Allah u Svojoj Knjizi kaže: “Imetak i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu.” (El-Kehf, 46)
Pored toga što su djeca ukras, treba biti svjestan da su ta ista djeca nama povjereni emanet i iskušenje, te da će roditelji za njihov odgoj biti pitani. Ali, kako dijete odgojiti na ispravan način, za svakog roditelja predstavlja jedan od najvećih izazova. Zato su naši učenjaci, a i stručnjaci dosta pažnje poklanjali ovoj problematici.
Šta je odgoj
Profesor Refik Ćatić u knjizi Porodična pedagogija (2003) definira odgoj “sistematskom nastavom organiziran proces kojim se izgrađuju pozitivne osobine ličnosti, stavovi, pogled na život i svijet, crte karaktera i moralne, radne i društvene vrijednosti”.
On također ističe da veoma važnu ulogu u odgoju pojedinca igra porodični odgoj. Dijete tu stječe osnove odgoja i obrazovanja. Temeljna svrha ovog odgoja jest razvoj i izgrađivanje sposobnog, čestitog, marljivog, humanog čovjeka, a to predstavlja odgoj u svim područjima: tjelesnom, intelektualnom, moralnom, estetskom, radnom području, vjerskom i odgoj za odgovorno roditeljstvo. Realiziranje porodičnog odgoja ogleda se u odgojnim sredstvima i odgojnim metodama. Pod odgojnim sredstvima podrazumijeva se vježbanje i navikavanje, primjer i podržavanje, nadzor, zapovijed i zabrana, podučavanje, pohvale i nagrade, kazne i mnoge druge, dok se pod odgojnim metodama podrazumijevaju metode razgovora, uvjeravanja i ubjeđivanja, ograničavanja i prinude, navikavanja, motiviranja i poticaja, promjene okoline, struktuiranih igara, natjecanja i druge. (R. Ćatić, Porodična pedagogija, 2003)
Vrste odgoja
Odgoj je složen, dugotrajan i otvoren proces. Zato odgajatelj (roditelj, učitelj, socijalni staratelj…) u odgoju djeteta igra značajnu ulogu. Za uspješan odgoj potrebno je:
• Skladni porodični odnosi (jedinstveno odgojno djelovanje svih članova porodice);
• Adekvatan položaj djeteta u porodici (sigurno, zadovoljno, radosno i sretno dijete u porodici);
• Zrelost roditelja (psihički i emocionalno zrele ličnosti);
• Sređene materijalne prilike (osnovni uvjeti za život i učenje). (R. Ćatić, Porodična pedagogija, 2003)
U literaturi se razlikuje nekoliko odgojnih područja koje dijete prvenstveno razvija u svojoj porodici.
– Vjerski odgoj. Abdullah Nasih el-Ulvan ističe da se pod ovim odgojem “podrazumijeva vezivanje djeteta za načela vjerovanja od vremena kada počinje razmišljati, zatim privikavanje na vršenje islamskih propisa od vremena kada ih počne razumijevati i poučavanje plemenitim islamskim odredbama od vremena kada stekne moć rasuđivanja” (Abdullah Nasih el-Ulvan, Odgoj djece u islamu, 2014)
– Tjelesni odgoj. Ovaj odgoj podrazumijeva da dijete razvije i jača svoj organizam. Vježbanjem i bavljenjem određenim fizičkim aktivnostima kod djeteta se razvija ljubav prema istim, a samim tim razvija se i jača organizam. Bilo bi poželjno, ako su roditelji u mogućnosti, da dijete upišu na neki sport kako bi ono svakodnevnim vježbanjem stvorilo trajne navike u cilju održavanja i jačanja zdravlja.
– Intelektualni odgoj. Odgojno područje koje označava intelektualno izgrađivanje čovjeka kao razumnog ljudskoga bića. Ovaj odgoj započinje u porodici, tako da porodica ima odgovornost za mentalni odgoj djece. U ovom slučaju obaveza obrazovanja, idejno osvješćivanje i čuvanje mentalnog zdravlja jesu najistaknutiji elementi ove vrste odgoja. (Abdullah Nasih el-Ulvan, Odgoj djece u islamu, 2014)
– Moralni odgoj. Ovaj odgoj ima za cilj da oblikuje čovjeka kao uljuđenog i moralnog bića. On se postiže moralnom spoznajom, uvjerenjima, ponašanjem i djelovanjem. Abdullah Nasih el-Ulvan ističe da pod odgovornošću za moralni odgoj “podrazumijevamo moralna načela, etičke i mentalne vrijednosti koje je neophodno da dijete nauči, usvoji i stekne naviku njihovog prakticiranja otkada počne sazrijevati pa do punoljetstva”.
