Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ti nećeš potrošiti nešto želeći time Allahovo lice, a da za taj trošak nećeš biti nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svojoj supruzi.”
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika!
Dva navedena hadisa izbor su od nekoliko hadisa koji govore o vrijednosti privređivanja za porodicu. Prvi navedeni hadis prenosi Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, Nevevi navodi na početku djela Rijadus-salihin u poglavlju o nijetu, gdje navodi dužu verziju ovog hadisa u sklopu kojeg se nalazi i ovaj dio: “Ti nećeš potrošiti nešto želeći time Allahovo lice, a da za taj trošak nećeš biti nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svojoj supruzi.” (Buhari i Muslim)
Povod izricanja hadisa jeste to što se Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, teško razbolio tokom Oproštajnog hadža i pomislio je da će u toj bolesti umrijeti, pa je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da pokloni sav svoj imetak ili polovinu ili trećinu. Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, to mu je zabranio kazavši da mu je bolje da svoje nasljednike ostavi nezavisnim, nego da ih ostavi siromašnim i također mu je kazao: “Možda ćeš ti poživjeti dok neki ljude ne osjete korist od tebe, a neki štetu.” I, zaista je bilo tako, jer je Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, bio vođa muslimanske vojske na Kadisijji.
Rekavši mu: “Ti nećeš potrošiti nešto želeći time Allahovo lice, a da za taj trošak nećeš biti nagrađen”, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao mu je kako je privređivanje i trošenje imetka na porodicu veoma širok pojam koji obuhvata mnogo toga i da će čovjek biti nagrađen za sve to, pa čak i što je stavio zalogaj hrane u usta svoje supruge. Također, ova nagrada nije samo za siromašne muslimane.
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “...nećeš potrošiti nešto želeći time Allahovo lice”, jasno ukazuju da njegov cilj, želja i namjera treba biti da stekne Allahovo zadovoljstvo.
U nekim hadisima nije uvjetovan nijet za dobijanje nagrada. Tako je zabilježeno da je Ummu Selema, radijallahu anha, upitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hoće li imati nagradu za ono što potroši na svoju djecu, pa je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Da, bit ćeš nagrađena za ono što potrošiš na njih” (Buhari i Muslim), ne uvjetujući tu nagradu time da očekuje i nada se da će biti nagrađena.
Isto tako, u slučaju prostitutke iz Benu Israila o kojoj nas je obavijestio Vjerovjesnik, sallallahu aljhi ve sellem, da joj je Allah, dželle šanuhu, oprostio grijehe jer je napojila žednog psa (Buhari i Muslim), ne spominje se da se nadala Allahovoj nagradi ili da je željela “Allahovo lice”.
Također, u hadisu o ženi koja je raspolovila datulu i podijelila svojim dvjema kćerkama, koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ne navodi se da je time željela “Allahovo lice”. (Buhari i Muslim) Ili, hadis o čovjeku s kojeg je kapao znoj zbog posla koji je radio, pa su neki ashabi rekli: “Eh, da je to na Allahovom putu!”, pa im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio da je on na Allahovom putu ako time brine o siromašnim roditeljima o svojoj porodici da bi ispunio njihove potrebe i sačuvao ih siromaštva i traženja milostinje. (Taberani, El-Kebir i El-Evsat)
U nekim hadisima spominje se uvjet (traženje Allahovog lica, nagrade), dok se u nekima ne spominje nikakva namjera kao uvjet dobijanja nagrade, stoga se može kazati, a Allah najbolje zna, da će onaj koji na neki način troši svoj imetak na porodicu, biti nagrađen, makar ne imao nijet i želju da postigne nagradu koju je Allah, dželle šanuhu, pripremio za to. Naravno, bolje je i potpunije dobro da to bude popraćeno pravim nijetom. U svakom slučaju, čovjek ima nagradu.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čak je i spolni odnos muža sa suprugom nazvao sadakom, pa kada su ashabi izrazili čuđenje što će biti nagrađeni za upražnjavanje vlastitih strasti, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: “A šta mislite bi li bio grješan, ako bi to uradio na zabranjen način?” (Muslim) Ovdje je bitno istaći da nijet i želja za postizanjem Allahovog zadovoljstva ili Njegove nagrade nije uvjet za stjecanje nagrade.
Hadis od Ebu Mesuda el-Bedrija, radijallahu anhu, pak, spominje kao uvjet nagrade da se nada i očekuje da će biti nagrađen. (Buhari) Ebu Mesud, radijallahu anhu, nosi nadimak Bedri jer je živio na Bedru, a ne zbog Bitke na Bedru, jer u njoj nije učestvovao.
Autor: šejh Halid es-Sebt
Preveo: Abdullah Nasup