Mudrost zauzima važno mjesto u vjeri islamu. Uzvišeni Allah rekao je: "On (Allah) daruje mudrost onome kome On hoće, a onaj kome je mudrost darovana -- darovan je dobrom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni." (El-Bekara, 269)
Pod riječima "daruje mudrost" misli se na korisno znanje, dobro djelo i poznavanje tajni i mudrosti šerijata. Kome god je Allah dao mudrost, dato mu je mnogo dobro, a koje je dobro veće od dobra koje sadrži sreću dunjaluka i ahireta i spas od nesreće na njima! Prethodni ajet ukazuje na odliku zasebnog darivanja mudrosti, tj. onome kome Allah hoće, a ne svim ljudima. A osoba kojoj se daruje mudrost jedna je od nasljednika Allahovih poslanika, tako da potpunost osobe zavisi od mudrosti... (Tefsiru Seadi)
Darivanje mudrosti Lukmanu je božanski dar i nadahnuće, odnosno furkan i svjetlo u srcu, kojim se istina rastavlja i razlučuje od neistine: "A Mi smo Lukmanu mudrost darovali..." (Lukman, 12). Lukmanovi savjeti ili mudrosti su savjeti brižnog oca sinu, a možemo samo zamisliti obim očinske ljubavi, brige i želje za dobrim. Zato nalazimo da sve Lukmanove mudrosti i savjeti počinju očinskim brižnim pozivom "o sinko moj".
Bogobojaznost -- mjerilo dobrote
Lukman je jedan od Allahovih dobrih i mudrih robova, koji je, kako se navodi, živio u vrijeme Davuda, alejhis-selam. Nije bio lijepog fizičkog izgleda i bio je crne puti. Islamski učenjaci rekli su da kur'anski ajet: "Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji" (El-Hudžurat, 13), ukazuje na to da je jedino prihvatljivo mjerilo dobrote i prednosti nad drugim ljudima -- takvaluk, bogobojaznost. Iako je Lukman bio crne puti i nije bio lijepog fizičkog izgleda, pretekao je druge ljude i dostigao stepen mudre osobe, koja je vrlo blizu stepena poslanstva i koja je na najboljem i najuzvišenijem stepenu ljudskog roda. Uzvišeni Allah darovao mu je mudrost, spomenuo ga u plemenitom Kur'anu, nazvao jednu cijelu kur'ansku suru po njemu, tako da će se spominjati do Sudnjeg dana i biti uzor bogobojaznim.
Šta je to mudrost?
Za mudrost se navodi više definicija: ispravnost u govoru i djelu ili postavljanje svake stvari na odgovarajuće mjesto, rad po znanju, podučenost vjeri islamu i drugo. Ono što je sigurno jeste da mudrost sadrži podučavanje vjeri islamu i rad po tome. Mudrost nije puko mudrovanje i filozofiranje. Mudrost obuhvata znanje i rad, djelovanje.
Mudre osobe
Uzvišeni Allah pojasnio je osobine mudrih osoba i spomenuo predviđenu nagradu za njih: "... onima koji budu dobro činili, onima koji molitvu budu obavljali i zekat davali i koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali" (Lukman, 3--4), "... njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će želje svoje ostvariti" (Lukman, 5), "One koji budu vjerovali i dobra djela činili doista čekaju bašče uživanja, u njima će vječno boraviti -- obećanje je Allahovo istinito, a On je silan i mudar" (Lukman, 8--9). Želiš li biti mudra osoba i želiš li predviđenu nagradu za njih? Eto, to su njihove osobine i predviđena nagrada za njih. Ugledaj se na njih.
Nerazumne osobe
Uzvišeni Allah pojasnio je i osobine nerazumnih osoba i spomenuo je predviđenu kaznu za njih: "Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna. Kad se nekom od njih ajeti Naši kazuju, on oholo glavu okreće, kao da ih nije ni čuo, kao da je gluh -- zato mu navijesti patnju nesnosnu." (Lukman, 6-7) Kur'anski termin lehvel hadis, priče za razonodu, označava sve ono što osobu odvraća od pravog puta, ono što su Allah i Njegov Poslanik zabranili da se sluša. Ne želiš biti nerazumna osoba? Eto, to su njihove osobine i predviđena kazna za njih. U potpunosti se toga kloni!
