(285) “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike Njegove: ‘Mi među poslanicima Njegovim nikakvu razliku ne pravimo!’ I govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, i samo Tebi je konačni povratak!’
(286) Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogućnosti, svakome je u korist dobro koje zaradi, a na njegovu štetu je zlo koje učini. ‘Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili ako šta greškom učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za šta snage nemamo! Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’”
Ukratko o ajetima
Zadnji ajeti sure El-Bekara jesu 285. i 286. ajet i nalaze se na 49. stranici Mushafa.
Ajet “Amener-Resulu” sastoji se iz 27 riječi i 123 harfa, dok ajet “La jukellifullahu nefsen” sastoji se iz 48 riječi i 203 harfa.
U hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i predajama ashaba ova dva ajeta zajedno nazivaju se Havatim suretil-Bekara tj. Završeci sure El-Bekara.
Hadisi o vrijednosti ova dva ajeta
Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure El-Bekara, to mu je dovoljno.” (Buhari)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Dok je melek Džibril, alejhis-selam, sjedio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je škripu iznad sebe, pa je digao glavu i rekao: ‘Ovo su nebeska vrata koja su se danas otvorila, a sve do danas nikada se prije nisu otvorila.’ Kroz ta vrata spusti se jedan melek, a Džibril reče: ‘Ovo je melek koji se po prvi put spustio na Zemlju. Nikada ranije do današnjeg dana nije sišao na Zemlju.’ Taj melek nazva selam i reče: ‘Raduj se, Muhammede, zbog dva svjetla koja su ti darovana, a koja nijedan vjerovjesnik prije tebe nije dobio! To su Početak Knjige i završetak sure El-Bekara. Nijedan harf iz njih nećeš proučiti a da traženo nećeš dobiti.’” (Muslim)
Prenosi se od Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je napisao Knjigu dvije hiljade godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju i iz nje je objavio dva ajeta kojima je završio suru El-Bekara. Nema kuće u kojoj se prouči u toku tri noći da u njoj ostane šejtan!” (Tirmizi; Ahmed; Hakim, El-Mustedrek; Darimi; Nesai, Sunenu Kubra; Taberani, Mu’džemul-kebir. Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihul-džami)
Veza zadnja dva ajeta sure El-Bekara s prethodnim ajetom
Nakon što je objavljen ajet: “Allahu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji! Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati...”, u kojem je Uzvišeni Allah pojasnio da Njemu ništa nije skriveno, da su dobro Mu poznata sva naša i tajna i javna djela, Uzvišeni Allah objavio je ajet: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici...”, u kojem On hvali vjernike, te kao da nam kaže: “Robe Moj, iako znam sva tvoja stanja, Ja ih ne iznosim na javu i ne spominjem osim ona zbog kojih ćeš biti pohvaljen! To činim kako bi se ti uvjerio da Ja imam potpunu vlast, i imam sveobuhvatno znanje, i da sam Ja svemoguć, ali isto tako da sam Ja svemilostiv i plemenit, pokazujem tvoja dobra djela, a prekrivam ti loša.”
Zatim, nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnim ajetima ukazao na Svoju potpunu vlast, Svoje sveobuhvatno znanje, Svoju svemoć, što pojašnjava Njegov rububijjet, dostojnost da je On jedini istinski gospodar, u zadnjem ajetu spomenuo je predanost, pokornost i poniznost vjernika prema Njemu, odnosno pojašnjenje da smo mi robovi samo Njemu. Allah je jedini Gospodar nama i mi smo robovi jedino Njemu. Stoga se nadamo da nam Uzvišeni Allah pobriše grijehe, oprosti nam ih i pomogne nas, na dunjaluku i ahiretu.
Veza dva zadnja ajeta sure El-Bekara s početkom sure
Kao što je Uzvišeni Allah spomenuo vjernike na početku sure El-Bekara, isto tako ih je spomenuo na kraju sure, te pojasnio da je ovdje riječ o sljedbenicima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Tako Uzvišeni Allah, opisujući vjernike na početku sure El-Bekara, kaže: “oni koji vjeruju u gajb”, da bi pred kraj sure u ovim ajetima rekao: “svaki od njih vjeruje u Allaha, i Njegove meleke, i Njegove knjige, i Njegove poslanike”.
Na početku sure El-Bekara Allah opisuje vjernike kao one koji obavljaju namaz i izdvajaju ono čime ih On opskrbljuje, dok ih ovdje opisuje riječima, navodeći njihove riječi: “Čuli smo i pokorili smo se!”
Na početku sure El-Bekara opisuje ih riječima: “i u ahiret oni su ubijeđeni” dok ovdje spominje njihove riječi koje također govore o ahiretu, kaže: “Oprosti nam, Gospodaru naš, i kod Tebe je konačni povratak!”
Kao što Allah na početku sure, opisujući vjernike, kaže: “To su oni koji su na uputi svoga Gospodara i to su oni koji će uspjeti”, na kraju sure El-Bekara u zadnjem ajetu spominje dove vjernika koje ukazuju na njihov uspjeh, a u hadisu se kaže da je te dove Uzvišeni Allah uslišao.
