Prakticirajući hidžab, muslimanka potvrđuje svoju privrženost šerijatskim (zakonskim) propisima islama, njegovim vrijednostima, ahlaku. Hidžabom potvrđuje svoj prirodni stid i suzdržljivost, svoju čednost i čast, ali i svoju civiliziranost, progresivnost i ističe svoju odlikovanost nad primitivnom, zaostalom i razgolićenom ženom koja ne zna ni za kulturu, ni za civilizaciju, ni za za odjeću. Govori o njenom razumijevanju i shvatanju spletke Iblisa i njegovih pomagača, šejtana u vidu džinna i ljudi, o njenoj slobodi, o shvatanju suštine obožavanja strasti i požuda, o njenoj nepokornosti zapadnjačkim novinama i modama koje dolaze u islamska društva da bi ih pokvarila, a koje su strane islamskom poimanju života. Također, hidžab pokazuje njenu uzdignutost nad parolama koje žele da je zavedu i udalje od vjere, i to pod plaštom progresa i slobode...
Otkrivenost i razgolićenost su obilježja primitivnog i zaostalog života, a ne obilježja naprednog i civiliziranog ljudskog života. Kao i što je to jedna od osobenosti životinja i nerazumnih stvorenja, a ne od osobenosti čovjeka i njegovog čovječijeg života. U jednoj arapskoj zemlji neka djevojka iz provincije doselila je u grad, još prije nego je selo bilo zahvaćeno fesadom (razvratom). U gradu je upala u zamku razgolićenosti i nagizdanost, lažnih parola i reklama o naprednosti i slobodi, što ju je direktno odvelo u mrežu razvratnika. Otkrila se i nagizdala misleći da je to bit slobode i napretka, progresa i civiliziranosti… Bila je željna da pred ljudi pokaže da je ona – iako je sa sela – ipak napredna i civilizirana, slobodna i kulturna! Jednog dana – dok je još bila u gradu, razgolićena i nagizdana, u kratkoj izazovnoj suknji iznad koljena – otišla je kod jedne žene iz svog sela, koja je inače bila prijateljica njene majke. Ova starica, privržena svojoj vjeri, šerijatskim propisima i ahlaku, iznenadila se kada je vidjela nagizdanost te djevojke i razvratno-izazovnu kratku odjeću. S obzirom da ju je poznavala kao stidnu djevojku u svom selu, u kući svoga babe, izrazila je svoju iznenađenost rekavši joj: ''O ti, teško tebi! Šta je to?“ ''Draga nano! Zar još nisi napustila stara i zaostala shvatanja i razmišljanja, a ljudi su već stigli na Mjesec?“ (to je, zaista, bio period kada je prvi čovjek stigao na površinu Mjeseca)?! – odgovori joj ova ohola djevojka. Starica se začudi tim riječima ispunjenim neznanjem o suštini napretka, slobode i progresa, neznanjem o stvarnom i istinskom napretku, progresu i slobodi. Začudila se tom neznanju koje je razgolićenost i otkrivenost smatralo napretkom, iako je to u suštini bio povratak u primitivni i zaostali život čovjeka koji nije znao ni za civilizaciju ni za odjeću, spuštanje na nivo životinja i nerazumnih bića koje uzvišeni Allah, za razliku od čovjeka, nije odlikovao razumom. Začudila se tom neznanju koje je razgolićenost i naučni progres u svijetu materije smatralo nerazdvojivim. Povrh svega, začudila se tome što ova djevojka nije upućena u ove činjenice. Stoga starica, potaknuta svojom zdravom prirodom i nadarenošću, reče djevojci: ''Kćeri moja, ako su ljudi već stigli na Mjesec, pa dokle si ti stigla? I kakve veze ima ova tvoja razgolićenost, tvoja nagizdanost i ova tvoja kratka odjeća sa spuštanjem ljudi na Mjesec? Zašto i ti ne učiš kako bi se nadmetala s njima u nauci i kako bi koristila svojoj zemlji, ali kroz stid i čednost, čuvajući svoju čast i svoju ponos?!“
Prevara parolama
