Urinarne infekcije su problem s kojim se podjednako suočavaju i muškarci i žene.
Infekcije urinarnog trakta su stanja koja se vrlo često susreću u urološkoj praksi. Govorimo, dakle, o upalnim bolestima mokraćnog sistema koje spadaju u heterogenu skupinu bolesti koje se razlikuju po uzročnicima, metodama dijagnostike i liječenja. Jasno, i prevencija je različita.
Mada do upala mokraćnog sistema najčešće dovode mikroorganizmi, treba znati kako postoje i bolesti neinfektivne prirode čiji uzrok još nije dovoljno razjašnjen. Najčešća upala s kojom se u praksi susrećemo jeste uretritis. Radi se o upali uzrokovanom mikroorganizmima, najčešće uzlaznom kolonizacijom crijevnih bakterija iz donjeg dijela mokraćne cijevi (uretre) prema mokraćnom mjehuru, dovodeći tako do upalne reakcije mokraćne cijevi – uretritis i sluznice mokraćnog mjehura – cistitis. Zajednički naziv ovih upala u praksi je upalnabolest donjeg mokraćnog sistema. Kod žena bez iznimke postoje istodobno, dok je u muškarca cistitis iznimno rijetka bolest, a uretritis je učestao posebno kod mlađih spolno aktivnih muškaraca (spolno prenosive infekcije).
Potrebno je razlučiti dvije vrste upalnih bolesti urogenitalnog trakta: komplicirane i nekomplicirane.
●
Nekomplicirane infekcije nastaju već prije spomenutom bakterijskom kolonizacijom morfološki i funkcijski urednog trakta, te ne zahtijevaju druge oblike terapije izuzev antibiotika i općih potpornih mjera. Tipična bolest tog tipa je recidivirajući bakterijskicistitis u žena. Kao terapija uključuju se antibiotici širokog spektra uz obilnu hidrataciju.●
Komplicirane infekcije odnose se na upalnu bolest kod bolesnika sa postojećom neke morfološke (strukturalne) ili funkcijske bolesti urotrakta. Kod takvih bolesnika učinkovitost antibiotske terapije se umanjuje te se i sama upala ne može izliječiti bez otklanjanja osnovne bolesti mokraćnog sistema. Takvi bolesnici tretiraju se i hirurški i medikamentozno.Treba naglasiti kako gotovo svaka urološka bolest može izazvati bakterijsku upalu, a takvoj prognozi osobito su skloni oboljeli od dijabetesa i stariji bolesnici kod kojih je imunološki sistem oslabljen usljed postojanja hroničnih oboljenja. Kamenac mokraćnog sistema najčešća je urološka bolest koja dovodi do infekcije i čini je kompliciranom. Postoji i vrsta kamenca (struvitni konkrementi) koji i nastaju zbog inficirane mokraće.
Nadalje, suženje (striktura) mokraćne cijevi i uvećanje prostate su česti uzroci infekcije koji zahtijevaju hirurški pristup. Uzroci upalnih komplikacija mogu biti i urogenitalni tumori imalforacije urotrakta. Od funkcijskih poremećaja treba izdvojiti poremećenu inervaciju mjehura – neurogeni mokraćni mjehur, koji neizbježno dovodi do infekcije urotrakta i nastanka kamenca u mjehuru. Neki oblici neurogenog mjehura direktno oštećuju i funkciju gornjeg mokraćnog sistema. Nadalje, kateterizacija i druge endoskopske pretrage urološkog bolesnika izlažu povećanom riziku infekcije.
Infekcije mokraćnog sistema mogu biti bezazlene i vrlo lahko rješive, ali i prvi znak, dakle alarm koji ukazuje na postojanje druge bolesti koja podržava infekciju. Time se tvori nemio začarani krug komplikacija koje mogu ugroziti bolesnika i imati i fatalan ishod. Pravilno usmjereno liječenje, javljanje ljekaru i pridržavanje terapije pomoći će vam da očuvate zdravlje urotrakta.
U narednom broju obratit ćemo pozornost na to kakve komplikacije može polučiti neliječena upala mokraćne cijevi i što trebamo učiniti da to ublažimo i spriječimo.
(Korištena litertura: Boron W.F., Boulpaep E.L. Medical Physiology, Elsevier Saunders 2005. Silverthotn D.U. Human Physiology An Integrated Approach, Pearson International Edition, 2007.)