Komentar 285. ajeta
“Poslanik vjeruje u ono što mu se spušta od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike Njegove: ‘Mi među poslanicima Njegovim nikakvu razliku ne pravimo!’ I govore: ‘Čuli smo i pokorili smo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, i samo je kod Tebe povratak!
’“Vjeruje Poslanik u ono što mu se spušta od Gospodara Njegova.”
“Vjeruje”
– tj. potvrđuje i prihvata, za tim se povodi i tome se prepušta.“Poslanik”
– poslanik je osoba koja je dobila objavu od Uzvišenog Allaha i kojem je bilo naređeno da je dostavi, ali je slat uglavnom nevjerničkom narodu za razliku od vjerovjesnika. Svi vjerovjesnici koji se spominju u Kur’anu su i poslanici istovremeno. Ovdje je riječ o Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.“u ono što mu se spušta od Gospodara njegova”
– tj. u Kur’an i Sunnet. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovao je u Kur’an i sunnet tako što je bio ubijeđen da mu se oni objavljuju od Allaha da ih dostavi ljudima, vjerovao je tako što je bio ubijeđen da se po njima postupa. Stoga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svih bio najvećeg imana i najveće pokornosti.“i vjernici”
– ova riječ vezuje se za riječ poslanik, tj. i vjernici vjeruju u sve što se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljuje od njegovog Gospodara, odnosno oni vjeruju u: Allaha, koji objavljuje, u Poslanika, kojem se objavljuje, i u Objavu, tj. Kur’an i sunnet, koji su se objavljivali. I oni su u sve spomenuto vjerovali svojim srcima, jezicima i djelima. Nije to bio formalni iman, već istinski.Nakon toga, govori o svima, pa kaže: “svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove.”
“svaki od njih vjeruje”
– tj. i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i svaki istinski vjernik vjeruju.“vjeruje u Allaha”
– tj. vjeruje u postojanje Uzvišenog Allaha, vjeruje da je On jedini istinski Gospodar, da jedino je On dostojan najljepših imena i uzvišenih svojstava i da je jedini On dostojan da se obožava, odnosno da je On jedini istinski bog.“i meleke Njegove”
, tj. svaki istinski vjernik vjeruje u Allahove meleke koje je On stvorio od nura – svjetlosti i dao im mogućnosti da izvršavaju ono što On od njih traži.“i knjige Njegove”
, tj. svaki istinski vjernik vjeruje u Allahove knjige koje je On objavljivao Svojim poslanicima i vjerovjesnicima, vjeruje u njih općenito i posebno.“i poslanike Njegove”
, tj. svaki istinski vjernik vjeruje u sve Allahove poslanike i vjerovjesnike općenito i posebno.“mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu!”,
tj. niko od istinskih vjernika ne pravi razliku između vjerovjesnika i poslanika time što bi vjerovali u neke, a ne bi vjerovali u druge. Naprotiv, svi su oni za njih iskreni, dobri, na Pravom putu, upućeni i upućivači na put dobra, iako su neki dokinuli zakone drugih uz dozvolu Allaha, odnosno, svi su dokinuti zakonom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Pečata vjerovjesnika i poslanika.Oni govore: “Čuli smo i pokorili smo se”
, tj. čuli smo govor Tvoj, čuli smo šta nam naređuješ i šta nam zabranjuješ, Gospodaru naš, razumjeli smo i to prihvaćamo i, pa ono što nam naređuješ mi provodimo u djelo, a ono što nam zabranjuješ, mi to ostavljamo.“Molimo Te za oprost, Gospodaru naš!”,
Gospodaru naš, mi Ti se pokoravamo i molimo Te da prekriješ naše grijehe na dunjaluku i sutra na ahiretu pređeš preko njih, ne obračunavaš nas za njih!“i samo je kod Tebe povratak”
, tj. Tebi i nikome drugom mi se vraćamo na dunjaluku odazivajući se samo Tebi i slijedeći Tvoje naredbe i zabrane, a zatim mi ćemo se samo Tebi vratiti na Sudnjem danu, samo ćeš nas Ti obračunavati za naša djela.Poruke ajeta
● Iz ajeta saznajemo da je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio dužan da vjeruje u ono što mu se objavljuje, i stoga je znao govoriti: “Ja svjedočim da sam doista ja Allahov poslanik.”
● Kur’an je Allahov govor.
● Ajet nam potvrđuje Allahovu uzvišenost jer su se Kur’an i sunnet od Allaha spuštali Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
● Ajet potvrđuje poslanstvo Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, jer je osoba kojoj se od Allaha objavljuje i spušta objava jedan od Njegovih poslanika.
● Vjernici slijede Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne mogu biti vjernici bez toga.
● Sve što vjernik više bude vjerovao u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ono što mu se objavljuje, to će ga i više slijediti.