U stvarnosti, slučaj ove djevojke zorno pokazuje i svjedoči o stanju ispraznih i naivnih žena koje su, obmanute lažnim parolama razvratne propagande, odbacile svoju odjeću pokorivši se u tome Iblisu koji je na taj način realizirao svoj prljavi zavjet, kao što stoji u riječima Uzvišenog: “O sinovi Ademovi, neka vas nikako na zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju” (prijevod značenja El-A’raf, 27). Otuda, ako su naši roditelji Adem i Hava bili prognani iz Dženneta na Zemlju, onda će svaki Ademov sin, nad kojim zagospodari Iblis, sa Zemlje biti otjeran u Džehennem i njegov oganj, da nas Uzvišeni Allah sačuva. Na ovu činjenicu upozorio je i Uzvišeni Gospodar: ''O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovom svijetu na zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba“ – ''al-garur / obmanjivač, zasljepljivač’' tj. šejtan. ''Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.“ (Prijevod značenja Fatir, 5 – 6) Dakle, razgolićenost i otkrivenost je Iblisov cilj, cilj njegovog potomstva i njegovih pomagača iz reda šejtana u vidu džinna i ljudi. Metode koje koriste u dovođenju žrtve u potčinjeni položaj: prevara, zabluđivanje, zavođenje i primamljivanje lažnim parolama, a njihove žrtve su svaka naivna, nemarna, neobrazovana i priglupa djevojka ili žena, ili svaka ona nad kojom je zavladala strast i koja je tu strast uzela za svoje božanstvo. Kaže Uzvišeni: “Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite? 'Postoji samo život naš zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi' – govore oni. A oni o tome baš ništa na znaju, oni samo nagađaju” (prijevod značenja El-Gašije, 23 i 24.); “Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji da shvati? Kao stoka su oni, čak su još dalje s puta pravog skrenuli” (prijevod značenja El-Furkan, 44). Naivno i ničim utemeljeno vjerovanje u laži razvratne propagande u vezi sa pokrivanjem, čednosti i hidžabom nema apsolutno nikakve vrijednosti. Čak štaviše, ovakvo vjerovanje odbacuje stvarnost i dokazuje lažnost tih podvala.
Odbačene laži i potvore
Jedna od laži i potvora šejtanovih sljedbenika jeste tvrdnja da je hidžab ženi propisao muškarac. Otuda skidanje hidžaba predstavlja oslobađanje od vlasti i utjecaja muškarca nad ženom. Iako ova obmana ne zaslužuje nikakvu pažnju, demantirajući je, kažemo: Uzvišeni i Snažni Allah, u Kur’anu i sunnetu, propisao je hidžab četvrte godine nakon Poslanikove hidžre. Sve od tada pa do današnjeg dana muslimani su se čvrsto pridržavali ovog propisa i niko od muslimana nije raspravljao (niti osporavao) o njegovoj propisanosti (zakonitosti) i obaveznosti, sve dok, u ovom našem vremenu, nije plasirana ta razvratničko-zapadnjačka i krstaško-idejna invazija čiji su sljedbenici počeli ubacivati sumnje oko hidžaba i njegove obaveznosti. Na ovaj način muslimanima se sugerira da u vremenu objave nisu primijetili nepropisanost i neobaveznost hidžaba, te da nisu uočili da je hidžab nametnut ženi od strane muškarca, tako da im sada, poslije toliko vijekova, ova razvratničko-zapadnjačka i kršćansko-idejna skreće pažnju na činjenice koje su zaboravili i podučava ih onome što ne znaju?! Ko može vjerovati u ove riječi?! Iako je ova podvala sasvim jasna, zagovarače ove velike laži pitamo o vremenu u kojem je muškarac musliman porobio ženu muslimanku i propisao joj hidžab? U kojem se to stoljeću islamske historije dogodilo? Je li to bilo u vrijeme Emevija? Ili Abbasija? Ili Osmanlija? Knjige islamske historije su i pred nama i pred njima, pa neka nas obavijeste ako istinu govore. Možda će reći: ''To je bilo u vrijeme Rimljana, prije islama'', aludirajući time na predaje u kojima se govori da su neki rimski vojnici – kada bi odlazili na putovanje – oblačili svojim ženama košulje od željeznih pancira, zatim bi ih povezali oko struka i zabravili bravama čije bi ključeve čuvao muškarac sve do povratka sa putovanja. Ovako su postupali kako bi spriječili supruge da počine zinaluk (blud) za vrijeme njihovog odsustva. Ako tako govore i tako istinski misle, mi im se izvinjavamo i kažemo: Subhanallah… Kakve veze ima ovaj glupi čin koji su prakticirali neki rimski vojnici sa hidžabom čedne i čiste žene muslimanke čija je časna čistoća zaštićena?! Zatim, je li taj oklop – koji je bio sastavljen iz mnoštva komada željeza – pokrivao tu ženu vezanu oko pasa?! Je li se to smatralo njenim hidžabom?! Čak i da je taj oklop pokrivao određeni dio tijela, je li pokrivao i ostalo tijelo i sprečavao je od razgolićenosti i otkrivenosti?!
