Allahu su, od Njegovih robova, najdraži učeni ljudi, koje je odabrao da budu nasljednici poslanikā i kojima je podario veliko dobro sve dok nisu dostigli stepene bogobojaznih i sretnih. Uzvišeni je učene pohvalio u Svojoj plemenitoj Knjizi rekavši: "A Allaha se boje od robova Njegovih učeni." (Fatir, 28)
Srca učenih ispunio je bogobojaznošću i učinio ih je predvodnicima dobra time što se njihovom riječju promovira i širi ova vjera, a zar ovo samo po sebi nije velika odlika i dobro koje im je podario! Oni su svjetiljke kojima se navodi onaj koji luta i koji se izgubio u tminama grijeha i nepokornosti. Znanje je velika blagodat koju Allah daje onome kome On hoće.
Uzvišeni kaže: "Allah tebi objavljuje Knjigu i mudrost i poučava te onome što nisi znao a Allahovo dobro prema tebi je veliko." (En-Nisa, 113)
"Reci: 'Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja nisam od onih koji Mu druge pridružuju.'" (Jusuf, 108)
Znanje je to kojim se razdvaja istina od neistine i koje je zaštita od slijeđenja neutemeljenog mišljenja i strasti. Allah Uzvišeni kaže: "On daje mudrost kome hoće, a onome kome je mudrost data, dato je veliko dobro!" (El-Bekara, 269)
Kada Allah želi Svome robu dobro i uspjeh, omili mu znanje i uputi njegovo srce ka Allahovom Govoru i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kome Allah želi dobro, poduči ga vjeri" (Buhari, br. 71; Muslim, br. 1037), to jest podari mu znanje i razumijevanje Njegovih riječi i onoga šta On želi od Svojih robova. Znanje je velika milost i blagodat. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kada god se neki ljudi okupe u nekoj od Allahovih kuća i spominju Uzvišenog Allaha, meleki ih natkrile svojim krilima, prekrije ih Allahova milost, na njih se spusti smiraj, i Allah ih spomene kod onih koji su Mu blizu!" (Muslim, br. 2699)
Znanje je direktni put do Dženneta, jer onaj ko krene putem stjecanja znanja, takvom će Allah olakšati put do Dženneta (Muslim, br. 2699). U komentaru ovog hadisa islamski učenjaci rekli su da će Allah takvu osobu sačuvati od grijeha i požuda, da će joj olakšati pokornost i činjenje dobrih djela, sve dok ne uđe u Džennet. Ovo je zaista jedan uzvišen, poseban i plemenit stepen, koji Uzvišeni daje samo onome kome On hoće od Svojih robova, za koga zna da će ispoštovati taj poziv i da će se posvetiti stjecanju i širenju znanja onako kako dolikuje i treba.
Znanje i iskrenost
Neophodno je znati da će znanje biti velika počast i blagodat od Allaha samo onda kada osoba tim znanjem ispuni svoju obavezu prema Allahu, a najveća obaveza je iskrenost prema Allahu.
Uzvišeni kaže: "Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje." (El-Kehf, 110)
Znanje treba da se stječe isključivo radi Allahovog zadovoljstva, a ne da bi se njime dostigao određeni ovosvjetski položaj, ili da bi se raspravljalo s neznalicama, ili da bi se odgovaralo učenjacima. Ko bude stjecao znanje radi određenog položaja ili da bi se govorilo kako je učen, takvog će Allah, zbog njegove pokvarene namjere, na Sudnjem danu osramotiti pred svim ljudima. Jedna od tri kategorije stvorenja s kojima će Allah potpaliti džehennemsku vatru bit će oni koji su neiskreno stjecali znanje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Bit će doveden onaj koji je učio nauku, podučavao druge i učio Kur'an. Bit će doveden i upoznat sa blagodatima koje će mu biti darovane: 'Sjećaš li se Mojih blagodati prema tebi?', reći će mu Uzvišeni Gospodar. 'Šta si radio s njima?' On će reći: 'Allahu moj, učio sam nauku u Tvoje ime i podučavao sam druge Kur'anu u Tvoje ime!' Allah Uzvišeni će reći: 'Lažeš, učio si da bi bilo rečeno da si učenjak, pa zar to nije rečeno! I učio si Kur'an da bi bilo rečeno da si učač, pa zar to već nije rečeno!' Zatim će biti vučen licem po tlu i strovaljen u Džehennem." (Muslim, br. 1905)
Znanje koje se stječe isključivo radi Allahovog zadovoljstva blagoslovljeno je i korisno, i takva će osoba, uz Allahovu dozvolu, imati lijep život kako na ovom tako i na budućem svijetu. Kada Allah vidi kod Svog roba iskrenost u srcu, onda će ga učvrstiti i pomoći u svim njegovim postupcima.
