Menu

Tefsir sure El-Mulk (13–19)

Tema Kur'anČitanje 19 minuta

Nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnim ajetima sure El-Mulk pojasnio šta čeka vjernike i nevjernike na Sudnjem danu, u narednom ajetu ukazuje na Svoje sveobuhvatno znanje na kojem se grade Njegovi postupci. Time Uzvišeni Allah pojašnjava zašto jedne kažnjava, a druge nagrađuje, te da je nagrada za dobre i kazna za loše pravedna Allahova presuda.


Komentar trinaestog ajeta

Svevišnji Allah ovim riječima obraća se svim ljudima, i vjernicima i nevjernicima, da se upoznaju s Njegovim sveobuhvatnim znanjem kako bi Ga se bojali i vodili računa o svojim postupcima. Uzvišeni Allah kaže:

(13) Da li vi pritajili svoj govor ili bili glasni – pa, On, sigurno, zna šta se nalazi u grudima!

(El-Mulk, 13)

“Da li vi pritajili svoj govor ili bili glasni”

– tj. ako želite, stišajte glasove, pritajite se, ili ako želite povisite glasove i budite glasni dok razgovarate, ali znajte da je to Allahu svejedno. Uzvišeni Allah je Sveznajući, pa je kod Njega tajnost i javnost ista, odnosno za Njega nema tajnosti. Tajnosti ima za nas jer smo mi stvorenja, manjkavi smo, naše znanje je ograničeno. Zato Uzvišeni Allah u ovom ajetu prvo spominje stišavanje i pritajivanje govora kako bi dokazao Svoje sveobuhvatno znanje i našu manjkavost.

“On, sigurno, zna šta se nalazi u grudima!”

– tj. da li bili tihi ili glasni, sve to Allah zna, jer Allah zna šta je sa srcima koja se nalaze u vašim grudima. On zna šta se nalazi u srcima: kakva ubjeđenja, želje, razmišljanja, ljubavi, mržnja i sve ostalo što jezici ni tiho ni glasno ne izgovaraju.

Ako Sveznajući Allah zna sve što grudi i srca u njima skrivaju, kako je moguće da ne zna ono što ljudi javno i tajno govore i rade, za što će ih On nagrađivati i kažnjavati?! Svakako da zna. Zato je na ljudima da povedu računa o svojim riječima i djelima.

Poruke ajeta

  • Jedan od razloga straha od Allaha jeste i vjerovanje u Allahovo sveobuhvatno znanje.
  • Ajet je dokaz da je Allahovo znanje sveobuhvatno, te da Mu ništa nije skriveno. On zna namjere i želje, kao što zna tihe i glasne riječi, djela urađena u tajnosti i javnosti.
  • Iz ajeta se zaključuje da za Allaha nema nepoznatog, tihog i tajanstvenog, skrivenog.
  • Ovaj ajet je odgovor kaderijama koji tvrde da Allah ne zna ni za što sve dok se to ne desi.
  • Također, ovaj ajet je odgovor filozofima koji odbacuju tvrdnju da Allah poznaje detalje svega, i najmanje sitnice.
  • Ajet indirektno podsjeća na nagradu i kaznu za izrečene riječi i urađena djela jer se u ajetu kaže da Allah zna za sve to, tj. Njemu je poznato i kod Njega ostaje zabilježeno, te će se za to i nagrađivati i kažnjavati.
  • U ajetu se nalazi podstrek da preispitujemo i svoja srca kao što vodimo računa o svojim djelima, jer Allah zna šta se nalazi i u našim srcima.
  • Ajetom se potvrđuje volja i htijenje ljudima u čemu je odgovor džebrijama koji tvrde da je osoba prisiljena na svoje postupke.

Komentar četrnaestog ajeta

Svevišnji Allah nadovezuje se na prethodni ajet pa i razumskim putem pojašnjava Svoje sveobuhvatno znanje kako bismo razmislili i pobojali se Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah kaže:

(14) A kako i ne bi znao Onaj koji sve stvara, a On je Onaj koji ima detaljno znanje o svemu, Onaj koji je o svemu obaviješten!

(El-Mulk, 14)

“A kako i ne bi znao Onaj koji sve stvara”

, tj. kako da ne poznaje tajne i javne riječi, pa i ono što se nalazi u srcima ljudi kada je On njihov Stvoritelj. On je stvoritelj svega pa i njihovih srca, On je stvoritelj njihovih djela. A stvoreno najbolje poznaje Onaj koji ga je stvorio!

“a On je Onaj koji ima detaljno znanje o svemu”

– Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Letīf koje se spominje u ovom ajetu i drugim ajetima Allahove Knjige, ukupno sedam puta. El-Letīf jeste Allah koji je toliki dobročinitelj prema Svojim robovima da im neprimjetno ukazuje Svoje blagodati na osnovu Svoga sveobuhvatnog znanja. Njegovo znanje o svim stvorenjima precizno je i detaljno, pa im On daje ono što im je – na osnovu Njegovog znanja – potrebno a da to stvorenja i ne osjećaju. On im ukazuje Svoju milost i Svoju dobrotu tajnim putevima, za njih nepoznatim. Dakle, Allahovo lijepo ime El-Letīf obuhvata potpuno i precizno znanje o svemu i dostavljanje dobra do tog svega na neprimjetan način. I ova svojstva nalaze se samo pri Uzvišenom Allahu.

Spominjanje ovog imena El-Letīf nakon spomena stvaranja ukazuje na to da Uzvišeni Allah svakog stvara s potpunom mudrošću, te mu ukazuje Svoje blagodati od trenutka stvaranja i zna sve o njemu tokom cijelog njegovog života.

“Onaj koji je o svemu obaviješten – Od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Habīr koje se u Kur’anu spominje na četrdeset pet mjesta. Ima značenje Onoga koji je o svemu obaviješten, o svemu ima znanje, a najčešće se ovo ime spominje kod govora o poznavanju tajnovitog i skrivenog. Kada se govori o Allahovom poznavanju svega općenito koristi se ime El-Alīm/Sveznajući, a kada se govori o Allahovom poznavanju svega skrivenog najčešće se koristi ovo ime El-Habīr.

Nakon spomena sveobuhvatnog znanja, Svevišnji Allah spominje ova Svoja dva lijepa imena El-Letīf i El-Habīr kojima potvrđuje Svoje detaljno znanje o svemu.

Poruke ajeta

  • Ajet potvrđuje Uzvišenom Allahu sveobuhvatno znanje, precizno i detaljno znanje o svemu.
  • Ajetom se potvrđuje i svojstvo stvaranja Uzvišenom Allahu.
  • Iz ajeta saznajemo za dva Allahova lijepa imena El-Letīf i El-Habīr.
  • Ajet je odgovor kaderijama i filozofima.

Komentar petnaestog ajeta

Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo da je On dobar i blag prema Svojim stvorenjima, te da o njima On zna sve, u ovom ajetu navodi neke vidove Svoje dobrote koje je ukazao ljudima. Uzvišeni kaže:

(15) On je Taj koji vam je Zemlju pogodnom potčinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se iz Njegove opskrbe, a kod Njega je proživljenje!

(El-Mulk, 15)

“>On je taj koji vam je Zemlju pogodnom potčinio...” – U ovom ajetu Uzvišeni Allah obavještava nas o Svojoj posebnoj blagodati prema Svojim stvorenjima. On im je potčinio Zemlju i učinio je pogodnom za život, stanovanje i hodanje, i ljudima pripremio razna dobra, tlo za usjeve i plodove.

“pa hodajte predjelima njezinim...”

– tj. putujte različitim krajevima njezinim tražeći dobiti i koristi za vas. U ovom dijelu ajeta spominje se razlog za prethodni dio ajeta, odnosno da bismo mi živjeli i ostvarivali koristi, Uzvišeni Allah nam je Zemlju potčinio. Također, ovaj dio ajeta ukazuje na to da je neophodno ustati za nafakom i tražiti je.

“i hranite se iz Njegove opskrbe”

– tj. putujte i tražite od Allaha lijepu opskrbu za sebe, dozvoljenu, ono što vam i kako vam Uzvišeni Allah propisuje i daje.

“a kod Njega je proživljenje!”

