Tefsir sure El-Maun

(1) Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?

(2) Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče,

(3) i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.

(4) Pa teško klanjačima,

(5) koji su nemarni prema svome namazu,

(6) koji se samo pretvaraju

(7) i nikome ništa u naruč ne daju!

Sastav sure

Sura El-Maun je 107. sura po redoslijedu kur’anskih sura. Prije nje je sura El-Kurejš a poslije sura El-Kevser. Sastoji se od 7 ajeta, 25 riječi i 119 harfova. (Tefsir Hazin)

Po redoslijedu Objave, ova sura je 17., objavljena je poslije sure Et-Tekasur, a prije sure El-Kafirun. Ovo je redoslijed objave samo ako se uzme u obzir da je ova sura mekanska, o čemu će više riječi biti kasnije. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Ime sure

U većini Mushafa i tefsira ova sura nosi naziv El-Maun. Dobila je naziv po riječi el-maun koja se spominje u njenom zadnjem ajetu.

U Sahihu imama Buharije, rahimehullahu teala, kao i pojedinim tefsirima naziva se Sura Ereejte po prvoj riječi ove sure. (Vidjeti: Tefsir Mudžahid; Tefsir Abdurrezzak; Tefsir Sem’ani; Ibn Dževzi, Zadul-mesir; Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir; Sahih Buhari, Kitabut-Tefsir)

Pojedini komentatori Kur’ana ovu suru nazivaju sura Ed-Din. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir; Ševkani, Fethul-Kadir; Alusi, Ruhul-meani; Zuhajli, Tefsir Munir.)

Također, neki je nazivaju sura El-Jetim, zbog spomena jetima/siročeta u njoj. (Vidjeti: Ševkani, Fethul-Kadir; Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Neki je još nazivaju sura Et-Tekzib. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 30/563; Alusi, Ruhul-meani, 15/474)

Vrsta sure

Sura El-Maun je medinska sura. Većina komentatora Kur’ana smatra da je ova sura mekanska. Ibn Atijja el-Endelusi, rahimehullahu teala, kaže: “Sura je mekanska i nije mi poznato da postoji oko toga razilaženje.” (Vidjeti: Ibn Atijja, El-Muharrerul-Vedžiz; Zuhajli, Tefsir Munir)

Pojedini komentatori ipak kažu da je cijela sura medinska. (Vidjeti: Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an; Alusi, Ruhul-meani) To mišljenje prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i Katade. (Zuhajli, Tefsir Munir)

Ima i učenjaka, poput Hibetullaha, koji kažu da su prva tri ajeta ove sure mekanska i objavljena povodom Asa b. Vaila, a da su ostala četiri ajeta medinska i objavljena u Medini povodom licemjera Abdullaha b. Ubejja b. Selula, što se prenosi i u jednom od mišljenja Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. (Vidjeti: Zamahšeri, Keššaf; Ibn Dževzi, Zadul-mesir; Alusi, Ruhul-meani; Zuhajli, Tefsir Munir)

Od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Muslimani su tražili u zajam od licemjera kofu, sjekiru i slično, pa im to ovi nisu davali, nakon čega je objavljeno: ‘I nikome ništa u naruč/zajam ne daju.’” (Sujuti, Ed-Durrul-Mensur)

Ovo razilaženje među učenjacima dolazi iz same sadržine i tematike tih kur’anskih ajeta. Tako prva tri ajeta odnose se na mušrike/mnogobošce Meke, dok preostala četiri ajeta govore o osobinama licemjera, a oni su bili u Medini. Međutim, nema smetnje da se i prva tri ajeta odnose na licemjere jer su i oni poricali drugi svijet, činili nepravdu jetimu i nisu podsticali na udjeljivanje siromahu. Prva tri ajeta govore o unutrašnjim osobinama, a ostala četiri ajeta o spoljašnjim.

Tako da je preče da sura El-Maun bude medinska sura u cijelosti, a Allah najbolje zna. (Vidjeti: Abdulmuhsin el-Asker, Tefsir džuz Amme)

Povezanost sure El-maun sa surom Kurejš

U prethodnoj suri Kurejš Uzvišeni Allah spominje kako Kurejšijama On ukazuje Svoje blagodati od kojih je i ta da ih Allah hrani i spašava ih gladi, dok ih u suri El-Maun kori jer oni ne podstiču da se nahrani siromah.

