Vjernik i vjernica duboko su ubijeđeni da je sve ono što je Allah naredio i dozvolio dobro za njih, pa makar u tome ne vidjeli dobro i ne razumjeli mudrost određene naredbe ili dozvole, i da je sve ono što je On zabranio štetno za muslimane, pa makar to ne razumjeli. Ovo nerazumijevanje mudrosti zabrane ili naredbe ne ukazuje na manjkavost šerijata, nego ukazuje na ograničenost našeg razuma.
Propisi o posuđu
Kada su u pitanju posude u kojima se čuva voda i druge tvari, svejedno da li su posude napravljene od metala, drveta i tome slično, osnova je da su dozvoljene za korištenje. Uzvišeni Allah kaže: "On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio..." (El-Bekara, 29); "A Zemlju je za stvorenja razastro" (Er-Rahman, 10), što ukazuje na dozvolu korištenja i upotrebe svake posude koja je čista.
Zabranjeno je jesti i piti ili koristiti za jelo i piće posude od zlata i srebra, posude koje su pozlaćene i posrebrene, kao i posude u kojima se nalazi zlato i srebro na bilo koji način. Izuzetak su posude koje su djelimično zakrpljene lakim ekvivalentom srebra i takve posude mogu se koristiti ako postoji potreba za upotrebom.
Dokaz o zabrani korištenja posuda od zlata i srebra jeste hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji prenosi Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, u kojem stoji: "Ne pijte iz zlatne i srebrene posude! Ne jedite iz zlatnog i srebrenog posuđa, zlato i srebro su za nevjernike na ovom, a za vas na budućem svijetu" (Buhari, br. 5633; Muslim, br. 2067), kao i hadis Ummu Seleme, radijallahu anha, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Onaj ko pije iz srebrene posude, uistinu u svome stomaku grgolji džehennemsku vatru." (Buhari, br. 5634; Muslim, br. 2065)
Zabrana pijenja iz srebrenih posuda odnosi se na posude koje su čisto od srebra i zlata, ili su posrebrene i pozlaćene, ili su lakirane i obojene srebrom ili zlatom i tome slično. Izuzetak je posuda koja je djelimično zakrpljena lakim ekvivalentom srebra, što podrazumijeva da se spoje dva puknuta dijela posude, popuni prosjek ili progoreni dio. Dokaz za to jeste hadis Enesa b. Malika, radijallahu anhu, koji kazuje da se razbila Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, posuda, pa je na mjesto pukotine stavio srebrenu žicu (Buhari, br. 3109), s tim da postoji razilaženje u pogledu toga da li je to učinio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ili Enes b. Malik, radijallahu anhu. U pogledu dozvole korištenja posude koja je zakrpljena lakim ekvivalentom srebra prenesen je konsenzus islamskih učenjaka.
Zabrana korištenja posuda od zlata i srebra odnosi se i na muškarce i na žene, zbog općenitosti hadisa koje smo naveli. Izuzetak iz ove zabrane jeste nakit žene koji može biti od zlata i srebra u svrhu uljepšavanja mužu. Upotreba posuda od zlata i srebra u drugim situacijama, izuzev jela i pića, predmet je rasprave među islamskim učenjacima i sigurnije je da se takve posude ne koriste ni u druge svrhe.