– tj. nakon života na ovome svijetu, vi ćete biti proživljeni kod Allaha na drugome svijetu. Iako je Svevišnji Allah dao ljudima mnoge blagodati, te im omogućio da stanuju na Zemlji, neka svi ljudi znaju da na Zemlji ne mogu vječno ostati. Dunjaluk nije vječna kuća, već prolazna stanica. Svako živo biće smrt će okusiti, a zatim kada Svevišnji Allah odredi, svi ljudi će pred Njim biti proživljeni. A cilj proživljenja jeste obračun za blagodati koje su ljudi uživali na dunjaluku.

Poruke ajeta

  • Ajet spominje brojne blagodati koje je Uzvišeni Allah dao ljudima: Zemlju im je potčinio, učinio pogodnom za život i rad, stanovanje i obradu zemlje.
  • Ajet podstiče na poduzimanje djela koja vode do postizanja koristi, što opet podstiče čovjeka da živi od rada svojih ruku.
  • Čovjeku nije naređeno niti određeno da mora živjeti na jednom dijelu Zemlje, već tamo gdje je život za njega bolji i korisniji, neka ide i živi tamo.
  • Ajet naređuje čovjeku da se hrani dozvoljenom opskrbom, i opskrbljuje se svim korisnim za njega.
  • Ajet ukazuje na prolaznost dunjaluka i podstiče na pripremanje za ahiret, kao što se zaključuje da je ovaj dunjaluk mjesto sjetve za ahiret.
  • Također, ajet ukazuje na važnost pravilnog korištenja opskrbe na dunjaluku jer to utječe na ishod na ahiretu, a naročito ishrana.
  • Ajet potvrđuje istinitost Sudnjega dana, proživljenja ljudi iz njihovih kaburova i obračuna za djela koja su činili.

Komentar šesnaestog i sedamnaestog ajeta

Uzvišeni Allah, nakon što je podsjetio Svoje robove na blagodati koje im je ukazao od činjenja Zemlje pogodnom za stanovanje i život, upozorava nevjernike da im On zbog njihovog nevjerstva to svojstvo Zemlje može promijeniti, pa kaže Uzvišeni:

(16–17) Jeste li sigurni da vas Onaj koji je na nebesima neće u Zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti? Ili, jeste li sigurni da Onaj koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste ubrzo saznali kakva je prijetnja Moja!

(El-Mulk, 16–17)

“Jeste li sigurni da vas Onaj koji je na nebesima neće u Zemlju utjerati...”

– Svevišnji Allah u ovom ajetu postavlja pitanje nevjernicima kojim želi da ih ukori za njihovo ponašanje, te da im zaprijeti da se ostave svoga ponašanja. Dakle, ovo pitanje ima značenje: “Kako možete biti sigurni od kazne? Kako se tako ponašate kao da ste sigurni od kazne?! Jeste li sigurni da se Allah neće na vas naljutiti zbog vašeg nevjerstva i utjerati vas u zemlju kao što je učinio sa Karunom?!”

“kad se ona počne iznenada tresti”

– tj. Svevišnji Allah to vam može dati kada se Zemlja počne žestoko tresti i podrhtavati. Tada, nakon što je bila mirna i pogodna za život, život na njoj bio bi nemoguć! Onaj koji je na nebesima jeste Allah koji je iznad Arša, a Arš je iznad nebesa. Zatim, Uzvišeni Allah prelazi s prijetnje utjeravanjem u Zemlju na drugi vid prijetnje.

“Ili, jeste li sigurni da Onaj koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati?”

– tj. o nevjernici, zar možete biti sigurni od Allaha da zbog vašeg nevjerstva neće poslati na vas žestoki vjetar, oluju s kamenjem, kao što je poslao na narod Ad, ili zar možete biti sigurni da neće na vas poslati kišu kamenja s neba kao što je poslao na Lutov narod?! Uzvišeni Allah u ovim ajetima prvo spominje kaznu na Zemlji, a zatim kaznu s nebesa jer je On Svevišnji govorio o blagodatima koje im je podario na Zemlji.

“Tada biste ubrzo saznali kakva je prijetnja Moja!”

– tj. tada kada bi vas snašla kazna u Zemlji, ili kazna s nebesa, saznali biste koliko je Moja prijetnja istinita i ozbiljna bila, tj. shvatili biste da je to ostvarenje Moje prijetnje i da vas to snalazi zbog vaših grijeha! Međutim, tada vam to ništa ne bi koristilo.