Rad na svojoj duši
Uzvišeni Allah oporučio je uzvišenu oporuku Lukmanu prije nego što on sam oporuči ili izrekne mudrosti: "A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: 'Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan -- pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan'" (Lukman, 12). Mudrost je ustvari zahvala Uzvišenom Allahu ili pak zahvala je obavezna na darovanoj mudrosti. U prethodnom ajetu Uzvišeni Allah obavijestio je ljude da se korist zahvale Njemu vraća prvenstveno onome koji zahvaljuje. Allah će mu, zbog njegove zahvale, učvrstiti blagodati i uvećati ih. A nezahvalnost i negiranje blagodati prvenstveno šteti nezahvalniku i poricatelju blagodati. Allah će mu, zbog njegove nezahvalnosti, djelimično ili u potpunosti uskratiti blagodati. Allah je neovisan o pokornosti i zahvali Svojih robova. Ukoliko Mu oni ne zahvaljuju, On je svakako dostojan svake zahvale u Svom biću, djelima, imenima, atributima i dobročinstvu. Ukoliko ljudi ne žele zahvaljivati, zahvaljivat će druga Allahova stvorenja: meleki, džini, brda, planine, grom.
Oporuke Lukmana
U suri Lukman spomenuto je devet oporuka ili mudrosti Lukmana. Sve one počinju brižnim očinskim pozivom "sinko moj". Spomenute su shodno važnosti: stroga naredba ostavljanja širka (odnosno naredba tevhida), osjećaj Allahovog nadziranja, obavljanje ibadeta (namaz, traženje da se čine dobra djela i odvraćanje od loših, strpljenje), ahlak (skromnost, umjerenost u hodu i govoru).
Prva Lukmanova mudrost ili oporuka jeste stroga zabrana pripisivanja Allahu sudruga, odnosno naređivanje Allahove jednoće: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda" (Lukman, 13). Širk, pripisivanje Allahu sudruga, bez sumnje je najveća nepravda. Allahovo najuzvišenije pravo, samo da se On obožava, uzurpirano je i pripisano nekome drugome mimo Njega. Tevhid, Allahova jednoća i Njegovo obožavanje, temelj je mudrosti i uvjet njene ispravnosti. Zbog toga je tevhid, Allahova jednoća, spomenut na prvom mjestu.
Dobročinstvo roditeljima
Dobročinstvo roditeljima spomenuto je u četrnaestom i petnaestom ajetu sure Lukman. Međutim, ti ajeti ne počinju riječima "o sinko moj" kao u drugim Lukmanovim oporukama ili mudrostima. Da li je to Božanska oporuka ili Lukmanova mudrost i oporuka?
Ukoliko je direktna Božanska oporuka, onda ukazuje na obilnost i obaveznost dobročinstva prema roditeljima, jer se dobročinstvo prema roditelju spominje između ajeta koji govore o Lukmanovoj mudrosti.
Ukoliko je Lukmanova mudrost, onda se može tumačiti time da je Uzvišeni Allah oporučio pravo roditelja, između ostalog pravo Lukmana, oca, kod njegova sina, nakon što je Lukman, otac, oporučio pravo Allaha, Allahovu jednoću i odbacivanje širka.
Uzvišeni Allah potvrdio je pravo roditelja spominjajući ga nakon Svoga prava: "Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim... Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti" (Lukman, 14). Kako bi dijete shvatilo važnost prava roditelja, a naročito prava majke, spominje se njen trud: "Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine" (Lukman, 14). Zdravlje majke trpi prilikom trudnoće, poroda i podizanja djeteta. Ona trpi kako bi njeno dijete uživalo i postalo odrasla osoba.
Dobročinstvo prema roditeljima u osnovi ne pravi razliku između roditelja vjernika i nevjernika, s tim da se čovjek nije dužan pokoriti roditeljima ako mu naređuju nepokornost Allahu i griješenje. Čovjeku se zabranjuje pokornost u činjenju širka ili grijeha, ali mu se ne naređuje nečinjenje dobra roditeljima mimo toga, naprotiv naređuje mu se velikodušno ponašanje i činjenje svakog vida dobročinstva. Kako bi se omililo dobročinstvo ljudima, Allah ih podsjeća na povratak Njemu, polaganje računa uopšteno, kao i za dobročinstvo roditeljima: "Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti" (Lukman, 15).
Osjećaj Allahovog nadziranja
Lukman želi da odgoji svog sina u duhu osjećaja o Allahovom nadziranju, prije nego što mu naredi činjenje ibadeta: "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući. O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela..." (Lukman, 16--17). Čovjek koji ima čvrsto ubjeđenje da ga Allah nadzire, sigurno će na jedan skrušen način obavljati namaz, pozivati da se čini dobro i ostavlja zlo i strpjet će se na tom putu. Čvrsto ubjeđenje da Allah zna najskrivenije stvari i da je On Sveznajući uvećava i jača osjećaj Allahovog nadziranja. Spominjanje stijene u ajetu ukazuje na čvrstinu, nebesa na prostranstvo i zemlje na dubinu. I uprkos svemu tome, Allah je u mogućnosti da nešto najsitnije, zrno gorušice, iznese na vidjelo, jer je On Svemogući i Sveznajući.