Roditeljstvo je Allahova blagodat, ali istovremeno i kušnja. Djeca su ukras u životu na ovome svijetu, oaza smiraja, ali pod uvjetom da su čestito odgojena. Da bi se postigao uspjeh u odgoju djece, neophodno je posegnuti za brojnim metodama, a za podizanje i odgoj djece potrebno je imati znanje, iskustvo i praksu, ali i osobine kao što su širokogrudnost, strpljenje, samilost...
Prve godine djetetovog života najbitnije su za odgoj, jer tada se formira njegova ličnost, otkrivaju sposobnosti, talenti i sl. Bez sumnje, to je jedna od najzahtjevnijih skupina kada je riječ o odgoju, ali s druge strane, to je skupina koja najbolje prihvata, upija ono što im se nudi, najbolje i najviše se mijenja, kao što se kaže: "Djeca su poput tijesta u vašim rukama, oblikujete ih kako hoćete."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobro je bio svjestan ove činjenice, pa se na poseban način ophodio prema djeci, imao je poseban način pristupa djeci, njihovom odgoju i podučavanju, da bi kasnije od njih, Allahovom dozvolom, izgradio korisne članove društva, ličnosti koje su dale veliki doprinos svijetu.
Kada je riječ o odgoju i podizanju djece, mora se voditi računa o sljedećim činjenicama: da je riječ o djeci, a ne o odraslim osobama, pa se treba spustiti na dječiji nivo; da smo njihovi roditelji, njihovi bližnji, a ne stranci, pa u našem odgoju mora biti više blagosti i milosti; da smo odgovorni za svoju djecu, za njih ćemo biti pitani, pa moramo ustrajavati u njihovom odgoju, i ni po koju cijenu ih ne zapostavljati.
Ako bismo proučavali Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ophođenje prema djeci, uvjerili bismo se da su polazišne tačke u njegovom odnosu prema djeci bile: jednostavnost, blagost, milostivost, želja za popravljanjem i kvalitetnim odgojem.
U narednim redovima upoznat ćemo se sa metodama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju s djecom.
Jednostavnost i blagost
Sva djeca vole da se drugi prema njima ponašaju na jednostavan način, da se u društvu s njima ponašaju kao i sami oni, da osjete povezanost s njima. Djeca zaziru i bježe od stroge, ljute i namrgođene osobe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobro je to znao, pa se s djecom ophodio upravo onako kako su to ona i željela, i nastojao je da kroz tu svoju jednostavnost, blagost, samilost i šalu utječe na djecu, izgrađuje njihov karakter i ličnost općenito.
Ashabijka Ummu Halid pripovijeda nam svoj doživljaj iz dječijih dana, kojega se nije prestala sjećati i prepričavati mnogo godina poslije: "Došla sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ocem. Na meni je bila žuta košulja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mi za košulju: 'Lijepa li je, lijepa.' Potom sam se počela igrati s Poslanikovim biljegom vjerovjesništva. Otac mi je prišao, htijući da me spriječi, ali mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Pusti je!', pa za mene uputi dovu: 'Dugo živjela, nosila i pohabala svoju odjeću! Dugo živjela, nosila i pohabala svoju odjeću! Dugo živjela, nosila i pohabala svoju odjeću!'" (Buhari, br. 3071). Imam Buhari, rahimehullahu teala, rekao je: "Nijedna žena nije živjela toliko dugo koliko je ona živjela!" (Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 6/184)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije zazirao od djece, niti mu je bilo neugodno što ona trčkaraju oko njega ili se penju po njemu. Naprotiv, to je volio, jer je znao da to i djeca vole i da ih to čini radosnim i veselim. Djevojčica se igra s mladežom na Poslanikovim leđima, a on se smiješi i ne prekida je u igri, već uči dovu za nju i tu dovu ponavlja tri puta. Čak se u drugoj verziji ovog hadisa (Buhari, br. 5845) navodi da je ova košuljica bila donesena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je upitao svoje ashabe: "Šta mislite kome bismo dali ovu košuljicu?" Ashabi su šutjeli, a on je rekao da mu donesu Ummu Halid i ogrnuo ju je ovom košuljicom, rekavši: "O Ummu Halid, jest ova košuljica lijepa! O Ummu Halid, jest ova košuljica lijepa!"
Ummu Kajs, radijallahu anha, pripovijeda da je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim sinčićem, novorođenčetom koje još nije jelo drugu hranu do majčinog mlijeka. Dok je bio u naručju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dječačić se pomokrio na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, odjeću, pa je Poslanik zatražio da mu donesu vode kojom je samo poprskao po mjestu na koje se dječak pomokrio. Brojni su primjeri i slučajevi u kojima se spominje da su se djeca pomokrila u krilo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog čega tako veliki broj slučajeva? Iz razloga što je mnogo volio djecu, bio u njihovoj blizini, često ih nosio u naručju ili stavljao u krilo ili na koljena. Nosio bi i mušku i žensku dječicu. Ashabijka Ummu Kerz el-Hazaija kazuje: "Jednom je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesen dječačić, koji se pomokrio na Poslanikovu odjeću, a Poslanik je zatražio vodu i poprskao je po onečišćenom mjestu na odjeći. Zatim mu je donesena djevojčica pa se i ona pomokrila na njegovu odjeću, nakon čega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao da se odjeća opere." (Ahmed, br. 26834, sahih li gajrihi)
Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, kaže: "Kada mi se rodio sin, odnio sam ga Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je on dao ime Ibrahim, nepce mu protrljao datulom i dovio Allahu da ga blagoslovi..." (Buhari, br. 5467; Muslim, br. 2145)
Igranje s djecom
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, igrao bi se s djecom, šalio i razgovarao o njihovim dječijim igrama, jer je znao da su one djeci bitne i važne. Mahmud b. Rebia, radijallahu anhu, rekao je: "Sjećam se kada me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodom poprskao po licu, a tada sam imao pet godina." (Buhari, br. 77; Muslim br. 33)
Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, kaže: "Klanjao sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, podne-namaz, a zatim smo otišli do njegove kuće, gdje su ga dočekala dva dječačića. On im se približio i pomilovao ih po obrazima, jednog pa drugog." (Muslim, br. 2329)
Kada bi bio u namazu i čuo plač djeteta, požurio bi s namazom da majka tog djeteta ne bi morala prekidati namaz kako bi ga uzela u naručje i utješila.
