Prenosi se od Nu'mana ibn Bešira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko nije zahvalan na nečemu malom, nije ni na velikom; ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu. Spominjati i govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ne govoriti o njima je nezahvalnost. Zajednica (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu, 4/278, 375, Abdullah ibn Ahmed u Ez-Zevaid, 4/375, kao i Ebu Abdullah El-Kuda'i u Musned Eš-Šihabi, 1/43) Iz ovoga hadisa koji sadrži mnoge poruke i koristi, mi ćemo govoriti samo o jednom njegovom dijelu, a to su riječi: ''Zajedništvo (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ Govoriti o ovoj temi posebno je važno u vremenu sveopće razjedinjenosti i nejedinstva islamskog ummeta, kako na globalnom, tako i na lokalnom planu. Ova tema, odnosno, razumijevanje muslimanskog jedinstva, od izuzetne je važnosti i za Bošnjake muslimane na ovim prostorima, naročito u kontekstu posljednjih psiholoških ratova koji se otvoreno vode protiv njih.
Zbog čega je zajedništvo Allahova milost, a razjedinjenost kazna
Mnogi su razlozi zbog kojih je jedinstvo i zajedništvo Allahova milost, kako za pojedinca tako i za zajednicu.
● Muslimanska zajednica, prije svega, pomaže svakom pojedincu da otkrije dimenzije i osobenosti svoje ličnosti, kao i savršenstvo, manjkavosti, snagu i slabosti tih dimenzija i osobenosti
Zajednica će pomoći svakom svom članu da lakše otkrije svoje negativnosti i da ih se oslobodi i otarasi, a istovremeno će mu olakšati da ostvari pozitivnosti koje vode do Allahovog zadovoljstva i milosti. S druge strane, razjedinjenost će ostaviti muslimana u stalnom sljepilu i svoje mahane i nedostatke nikada neće sam primijetiti i tako će sa njima stalno živjeti, izazivajući zbog toga Allahovu srdžbu i kaznu. O tome nam najbolje govori sljedeći primjer u hadisu. Prenosi se od Ma'rura ibn Suvejda da je rekao: ''Susreo sam Ebu Zerra u Rebezi, a i on i njegov sluga na sebi su imali isti ogrtač. Upitao sam ga o tome, a on mi je rekao: 'Ja sam se svađao sa jednim čovjekom, pa sam ga uvrijedio zbog njegove majke. Na to mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ebu Zerre, zar si ga zbog njegove majke uvrijedio?! Ti si čovjek sa paganskim navikama! Vaše sluge su vaša braća. Allah ih je stavio pod vašu vlast, pa ko od vas bude imao svoga brata (slugu) pod svojom vlašću, neka ga hrani hranom koju i sam jede i neka ga oblači onim čime i sebe oblači. Ne opterećujete ih do iznemoglosti, a ako ih opteretite, pomozite im.''' (El-Buhari, Poglavlje o imanu, hadis 30, Muslim, hadis 1661)
● Zajedništvo upošljava sve snage i sposobnosti koje posjeduje jedan musliman, iskorištava njegove motive i nagone, što vodi ravnoteži i savršenstvu njegove ličnosti
Tako se popunjava svaka praznina u njegovom životu, koju šejtan može iskoristiti u zavođenju i zastranjivanju. Poznato je da je čovjek sastavljen od tijela, duše, razuma, ili drugim riječima, on je spoj duha i materije. Duša je splet različitih nagona, naravi i emocija, koje su slične tankim paralelnim i suprotnim linijama. Svake dvije suprotne emocije su paralelno jedna uz drugu, ali su istovremeno različitog smjera: strah i nada, ljubav i mržnja, stvarnost i mašta, materijalna i duhovna snaga, egoizam i altruizam, pozitivizam i negativizam itd. Ova paralelnost i suprotnost emocija, naravi i nagona vrši jednu veoma bitnu funkciju, a to je povezivanje ljudskoga bića sa životom. U isto vrijeme otvara mu nove vidike, proširuje polje životnog djelovanja i ne sužava ga samo na jednu sferu i jedan nivo. Zajednica i zajedništvo je jedina mogućnost i snaga koja će uposliti sve snage i sposobnosti jednog muslimana i u istoj mjeri aktivirati sve njegove emocije, nagone i naravi. S druge strane, individualizam i razjedinjenost, te snage i potencijale u čovjeku ostavlja neiskorištenim, koje će šejtan vrlo vješto iskoristiti na putu njegova zavođenja, što je prava kazna (azab) za čovjeka. Na ovu činjenicu ukazao je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: „Držite se zajednice (džemata), jer šejtan je sa jednim čovjekom, a od dvojice je mnogo dalje....“ (Et-Tirmizi, hadis je sahih)
● Zajednica nudi svakome pojedincu mnoga iskustva i vještine, koje će mu znatno pomoći da se suoči sa preprekama i poteškoćama na svome životnom putu
Svima je poznato da je život jednog muslimana prepun prepreka i okružen mnogim opasnostima. Te poteškoće i životne prepreke neće biti u stanju prevazići, osim ako bude posjedovao iskustvo i poznavao dimenzije i znakove životnoga puta. Ovo potvrđuju mnogi primjeri i događaji iz života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su saveznici u Bitki na Hendeku opkolili Medinu, Selman el-Farisi rekao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Mi smo u Perziji imali običaj, kada budemo opkoljeni, da iskopamo okolo rovove.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da se okolo Medine iskopaju rovovi-hendeci, što se na kraju pokazalo kao jedan od uzroka uspješne odbrane Medine od mušrika i njihovih saveznika. I ovo je jedan pokazatelj zašto je zajednica i zajedništvo milost Allahova.