O ti koji stječeš znanje, kada izađeš iz kuće, potrudi se da se u tvom srcu ne nalazi niko i ništa drugo osim Allaha. Pa, kada sjedneš u kružok, nadaj se od Allaha nagradi koju je obećao, a čuvaj se toga da time poželiš nešto od ovosvjetskih blagodati, jer ono što je kod Allaha, to je vječno, a ono što je kod ljudi, to je prolazno. Kada Allah prepozna tvoju iskrenost, znaj da će te nadahnuti dobrom i blagoslovom, i da će tvoje korake učiniti postojanim.
Uzvišeni kaže: "Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo šta dobro, dat će vam još bolje" (El-Enfal, 70). Neki islamski učenjaci rekli su: "U riječima Uzvišenog: 'Ako Allah zna da u srcima vašim ima bilo što dobro' misli se na iskrenost i traženje Allahovog zadovoljstva, a riječi Uzvišenog: 'dat će vam još bolje' imaju značenje: 'podarit će vam znanje i ibadet', a ibadet nije ispravan osim s iskrenom namjerom."
U komentaru ajeta: "Pa u ibadetu Allahu budi, ispovijedajući Mu iskreno vjeru" (Ez-Zumer, 2), šejhul-islam Ibn Tejmijja rekao je: "Iskreno ispovijedana vjera upravo je ona vjeru koju će Allah primiti, a neće primiti neku drugu vjeru." Iskreno ispovijedanje vjere podrazumijeva iskrenost u ibadetima, odnosno iskrenost u riječima i djelima. Ko prilikom stjecanja znanja bude iskren u svojim riječima i postupcima, takvog će Allah zavoljeti i korisnim učiniti. Poznato nam je da je Allah, kada je pogledao u srca Svojih odabranih robova, iz reda učenjaka, imama i ispravnih prethodnika, kojima je cilj bio isključivo Allahovo zadovoljstvo -- potpomogao Svoje robove razumijevanjem i radom po onome što su znali, i da ih je učinio zvijezdama vodiljama ljudima koji su ih poštovali i voljeli, i u konačnici je ostavio lijep spomen na njih, a njihovo će se znanje prenositi s generacije na generaciju sve do Sudnjeg dana.
Kada rob sretne svog Gospodara na Sudnjem danu, a provodio je dio svog vremena u kružocima stječući znanje i nadajući se Allahovoj milosti, tada će naći svjedoka koji će da svjedoči u njegovu korist, da je želio time isključivo Allahovo zadovoljstvo. Molimo Allaha Uzvišenog, Gospodara Arša, da nas učini od onih koji su iskreni i koji teže nagradi koju je Svevišnji obećao!
Jedan od znakova čovjekove iskrenosti jeste da, kada god nešto novo nauči, to primijeni u praksi, pa je to izravni rezultat blagoslova i milosti koju mu je Allah dao. Kada god čuje za neki sunnet, on ga prakticira, ako je verbalni, onda će ga izgovarati, a ako je tjelesni, onda će ga u praksu provesti. Iz ovoga vidimo da je rad po znanju jedan od najvećih pokazatelja čovjekove iskrenosti, jer se ovdje radi o korisnom znanju, znanju po kojem se osoba vlada, a što je spomenuto u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: "Gospodaru, utječem Ti se od srca koje se ne boji, od dove koja se ne prima, od nezasite duše i od znanja koje ne koristi." (Tirmizi, br. 3482; Nesai, br. 5538; Ahmed, br. 6561, s ispravnim lancem prenosilaca.)
Iz ovog hadisa vidimo da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao Allahu od znanja koje ne koristi, pa se da zaključiti da je jedan od pokazatelja iskrenosti roba prilikom stjecanja znanja da praktikuje i radi po onome što je naučio. Stoga su islamski učenjaci preporučivali da osoba, kada čuje za neki hadis, barem jednom postupi u skladu s njim, ne bi li bila upisana od onih koji slijede sunnet. Ko se približi Allahu, radeći po znanju, takvom će se Allah približiti, a ko ostavi rad po znanju i tako odstupi od Allaha, od takvog će naposljetku i Allah odstupiti. Uzvišeni kaže: "**I kad oni skrenuše ustranu, Allah njihova srca skrenu**." (Es-Saff, 5)
Autor: Muhammed b. Muhammed Muhtar eš-Šenkiti
Priredio: Kurra hfz. mr. Sead ef. Kumro