Propisi o korištenju posuda nemuslimana
Dozvoljeno je koristiti posude nemuslimana, osim ukoliko znamo da su nečiste, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo iz posude židova. Ukoliko bi se znalo da su nečiste, muslimanu je obaveza da ih opere, a zatim ih može koristiti. Ebu Sa'leba el-Hušeni, radijallahu anhu, pripovijeda: "Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, mi živimo u zemlji sljedbenika Knjige, pa možemo li jesti iz njihovih posuda? I živimo u lovnim područjima, pa ja, naprimjer, lovim pomoću luka, strijele i psa koji nije dresiran za lov i onog koji je dresiran ... Šta mi je od toga ispravno i valjano?' 'Što se tiče sljedbenika Knjige koje si spomenuo\', reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, 'ako imate druge posude, ne jedite iz njihovih, a ako nemate drugih, operite ih i jedite iz njih. Dalje, jedi meso onih životinja koje uloviš lukom i spomeneš Allahovo ime; jedi meso onih životinja koje uloviš pomoću svog dresiranog psa, a spomeneš Allahovo ime prilikom njegovog slanja na žrtvu; jedi meso onih životinja koje uloviš pomoću svog nedresiranog psa i ako uspiješ preklati životinju prije nego što umre.'" (Buhari, br. 5478; Muslim, br. 3567)
Propis o korištenju kože strvina
Kožu strvine zabranjeno je koristiti osim nakon što se sirova koža uštavi, pa time postane čista. Dakle, uštavljenu kožu dozvoljeno je koristiti. Izuzetak su kože divljih životinja koje nije dozvoljeno koristiti, dok su dozvoljene kože drugih životinja. Dokaz da se koža strvine može koristiti poslije štavljenja jesu vjerodostojni hadis i činjenica da je nešistoća na koži vanjska i da nestaje nakon štavljenja, kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: "Očistit će je voda i lišće mimoze" (Ebu Davud, br. 4126; Ahmed, br. 26833) i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Aiše, radijallahu anha: "Svaku sirovu kožu štavljenje će učiniti čistom" (Darekutni, 1/49, s ispravnim lancem prenosilaca), kao i hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Koja se god sirova koža uštavi, postaje čista" (Muslim, br. 1380).
Kože divljih životinja nije dozvoljeno koristiti ni nakon štavljenja, čišćenja, zbog hadisa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem zabranjuje jahanje na koži tigra. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oblačenje kože divljih zvijeri kao i jahanje na tim kožama. (Ebu Davud, br. 4131. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani, rahimehullah.)
Propis o korištenju odjeće nemuslimana
Dozvoljeno je koristiti odjeću nemuslimana, osim ukoliko se zna da je nečista, jer je osnova kod takvih stvari čistoća, i ne otklanja se sumnjom. Isto tako dozvoljeno je nošenje odjeće koju su sašili i obojili nemuslimani, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi, radijallahu anhum, nosili takvu odjeću.
Radnje koje su zabranjene onome ko nema abdest
Zbog uzvišenosti i specifičnosti nekih radnji u islamu, muslimanu nije dozvoljeno da ih čini osim ako je pod abdestom. Neke od tih radnji su:
• Dodirivanje časnog Mushafa bez omota, a dokaz za to jesu riječi Uzvišenog Allaha: "Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti", tj. čisti od pravne nečistoće (hadesa), odnosno smiju ga dodirnuti oni koji su pod abdestom i gusulom, prema mišljenju jednog dijela islamskih učenjaka. Čak ako bi se ajet protumačio da se pod onim koji su "čisti" podrazumijevaju meleki, to bi opet obuhvatilo ljude indirektnim dokazom, kao što je spomenuto u pismu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Amru ibn Hazmu u kojem stoji: "Mushaf ne dodiruje osim onaj ko je čist" (Malik, 534, 535, 536, s ispravnim lancem prenosilaca.) Ovo se također prenosi i od ashaba Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: Ibn Omera, Selmana el-Farisija i Sa'da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhum.
Onome ko nema abdest dozvoljeno je da nosi Mushaf koji je umotan ili je u vrećici, ali da ga ne dodiruje, također nema smetnje da gleda u Mushaf, da ga uči napamet ili da ga lista bez direktnog doticanja.
Kada su u pitanju mobilni telefoni ili slični uređaji na kojim je instalirana aplikacija Mushafa ili je na njima snimljeno učenje Kur'ana, takvi uređaji nemaju propis Mushafa i dozvoljeno ih je dodirivati u stanju nečistoće. Razlog za dozvolu jeste što to nisu stvarni harfovi, nego su to binarni brojevi koji su razumljivi samo računaru, a koji se po potrebi ili zahtjevu čovjeka interpretiraju u sliku ili tome slično. Možemo kazati da se na mobitel, laptop ili drugi uređaj može odnositi propis Mushafa ukoliko je aplikacija otvorena, pokrenuta, a harfovi, ajeti, vidljivi na displeju, i tada nije dozvoljeno dodirivanje displeja, dok je dozvoljeno dodirivanje ostalog dijela mobilnog uređaja.