U suri Kurejš Uzvišeni Allah te koje hrani i ukazuje im Svoje blagodati podstiče da obožavaju samo Njega, Jedinog, dok u ovoj suri kori takve koji su prema svojim namazima nemarni, one koji se pretvaraju pa radi drugih namaze klanjaju.

U suri Kurejš Uzvišeni Allah spominje Svoje blagodati koje je ukazao Kurejšijama koji su poricali proživljenje, poricali su nagradu na drugom svijetu, pa, nakon što nisu bili zahvalni Allahu na Njegovim blagodatima, Uzvišeni je u ovoj suri počeo da ih opominje i upozorava na negiranje drugog svijeta, proživljenja i nagrade i kazne na njemu. (Zuhajli, Tefsir Munir)

Sadržaj sure

Sura El-Maun u prvim ajetima govori o osobinama nevjernika, u zadnjim jaetima govori o osobinama licemjera.

Tako nevjernika opisuje sa tri osobine: on negira proživljenje i nagradu na drugom svijetu, grubo odbija od sebe jetima i ne podstiče da se nahrani siromah. Dakle, niti vjeruje u Allaha i Njegovu nagradu i kaznu, niti se lijepo ophodi prema nemoćnima i potrebnima na dunjaluku; niti sebi čini dobro, niti drugima.

U drugoj polovini ove sure Uzvišeni opisuje licemjere, one koji pokazuju djelomično islam u svojoj spoljašnjosti, dok u prsima skrivaju nevjerstvo. I njih Allah opisuje s tri osobine: nemarni su prema namazu, pretvaraju se u svojim djelima i nikome ništa čak ni u zajam ne daju.

U suštini, i jedni i drugi ne vjeruju u Allaha, niti pomažu druge.

Svevišnji Allah čudi se njihovim postupcima, zar pored nevjerovanja u Njega, mogu odbijati najpotrebnije na dunjaluku, pa im čak ni u zajam ne dati? Zbog toga, Allah im prijeti kaznom i propasti na drugom svijetu kojem se oni ne nadaju.

Povod objave sure

Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga povodom koga je objavljena ova sura. Tako se pripovijeda od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao kako je ova sura objavljena povodom Asa b. Vaila es-Sehmija. To je bilo mišljenje Mukatila.

Od Dahhaka se prenosi da je rekao: “Ova sura objavljena je povodom jednog licemjera.”

Sudi kaže da je objavljena povodom Velida b. Mugire, a moguće je i povodom Ebu Džehla.

Ibn Džurejdž kaže da je objavljena povodom Ebu Sufjana koji je svake sedmice klao devu, pa je jednom prilikom siroče zatražilo od njega nešto malo mesa, a on ga je išibao i otjerao svojim prutom, nakon čega je objavljena ova sura. (Vidjeti: Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an; Ibn Atijja, El-Muharrerul-vedžiz; Alusi, Ruhul-meani; Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir; Tefsir Maverdi)

Cilj objave sure El-Maun

Glavni cilj ove obajve sure jeste da pojasni čvrstu vezu između vjerovanja i ponašanja. Ispravno vjerovanje i čvrsto ubjeđenje u vjerničkom srcu mora rezultirati lijepim ponašanjem. Tako, ova sura El-Maun nalik je suri El-Humeze po svome cilju, s tim da ova sura još ukazuje i na pogubnost rijaluka – pretvaranja u ibadetu. (Dr. Ahmed el-Kadi, Et-Tefsirul-akadi li džuz Amme)

Komentar sure

(1) Jesi li ti vidio onoga koji poriče Sudnji dan?

Ajet je objavljen u upitnom obliku koji ima značenje čuđenja. Viđenje ovdje ima značenje spoznaje, pa bi značenje ajeta bilo: Znaš li ti onoga koji poriče Sudnji dan?

Nakon što je Uzvišeni postavio pitanje i još sa čuđenjem, tj. zar je moguće da ima onih koji ne vjeruju u Sudnji dan?! Ima, sigurno. Pa znate li osobine tih ljudi?! Po kojim se osobinama oni prepoznaju? Uzvišeni Allah spominje osobine na osnovu kojih se zaključuje da osoba ne vjeruje u Sudnji dan, pa kaže:

(2) To je onaj koji jetimu ne daje njegovo pravo

Jetim je maloljetno dijete – muško ili žensko – koje je izgubilo oca. Jedna od posebnih osobina onih koji se ne spremaju za drugi svijet jer ne vjeruju u njega, jeste da ovako slabašnim stvorenjima uskraćuju njihova prava i čine im nepravdu.

