Uzvišeni Allah rekao je: “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku u onome što će vas oživjeti i znajte da se Allah upliće između čovjeka i njegovog srca, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.” (Prijevod značenja El-Enfal, 24) Uvaženi šejh Si’di, Allah mu se smilovao, rekao je: “Njegove riječi: ‘...ono što će vas oživjeti’, ukazuju na obaveznost pojašnjenja i opisa svega onoga čemu pozivaju Allah i Njegov Poslanik, a isto tako tim riječima pojašnjava se korist i mudrost odazivanja. Zaista se život duše nalazi u obožavanju Allaha, stalnoj pokornosti Njegovim i Poslanikovim naredbama. Zatim Uzvišeni upozorava na opasnost neodazivanja Allahu i Poslaniku: ‘...i znajte da se Allah upliće između čovjeka i njegovog srca’, tj. čuvajte se odbijanja Allahove naredbe u prvim trenucima njenog izricanja, jer nakon toga, kada budete željeli da to izvršite, On se uplete između vas i vašeg srca, što dovede do razjedinjenja vaših srca, jer zaista se Allah upliće između osobe i njegovog srca, tako što okreće srca gdje hoće i kako hoće. Zato Allahov rob treba često da izgovara: “O Ti koji učvršćuješ srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri, o Ti koji okrećeš srca, okreni moje srce prema Svojoj pokornosti.” (Tefsir Se‘di)
Edukacija i traženje znanja su među najbitnijim i najvrednijim stvarima u našoj vjeri. Kroz učenje i edukaciju dolazimo do spoznaje Uzvišenog Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, razloga našeg stvaranja i boravka na dunjaluku, značenja šehadeta, svijeta meleka i džinna, propisa posta, zekata, hadždža, džihada i drugog. Također, bez edukacije nismo u stanju ni obavljati ni sprovoditi praktične stvari u našem životu, kao npr.: namaz, post, izdvajanje zekata i sadake, učenje Kur’ana, ostavljanje kamate, gibeta, nemimeta i slično. Prakticiranje naredbi i klonjenje zabrana zasigurno ostavlja velike i duboke tragove u našem imanu i životu: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Prijevod značenja En-Nahl, 97)
Cilj stjecanja znanja jeste praktična primjena
Sasvim je sigurno da je svako od nas prisustvovao predavanjima, preslušao ih u audio i video formi, pročitao niz tekstova islamske tematike, tako da se može reći da smo usvojili sasvim solidno znanje o islamu. Međutim, postavlja se pitanje da li tragove tog usvojenog znanja nalazimo u svojim životima i životima naših porodica. Cilj stjecanja znanja o islamu nije samo puko skupljanje informacija i pohranjivanje u naše umove, tako da sličimo enciklopedijama. Zapravo, cilj stjecanja znanja jeste njegova praktična primjena, tj. postupanje po naučenom, nakon čega možemo očekivati lijepe plodove tog znanja i njegove tragove u našim životima i slast odlaska na predavanje, čitanja teksta islamske tematike i drugog.
Uvaženi učenjak Muhammed Muhtar Šinkiti, Allah ga poživio u svakom dobru, rekao je: “O skupino onih koji tražite šerijatsko znanje! Zaista vas je Allah počastio tim znanjem, zato ga ukrasite djelom. Znanje priziva djelo i ukoliko mu se ne odazove, nestat će. Berićet znanja i njegova dobrota jeste u tome da okoristi onog koji ga posjeduje. Ukoliko želiš da vidiš korisno znanje , gledaj u onoga na čijem se licu, rukama, karakteru i svim njegovim djelima vide tragovi znanja, sve dok dotični ne postanu imami koje je Allah spomenuo u svojoj Knjizi.
Znanje zahtijeva djelo: onaj koji bude radio po znanju, Allah će mu dati znanje o onome što ne poznaje. Ukoliko se znanje pretoči u djelo, to predstavlja dobro i berićet onome koji ga posjeduje, a takvo znanje tražio je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara, i to je korisno znanje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je od Allaha utočište od toga da mu uskrati berićet i korist znanja, tako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Gospodaru moj, zaista se ja utječem Tebi od srca koje se ne boji, od znanja koje ne koristi i od dove koja se ne prima.”
