Hadž je, zasigurno, jedan od najvećih ibadeta, koji je musliman dužan obaviti jednom u životu ako stekne mogućnost za to. To je imansko, životno putovanje jednog vjernika koje je nemoguće opisati. Za njega je potrebna duhovna, fizička i materijalna priprema. Hadžija boravi na Arefatu, moleći Uzvišenog Allaha, ponizno, predano kao nikad prije, potom odlazi na Muzdelifu, spominjući Milostivog Allaha: "A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi" (El-Bekara, 198), a onda donoseći tekbire baca kamenčiće na velikom džemretu i kolje svoj kurban: "Kada budete slobodni, obavite umru do hadža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći" (El-Bekara, 196). A, nakon toga brije svoju glavu: "... a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte" (El-Bekara, 196), a potom obavlja tavaf oko časne Kabe: "Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze" (El-Hadždž, 29). Nakon tavafa, dane tešrika provodi na Mini bacajući kamenčiće na tri džemreta, slijedeći Ibrahima, alejhis-selam. Da bi na kraju obavio oproštajni tavaf onako kako mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, da to bude njegov zadnji susret sa Kabom prije putovanja. Kao pečat hadža Allah naređuje da se On spominje najviše: "A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!" (El-Bekara, 200). Allah je ovo naredio kako bi musliman, hadžija, ostao postojan i ustrajan u ibadetu Njemu i kako bi nastavio hodati putem bogobojaznosti i uspjeha.
Ono što jednog vjernika brine nakon što uradi neko dobro djelo, a posebno djelo kao što je hadž, u koji je uložio toliko truda, jeste da li mu je to djelo primljeno. Blagodat je da te Allah uputi da uradiš neko dobro djelo, da nakon te upute i uradiš to djelo, ali veća blagodat od toga jeste da znaš da li ti je to djelo primljeno. U narednih nekoliko redova navest ćemo neke pokazatelje da je neko djelo primljeno.
Smatrati malim učinjeno djelo i ne oholiti se
Čovjek, šta god i koliko god, uradio dobra ne može izraziti zahvalnost na blagodatima svog tijela, kao što su: sluh, vid, govor..., a kamoli nešto drugo. Stoga je osobina iskrenih da svoja djela smatraju malim, da ona ne bi u njima probudila oholost i samodopadljivost, a u tome mu pomaže svjesnost o Allahovim blagodatima koje nam je podario i da je to samo od Njega i prisjećanje na svoje grijehe. Razmislimo o ajetima, kada se Allah obraća Poslaniku, alejhis-selam: "O ti umotani, ustani i opominji, i Gospodara svoga veličaj, i haljine svoje očisti, i kumira se kloni, i ne prigovaraj držeći da je mnogo" (El-Muddessir, 1--6). U tumačenju ovog ajeta Hasan el-Basri kaže: "Ne prigovaraj svojim djelom svome Gospodaru smatrajući da je to puno."
Strah da djelo ne bude primljeno
Naši dobri prethodnici strahovali su da im djelo ne bude primljeno. O njima Allah kazuje: "... i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru" (El- Mu'minun, 60). Poslanik je rekao da su to oni koji klanjaju i poste, a strahuju da li će im to biti primljeno. (Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed, hasen)
Alija, radijallahu anhu, rekao je: "Oni su se više brinuli da li će im djelo biti primljeno nego što se vi brinete za samo djelo. Zar niste čuli da je Allah rekao: 'Allah prima samo od bogobojaznih' (El-Maida, 27)!"
Nada i mnogo dove
Sam strah od Allaha nije dovoljan, potrebna je i nada. Jer strah bez nade vodi u očaj, a nada bez straha vodi u oholost. To su dvije krajnosti, a sredina je najbolja. Nada da će djelo biti primljeno i strah da će djelo biti odbijeno ulijevaju poniznost u čovjekovo srce i strahopoštovanje prema Uzvišenom Allahu. Kada se nada ostvari, onda čovjek u strahu diže ruke moleći Allaha da mu to djelo primi. Baš kao što su to radili Ibrahim i Ismail, alejhimes-selam: "... dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: 'Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!' (El-Bekara, 127).
