Mudrost vjernika ogleda se u tome da uz istinu nauči i zabludu kako bi se sačuvao tog puta. Istina, iako je sama po sebi uzvišena, nije dovoljna vjerniku da se sačuva stranputice. Ovo ponajviše vidimo kod mladića koji su svu svoju snagu usmjerili izučavanju tekfira, zaokupili se govorom islamskih učenjaka kada su u pitanju stvari koje izvode iz vjere, dok su zaboravili, ili su zavedeni od šejtana u džinskom ili ljudskom obliku, da izučavaju zabludu u koju mogu upasti ako u tome pretjeraju. Rijetki to shvate, mnogi se utope. A, jedini je razlog to što nisu učili zabludu uporedo sa istinom. Stoga je obaveza vjernika da nauči i zabludu i šta tome vodi, odmah nakon što nauči istinu, i to samo iz straha da u nju ne upadne.
Isti je slučaj s abdestom, ukoliko naučimo uzeti abdest, a prije toga naučimo i vrste voda kojima možemo i kojima ne možemo uzeti abdest, a ne naučimo koje su to radnje koje kvare abdest, može se desiti da više vremena budemo bez abdesta nego pod abdestom. Recimo, ukoliko ne znamo da tvrd san kvari abdest, pa zaspimo, a nakon toga obavimo namaz a da se nismo ponovo abdestili, naš namaz neće biti ispravan. Ovo je ono na šta ciljamo kada kažemo da smo obavezni učiti zabludu, odnosno stvari koje poništavaju naše ibadete uporedo sa istinom, odnosno ispravnim načinom obavljanja nekog ibadeta.
Ono što kvari abdest jeste ono što uobičajeno izlazi na prirodni otvor, bilo da je mokraća, sperma, mezij, krv menstruacije, izmet ili vjetar.
Uzvišeni Allah kaže: "O vi koji vjerujete, kada želite molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite -- a glave svoje potarite -- i noge svoje do iza članaka operite. Ako ste džunupi, onda se očistite, a ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste imali odnos sa suprugom..." (El-Maida, 6)
U ovom ajetu Uzvišeni je spomenuo da je čovjek nakon obavljanja prirodne potrebe dužan da ponovo uzme abdest. Dokaz za to jeste i predaja od Safvana b. Asala, radijallahu anhu, koji je rekao: "Kada bismo bili na putovanju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao bi nam da ne skidamo čarape tri dana i tri noći, osim zbog džunupluka, ali ne i zbog obavljanja velike i male nužde i zbog sna." (Tirmizi, br. 3535; Ibn Madža, br. 478; Ahmed, br. 18091; Nesai, br. 126. Imam Tirmizi ocijenio ga je ispravnim dok šejh Albanin kaže da je hadis dobar.)
Kada je u pitanju mezij, a mezij je definisan kao bijela bistra sluzava tekućina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o spolnom općenju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se stidno mjesto poprska vodom, a zatim da se abdesti. Alija, radijallahu anhu, kazuje: "Bio sam čovjek kojem je mnogo izlazio mezij, pa sam zamolio nekoga da o tome upita Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je meni bilo nezgodno zbog toga što je njegova kćerka moja supruga, pa ga je upitao, na šta mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: "Abdesti se i operi svoje stidno mjesto." (Buhari, br. 269; Muslim, br. 303)
Puštanje vjetra kvari abdest, a dokaz za to su vjerodostojne predaje i konsenzus islamskih učenjaka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah neće primiti namaz nikog od vas nakon hadesa sve dok se ne abdesti", pa je neki čovjek upitao: "Šta je to hades, o Ebu Hurejra?", pa mu je odgovorio: "To je kada se pusti vjetar, bez zvuka ili sa zvukom." (Buhari, br. 6954 i 135; Muslim, br. 225) Ovo je ujedno i konsenzus islamskih učenjaka.