• Obavljanje namaza, bilo da se radi o farz-namazu ili nafili. Ovo je ujedno i konsenzus islamskih učenjaka, ako je čovjek u mogućnosti da postigne pravnu čistoću. Dokaz za ovo jesu riječi Uzvišenog Allaha: "O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite, i glave svoje potarite, i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunupi, onda se okupajte..." (El-Maida, 6), kao i hadis koji prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah neće primiti namaz osim onoga ko je čist" (Muslim, br. 224). Onaj ko zna da je to zabranjeno i svjesno klanja bez abdesta, ili u stanju džunupluka, grešan je i kažnjava se, dok neznalica ili onaj ko zaboravi nisu grešni, ali im namaz nije ispravan.
Radnje koje su zabranjene osobi koju je zadesio veliki hades
• Učenje Kur'ana onome ko je džunup. Dokaz za to jesu riječi Alije, radijallahu anhu, koji kazuje da Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ništa nije sprečavalo da uči Kur'an osim džunupluka. (Ebu Davud, br. 229, s dobrim lancem prenosilaca.)
Kada su u pitanju žene koje su u hajzu ili nifasu, nema smetnje da one uče Kur'an jer ne postoji jasan dokaz o zabrani. Svaka predaja u kojoj se navodi zabrana slaba je i otuda je ženi koja podučava Kur'anu i učenici dozvoljeno da uče Kur'an napamet, kao i da dodiruju Mushaf koji ima korice tako što će staviti rukavice ili tome slično. Također nema smetnje da onaj koga je zadesio veliki hades uči nešto iz Kur'ana kao što je: "Bismillahir-Rahmanir-Rahim" ili "elhamdulillah", u vidu zikra ili dove, ne želeći time učenje Kur'ana. Dokaz za to jeste hadis Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao i veličao Allaha u svakoj prilici. (Muslim, br. 373)
• Osobi koja je džunub i ženi u hajzu i nifasu zabranjeno je da borave u mesdžidu bez abdesta, a dokaz su riječi Uzvišenog Allaha: "O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kada ste džunupi -- osim ako ste prolaznici -- sve dok se ne okupate..." (En-Nisa, 43), tj. ne ulazite u mesdžid kako biste u njemu boravili. Drugi dokaz jesu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Aiši, radijallahu anha, kada je dobila hajz: "Čini sve što rade oni koji obavljaju hadž, osim tavafa oko Kabe dok se ne očistiš" pa joj je zabranio tavaf zbog zabrane boravka u mesdžidu. Isto tako dokaz su riječi Aiše, radijallahu anha: "Kada bi žene koje su boravile u itikafu dobile hajz, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio bi im da izađu", ovu predaju zabilježio je Ibn Kudama u Mugniju od Ebu Hafsa el-Ukburija, a u djelu El-Furu kaže se: "Ima dobar lanac prenosilaca."
Na to ukazuje i hadis Aiše, radijallahu anha, u kojem se navodi da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dohvati mi serdžadu iz mesdžida", a Aiša je kazala: "Ja sam u hajzu", na što je Poslanik odgovorio: "Tvoj hajz nije u tvojim rukama." (Muslim, br. 1766)
Dozvoljen je boravak u mesdžidu osobi koju je zadesio veliki hades nakon što uzme abdest, a dokaz za to su riječi Ataa b. Jesara, rahimehullah, koji kaže: "Vidio sam ashabe, radijallahu anhum, koji su bili u stanju džunupluka, da bi boravili u mesdžidu nakon što bi uzeli abdest." (Predaju prenosi Seid b. Mensur s dobrim lancem.) Mudrost uzimanja abdesta ogleda se u tome što on umanjuje stanje džunupluka.