Skupljanje mnoštva Allahovih dokaza protiv nas
Svi mi svakodnevno stječemo nova saznanja o islamu, međutim da li imamo ubjeđenje da je to dokaz za nas ili protiv nas pred Uzvišenim Allahom. Tako istinski musliman živi u ubjeđenju da je novo stjecanje znanja obaveza i počast, put do stjecanja sreće ili tuge. Jedan od ispravnih prethodnika dolazio je kod majke pravovjernih Aiše, Allah bio zadovoljan njome, i postavljao joj mnoštvo pitanja. Jednoga dana upitala ga je: “Sine moj! Da li ti radiš po svemu onome za što si me pitao?” On je počeo da se pravda, a ona mu je rekla: “Ne sakupljaj kod Allaha mnoštvo dokaza protiv sebe.” Sasvim je sigurno da bi ovo uvjerenje promijenilo naš odnos prema znanju i njegovoj praktičnoj primjeni. Ovo saznanje nedvojbeno će, nadamo se, u potpunosti promijeniti naš cilj stjecanja znanja, tako da ćemo se sa predavanja vraćati sa punom sviješću o tome da je znanje koje smo upravo usvojili zapravo breme dokaza za nas ili protiv nas. Pored toga, zaista bilo časno da neko ne prisustvuje predavanju zato što neće da pred Allahom skuplja dokaze protiv sebe, a ne da razlog odsustva budu različiti bezvrijedni povodi koji ne zaslužuju da se uopće spomenu.
Svrha istinskog života nalazi se u odazivanju Allahu i Njegovom Poslaniku
Istinski život svakog muslimana nalazi se u istinskom obožavanju Allaha, odazivanju Njegovim naredbama i naredbama Njegovog Poslanika i klonjenju Njegovih zabrana i zabrana Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svako ko osjeti mrtvilo u svome srcu i lijenost prema halkama šerijatskoga znanja, radu za islam i džematu, neka se pokori Allahu, pa će doživjeti novi preporod. Uzvišeni Allah rekao je: “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku u onome što će vas oživjeti i znajte da se Allah upliće između čovjeka i njegovog srca, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.” (Prijevod značenja El-Enfal, 24)
Uvaženi šejh Si’di, Allah mu se smilovao, rekao je: “Njegove riječi: ‘...ono što će vas oživjeti’, ukazuju na obaveznost pojašnjenja i opisa svega onoga čemu pozivaju Allah i Njegov Poslanik, a isto tako tim riječima pojašnjava se korist i mudrost odazivanja. Zaista se život duše nalazi u obožavanju Allaha, stalnoj pokornosti Njegovim i Poslanikovim naredbama. Zatim Uzvišeni upozorava na opasnost neodazivanja Allahu i Poslaniku: ‘...i znajte da se Allah upliće između čovjeka i njegovog srca’, tj. čuvajte se odbijanja Allahove naredbe u prvim trenucima njenog izricanja, jer nakon toga, kada budete željeli da to izvršite, On se uplete između vas i vašeg srca, što dovede do razjedinjenja vaših srca, jer zaista se Allah upliće između osobe i njegovog srca, tako što okreće srca gdje hoće i kako hoće. Zato Allahov rob treba često da izgovara: “O Ti koji učvršćuješ srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri, o Ti koji okrećeš srca, okreni moje srce prema Svojoj pokornosti.” (Tefsir Se‘di)
Beskorisna rasprava uzrok je neuspjeha
Umjesto da poduzimamo uzroke koji će nas ojačati, unijeti slogu i jedinstvo u naše redove, mi postupamo upravo suprotno – poduzimamo sve ono što dovodi do neuspjeha i razilaženja. Jedan od raširenih uzroka neuspjeha u našim redovima svakako je beskorisna rasprava iako je uzvišeni Allah rekao: “...i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih” (Prijevod značenja El-Enfal, 46). U vezi s tim u tefsiru Si’adija stoji: “Ne prepirite se i ne raspravljajte se na taj način da se vaša srca razbiju i pocijepaju, kako vaša snaga ne bi oslabila i pocijepala se i kako se ne bi uzdiglo ono što vam je obećano od pobjede kao rezultat pokoravanja Allahu i Njegovom Poslaniku.” (Tefsir Si‘adi)
Štaviše, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče na ostavljanje rasprave, čak i kada je osoba u pravu, kako ne bi slomio srce svoga suparnika u raspravi, uzdigao sam sebe iznad njega i kako bi zatvorio vrata za daljnju raspravu, razilaženje i podjelu. Bilježi imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, od plemenitog ashaba Ebu Umame Bahilija, Allah bio zadovoljan njime, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja garantujem kuću na periferiji Dženneta (najniži stepeni) onome ko ostavi raspravu, čak i kada zna da je u pravu, i kuću u sredini Dženneta onome ko ostavi laž, čak i u šali, i kuću u najvišim stepenima Dženneta onome ko ima lijep karakter.” (Hadis je sahih)