Mnogo istigfara
Koliko god se čovjek trudio da potpuno uradi dobro djelo, opet mu se promakne nešto, jer sam čovjek nije savršen. Zato nas je Allah, džellešanuhu, naučio kako da upotpunimo te nedostatke: "Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je" (El-Bekara, 199). Čak je i Poslaniku, alejhis-selam, naredio da na kraju traži oprost: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao" (En-Nasr, 1--3), a i Poslanik, alejhis-selam, poslije svakog namaza izgovarao je tri puta "estagfirullah". (Muslim)
Što više činiti dobra djela
Dobro djelo je poput stabla, zahtijeva stalnu brigu, i potrebno je da se stalno zalijeva kako bi dalo plodove. Dodatni ibadeti ojačavaju ostale ibadete i to vodi ka ustrajnosti. Najbolji pokazatelj kako su ashabi čuvali dobra djela jesu i riječi Aiše, radijallahu anha, koja je klanjala osam rekata duha-namaza, te je rekla: "Da mi roditelji budu oživljeni, ne bi ih ostavila (tih osam rekata)." (Muvetta, sahih)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Bilalu, radijallahu anhu, nakon sabah-namaza: \"O Bilale, obavijesti me o svome djelu u islamu za kojeg se najviše nadaš kod Allaha, jer sam, doista, čuo kuckanje tvojih nanula u Džennetu?" Bilal, radijallahu anhu, reče: "Nisam uradio djelo za koje se više nadam od toga da se nikada nisam očistio za namaz, u bilo kojem satu, u noći ili danu, a da nisam tim abdestom klanjao ono što mi je bilo propisano i olakšano da klanjam." (Buhari i Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je Bilala, radijallahu anhu, kako ga je pretekao u Džennetu i da je čuo zvuk njegovih nanula u Džennetu, pa je Bilal, radijallahu anhu, rekao: "O Allahov Poslaniče, nisam nikada proučio ezan a da nisam klanjao dva rekata, niti me je ikada zadesila nužda a da se nisam abdestio nakon nje i klanjao dva rekata Allahu, Uzvišenom." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: "Radi njih!" (Tirmizi i Ahmed, vjerodostojan )
Ustrajnost... Ustrajnost... Ustrajnost
Aiša, radijallahu anha, kazuje: "Kada bi Poslanik, alejhis-selam, radio neko djelo, ustrajao bi u njemu." (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najdraža djela Allahu su ona koja sečine ustrajno, pa makar bila i mala." (Buhari i Muslim) Plodovi ustrajnosti:
• Stalna povezanost srca sa njegovim Stvoriteljem daje snagu i postojanost i rješava čovjeka briga: "Ko se na Allaha osloni, On mu je dovoljan" (Et-Talak, 3).
• Čuvanje duše od nemara i njeno odgajanje da čini dobra djela. Lijepo je rečeno: "Ako dušu ne zaokupiš pokornošću, ona će tebe nepokornošću."
• Uzrok ljubavi Uzvišenog Allaha. Allah je rekao u hadisi-kudsiju: "Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi koje sam mu propisao. Zatim, Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama sve dok ga ne zavolim." (Buhari)
• Spas od nedaća. Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je Ibn Abbasu, radijallahu anhu: "Čuvaj Allaha, čuvat će te." (Tirmizi, vjerodostojan)
• Zaštita od grijeha. Uzvišeni Allah kaže: "... obavljaj namaz -- namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno." (El-Ankebut, 45)
• Brisanje grijeha. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Šta mislite kada bi pred vratima nekoga od vas bila rijeka u kojoj bi se pet puta dnevno kupao, da li bi na njemu ostalo imalo prljavštine?" "Ne bi", odgovoriše prisutni, a Poslanik dodade: "Tako je sa pet dnevnih namaza kojima Allah briše počinjene grijehe." (Buhari i Muslim)
Iz svih ovih predaja vidimo da je ustrajnost u činjenju dobra glavni pokazatelj primljenog djela. Zato, dragi brate i cijenjena sestro, ti koji si se vratio sa hadža, okreni novu stranicu života i neka tvoj hadž dā plodove u ostatku tvog života.