Aiša, radijallahu anha, prenosi da su židovi došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: “Es-samu alejkum! – Smrt vama!”, pa je Aiša rekla: “Na vas! Allah vas prokleo i rasrdio se na vas!” Tada je Poslanik rekao: “Aiša, polahko! Budi blaga i čuvaj se grubosti i nepristojnosti!” “Zar nisi čuo šta su rekli?”, upitala je. “A zar ti nisi čula šta sam ja rekao? Odgovorio sam im, pa će meni biti uslišano ono što sam im rekao, njima neće ono što su oni meni rekli”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari) Iz ovog svijetlog primjera vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Aišu, radijallahu anha, na blagost i lijepo ponašanje. Svaki vjernik treba da teži da svoje životne navike uskladi sa onim što je bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mora se izdići iznad niskog morala, lošeg ponašanja i ružnog govora. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa jevrejima koji su bili neprijateljski naklonjeni prema njemu, vrijeđali ga i nastojali omalovažiti, nikad nije uzvraćao na isti način i nikada se prema njima nije odnosio jednako kao što su se oni odnosili prema njemu. To može samo onaj čiji je moral Allah, dželle šanuhu, usavršio i koga je okitio istinskom blagošću. Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijeđao, nije bio bestidan i nije proklinjao, nego je, kada bi nekog od nas ukoravao, govorio: ‘Šta mu je, čelo mu palo na zemlju.’” (Buhari)
Blagost je kruna i ukras čovjeka, ukras svega u čemu se nađe. Ali, danas je blagosti najmanje, pa čak i kod vjernika. Svakodnevno se možemo uvjeriti u to da dominiraju grubost i žestina koji sve više karakteriziraju odnose među supružnicima, rodbinom, prijateljima, članovima porodica… Svaki vjernik treba se oduprijeti virusu grubosti, a prvi korak na tom putu jeste ugledati se na našeg učitelja i uzora Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što ćemo upoznati njegov porodični život i odnos prema članovima porodice, prijateljima i svima muslimanima, ali i nemuslimanima.
Uzvišeni Allah, opisujući Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Alu Imran, 159)
Blagost je jedan od razloga što su ashabi toliko voljeli svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čeznuli za njegovom blizinom, nastojali svaki slobodni trenutak svoga vremena iskoristiti družeći se s njim. I danas je broj pristalica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svakim danom veći, jer blagost koja je krasila Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukras je i dragulj kojem teži svaki čovjek, a kako i ne bi kada je to Allahova blagodat koju On daruje kome želi.
Blagost u odnosu prema neistomišljenicima
Aiša, radijallahu anha, prenosi da su židovi došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: “Es-samu alejkum! – Smrt vama!”, pa je Aiša rekla: “Na vas! Allah vas prokleo i rasrdio se na vas!” Tada je Poslanik rekao: “Aiša, polahko! Budi blaga i čuvaj se grubosti i nepristojnosti!” “Zar nisi čuo šta su rekli?”, upitala je. “A zar ti nisi čula šta sam ja rekao? Odgovorio sam im, pa će meni biti uslišano ono što sam im rekao, njima neće ono što su oni meni rekli”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari)
Iz ovog svijetlog primjera vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Aišu, radijallahu anha, na blagost i lijepo ponašanje. Svaki vjernik treba da teži da svoje životne navike uskladi sa onim što je bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mora se izdići iznad niskog morala, lošeg ponašanja i ružnog govora. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa jevrejima koji su bili neprijateljski naklonjeni prema njemu, vrijeđali ga i nastojali omalovažiti, nikad nije uzvraćao na isti način i nikada se prema njima nije odnosio jednako kao što su se oni odnosili prema njemu. To može samo onaj čiji je moral Allah, dželle šanuhu, usavršio i koga je okitio istinskom blagošću. Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijeđao, nije bio bestidan i nije proklinjao, nego je, kada bi nekog od nas ukoravao, govorio: ‘Šta mu je, čelo mu palo na zemlju.’” (Buhari)
Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome bude dat udio u blagosti, dat mu je udio u dobru, a kome bude uskraćen udio u blagosti, uskraćen mu je udio u dobru.” (Tirmizi, hasen-sahih)
Blagost u porodici i među supružnicima
Današnji brakovi sve su više lišeni ljubavi, samilosti, pažnje i međusobnog saosjećanja, što vodi svađi i često, na kraju, rezultira razvodom i rušenjem bračne zajednice. Imajući u vidu da ovi loši trendovi uzimaju sve više maha, da niko nije imun na njih, jasno je da moramo poraditi na sebi, svom odgoju, očuvanju braka i bračne zajednice oplemenjujući sebe vrlinama koje su krasile Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koje je živio u svom svakodnevnom životu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se Aiši, rekao je: “O Aiša, budi blaga, doista, kada Allah želi dobro porodici, uputi ih blagosti”, a u drugoj verziji navodi se: “Kada Allah želi dobro porodici, unese među njih blagost.” (Ahmed, Munziri, Bezzar, sahih)
Jasno se može zaključiti da je blagost veliko dobro koje Allah daje pojedincu, ali i porodica u kojoj se nađe blagost sretna je porodica, u kojoj vladaju harmonija i ljubav i iz takve porodice izlaze generacije koje su čestite, osposobljene da vole, cijene i poštuju druge, i sposobni su da koriste sebi i drugima.