Prakticiranje hi
džaba znači pridržavanje propisa šerijataČetvrte godine po Poslanikovoj hidžri, Uzvišeni Allah, u Kur’anu i sunnetu, propisao je islamski hidžab. Sve od tada pa do današnjih dana svaka časna, čedna, čista i besprijekorna djevojka i žena muslimanka vodi računa o hidžabu kao činu izvršavanja naredbi Uzvišenog Gospodara. Hidžab je potiče na razvijanje stida i sramežljivosti. Zatim, ona shvata i dokučuje spletke šejtana u vidu ljudi i džinna koje oni pripremaju ženi kako bi je lišili njene čednosti, stida i odjeće. Otuda je žena muslimanka, u svakom vremenu, svojim hidžabom potvrđivala svoj život u islamu, jer islamski hidžab je samo jedan aspekt u nizu islamskih aspekata. Prakticirajući hidžab, muslimanka potvrđuje svoju privrženost šerijatskim (zakonskim) propisima islama, njegovim vrijednostima, ahlaku. Hidžabom potvrđuje svoj prirodni stid i suzdržljivost, svoju čednost i čast, ali i svoju civiliziranost, progresivnost i ističe svoju odlikovanost nad primitivnom, zaostalom i razgolićenom ženom koja ne zna ni za kulturu, ni za civilizaciju, ni za za odjeću. Govori o njenom razumijevanju i shvatanju spletke Iblisa i njegovih pomagača, šejtana u vidu džinna i ljudi, o njenoj slobodi, o shvatanju suštine obožavanja strasti i požuda, o njenoj nepokornosti zapadnjačkim novinama i modama koje dolaze u islamska društva da bi ih pokvarila, a koje su strane islamskom poimanju života. Također, hidžab pokazuje njenu uzdignutost nad parolama koje žele da je zavedu i udalje od vjere, i to pod plaštom progresa i slobode, kako bi je lišile onih najljepših suštinskih osobenosti kojima ju je Uzvišeni Allah odlikovao nad životinjama i nerazumnim bićima, a to je: stid, čednost i neporočnost, što su osobine veoma zastupljene kod žene, a kojih nema u svijetu životinja i nerazumnih bića. Hidžab na ovo ukazuje u vremenu kada nagizdana i razgolićena žena, svojom razgolićenošću i nakinđurenošću kojom se ponosi, govori o svom bježanju od upute Uzvišenog Gospodara i napuštanju Njegovih šerijatskih propisa, vrijednosti i najuzvišenijeg primjera o pokrivanju i neporočnosti, govori o narušavanju njene prirode, gubljenju prirodnog stida i neporočnosti, govori o njenoj naivnosti i nemaru, površnom razmišljanju i razumijevanju, o njenom prihvatanju društva šejtana u vidu ljudi i džinna i njihovih parola koje su je unazadile i vratile na nivo primitivnosti i zaostalosti. Čak štaviše, one su je, njenim razgolićenjem, strovalile na nivo životinja i nerazumnih bića.