Kada je u pitanju ono što izlazi iz tijela mimo ova dva otvora, kao što su mokraća i izmet, time se gubi abdest. Primjer za to je ugradnja stome nakon operacije debelog crijeva. Stoma se ugrađuje na predio stomaka i na nju se ugrađuju kesice koje se svakodnevno mijenjaju. Stoma je grčka riječ koja ima značenje otvora. Ovisno o dijelu crieva na kojem se izvodi, stoma može biti kolostoma, otvor debelog crijeva, ili ilestoma, otvor tankog crijeva. Bitno je napomenuti da stome mogu biti privremene i trajne, i da čovjeku ovo može predstavljati veliki problem na duži vremenski period, stoga kažemo da osoba koja je iskušana ovom vrstom bolesti može obaviti jedan namaz sa abdestom, ne obazirući se da li je nešto izašlo na ugrađenu stomu ili ne. U ovom slučaju kažemo da ovakva osoba potpada pod propis sahibi-uzra, odnosno osobe koja ima poteškoću koja za sobom povlači olakšanje. Praktično, osoba će uzeti abdest za podne-namaz i klanjati samo podne, svejedno da li izašlo nešto na ugrađenu stomu ili ne, a ponovit će abdest za ikindija-namaz. U slučaju da spaja namaze, klanjat će oba namaza u jednom vremenu sa jednim abdestom.
Ako je nešto mimo toga, poput krvi, povraćanja ili krvarenja iz nosa, oko toga postoji razilaženje među učenjacima da li se gubi abdest ili ne.
U pogledu toga učenjaci imaju dva stava, međutim ispravnije je mišljenje da to ne kvari abdest, ali ako uzme abdesti s ciljem da izbjegne razilaženje, to je bolje.
Gubljenje razuma ili svijesti
Gubljenje razuma podrazumijeva ludilo, dok gubljenje svijesti nastupa usljed spavanja ili nesvjestice. Osoba koja izgubi razum ili svijest usljed sna i slično, izgubila je abdest, na osnovu hadisa Safvana b. Asala, radijallahu anhu, koji je rekao: "Kada bismo bili na putovanju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao bi nam da ne skidamo čarape tri dana i tri noći, osim zbog džunupluka, ali ne i zbog obavljanja velike i male nužde i zbog sna" (Tirmizi, br. 3535; Ibn Madža, br. 478; Ahmed, br. 18091; Nesai, br. 126), jer su to stanja u kojima se uglavnom gubi abdest, a osoba to i ne osjeti. Izuzetak je lahki san koji ne kvari abdest, jer ashabi, radijallahu anhum, kao što je preneseno u hadisu Enesa b. Malika, "spavali bi, a zatim bi klanjali i ne bi se abdestili". (Muslim)
U drugom rivajetu kaže se: "... naslonjeni na bokovima". Nije preneseno da su se nakon takvog sna ponovo abdestili, tako da, spajajući dokaze, možemo reći da abdest kvari dubok san, a ne lahki.
Konzumiranje devinog mesa
Konzumiranje devinog mesa kvari abdest, bilo u malim ili velikim količinama, zbog vjerodostojnog hadisa prenesenog od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Džabir b. Semura, radijallahu anhu, kazuje da je neki čovjek upitao Poslanika, alejhis-selam: "Da li ću se abdestiti nakon konzumiranja ovčijeg mesa?", pa mu je rekao: "Ako hoćeš, abdesti se, a ako nećeš, ne moraš." Čovjek je ponovo upitao: "Hoću li se abdestiti poslije konzumiranja devinog mesa?", a Poslanik je rekao: "Da, abdesti se poslije konzumiranja devinog mesa." (Muslim ,br. 360.)
Uzimanje abdesta nakon dodirivanja spolnog organa
Većina islamskih učenjaka smatra obaveznim uzimanje abdesta nakon dodirivanja spolnog organa zbog hadisa Busre bint Safvan koja prenosi da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Ko dodirne svoj spolni organ, neka ne klanja sve dok se ne abdesti." (Nesai, br. 444, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Šejhul-Islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, smatrao je pohvalnim uzimanje abdesta nakon počinjenog grijeha i nakon što čovjek dodirne svoj spolni organ sa strašću ili ako dodirne ženu sa strašću.
Onaj ko bude siguran da je uzeo abdest, a nakon toga posumnja da li ga je izgubio ili ne, onda je osnova da ima abdest, jer je potvrđeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ako neko od vas osjeti nešto u stomaku, pa posumnja da li je nešto izašlo iz njega ili ne, nek ne izlazi iz mesdžida (namaza) sve dok ne čuje zvuk ili osjeti miris."
Na osnovu ovog hadisa islamski učenjaci izveli su pravilo da sumnja ne potiskuje ubjeđenje. Također, ako neko nije imao abdest i nakon toga posumnja da li ga je uzeo ili ne, osnova je da nema abdest.
Nastavit će se...