: “Na početku ramazana Sufjan es-Sevri ostavio bi sav dobrovoljni ibadet mimo učenja Kur’ana, kojem bi se potpuno posvetio.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 7/153) Sufjan b. Seid b. Mesruk b. Habib es-Sevri bio je šejhul-islam, predvodnik učenjaka, hafiz hadisa, prvak učenjaka praktičara u svom vremenu. Sufjan b. Ujejna kaže: “Nikome se ne daje prednost nad Sufjanom od ljudi iz njegovog vremena u fikhu, hadisu, zuhdu i svim ostalim oblastima.” Ibn Šeuzeb kaže: “Čuo sam Ejjuba es-Sihtijanija kako kaže: ‘Iz Kufe nam nije došao niko bolji od Sufjana es-Sevrija.’” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 6/626)
● Seid b. Džubejr u ramazanu je završavao hatmu između akšama i jacije, s tim da bi jaciju odlagali i klanjali kasnije. (Vidjeti: Hil’jetul-evlija, 6/273; Sijeru e‘alamin-nubela, 4/324) Seid b. Džubejr el-Esedi el-Kufi bio je velikan među tabiinima, pouzdan prenosilac, islamski pravnik. Ubijen je kao šehid od strane Hadžadža b. Jusufa 95. h. g., a tada je imao manje od pedeset godina. Seid b. Džubejr rekao je: “Bogobojaznost znači da se bojiš Allaha tako da taj strah bude prepreka između tebe i grijeha. To je bogobojaznost. Zikr znači pokornost Allahu, pa ko Mu bude pokoran, taj Ga je spomenuo, a ko Mu ne bude pokoran, taj Ga ne spominje makar puno izgovarao tesbih (subhanallah) i učio Kur’an.” (Vidjeti: Sifetus-safve, 2/44–45, valorizacija: Ahmed b. Ali, Darul-hadis, Kairo)
● Veki’a b. Džerrah svake ramazanske noći završavao bi hatmu i proučio još trećinu Kur’ana više. Klanjao bi po dvanaest rekata duha-namaza i klanjao bi od podne do ikindije. (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 12/109) Veki’a b. Džerrah b. Melih b. Adijj bio je predvodnik učenjaka svog vremena, hafiz hadisa, među najveći muhadisima Iraka. Bio je more znanja i imam u hifzu. Jahja b. Jeman kaže: “Kada je preselio Sufjan es-Sevri, na njegovo je mjesto sjeo Veki’a.” Ahmed b. Hanbel rekao je: “Nisam vidio da iko bolje pamti i razumije znanje od Veki’e.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 9/140, Muessesetur-risale)
● Abdullah b. Omer iftario bi samo sa siromasima, pa ako bi njegova porodica otjerala siromahe, on tu noć ne bi jeo. Nekada bi mu, dok je objedovao, došao prosjak, a on bi ustao i dao mu svoj dio hrane. Kad bi se vratio za sto, vidio bi da je njegova porodica pojela svu hranu, pa bi ostao gladan i sutradan bi takav nastavio da posti. (Vidjeti: Leta’iful-me‘arif, 314)
Musebbih b. Seid kaže: “Muhammed b. Ismail (el-Buhari) u ramazanu bi svakog dana proučio cijeli Kur’an, a na teravijama bi proučio trećinu Kur’ana. (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 10/86) Jedne noći dok je klanjao, osa ga je ubola sedamnaest puta, pa kada je završio namaz, rekao je: ‘Vidite šta me je to uznemiravalo u namazu.’ Oni pogledaše i vidješe da ga je osa ubola na sedamnaest mjesta a da on nije prekinuo namaz.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 10/103) Kada je završio sa namazom, neko ga je upitao: “Zašto nisi prekinuo namaz kada te je prvi put ubola?”, a on reče: “Učio sam jednu suru, pa sam volio da je završim.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 10/104) Muhammed b. Ismail el-Buhari b. Ibrahim b. Mugira bio je vođa pravovjernih u hadisu i autor Sahiha. Nedžm b. Fudajl kaže: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u snu, kao da hodi, a Muhammed b. Ismail ide za njim. Kada god bi Poslanik podigao svoje stopalo, Muhammed b. Ismail na to bi mjesto stavio svoje stopalo.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 10/86, Darul-hadis)
● Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli kaže: “Zabrana učenja Kur’ana za manje od tri dana odnosi se na onoga ko stalno tako radi, dok u mubarek vremenima, poput ramazana, posebno u noćima u kojima se traži Lejletul-kadr, ili na mubarek mjestima poput Meke, za onog ko je posjeti mimo njenih stanovnika – pohvalno je da puno uči Kur’an iskorištavajući vrijeme i mjesto. Ovo je stav imama Ahmeda, Ishaka b. Rahavejha i drugih, i na to ukazuje praksa drugih selefa, kao što smo već naveli. Znaj da se vjerniku u ovom mjesecu spajaju dvije borbe protiv duše: dnevna borba za sabur na postu, i noćna borba za sabur na noćnom namazu. Ko sastavi ova dva džihada i ispuni njihova prava, bivajući strpljiv na njima, dobit će svoju nagradu bez polaganja računa.” (Vidjeti: Leta’iful-me‘arif, 172)
● Hakem b. Utejba kaže: “Kada je Abdurrahman b. Esved (umro 99. h. g.) bio na samrti, zaplakao je, a neko ga upita: ‘Šta te je rasplakalo?’ On odgovori: ‘Čežnja za postom i namazom.’ Zatim je neprestano učio Kur’an sve dok nije preselio.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 5/12) Abdurrahman b. Esved b. Jezid en-Nehai bio je fakih, prvak, sin prvaka, veliki pobožnjak koji je puno klanjao noćni namaz. Ibn Ishak kaže: “Došao nam je Abdurrahman b. Esved na hadž, a jedno stopalo mu bijaše bolesno. Klanjao je na drugom stopalu sve do sabaha.” Ša‘bi kaže: “Porodica koja je stvorena za Džennet: Alkama, Esved (b. Jezid) i (njegov sin) Abdurrahman.” (Vidjeti: Sijeru e‘alamin-nubela, 5/12)