Lakrdijaške tvrdnje
Ljudi koji su napustili propise šerijata, islamski ahlak i vrijednosti, u svom napadu na islamski hidžab tvrde da nošenje hidžaba pruža zaštitu ženi u činjenju nemoralnosti koje čini van kuće, jer na taj način ne može biti prepoznata u društvu. Ova tvrdnja samo je jedna u nizu laži i napada na islamski hidžab, jer ovakav primjer naprosto nema svoje uporište. Čak i kada bi se našao neki takav primjer, to bi se smatralo izuzetkom i vanrednim, a vanredno i izuzetak u islamu nisu propis (pravilo). Uprkos tome, ako hipotetički zamislimo da takvo ipak nešto postoji, onda s enameće pitanje: Jesu li sredstva informiranja objavila slike svake nastrane žene u društvu tako da postanu poznate dotičnoj zajednici, što bi ih primoralo na nošenje hidžaba prilikom izlaska iz kuća?! Koliko ima nastranih žena za koje niko od ljudi, osim onih koji su s njima počinili tu nastranu radnju, ne zna da su one takve? I pored toga one se, razgolićene i nagizdane, kreću među ljudima i niko od njih ne zna da su one nastrane, a niti one upotrebljavaju hidžab kako bi se pokrile? Čak štaviše, koliko je žena koje se pojavljuju razgolićene i nagizdane, pokazujući svoje ukrase i svoje draži, nimalo nemareći o tome hoće li ljudi saznati da li su nastrane ili ne? Zatim, takve žene, pod parolom slobode, zasnivaju sa muškarcima nemoralne veze. Možda se neke od njih i ponose svojom ''slobodom''?! Zagovornici ovakvih tvrdnji isti su kao i te nemoralne žene i muškarci kojima je svejedno hoće li ljudi znati za njihovu nemoralnost. Štaviše, oni se ponose svojim nemoralnim vezama. Shodno tome, jesu li muslimanska društva u kojima je rasprostranjena razgolićenost i nagizdanost, išta uradila kako bi potakli te nastrane žene da se pokriju i prikriju? Ili sredstva informiranja u tim društvima bodre i jedne i druge na nastranost, obasipajući ih nemoralnim filmovima, knjigama i pričama, u kojima dominiraju griješne i besramne veza, i to pod plaštom slobode raznim drugim prezrenim i razornim parolama koje samo povećavaju njihovu nastranost? Dakle, ako je ovako stanje u muslimanskim društavima u kojima se rasprostranila razgolićenost i otkrivanje… i ako je ovakvo stanje u njihovim sredstavima informiranja koja ih, direktno ili indirektno, bodre na nastranost… i ako se ona nimalo ne suprotstavljaju tim nastranostima, već se podsmjehuju pokrivenim ženama, do te mjeri da ih čak optužuju za terorizam… terorizam pokrivenih muslimanki protiv islamskog hidžaba… Ako je sve to tako, kako onda da se ta nastrana žena pokrije i kako da prihvati islamski hidžab kad kod nje ne postoji nikakav opravdan razlog za to. Naime, ona svom snagom bježi od hidžaba. Zatim, da li zloupotreba neke propisane ili nužne stvari, koja je korisna čovječanstvu, i neovisnost o istoj može biti opravdanje za njeno poništenje? Ko to kaže? U suprotnom, koliko su samo nauka, medicina, mediji i druge za čovjeka nužne i korisne stvari zloupotrebljavane i još se zloupotrebljavaju, i to u jednoj širokoj sferi gdje se čovječanstvu nanosi velika šteta i neugodnost. Čak štaviše, na taj način, tim ogromnim rušilačkim oružjem, gasovima, ubitačnim otrovima, prevarom, zabluđivanjem, širenjem razvrata i spuštanjem čovjeka na nivo životinja i nerazumnih bića, uništavaju se normalni ljudski životi. Pored svega toga, još nismo čuli da razumni poziva ili govori o nužnosti poništenja nauke, medicine, sredstava informiranja i drugih stvari koje su neophodne i korisne čovjeku, zbog toga što su zloupotrijebljene… Kakvo bi to bilo opravdanje za poništenje hidžaba i to zbog laži koja je nestvarna ili zbog neke stvari koja se ne događa, a ako se dogodi, to biva rijetko ili kao izuzetak? Stoga, i ova lakrdija nije ništa drugo do još jedna vrsta napada na islamski hidžab kao što je slučaj i sa svim drugim podvalama i neuspjelim lažima koje ne zaslužuju da im se posvećuje pažnja.
(Preuzeto iz časopisa ''El-Mujtama’a“, br. 1456)
Preveo: Halil ef. Makić