Hadž je, zasigurno, jedan od najvećih ibadeta, koji je musliman dužan obaviti jednom u životu ako stekne mogućnost za to. To je imansko, životno putovanje jednog vjernika koje je nemoguće opisati. Za njega je potrebna duhovna, fizička i materijalna priprema. Hadžija boravi na Arefatu, moleći Uzvišenog Allaha, ponizno, predano kao nikad prije, potom odlazi na Muzdelifu, spominjući Milostivog Allaha: "A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi" (El-Bekara, 198), a onda donoseći tekbire baca kamenčiće na velikom džemretu i kolje svoj kurban: "Kada budete slobodni, obavite umru do hadža i zakoljite kurban do koga možete lahko doći" (El-Bekara, 196). A, nakon toga brije svoju glavu: "... a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte" (El-Bekara, 196), a potom obavlja tavaf oko časne Kabe: "Zatim, neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze" (El-Hadždž, 29). Nakon tavafa, dane tešrika provodi na Mini bacajući kamenčiće na tri džemreta, slijedeći Ibrahima, alejhis-selam. Da bi na kraju obavio oproštajni tavaf onako kako mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, da to bude njegov zadnji susret sa Kabom prije putovanja. Kao pečat hadža Allah naređuje da se On spominje najviše: "A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite!" (El-Bekara, 200). Allah je ovo naredio kako bi musliman, hadžija, ostao postojan i ustrajan u ibadetu Njemu i kako bi nastavio hodati putem bogobojaznosti i uspjeha.
Šta poslije hadža?
Tema Da'vaČitanje 9 minuta