Poruke ova dva ajeta

  • Ajeti potvrđuju uzvišenost Allaha.
  • Vjerovanje da je Allah uzvišen na nebesima urođeno je u svakom čovjeku, pa tako su i mnogobošci vjerovali da je Allah iznad njih, na nebesima, jer im se i Allah obraća time.
  • Od kazni kojima je Uzvišeni Allah kažnjavao i narode, i kazni kojima prijeti drugim narodima jesu propadanje tla ispod i oluja s kamenjem.
  • Ajet je dokaz da je Zemlja Allahovo stvorenje te da se njena svojstva mijenjaju po zapovijedi Uzvišenog Allaha.
  • Jedan od rezultata i pokazatelja ustrajnosti u nevjerstvu jeste i sigurnost od Allahove kazne. Nevjernik čini loša djela i siguran je od Allahove kazne, dok vjernik čini dobra djela i strahuje od Allahove kazne.
  • Zemljotresi su Allahova kazna, dok je postojanost Zemlje Allahova blagodat.
  • Oba ajeta ukazuju na svemoć Uzvišenog Allaha.
  • Ajeti preporučuju da se prilikom pozivanja na ostavljanje grijeha spominje kazna za grijehe, te kazivanja o prethodnim narodima koji su uništeni zbog svojih grijeha.

Komentar osamnaestog ajeta

Nakon što je Svevišnji Allah zaprijetio nevjernicima da ih On može kazniti zbog njihovog grijeha, u sljedećem ajetu je i pojasnio da je to Njegov sunnet/zakon, da je tako postupao s prethodnim nevjerničkim narodima. Time daje do znanja nevjernicima da je On ozbiljan u Svojoj prijetnji, te da ne misle da ih On neće ili ne može kazniti. Uzvišeni kaže:

(18) A zasigurno su poricali i oni prije njih, pa kakva li je samo bila kazna Moja!

(El-Mulk, 18)

Riječi ve lekad imaju značenje zakletve i potvrde, pa kao da se Uzvišeni Allah zaklinje Sobom i kaže: “Tako Mi Allaha, zasigurno su poricali i oni koji su bili prije njih”, tj. prije nevjernika Meke, poput Nuhovog naroda, Adovog naroda, Semudovog naroda, Lutovog naroda i drugih naroda.

Nevjernici u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu bili jedini nevjernici pa da su prijetnje kojima im se prijeti samo prijetnje koje se ne mogu i neće ostvariti. I prije njih je bilo nevjrnika, pa i sami oni Arapi imaju vijesti o tim narodima jer je većina tih prethodnih uništenih naroda živjela u njihovoj blizini.

Uzvišeni Allah u ovom ajetu spominje nevjernike Meke i sve ostale kasnije nevjernike u trećem licu, dok im se u prethodnim ajetima direktno obraćao. Time se Allah okreće od njih i omalovažava ih jer se oni svojim nevjerstvom diče, kao da nije bilo nevjernika prije njih!

“pa kakva li je samo bila kazna Moja!”

– tj. neka pogledaju kako su skončali svi ti prethodni nevjernički narodi, kakvom sam ih žestokom i bolnom kaznom kaznio. I ovdje pitanje ima značenje potvrde i pojašnjenja žestine kazne. Zato neka nevjernici uzmu pouku iz stradanja prethodnih nevjerničkih naroda. Sretan je onaj koji uzme pouku iz primjera drugih.

Poruke ajeta

  • Kažnjavanje i uništavanje nevjerničkih naroda Allahov je sunnet na Zemlji.
  • Allahovo kažnjavanje nevjerničkih naroda dolazilo je kao rezultat njihova nevjerstva.
  • Ovim ajetom Uzvišeni Allah daje podršku Svom Poslaniku i svim njegovim sljedbenicima, vjernicima, i potvrđuje da će kazniti nevjernike za njihovo nevjerstvo.

Komentar devetnaestog ajeta

Nakon što je Svevišnji Allah u prethodnim ajetima zaprijetio nevjernicima da ih može vrlo lahko uništiti, u narednom ajetu spominje dokaz Svoje svemoći, pa kaže:

(19) Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Svemilosni drži; On je zaista Onaj koji sve dobro vidi.

(El-Mulk, 19)

“Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih?”

– tj. zar nevjernici ne gledaju svojim očima i ne razmišljaju svojim srcima o pticama koje dok lete šire i skupljaju svoja krila. Ko ih to drži na nebesima?

Ovaj ajet nadovezuje se na ajet u kojem se kaže da je Uzvišeni Allah ljudima učinio Zemlju pogodnu za stanovanje i kretanje. Odnosno, kao što je Uzvišeni Allah potčinio Zemlju ljudima, tako je zrak potčinio pticama. Međutim, Svevišnji Allah ovdje od ljudskog svijeta prelazi na spomen stvorenja čije je stanje čudnije od ljudskog i koji se kreću na nebu za razliku od njih ljudi koji se kreću po čvrstoj zemlji. Ovime Svevišnji Allah dolazi sa još jačim dokazom za prihvatanje Njega kao jedinog Istinskog Boga dostojnog obožavanja. Pitanje u ajetu ima za cilj ukor nevjernika koji ne vjeruju u Allaha ili mnogobožaca koji obožavaju druge mimo Allaha. Je li to njihova božanstva održavaju ptice na nebesima?! Ili jesu li slijepih očiju i srca?! Pitanje ima za cilj i potvrdu da ptice na nebesima drži samo Uzvišeni Allah, kako će to ubrzo Allah i obznaniti.

“Samo ih Svemilosni drži”

– tj. prilikom njihovog letenja u zraku, širenja i skupljanja krila samo ih drži Svemilosni Allah. Uzvišeni Allah ovdje spominje Svoje lijepo ime Er-Rahman koje ima značenje Svemilosnog, Onoga koji je prema svima milostiv, te pojašnjava da je Njegovo održavanje ptica na nebu dok lete iz Njegove dobrote i milosti. Također, ovim imenom Svevišnji Allah obraća se mnogobošcima jer su oni negirali Allahu ovo ime, kao što im poručuje ovim da ih On Svemilosni održava u životu iz Svoje dobrote i milosti, pa jesu li Mu zahvalni na tome? Kao što Uzvišeni Allah drži ptice na nebu da ne spadnu, isto tako Allah drži kaznu da se ne spusti na nevjernike, a vrlo lahko je može spustiti. Zašto o tome ne razmišljaju?!

“On je zaista Onaj koji sve dobro vidi”

– tj. Uzvišenom Allahu ništa nije skriveno, On vidi sva Svoja stvorenja, vidi među njima zahvalne i nezahvalne, vidi šta se nalazi u njihovim prsima, kakve su im namjere i želje. I On, Svevišnji, na osnovu Svoga znanja sve stvara, uređuje, oblikuje i opskrbljuje.

Poruke ajeta

  • Svevišnji Allah kori nevjernike koji ne razmišljaju o Njegovom stvaranju u kosmosu.
  • Ajet nas podstiče da promatramo Allahova stvaranja i razmišljamo o njima.
  • Jedan od dokaza Allahove svemoći jesu i ptice koje lete nebesima, pružajući i skupljajući svoja krila.
  • Ajet je dokaz da te ptice na nebesima drži jedino Uzvišeni Allah jer On stvara i razloge njihovog letenja na nebu.
  • Ajet je odgovor mutezilama koje tvrde da je stvorenje samostalno u svojim djelima te da čini svoja djela bez Allahove volje i htijenja.
  • Ajet potvrđuje Allahovo lijepo ime Er-Rahman/Svemilosni i Njegovo svojstvo milosti, čime se ujedno i kore nevjernici koji su poricali ovo Allahovo lijepo ime.
  • Ajet je dokaz da Uzvišeni Allah daje pticama da se kreću po nebu – kao i ostalim stvorenjima na njima svojstven način – iz Svoje milosti i dobrote prema njima.
  • Ajetom se potvrđuje i Allahovo lijepo ime El-Besir/Onaj koji sve vidi i Njegovo svojstvo vida, te poručuje da Uzvišeni Allah sve vidi ma kako ono bilo sitno i tajanstveno, i On o svemu ima znanje.