(3) I onaj koji ne podstiče da se siromah nahrani

I pokazatelj da se čovjek ne priprema za drugi svijet, jer ne vjeruje u njega, jeste i da ne podstiče druge da hrane siromahe. Ukoliko ne podstiču druge da hrane siromahe, onda ih ni oni sami ne hrane, a sve to iz prevelike škrtosti i pohlepe, grubosti srca i odsutnosti milostivosti.

Siromasi su, kao i jetimi, potlačena kategorija ljudi na dunjaluku, čak ovdje ova riječ ima značenje miskina, nevoljnika kojeg je siromaštvo privezalo za kuću, seken, pa ne može zbog slabosti svoga tijela, iscrpljenosti i bolesti, niti da ode od kuće i sebi zaradi.

Ovo su kategorije ljudi koje su najpotrebnije pomoći i milostivosti, lijepe riječi i razgaljenja, društva. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio Allahu da mu podari ljubav prema siromasima nevoljnicima. (Tirmizi)

(4 i 5) Teško li se klanjačima, onima koji su nemarni prema svojim namazima

Tj. ne misli se ovdje na sve klanjače općenito, već na one čiji opis slijedi u ajetu. One koji su nemarni prema svojim namazima, ne klanjaju ih uopće ili ih ne klanjaju kako je Uzvišeni Allah naredio, ili ih odgađaju do pred istek namaskog vremena, njih čeka propast i teška kazna. (Dr. Ahmed el-Kadi, Et-Tefsirul-akadi li džuz Amme) Ovime se ukazuje na to da oni koji ne vjeruju u Sudnji dan, koji uskraćuju jetimu i ne hrane siromahe, da takvi uglavnom i ne klanjaju ili svoje namaze klanjaju formalno, radi drugih. I to je uglavnom tako, onaj koji se loše ophodi prema stvorenjima, taj se loše ophodi i prema Gospodaru stvorenja.

(6)

Tj. teško li se onima koji se u svojim namazima i ostalim dobrim djelima pretvaraju, drugima pokazuju da su dobri vjernici, bogobojazni, a u svojoj unutrašnjosti potpuno su drugačiji. Oni svojim djelima ne žele Allahovo zadovoljstvo i Njegovu blizinu, već dunjalučki interes, hvalu, spomen i sl. A to su osobine licemjera, kao što Uzvišeni Allah o tome govori u suri En-Nisa, 142. ajetu: “Licemjeri nastoje prevariti Allaha, ali im Allah vraća prevaru! Oni kada ustaju na namaz, lijeno se dižu, i klanjaju samo da bi ih drugi vidjeli, a Allaha ne spominju osim malo.”

(7)

Tj. kada neko nešto od njih nešto zatraži, makar to bilo i nešto sitno pa čak i u zajam, oni mu to ne daju, a kamoli da nekome udijele sadaku. To sve govori o njihovoj prevelikoj škrtosti.

Upitan šta znači riječ “naruč”, Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “To je ono što ljudi između sebe jedan drugom pozajmljuju kao što su: sjekira, lonac, kofa i slično.”

Postoji i drugo mišljenje o značenju ovog ajeta, a to je da oni koji su nemarni prema svojim namazima i koji se u svojim djelima pretvaraju čine ih radi drugih, kada dođe vrijeme zekata, na svoj imetak ne izdvajaju zekat. Hasan el-Basri, rahimehullahu teala, kaže: “Ako klanja, pretvara se, a ako propusti namaz, ne brine se. On od svog imetka zekat ne izdvaja.”