Također, osobi koju je zadesio veliki hades dozvoljeno da prolazi kroz džamiju ili da po potrebi uzme nešto iz nje, a da se pri tome ne zadržava u njoj, a dokaz za to jesu riječi Uzvišenog Allaha "... osim ako ste prolaznici..." (En-Nisa, 43). Ovdje se riječi Uzvišenog odnose na one koji prolaze kroz džamiju kako bi izašli iz nje, a izuzetak od zabrane ukazuje na dozvolu.
Adabi prilikom obavljanja prirodne potrebe
Islam je potpuna vjera, u kojoj nije izostavljeno ništa što je potrebno ljudima, u vjerskom ili dunjalučkom životu, a da nije pojašnjeno. U to spadaju i adabi prilikom obavljanja prirodne potrebe, kako bi se čovjek, kojeg je Allah počastio, odlikovao nad životinjom.
Naša vjera je vjera čistoće i čišćenja, tako da postoje adabi prilikom ulaska u toalet i tokom obavljanja prirodne potrebe.
Kada musliman želi ući u toalet -- mjesto koje je predviđeno za obavljanje prirodne potrebe -- pohvalno mu je:
• Izgovoriti: "Bismillahi, euzu billahi minel-hubusi vel-habaisi! -- U ime Allaha! Utječem se Allahu od muških i ženskih šejtana!", što je potvrđeno u sunnetu.
• Zakoračiti prvo lijevom nogom prilikom ulaska.
• Prilikom izlaska zakoračiti prvo desnom nogom i reći: "Gufraneke! -- Allahu, oprosti mi!"
• Kada želi obaviti prirodnu potrebu na otvorenom, tj. na mjestu koje nije predviđeno za obavljanje prirodne potrebe, pohvalno je da se udalji od ljudi tako da bude sam, da se sakrije od pogleda, iza zida, drveta ili tome slično.
• Zabranjeno je da okrenuti se u pravcu kible, prednjim ili zadnjim dijelom tokom obavljanja prirodne potrebe, bilo da se na otvorenom i u zatvorenom prostoru, nego će se zakrenuti, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio okretanje prema kibli prednjim ili zadnjim dijelom. Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada želite obaviti nuždu, nemojte se okretati ni prednjom ni zadnjom stranom, nego se okrenite istočno ili zapadno." Ebu Ejjub, radijallahu anhu, kaže: "Nakon toga otišli smo u Šam gdje smo zatekli nužnike da su okrenuti prema Kabi, pa bismo se mi zakretali od njenog pravca i činili bismo istigfar Allahu." (Buhari, br. 394; Muslim, br. 264)
• Treba paziti da na njegovo tijelo ili odjeću ne padnu kapljice mokraće, tako da će naći mjesto mehke površine, kako ga ne bi uprskala mokraća, jer je nemarnost spram čuvanja od mokraće jedan od razloga patnje u kaburu. Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored neka dva kabura i rekao: 'Njih dvojica sada kušaju patnju, a ne kušaju je zbog nečega velikog. Jedan od njih nije se čistio dovoljno od mokraće, a drugi je prenosio govor ljudi od jednih do drugih.'" (Buhari, br. 218; Muslim, br. 292)
• Ne doticati stidno mjesto desnom rukom, jer je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. Ebu Katada, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: "Kada neko od vas pije, neka ne puše u posudu, a kada želi da obavi nuždu, neka desnom rukom ne dodiruje spolni organ i neka se ne briše desnom rukom." (Buhari, br. 194; Muslim, br. 393)
• Isto tako nije dozvoljeno obavljanje prirodne potrebe na putu koji ljudi koriste, u hladovinama u kojima borave, na mjestu gdje se toči voda, ili drugim mjestima koja su potrebna ljudima za prolaz ili odsijedanje, niti na mezarima muslimana, jer je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, pošto se time nanosi šteta i uznemiravaju muslimani. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se dva djela koja donose Allahovo prokletstvo." Prisutni upitaše: "Allahov Poslaniče, koja su to dva djela?", a on reče: "Obavljanje nužde po putevima kojima ljudi prolaze i u hladovinama gdje odmaraju." (Muslim, br. 269)
• Ne ulaziti u toalet s predmetom na kojem je napisano nešto iz Kur'ana, kao što je bolje ne ulaziti u toalet s predmetom na kojem je napisano Allahovo ime.
