El-Asr - Umjetna inteligencija na vagi Kur'ana

Nikada nisam mogao ni zamisliti da ću jednom zastati da razmislim o uskoj vezi između ajeta časnog Kur'ana i umjetne inteligencije čije se granice i mogućnosti rapidno povećavaju iz dana u dan. U vremenu kada nas veliki jezički modeli (poput GPT-a i Claudea) fasciniraju svojim mogućnostima da imitiraju različite jezičke forme, a softveri generisanja slika (poput Midjourneya i DALL-Ea) zadivljuju nas svojim kompleksnim umjetničkim slikama, osjećam potrebu da se vratim Allahovoj Knjizi tražeći moralni i duhovni kompas koji će pokazati put kojim bi se mogle dalje razvijati ove tehnologije zarad dobrobiti i sreće čovječanstva, a ponajviše radi toga što čovječanstvo sada svjedoči velikom tehnološkom skoku koji izaziva velika pitanja o prirodi i granicama ljudskog znanja, o odnosu čovjeka i mašine, o budućnosti ljudske egzistencije u svijetu u kojem se konstantno povećava kompleksnost i neovisnost pametnih tehnologija.

U centru ove nabujale scene Kur'an egzistira kao svjetionik upute i vječna je objava koja među svojim koricama nosi božansku uputu koja nadilazi granice prostora i vremena.

Specifičnost čovjeka u doba pametnih mašina

Kada bolje razmislim o fenomenu imitacije umjetne inteligencije ljudskoj kreaciji, vidim u tome živo obistinjenje riječi Uzvišenog: "Pokazivat ćemo im znakove Naše na horizontima i u dušama njihovim, dok im ne bude jasno da je on Istina" (Fussilet, 53). Mogućnost da se razvije pametan softver koji može imitirati neke segmente ljudske inteligencije dokaz je koji nas upućuje na to da razmislimo o veličanstvenosti Stvoritelja Koji je čovjeku upravo darovao taj kreativni um.

Ipak, takve tehnologije primoravaju nas da se zapitamo šta to čovjeka čini čovjekom u svijetu u kojem mašine mogu imitirati ljudsku kreaciju? Časni Kur'an naglašava nam da čovjek nije organizam koji pokreću rezultati bioloških i hemijskih reakcija, nego je on stvorenje u koje je udahnut Božiji Ruh: "Pa kada mu dam skladno obličje i Svoj Duh udahnem u njega..." (El-Hidžr, 29). Ova duhovna dimenzija ostaje božanstvena tajna koja nadilazi ljudsku moć spoznaje: "Pitaju te o duši. Reci: 'Šta je duša -- samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'" (El-Isra, 85).

Ova specifičnost čovjeka temelj je našeg razumijevanja odnosa čovjeka i mašine, jer ma koliko se algoritmi razvili i neuronske mreže postale kompleksne -- ljudska svijest ostaje jedinstvena i daleko od bilo kakve mašinske imitacije.

Korištenje tehnologije predmet je odgovornosti čovjeka kao namjesnika

Kur'an daje jedinstvenu viziju čovjekovog položaja u kosmosu koja objedinjuje Božiju odabranost i moralnu odgovornost. Čovjek je Božiji namjesnik na Zemlji kome je povjereno da zemlju gradi i čuva: "A kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!'" (El-Bekara, 30). Ova dihotomija odabranosti i namjesništva čovjeka upućuje na to da razvija i koristi tehnologiju zarad dobrobiti života na Zemlji, pridržavajući se moralnih načela koja štite ljudsko dostojanstvo. Na ovakav način tehnologije umjetne inteligencije dobivaju svoju vrijednosti kao sredstvo dobrog namjesništva, pod uvjetom da se koriste zarad dobrobiti čovjeka i umanjivanja njegove patnje, a ne u skrnavljenju njegovog dostojanstva i ukidanju njegove uloge.

Ovdje se prisjećam riječi jednog savremenog učenjaka da "čovjekovo namjesništvo na Zemlji ne podrazumijeva apsolutnu slobodnu korištenja njenih resursa, nego je odgovornost i emanet koji podrazumijeva održavanje balansa na Zemlji i unapređenja egzistencije na njoj shodno volji Onog Ko ga za namjesnika postavi". Polazeći od ovog razumije se da unapređivanje umjetne inteligencije nužno mora biti definisano pojmom "namjesništva" shodno njegovoj temeljitoj kur'anskoj definiciji.

Znanstvena skromnost u doba informacione ekspanzije

U doba nesagledive informatičke revolucije, Kur'an se javlja da nas podsjeti na ograničenost ljudske spoznaje: "... a vama je dato samo malo znanja" (El-Isra, 85). Ovaj podsjetnik nije poziv na neznanje i prepreka na putu naučnog progresa, nego je poziv znanstvenoj skromnosti koji štiti čovjeka od oholosti i "znanstvene obijesti". Kako mi samo teško pada kada vidim neke opsjednute umjetnom inteligencijom kako govore o tehnološkoj singularnosti kao o tački kada će se čovjek u potpunosti osloboditi svoje biološke ograničenosti. Govore o tome kao da će tehnologija osloboditi čovjeka smrti i ništavnosti koju je Uzvišeni propisao svakom biću: "Svako živo biće smrt će okusiti!" (Alu Imran, 185). Naprotiv, svjedoci smo toga da nas Kur'an opominje na čovjekovu obijest, kada pomisli da je svojim znanjem postao neovisan: "Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti" (El-Alek, 6--7). Osjećam da se ova Božija opomena u potpunosti može dovesti u vezu s našom savremenošću, kada neki misle da je tehnološki napredak učinio čovjeka neovisnim o vjeri i da bez granica upravlja svojom sudbinom.

