Menu

Uroinfekcije (drugi dio)

Pripremila Nurmina Strika
Tema Naše zdravljeČitanje 5 minuta

U prethodnom broju govorili smo o infekcijama mokraćnog sistema, ukazujući na činjenicu kako infekcije tog tipa, iako naizgled bezazlene, mogu biti vrlo upozoravajuće. Takve infekcije mogu biti i prvi znak upozorenja na postojanje druge bolesti koja podržava infekciju. U urološkoj praksi ove bolesti su jako česte. U praksi se najčešće viđa bakterijska upala urogenitalnog trakta. To su najčešće bolesti koje se zajednički nazivaju upalne bolesti donjeg mokraćnog sistema (uretritis i cistitis). Kod žena bez iznimke postoje istodobno. Važno je naglasiti da se upale ovakvog tipa uvijek trebaju tretirati od strane ljekara jer neliječene infekcije mogu imati za posljedicu mnoge komplikacije uključujući u nekim slučajevima i sterilitet kod žena. Neliječena upala mokraćne cijevi u muškaraca može se proširiti u prostatu (bakterijski prostatitis) ili sjemenovodom u epidimis (epididimitis).


U slučaju akutnih oblika prostatitisa i epididimitisa pojavljuju se opći simptomi poput povišene tjelesne temperature i malaksalosti (znaci toksemije). S druge strane uretritis i cistitis nemaju takvih simptoma. Veliki broj muškaraca ima postavljenu dijagnozu hroničnog prostatitisa. S obzirom na mogućnost da pod tim nazivom mogu postojati različite bolesti, bitno je razlikovati bakterijski prostatitis od nebakterijskog, jer antibiotska terapija neće dati zadovoljavajuće rezultate ako uzrok nije mikroorganizam. Zato su bakteriološke pretrage neophodne kako bi se tijek liječenja mogao pravilno odrediti. Jer liječenje antibiotikom može polučiti negativan učinak ukoliko uzročnik nije mikroorganizam. Ovo ukazujemo jer znatan broj mlađih muškaraca s nespecifičnim smetnjama mokrenja ima dijagnozu hroničnog prostatitisa (što najčešće implicira bakterijski uzrok) i liječe se antibioticima, iako nema bakterioloških dokaza o infektivnom uzroku bolesti. Stoga su bakteriološke pretrage nešto što nikako ne smijete zanemariti. Daljnje širenje bakterijske infekcije iz donjeg urotrakta prema bubrezima dovodi do razvitka upale bubrega (pijelonefritis). Liječenje je prilično dugotrajno i praćeno nastankom daljnjih komplikacija poput hroničnog pijelonefritisa, apscesa bubrega ili perinefritičkog apcesa. U prošlom broju spomenuli smo i postojanje dviju vrsta upalnih bolesti urogenitalnog sistema – nekomplicirane i komplicirane infekcije. Nekomplicirane nastaju bakterijskom kolonizacijom morfološki urednog urotrakta. Tipična bolest tog tipa je recidivirajući bakterijski cistitis u žena. Liječenje je antibiotsko uz obilnu hidraciju. Komplicirane označavaju upalnu bolest kod bolesnika u kojeg postoji neka morfološka (strukturalna) ili funkcijska bolest urotrakta. Takvi bolesnici tretiraju se i hirurški i medikamentozno. Gotovo svaka urološka bolest može izazvati bakterijsku upalu, a takvom razvoju skloniji su oboljeli od dijabetesa i stariji bolesnici zbog oslabljenog imuniteta. Kamenac mokraćnog sistema najčešća je urološka bolest koja dovodi do infekcije i čini je kompliciranom. Postoji vrsta kamenca koji i nastaje zbog inficirane mokraće. Uvećanje prostate i suženje (striktura) mokraćne cijevi česti su uzroci infekcije koji zahtijevaju hirurški pristup. Uzroci upalnih komplikacija mogu biti i urogenitalni tumori i malformacije urotrakta. Urološki bolesnici općenito su izloženiji riziku od infekcije zbog potrebe kateterizacije mjehura i različitih endoskopskih pretraga. Što se tiče pretraga, ultrazvuk je metoda izbora za morfološki screening mokraćnog sistema s ciljem otkrivanja osnovne bolesti. A zatim ukoliko postoje i najmanje sumnje, rade se dodatne radiološke pretrage, najčešće intravenska urografija, mikcijska cistouretografija i retrogradna pijelografija. Naravno, u slučaju potrebe liječnik će se odlučiti o potrebi korištenja dinamičke scintigrafije bubrega (s ciljem procjene bubrežne funkcije) ili kompjuterizirane tomografije (zbog morfološke analize mokraćnog sistema). Infekcije mokraćnog sistema mogu biti i lahko rješive, ali i jako teške za liječiti. Bitno je kazati da treba provoditi obilnu hidraciju (unositi najmanje 2 litra tekućine u organizam), a i to da postoje razni biljni pripravci i čajevi koji imaju jako dobro i blagonaklono dejstvo (poput uvinog čaja, brusnice, bundevine sjemenke i sl.). Sve se to, uz konsultaciju s liječnikom, može se i poželjno je uzimati uz osnovnu terapiju, ali nikad i nipošto nemojte sebi dopustiti luksuz da infekcije mokraćnog sistema liječite sami i na svoju ruku i dovedete se u situaciju koja vam može ugroziti život.

(Korištena literatura: Bulger RE, Recent advances in renal morphology. Annu Rev Physiol, 1982. Ganong WF. Formation and excretion of urine. Appelton & Lange, 1989)

Piše: