U suri Muhammed, Uzvišeni Allah kaže: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!" (Muhammed, 24)
Ovaj ajet postavlja ozbiljno pitanje: Da li smo mi od onih koji duboko promišljaju o Kur'anu, ili su nam srca zatvorena, zaključana kao katancima? U suri En-Nisa, Allah Uzvišeni kaže: "A zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti." (En-Nisa, 82) Ovaj ajet poziva nas da ne budemo samo pasivni slušatelji Kur'ana, već da budemo aktivni učesnici u njegovom razumijevanju.
Kur'anski ajeti fasciniraju čist um
Kur'anski ajeti zaista imaju dubok utjecaj na one koji im pristupaju s iskrenim, otvorenim srcem i čistim umom. Njihova mudrost, dubina i savršenstvo nadilaze ljudske sposobnosti, što mnoge fascinira i vodi ka razmišljanju, vjerovanju i duhovnom uzdizanju.
Kur'an je objavljen na arapskom jeziku, a njegova elokvencija i stilska savršenost su neprevaziđeni. Čak i najobrazovaniji Arapi tog vremena nisu mogli dostići stil Kur'ana, iako je arapska poezija bila na vrhuncu. Ovaj aspekt fascinira one koji imaju estetski osjećaj za jezik, kao i one koji tragaju za duhovnim smislom. Profesor Omer Nakičević, Allah mu se smilovao, divno je napisao: "Pravi arapski belig iz doba nuzul-i Kur'ana, koji je u belagatu svog jezika imao oko astronoma, fizičara, prirodopisca i tako dalje, vidio je da je svaki ajet Kur'ana kao i njegov raspored izravno djelo one stvaralačke sile koja je nebo i Zemlju stvorila i dar belagata čovjeku poklonila. U onoj praznini koju neki među Njegovim ajetima, bajagi, opažaju, Arapi su osjećali svježi i čisti zrak kojim su se njihove duše hranile i eter pomoću kojega su zrake sa sunca njegovih ajeta do njih dopirale i te njihove duše grijale. Po našem ukusu bi se, na primjer, i ajete:
'Pa zašto oni ne pogledaju kamile kako su stvorene -- i nebo kako je uzdignuto, i planine -- kako su postavljene?!' (El-Gašije, 17--19), trebalo drugačije poredati, jer po našem mišljenju veza između stvaranja kamile i uzdignuća nebesa nije naravna, te nam se čini da je Kur'an tu napravio jedan veliki skok. Međutim uvjerit ćemo se da smo na krivom putu, jer kako to šejh Muhammed Abduhu tumači, u duši arapskog beduina (na čiji se život u spomenutim ajetima posebno obratila pažnja) između stvaranja deve s kojom on i spava i jede, i između dizanja neba pomoću kojeg se on putujući dan-noć po nepreglednim arapskim pustarama jedino orijentira, postoji tješnja veza nego između poda i krova od sobe u kojoj mi sjedimo." (Vidi: Nakičević O., Uvodi u tefsir: pristupi i pravci, 166)
Simbolika užeta u kontekstu imana
Allah je iman, između ostalog, uporedio i s užetom. Allah kaže: "Svi se čvrsto Allahovog užeta držite." (Alu Imran, 103)
Aspekti ovog poređenja ogledaju se u sljedećem:
Prvo: Strah koji osjeća onaj koji želi da se iz nizine popne na visinu i koji se boji pada nestat će i bit će siguran samo ako se uhvati za čvrsto uže. Pa tako i čovjek, ako želi da se izdigne iz nizine ljudske prirode u svijet visine i slave, a pri tome se boji pada i posrtanja, vodit će se svojim razumom, pa ako bude čvrsto privržen Kur'anu, bit će siguran od straha.
Drugo: Ako bi slijepac išao na neko mjesto, a između njega i tog mjesta nalazi se dugo uže uz koje se drži, on će doista doći do tog mjesta bez ikakvog straha. Tako je i s ljudskim razumom na putu tevhida i spoznaje: ako se uhvati za uže Kur'ana, biva oslobođen od bilo kakvog straha.
Treće: Onaj ko upadne u bunar može se izvući tako što će mu se spustiti uže za koje će se čvrsto uhvatiti, i tako biti izvučen iz bunara. Tako su i ljudske duše upale u ponor ovog tjelesnog svijeta, a Uzvišeni Gospodar poslao im je uže Kur'ana, pa onaj ko se uhvati za njegovo uže i uspije se izvući, on se i spasio, a onaj ko se ne uhvati za njega, ostaje u ponoru i jami tmina i tako biva od propalih. (Vidi: Fahruddin er-Razi, Min esrarit-tenzil)
Zanimljivo je kako Razi analizira ovo kur'ansko poređenje, tj. kroz tri aspekta kao tri pravca:
• uspinjanje od nizine prema visini,
• horizontalno od jedne tačke do druge tačke,
• iz dubine zemlje na njenu površinu.
U svaka od ova tri slučaja uže nam pomaže da uspijemo ili se spasimo. Ako je iman Allahovo uže, onda nas u svakoj životnoj situaciji i svakoj tački može voditi ka boljitku i ka spasu, na ovom svijetu, ali i konačnom spasu na ahiretu.
Dvije koristi u ajetu o pauku
Uzvišeni kaže: "Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću..." (El-Ankebut, 41)
Prva korist: Ankebut -- pauk spomenut u ovom ajetu je muškog roda u arapskom jeziku. Neki su pomislili da se radi o grešci u Kur'anu! Ako je pauk muškog roda, zašto je onda u glagolu "plete" upotrijebljen harf "t" (ittehazet) koji se koristi samo za ženski rod?! Zato što upravo harf "t" jasno ukazuje na to da paukovu mrežu plete samo ženka. Trebalo je mnogo vremena da se otkrije da mužjak pauka (ankebut) ne može plesti paukovu kuću. Da nije tog harfa "t" u glagolu "ittehazet -- plete", danas bi to moglo biti uzeto kao dokaz da u Kur'anu postoji greška. Međutim, Kur'an fascinira svakim harfom.
Druga korist: Kada mužjak oplodi ženku, ona ga izbacuje iz kuće, a kada mladunčad porastu, ona ubijaju majku. Ima li gore kuće od kuće paukove!? Allah tu kuću opisuje ovako:
"... a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!" (El-Ankebut, 41)
Sura nazvana po ovom insektu, El-Ankebut, najviše govori o kušnjama i patnjama. Te kušnje isprepliću naš život kao što se prepliću konci paukove mreže. Allahu naš, sačuvaj nas teških kušnji i sačuvaj naše kuće i naše porodice!
Simbol upute u Kur'anu
Imam Kurtubi u tumačenju 7. ajeta iz sure Ed-Duha: "... i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio" (doslovni prijevod: "I našao te je zalutalog, pa te je uputio") navodi jedno interesantno mišljenje nekih lingvista i apologetičara koji kažu da su Arapi upotrebljavali riječ "zalutali" u značenju stabla koje se nalazi u pustinji, a u čijoj okolini nema drugih stabala osim tog stabla, pa bi ga koristili u svrhe orijentisanja prilikom putovanja pustinjom. To znači da spomenuti ajet možemo shvatiti u smislu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio jedini na uputi i da nikog drugog osim njega nije bilo na pravom putu, pa je Allah preko njega uputio mnoge ljude. (Vidi: El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, a tumačenju ajeta 93:7, na stranici 686. u trećem svesku.)
Namaz je najbolja prilika za razmišljanje o značenju kur'anskih ajeta
Zanimljivo je da je drugi ajet iz sure El-Muzzemmil: "Probdij noć, osim maloga dijela", kojim se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, propisuje noćni namaz (kijamul-lejl), objavljen u početnom periodu objave, kada broj objavljenih ajeta i sura nije bio baš veliki. Ipak, Gospodar naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da polovinu ili većinu noći probdije u namazu i ibadetu, iz čega se zaključuje da svrha noćnog namaza nije da se što prije završi hatma i da se što više Kur'ana prouči, nego da se o njegovim značenjima duboko promišlja i da se ona reflektuju na nas.
Kur'anski ajeti imaju moć da smire srce, uliju nadu i pruže duhovnu snagu. Za one s čistim umom, koji traže mir i bliskost s Gospodarom, Kur'an postaje vodič i izvor duhovne snage. U konačnici, kur'anski ajeti fasciniraju čist um jer pružaju ne samo odgovore na osnovna životna pitanja, već i omogućavaju dublje uvide koji transformiraju ljudsko iskustvo, vodeći osobu prema boljem razumijevanju sebe, svijeta i svog Stvoritelja.