Ebu Katada, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ponekad stanem na namaz i želim da duže učim, ali kad čujem plač djeteta, onda skratim učenje u namazu ne želeći da otežam njegovoj majci" (Buhari, br. 868; Muslim, br. 470). Enes, radijallahu anhu, kaže: "Nikada nisam klanjao za imamom čiji je namaz bio jednostavniji i potpuniji od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, namaza. Ako bi čuo plač djeteta, skratio bi namaz, bojeći se da to djetetovu majku ne dovede u iskušenje." (Buhari, br. 708)
Enes, radijallahu anhu, kaže: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najljepšeg ponašanja. Ja sam imao brata koji se zvao Ebu Umejr. On je imao vrapčića s kojim se često igrao, pa bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga vidio, upitao: 'O Ebu Umejre, šta se dogodilo vrapčiću?'" (Buhari, br. 6203; Muslim, br. 2150). Šaleći se s Enesom b. Malikom, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozivao bi ga: "O ti dvouhi!" (Ebu Davud, br. 5002; Tirmizi, br. 1992. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.) Zejnebu, kćerku Ummu Seleme, radijallahu anhuma, zvao je: "O Zuvejneb, o Zuvejneb!" (Dija el-Makdisi, El-Ehadisul-Muhtare, br. 1733. Šejh Albani bilježi ga u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, br. 2141, a hadis je vjerodostojan.)
Poštivanje djece
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je djeci dati do znanja da ih poštuje, uvažava i cijeni. Kada bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s nekim šalio, govorio bi istinu, pa tako je postupao i s djecom: nije im govorio bilo šta i bilo kako. Abdullah b. Amir kazuje: "Pozvala me je moja majka, a Allahov Poslanik sjedio je u našoj kući. Majka me je dozivala riječima: 'Dođi da ti nešto dam.' Tada ju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: 'Šta si mu htjela dati?', a majka je rekla: 'Dat ću mu jednu datulu.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Uistinu, ako mu ništa ne daš, bit će ti upisano kao laž.'" (Ebu Davud, br. 4991; Ahmed, br. 15275. Hadis ima slabost u lancu prenosilaca, ali postoje druge predaje koje ga pojačavaju. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/373.) Dakle, ovim hadisom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje da se laže djeci, da se poigrava s njihovim osjećajima.
Sehl b. Sa'd pripovijeda da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesena posuda s pićem, pa se napio. Kako je s Poslanikove desne strane sjedio dječačić, a s njegove lijeve strane stariji ashabi, upitao je dječačića: "Dozvoljavaš li mi da prvo dam njima da se napiju?", a dječačić reče: "Ne, tako mi Allaha, neću dozvoliti nikome drugom da se napije nakon tebe, dok se ja ne napijem." (Buhari, br. 2451; Muslim, br. 2030)
Ovaj nam primjer pokazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pazio i na stare i na mlade. Vodio je računa o djetetovom pravu i pitao ga za dozvolu, a vodio je računa i o starijima kada je njima htio dati prednost, međutim, kako je dijete bilo uporno u traženju svog prava, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispunio je njegovo pravo bez ikakvog ukora. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvao je prava još nerođenog djeteta u majčinoj utrobi, čak i onoga koje je začeto iz bluda. U kazivanju o Gamidijji, ženi koja je počinila blud, govori se kako je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražila da nad njom izvrši kaznu za blud koja će joj biti iskup za počinjeni grijeh, pa ju je vratio i rekao da ponovo dođe tek kada se porodi (Muslim, br. 1695). Dijete, iako je začeto u vanbračnoj vezi, isto tako ima pravo na život. Poslanik bi ispravljao dječije pogreške na najljepši način, a ukoliko se radilo o nečemu što ni dijete ne bi smjelo činiti, grešku bi ispravljao s mnogo pažnje, bez podizanja glasa.
Omer b. Ebu Selema kazuje: "Kao dječačić sjedio sam u krilu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam rukom uzimao hranu iz svih dijelova posude, i nisam spominjao Allaha pri jelu, pa mi je blago rekao: 'Sinčiću, spomeni Allaha, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe'" (Buhari, br. 5376; Muslim, br. 2022). (Hajrudin Ahmetović, Ovo je Muhammed, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, str. 56--57)
U svijetu koji se mijenja brže nego ikad prije, odgoj djece predstavlja izazov za sve nas. Naša djeca su emanet, povjerenje, i trebamo biti svjesni te odgovornosti koja leži na našim ramenima. Odgoj naše djece ključan je za njihovu budućnost, i to ne samo na ovom svijetu, već i na onom, budućem, vječnom.