● Ajet potvrđuje istinitost Allahovih meleka, poslanika i knjiga.
● Istinski vjernik mora da vjeruje u temelje vjere: u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i Allahovu odredbu. Sudnji dan i Allahova odredba spomenuti su općenito pod onim što se objavljuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od njegovog Gospodara ili se to podrazumijeva pod vjerovanjem u Allahove knjige, koje o tome govore.
● Da bi se čovjek smatrao onim koji vjeruje u Allahove poslanike, mora da vjeruje u sve poslanike i da ne pravi razliku među njima, kada je u pitanju njihovo poslanstvo.
● Jedan od osobina istinskih vjernika jeste da, kada čuju Allahovu naredbu ili zabranu, da kažu: “Čujemo i pokoravamo se!”
● Svima nama potreban je Allahov oprost, On jedini oprašta grijehe i prelazi preko njih, pa Ga molimo za oprost.
● Svi se Allahu moramo vraćati na dunjaluku jer ćemo se samo Njemu vratiti i na ahiretu.
Komentar 286. ajeta
“Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogućnosti, svakome je u korist dobro koje zaradi, a na njegovu štetu je zlo koje učini. ‘Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili ako šta greškom učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za šta snage nemamo! Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’”
“Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogućnosti”
, tj. Allah ne obavezuje nikoga preko njegovih mogućnosti, odnosno ne duži ga onim što on doista ne može učiniti. Ovaj ajet ukazuje na Allahovu dobrotu prema nama i ovaj je ajet derogirao ono na što su se požalili ashabi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da oni nisu u mogućnosti izvršiti.“svakome je u korist dobro koje zaradi”
, tj. od dobrih djela i ništa od njih neće mu biti umanjeno, “a na njegovu štetu je zlo koje učini!”, tj. od zla, i nikome drugom ti se grijesi neće dati, niko ih neće mimo njega nositi.Nakon toga, Uzvišeni Allah, upućujući Svoje robove da Ga mole, kao da prvo kaže: “Recite: Gospodaru naš...”
“Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili ako šta greškom učinimo!”
, tj. ako izostavimo iz zaborava nešto što je naređeno, ili iz zaborava učinimo nešto što je strogo zabranjeno, ili pak ako nesvjesno učinimo bilo kakvu grešku ili ako je učinimo zbog nepoznavanja propisa u vezi s tim.“Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas!”
, tj. Gospodaru naš, nemoj nas opteretiti teškim djelima, pa makar ih i mogli izvršiti, kao što si prije nas propisao prošlim narodima teškoće i terete koje su podnosili, pošto si Svog vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kao izraz milosti kojom će ih on dokinuti.“Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za šta snage nemamo!”
, tj. Gospodaru naš, nemoj nas opteretiti obavezama, ili teškoćama i nevoljama, odnosno, ne iskušavaj nas onim za što nismo osposobljeni.“Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se!”
, tj. Gospodaru naš, obriši nam u potpunosti naše grijehe, odnosno naše manjkavosti u pogledu obaveznih djela, i oprosti nam naše grijehe, pređi preko njih, smiluj nam se i nemoj nas za njih obračunavati, ono što je između nas i Tebe, naših nedostataka i pogrešaka koje Ti znaš.“Ti si Gospodar naš!”
, tj. Ti vladaš našim djelima i brineš se o njima, Ti si naš Staratelj i Pomagač; na Tebe se oslanjamo, od Tebe pomoć tražimo i u Tebe se uzdamo! Nema snage niti moći osim s Tobom!“pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!”
, tj. protiv onih koji negiraju Tvoju vjeru, koji negiraju Tvoju Jednoću i poslanicu Tvoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te obožavaju druge osim Tebe! Pomozi nas protiv njih i učini nam na ovome i drugome svijetu da ih nadvladamo!Uzvišeni Allah rekao je: “Da”, a u hadisu koji prenosi Muslim od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: “Već sam učinio!” (Muslim)
Poruke ajeta
● Ajet nam pojašnjava Allahovu milost prema Njegovim robovima kada ih ne opterećuje preko njihovih mogućnosti.
● Potvrda pravila: “Nema obaveze usljed nemogućnosti, niti zabranjenog u nuždi”.
● Niko neće nositi tuđe grijehe.
● Ajet ukazuje na lahkoću vjere.
● Ajet ukazuje na Allahovu dobrotu prema nama kada nas poučava kako da Mu dovimo i šta da u dovi kažemo dovi koju će On uslišati sigurno.
● Neophodno je da vjernik, kada uči dovu, u dovi što više spominje Uzvišenog Allaha.
● Ajet je dokaz da se ne uzima za grijeh osobi ono što iz zaborava ili nesvjesno učini.
● Ajet govori o Allahovoj milosti prema nama kada nas nije opteretio propisima i nevoljama koje su se dešavale prethodnim narodima.
● Vjernik treba da moli Allaha za oprost i milost.
● Vjernici nemaju zaštitnika i pomagača mimo Allaha.