• Ne pričati prilikom obavljanja prirodne potrebe, jer se prenosi od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: "Neki je čovjek prošao pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je nazvao selam dok je Poslanik obavljao malu nuždu, pa mu nije odgovorio." (Ebu Davud, br. 16, s dobrim lancem prenosilaca)
• Nema smetnje da se priča tokom uzimanja abdesta i kupanja (gusula).
• Kada završi s obavljanjem nužde, onda će se očistiti vodom ili kamenom, ili nečim drugim što se može koristiti u tu svrhu. Ako bi koristio oboje, vodu i kamenje, bilo bi bolje, a ako se zadovolji korištenjem jednoga, ispravno je; sve to navodi se u sunnetu. Prilikom korištenja kamenčića, papira i tome slično (istidžmar), uvjetuje se:
-- da se prilikom čišćenja potare tri puta, čime se postiže čistoća, ili pak više od toga,
-- da se ne čisti kostima ili izmetom životinja, tj. balegom, jer je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je da obavi veliku nuždu, a meni zapovjedio da mu donesem tri kamenčića. Ja sam mu našao dva kamena, a treći sam tražio i nisam ga našao, pa sam uzeo balegu i donio mu je. On je uzeo kamenje, a balegu bacio i rekao: 'Ovo je nečisto!'" (Buhari, br. 156)
Ukoliko se nakon prirodne potrebe čistimo kamenjem, može da ostane trag na tijelu koje ne može otkloniti ništa osim voda. Ovo se neće smatrati nečim što zabranjuje ibadet, međutim ukoliko se čistimo vodom, onda se uvjetuje potpuna čistoća, da ne ostane nikakav trag nečistoće. Granica čišćenja je samo da pretpostavljamo čistoću, kako bismo zatvorili vrata šejtanu koji vreba priliku kako bi nam otežao ibadete.
• Ne treba se čistiti nečim što ima neku vrijednost, poput hrane za ljude ili stoku, ili poput knjiga i slično tome.
Poglavlje o misvaku
Majka vjernika, Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Misvak čisti usta i Gospodar je njime zadovoljan." (Ebu Davud, br. 5. Hadis bilježi i imam Buhari bez potpunog lanca prenosilaca, muallek, ali načinom koji ukazuje na džezm.)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pet je prirodnih, instinktivnih djela: brijanje oko stidnog mjesta, sunećenje, podrezivanje brkova, čupanje dlaka ispod pazuha i kraćenje noktiju." (Buhari, br. 5889. Muslim, br. 257)
Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kratite brkove i puštajte brade." (Buhari i Muslim)
Iz ovih i sličnih hadisa učenjaci su izvukli sljedeće propise:
• Misvak je propisano koristiti u svim vremenima, a misvak označava korištenje komadića određene vrste drveta ili nečega sličnog čime se čiste zubi i desni od žutila i neugodnog mirisa.
• Sunnet je koristiti misvak u svim vremenima, čak i postaču u toku dana, po ispravnom mišljenju, zbog općenitosti dokaza.
• Dodatno se potvrđuje pohvalnost korištenja misvaka u posebnim prilikama:
-- Prilikom uzimanja abdesta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Da neću otežati svome ummetu, naredio bih im korištenje misvaka prilikom svakog abdesta." (Buhari, br. 887; Muslim, br. 252) Misvak se koristi prilikom ispiranja usta.