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U čemu god se nađe blagost, ona to ukrasi i uljepša, a u čemu god se nađe grubost, ona to pokvari.” (Muslim)
Blagost i vedrina ključni su za kvalitetan odnos svake zajednice, pa tako i bračne, i što više bude izražena blagost među supružnicima, ta veza će biti jača, a odnosi stabilniji i čvršći.
Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na putu, a dječak zvani Endžeša pjevao je tjerajući deve na kojima su jahale žene. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Blago i pažljivo s bocama (aludirajući na žene koje su bile na devama), o Endžeša, teško tebi.” (Buhari)
U ovom hadisu jasno se ukazuje na to da su blagost, brižnost i nježnost krasili odnos Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naspram žena kada je ukorio goniča deva zbog njegove grubosti prema ženama.
Džerir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome bude uskraćena blagost, uskraćeno mu je dobro.” (Muslim)
Blagost prema podređenima
Omer, radijallahu anhu, obaviješten je da se skupina njegovih podanika žali na svoje namjesnike pa ih je Omer, radijallahu anhu, pozvao i obratio im se riječima: “O ljudi, o podanici, zaista, mi kod vas imamo svoje pravo, da nas savjetujete u tajnosti i potpomažete u dobru. O namjesnici, zaista, vaši podanici kod vas imaju svoje pravo, i znajte da Allahu, dželle šanuhu, nema ništa draže od blagosti vladara, a najmrže Allahu, dželle šanuhu, jeste neznanje i okrutnost vladara.” (Gazali, Ihjau ulumid-din)
Danas u svijetu pohlepe i divljeg kapitalizma malo se vodi računa o radniku i njegovom pravu, o običnim građanima i njihovim pravima i potrebama. Ovaj divni primjer iz riznice Omera, radijallahu anhu, govori nam kako se trebaju odnositi svi oni koji preuzmu brigu o ljudima.
Blagost u podučavanju
Najbolji učitelj i najbolji pedagog bio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, što je zabilježeno u mnogim predajama. Jer, znanje koje je prenosio, prenosio je sa blagošću, ljubavi i pažnjom, vodeći računa o emocionalnom stanju osobe, intelektualnim sposobnostima i kulturološkim prilikama u kojima je živjela dotična osoba.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Dok smo bili u džamiji sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, došao je neki beduin i počeo mokriti u džamiji. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, povikaše: ‘Uh, uh!’, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nemojte ga prekidati, ostavite ga’, pa su ga pustili dok nije završio. Potom ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozva i reče mu: ‘U ovim džamijama nije ispravno mokriti, niti nanositi prljavštinu, već one služe samo za spominjanje Allaha, namaz i učenje Kur’ana.’ Potom je naredio nekom od prisutnih da donese kofu vode i prolije je po mokraći.” (Muslim)
Ebu Umama, radijallahu anhu, kazuje: “Jedan je mladić došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, dozvoli mi blud!’ Prisutni su prišli mladiću i počeli ga koriti zbog njegovih riječi, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Polahko, polahko!’ Nakon toga, rekao je mladiću: ‘Priđi!’ Mladić je prišao i sjeo pred Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Da li bi volio da neko čini blud s tvojom majkom?!’ ‘Ne, Allah me sačuvao toga!’, reče mladić. ‘Isto tako i drugi ljudi ne vole da se to čini s njihovim majkama!’, reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘A da li bi volio da neko čini blud s tvojom kćerkom?!’, ponovo ga upita Poslanik, a mladić odgovori na isti način: ‘Ne, Allahov Poslaniče, Allah me sačuvao toga!’ Na to mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Isto tako i drugi ljudi ne vole da se to čini s njihovim kćerkama!’ ‘A da li bi volio da neko čini blud s tvojom sestrom?’, opet ga upita Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a mladić opet odgovori: ‘Ne, Allah me sačuvao toga!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dodade: ‘Isto tako i drugi ljudi ne vole da se to čini s njihovim sestrama!’” Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao mladića za njegove tetke s očeve i majčine strane i mladić je uvijek isto odgovarao, da bi na kraju Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio svoju ruku na mladića i proučio dovu: ‘Allahu moj, oprosti mu njegov grijeh, očisti njegovo srce i sačuvaj njegovo stidno mjesto!’” Ebu Umama, radijallahu anhu, kaže: “Nakon toga mladić nikada više nije ni pomislio na blud.” (Ahmed, a šejh Albani hadis je ocijenio vjerodostojnim.)
Nakon dublje analize ova dva hadisa i njegovih poruka, slobodno možemo konstatirati da nije bilo blaže osobe, boljeg učitelja i vrsnijeg pedagoga od Allahovog Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem, koji je bio živi primjer kako se treba odnositi svaki nastavnik, profesor, imam i roditelj dok podučava svoju djecu, jer odgoj i moralne vrijednosti koje nastojimo prenijeti dolazećim generacijama i naraštajima daleko su važnije od samih informacija.