Pouke, poruke i propisi

● Sura El-Maun potvrđuje vjerovanje u proživljenje na Sudnjem danu, te nagradu i kaznu za učinjena djela. (Ebu Bekr el-Džezairi, Ejserut-Tefasir)

● U ovim ajetima upućuje se ukor onome koji ne vjeruje u drugi svijet. (Luhejmid, Tefsir min Zilzal ila En-Nas) Termin, a samim time i ukor, je općenit te se odnosi na sve koji poriču Sudnji dan, a ne samo na onoga povodom koga je objavljen ovaj ajet. (Zuhajli, Tefsir Munir)

● Poricanje i nevjerovanje u drugi svijet često su razlog činjenja loših djela, ponašanja, nepravde i sl., jer se takav ne nada nagradi niti strahuje od kazne. (Abdurrahman el-Berrak, Tefsir džuz Amme)

● Na drugoj strani, vjerovanje u Allaha i Sudnji dan najviše podstiče vjernika na dobra djela i lijepo ophođenje sa svima nadajući se nagradi od Allaha za sve to, kao što podstiče na ostavljanje svega što Allah ne voli, iz straha od Allahove kazne. (Abdurrahman el-Berrak, Tefsir džuz Amme)

● Onaj koji ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan, teško da u njemu ima ikakva dobra pa takav počesto nema milostivosti niti razumijevanja čak ni prema najslabijima. (Ebu Bekr el-Džezairi, Ejserut-Tefasir)

● U ajetima se strogo upozorava na činjenje nepravde jetimu i siromahu. (Luhejmid, Tefsir min Zilzal ila En-Nas)

● Jetim, je najpreči da se prema njemu bude milostivo i da mu se ukaže svaki vid pomoći. (Abdurrahman el-Berrak, Tefsir džuz Amme)

● Onaj koji nije u mogućnosti da pomogne siromahu, neka podstakne onoga ko ga može pomoći. (El-Kur’anu tedebburun ve amelun)

● U ajetima se nalazi i upozorenje onima koji se poigravaju sa svojim namazima, nemarni su prema namazu, ne pridaju mu pažnju pa ga odgađaju. (Luhejmid, Tefsir min Zilzal ila En-Nas)

● Obavljanje namaza bez čvrste veze sa Allahom i bez iskrenosti tokom obavljanja, ne donosi nikakvu korist klanjaču. Kada srce klanjača bude čvrsto vezano za Allaha i kada bude iskren i u namazu i svim drugim ibadetima, tek tada će ga njegov namaz odvraćati od loših i neumjesnih djela. (Dr. Ahmed el-Kadi, Et-Tefsirul-akadi li džuz Amme)

● Odgađanje obavljanja namaza svojstvo je licemjera. (Ebu Bekr el-Džezairi, Ejserut-Tefasir) Zato, dobro se čuvajmo odgađanja svojih namaza. (El-Kur’anu tedebburun ve amelun)

● U ajetima se ukazuje na pogubnost pretvaranja u djelima – rijaluk. To je skrivena bolest srca koja poništava djelo u kojem se nađe. (El-Muhtesar fi Tefsiril-Kur’anil-kerimi)

● Rijaluk – pretvaranje u djelima jedna je vrsta skrivenog širka. Dokaz za to jesu i ovi ajeti koji su objavljeni u kontekstu govora o mušricima. (Dr. Ahmed el-Kadi, Et-Tefsirul-Akadi li džuz Amme)

● Ajeti ukazuju i na pogubnost škrtarenja u imetku, te kazuju da je i to osobina licemjera. (Ebu Bekr el-Džezairi, Ejserut-Tefasir) Zato, dajimo i pozajmljujmo ljudima ono za čim su u potrebi, a mi smo im to u mogućnosti učiniti. (El-Kur’anu tedebburun ve amelun)

Obaveza nam je da pogledamo i analiziramo svoje stanje, da li mi kod sebe imamo ovih osobina ili ne. Ako pri nama bude ovih osobina: da zapostavljamo namaz i o njemu ne vodimo računa, da drugima uskraćujemo dobro, onda se moramo iskreno pokajati Uzvišenom Allahu i vratiti Mu se pokorno. Ako ne postupimo tako, onda očekujmo tešku kaznu, da nas Allah sačuva toga. A ako pri nama nema ovih osobina, onda se nadajmo dobru. Cilj objave Kur’ana nije da ga čovjek samo čita te da Allaha obožava samo izgovarajući i učeći Njegov govor, već je cilj objave Kur’ana da se čovjek odgoji njime. (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Tefsir džuz Amme) Kao što je Aiša, radijallahu anha, rekla za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, moral bio Kur’an.” (Muslim)