– Psihički odgoj. Pod ovim odgojem podrazumijeva se da roditelji kod svoje djece razviju psihomoralne osobine, kao što su emocije, saosjećanje prema drugima, samopouzdanje…
– Seksualni odgoj. Veoma je bitno da djetetu, kada počne razumijevati stvari i počne postavljati pitanja o svom tijelu, jasno ukažete na njegov seksualni razvoj i promjene koje se dešavaju na njegovom tijelu i kada je potrebno objasniti šta će se promijeniti u bliskoj budućnosti s njegovim tijelom. Ne dozvolite da vaše dijete više informacija dobije na internetu nego od vas. Potrudite se da dijete uvijek pita vas za savjet i sve što se njegovog tijela tiče. Tako će dijete dobiti odgovor i moći ćete da ga zaštite od “dječijeg istraživanja”, koje na kraju može dovesti do neželjenih posljedica.
– Socijalni odgoj. Ovaj odgoj počinje već od ranog djetinjstva, tako da su porodični odnosi prvi društveni odnosi u čovjekovom životu. U tom okruženju dijete usklađuje svoje interese i interese drugih, uči da potiskuje svoje sebične porive i samim tim izgrađuje pozitivan odnos prema drugima, kako bi, kada stupi u društveni život, moglo da se predstavi lijepim i mudrim ponašanjem.
Na osnovu navedenih odgojnih područja, može se zaključiti da su one međusobno povezane. Svaki odgoj je povezan sa prethodnim i doprinosi u razvoju mlade osobe i osposobljavanju u životu.
“Najveći učitelji su roditelji. Ako ne budemo imali dobre roditelje, neće biti ni dobrog odgoja.” (M. Stevanović, 1999)
Odgojne metode
Da bi roditelji na najbolji način odgojili svoju djecu, često se pitaju koja je metoda najefikasnija i najuspješnija kako bi dijete shvatilo ono što roditelj želi i zahtijeva od njega da ono uradi ili promijeni. Postoji mnogo metoda, sredstava i principa koji roditelji koriste kako bi odgoj bio što uspješniji. Neke od tih metoda su: metoda ubjeđivanja, vježbanja i navikavanja, sprečavanja, metoda podsticanja i mnoge druge.
– Metoda ubjeđivanja. Ovo je metoda koju roditelji koriste kako bi uvjerili dijete šta treba da uradi ili ne uradi.
– Metoda vježbanja i navikavanja. Ovom metodom pomaže se da dijete što više stvari samo radi i primjenjuje.
– Metoda sprečavanja. Ova metoda se koristi kada dijete ne treba nešto da uradi. Da bi se neželjeno ponašanje spriječilo, koriste se metode kao što su: nadzor (pojačano kontroliranje djece), upozorenje (pomoću ove metode želi se ukazati djetetu da njegovo ponašanje nije dobro i kako treba da postupa, i ova metoda treba da bude dobronamjerna, odmjerena i bez velikih priča), kritika (ova metoda treba da bude potkrijepljena činjenicama i argumentima), zabrana (ovu metodu ne treba često koristiti, ali i ako se koristi, treba djetetu jasno sa argumentima objasniti zašto je dobilo zabranu ili zašto mu je nešto oduzeto. Bitno je isto tako da roditelj u primjeni ove metode ostane dosljedan), kazna (ovo je najsnažnije sredstvo sprečavanija, zato je neophodno da bude odmjerena i izrečena bez bijesa).
– Metoda podsticaja. Kod ove metode često se koriste razna sredstva, kao što su: pohvala (znak odobravanja i isticanja onog što je dijete uradilo, čak je potrebno i pohvaliti dječije pokušaje, jer time dijete stječe samopouzdanje, samopoštovanje, sigurnost…), obećanje (djeca očekuju da će se nešto ispuniti pri ovoj metodi, snažno djeluje na mlađi uzrast), nagrade (povezano je sa obećanjem), takmičenje (ova metoda zasniva se na težnji pojedinca za prestižem. Kod ove metode ne treba isticati jedno dijete nad drugim).
Ako uzmemo u obzir da dijete nije odrasla osoba i da se ono po svojoj fizičkoj i psihičkoj konstrukciji razlikuje od odraslog, onda se prema njemu tako trebamo odnositi i ponašati. Odgoj djeteta u osnovi ovisi od odgajatelja i metoda koje će oni koristiti pri odgoju. Zato vrijedi ulagati u odgoj djece zbog ljubavi, ali i nagrade koja ne prestaje sa smrću roditelja. Kako je naš Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!” (Muslim)