Kur'anske smjernice korištenja umjetne inteligencije

U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja sve je veća potreba za konzistentnim moralnim kompasom koji pokazuje put kamo bi trebao ići ovaj tehnološki napredak. Kur'an, svojim sveobuhvatnim moralnim sistemom, nudi jasan moralni okvir unutar kojeg se može kretati proces razvoja i implementacije umjetne inteligencije.

● Pravda i pravičnost -- nepristrasni algoritmi. Kur'an naglašava vrijednost apsolutne pravde: "Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini" (En-Nahl, 90). Ovaj princip usmjerava nas ka tome da razvijamo algoritme i tehnologije umjetne inteligencije za koje zasigurno možemo tvrditi da nisu pristrasne određenoj grupi ljudi.

Danas je postalo općepoznato da su mnoge tehnologije umjetne inteligencije prožete rasnim, rodnim ili staležnim pristrasnostima, što je rezultat postojanja takvih pristrasnosti u podacima na kojima su uvježbavane. Ovakve pristrasnosti kose se s principom kur'anske pravde i stavljaju voditelje programiranja pod imperativ da ulože veliki trud kako bi ih eliminisali.

● Povjerenje i zaštita privatnosti u doba "velikih podataka". Kur'an ističe vrijednost povjerenja kao velike odgovornosti kojom se čovjek odlikuje: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek" (El-Ahzab, 72). U doba "velikih količina podataka" ova vrijednost dobiva posebnu dimenziju i dodatan značaj u kontekstu zaštite privatnosti korisnika.

Zar nije žalosno da vidimo kako neke velike tehnološke kompanije prikupljaju podatke korisnika i koriste ih kako bi ostvarile nestvaran profit bez stvarnog pristanka tih korisnika? Zar to nije vid pronevjere emaneta, na šta nas Kur'an upozorava?

● Tehnologije koje služe čovjeku u duhu samilosti i dobročinstva. Milost predstavlja suštinsku vrijednost islamske misije: "A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali" (El-Enbija, 107). Vrijednost je to što nas usmjerava da razvijamo tehnologije koje će umanjiti ljudsku patnju i poboljšati kvalitetu života, a ne da razvijamo tehnologije koje će produbiti sukob i povećati nejednakost među ljudima.

Kako je samo lijepo vidjeti tehnologije umjetne inteligencije koje pružaju pomoć na području medicine, pomažu u zahtjevnim dijagnosticiranjima bolesti i u iznalaženju lijekova za njih; a kako je samo tužno vidjeti da se te iste tehnologije koriste u razvijanju samoaktivirajućeg smrtonosnog oružja ili u provođenju sveobuhvatnog nadzora koji lišava ljude njihove privatnosti.

Moralni izazovi u doba umjetne inteligencije

● Moralne granice umjetničkog generisanja sadržaja. Nije sve što se može generisati dopušteno za generisati. Ovo je osnovno moralno načelo koje proizlazi iz kur'anskog kazivanja o odgovornosti i povjerenju. Mogućnost umjetne inteligencije da imitira ljudski glas i sliku na skoro perfektan način otvara vrata pred zloupotrebom: krivim navođenjem i varanjem. Ovdje dolazi do izražaja važnost pridržavanja kur'anskih vrijednosti poput iskrenosti i povjerenja: "O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!" (Et-Tevba, 119). Iskrenost nije samo moralna vrijednost pojedinca, nego je temelj gradnje zdravog društva i pouzdanih tehnologija.

● Opasnost bijega u virtualne svjetove. Fascinantni razvoj programa virtualne stvarnosti omogućava "bijeg" iz realne stvarnosti u umjetne svjetove koji mogu biti više uzbudljivi ili komforni. Ipak, Kur'an nas poziva da se suočimo sa stvarnošću i da Zemlju gradimo, nikako da od toga bježimo u nestvarne svjetove. Uzvišeni kaže: "On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj!" (Hud, 61). Čovjekova je obaveza da gradi Zemlju u pozitivnom smislu, a ne da se prepušta virtualnim svjetovima koji će ga odvratiti od obavljanja stvarnih dužnosti prema sebi, svojoj zajednici i okolini.

Itekako me rastužuje kada vidim omladinu koja provodi duge sate prepuštajući se virtualnim svjetovima, prekidajući stvarni kontakt sa svojim porodicama i zajednicama! Zar to nije vid bijega od odgovornosti koju je Uzvišeni povjerio čovjeku?

● Opasnost pretjeranog veličanja tehnologije. Kur'an nas upozorava na opasnost davanja statusa božanstva bilo kojem stvorenju ili kreaciji, uključujući i tehnologiju: "Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo" (El-Džasija, 23). Ovo upozorenje obuhvata tendenciju svetkovanja tehnologije i pretvaranja iste u apsolutni autoritet koji zauzima mjesto Božije objave.

Davanje tehnologiji prave svrhe, kao sredstva koje pomaže čovjeku, ne kao novog božanstva od kojeg se čeka spasenje, sušti je kur'anski imperativ koji jasno definira granice gospodarstva: "Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju" (Ez-Zarijat, 56).

U vremenu kada se tehnologija ubrzano razvija i postaje kompleksnija, Kur'an ostaje vječni autoritet, koji se ne mijenja, niti ograničava. Njegovom svjetlošću hodimo i njegovom uputom djelujemo kako bismo izgradili budućnost u kojoj se međusobno dopunjuju nauka i vjera, tehnologija i moralna načela, razum i duša, u uravnoteženom sistemu koji ostvaruje dobrobit čovjeka, čuva njegovo dostojanstvo i uzdiže njegov duh.

Autor: Dr. Mustafa Jakab

Prijevod: Mr. Muaz Smajlović