-- Prije namaza, bilo da se radi o farz-namazu ili nafili, jer se prenosi od Ebu Hurejre, radjjallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da neću otežati svome ummetu, naredio bih im korištenje misvaka prije svakog namaza." (Buhari, br. 887; Muslim, br. 252)
-- Nakon buđenja iz sna u noći ili tokom dana. Huzejfa, radijallahu anhu, prenosi "da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čistio usta kada bi ustao u noći". (Hadis bilježi imam Buhari bez potpunog lanca prenosilaca, muallek, ali načinom koji ukazuje na džezm.) Koristiti misvak nakon sna preporučeno je zato jer se tokom noći promijeni miris u ustima.
-- Kada se promijeni miris usta zbog hrane ili nečega drugog, o čemu se govori u ranije navedenom hadisu koji prenosi Huzejfa, radijallahu anhu.
-- Prije učenja Kur'ana. Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čistite vaša usta za Kur'an." (Ibn Madža, br. 291. Hadis bilježi i Ibn Huzejma s dobrim lancem prenosilaca.)
-- Prilikom ulaska u kuću. Aiša, radijallahu anha, kazuje da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo koristio misvak kada bi ušao u kuću. (Hadis bilježi imam Muslim.)
-- Na samrti, o čemu hadis prenosi Aiša, radijallahu anha, bilježe imam Buhari i imam Muslim.
Prirodna, instinktivna djela (el-fitra) koja su sunnet
Nazvana su "prirodna djela" jer se onaj koji ih čini ukrašava svojstvima ljudske prirode u kojoj je Allah ljude stvorio, podstakao ih da ta djela čine i učinio ih pohvalnim, kako bi se ljudi okitili najpotpunijim i najplemenitijim svojstvima, te kako bi imali najljepši izgled.
Spomenuta prirodna djela (djela fitre) obilježja su svih poslanika i vjerozakona. Ta djela su:
• Otklanjanje dlaka oko stidnog mjesta, pri čemu se koristi oštar predmet, poput britve, a otklanjanje tih dlaka predstavlja uljepšavanje i čistoću. Stidne dlake mogu se otkloniti na razne načine, bilo brijanjem ili drugačije. Najbolje je brijanje jer je to preneseno u sunnetu, a pored toga čupanje tih dlaka omekšava i slabi mjesto kože.
• Sunećenje, a to je odstranjivanje kože koja prekriva vrh muškog spolnog organa. Sunećenje se obavlja u mladosti jer tada rane brže zarastaju, a obaveza je osunetiti muško dijete kada postane punoljetno. Mudrost sunećenja ogleda se u tome što se na taj način čisti muški spolni organ od nečistoće koja se nakupi ispod kožice, i smanjivanje požude kod žene.
• Kraćenje brkova, tj. kraćenje cijelog mjesta gdje rastu i to u velikoj mjeri; a kraćenje je bolje od podrezivanja, jer kraćenje obuhvata i podrezivanje, a kraćenjem brkova muškaraca se uljepšava, čisti i razlikuje se od nevjernika.
• Kraćenje noktiju, tj. kraćenje onog dijela noktiju koji pređe meso, tako da se ne puste da narastu dugi, kraćenje noktiju predstavlja uljepšavanje, otklanjanje prljavštine koja se nakupi ispod nokta, te razlikovanje od životinja grabežljivaca.
• Čupanje dlaka ispod pazuha; sunnet je otkloniti te dlake čupanjem, što je bolje od brijanja jer je tako u sunnetu preneseno, a mogu i da se obriju. Otklanjanjem tih dlaka nastaje čistoća i prestaje neugodan miris koji nastaje postojanjem tih dlaka.
Brijanje dlaka oko stidnog mjesta, podrezivanje brkova, kraćenje noktiju, čupanje dlaka ispod pazuha treba da bude kada (dlake, nokti, brkovi) narastu, tj. postanu dugi, a pokuđeno je prekoračiti četrdeset dana a da se to ne izvrši, na što se ukazuje u hadisu. Enes, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio nam je da ne smije proći više od četrdeset dana a da ne potkratimo brkove, podrežemo nokte, uklonimo stidne dlake i dlake ispod pazuha." (Muslim, 258.)
Musliman treba da vodi računa o čistoći i da redovno održava higijenu, prakticirajući sve preporuke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu čistoće.
Nastavit će se...