● Zajednica i zajedništvo u dušu muslimana usađuje nadu i optimizam, a otklanja beznađe i očaj
Dok pojedinačno obavlja svoje obaveze prema vjeri i ummetu, muslimana s vremena na vrijeme spopadnu kojekakve misli i nameću mu se svakakva pitanja; Šta ću sam učiniti kad su neprijatelji ummeta mnogobrojni i jaki? Oni imaju strašne planove i sredstva i oni danas faktički upravljaju islamskim svijetom. Ovakve misli i razmišljanja navirat će mu stalno i okupirat će ga, a on sam neće biti u stanju da ih odbaci, što će ga dovesti do očaja i beznađa, pa će tako ostaviti svoju zadaću i ulogu na Zemlji. Međutim, kada svoju zadaću i misiju na Zemlji obavlja kroz zajednicu i u sklopu zajednice, pa mu dođu takva razmišljanja, on će ih vrlo lahko moći odbiti, jer nije sam na poprištu i mejdanu. Uz njega su i drugi koji idu istim putem i koji posjeduju načine, sredstva i metode koje će im pomoći da se suoče sa svojim neprijateljima, te da spriječe njihove spletke i pokvare njihove planove. Uzvišeni Allah je rekao: „A ako htjednu da te prevare, pa tebi je, doista, dovoljan Allah; On te podržava Svojom pomoći i vjernicima.“ (El-Enfal, 62.) U drugom ajetu kaže: „O Vjerovjesniče, Allah ti je dovoljan i tebi i vjernicima koji te slijede.“ (El-Enfal, 64.)
● Zajednica i zajedništvo obnavlja i reaktivira naše snage i potencijale, jača našu odlučnost i ambicije, te povećava naše napore i produktivnost
S vremena na vrijeme muslimana zadesi malaksalost i tromost, zbog dužine puta Istine, težine tereta koji nosi i mnoštva prepreka na tom putu. Međutim, kada se susretne sa svojom braćom po vjeri, vidi sjaj i blistavost pokornosti na njihovim licima, njihovu skromnost i pobožnost i predanost Allahu, ta malaksalost i nemoć nestaju. To mu vrati i poveća živost, zanos i aktivnost, pa umnogostruči svoje napore i trud na putu Istine. Istinu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: „Hoćete li da vam kažem ko je najbolji među ljudima?“ „Naravno, Allahov Poslaniče“, rekli su. On je odgovorio: „Onaj čije vas viđenje podsjeti na Uzvišenog Allaha.“
● Zajednica pred svakim muslimanom otvara mnoge mogućnosti i polja za stjecanje nagrade
Živeći u zajednici, svakom muslimanu se otvaraju mnoge mogućnosti za činjenje dobra i stjecanje sevapa i nagrade na onome svijetu. U zajednici u kojoj živi sa drugim muslimanima, on se svakodnevno selami sa svojom braćom, savjetuje ih, odaziva se njihovim pozivima na gozbe i veselja, posjećuje ih kada su bolesni, ispraća ih na onaj svijet kada umru, ispraća i dočekuje musafire, posuđuje imetak onima kojima je to potrebno, otklanja tegobe onima koji su u nevolji, savjetuje se sa njima, poučava one koji ne znaju i uči od onih koji su učeni i čini mnogo drugih vidova dobra. Sve mu to omogućuje da zaradi mnogo sevapa i nagrada na onome svijetu, a što nikako ne bi mogao da ne živi u zajednici.
● Zajedništvo je uzrok Allahove podrške i pomoći
Bez obzira koliko bili brojni i materijalno spremni, muslimani nikada nisu neovisni od pomoći Svemoćnog, Silnog i Mudrog Stvoritelja, a naročito u ovim vremenima sveopće slabosti i razjedinjenosti islamskoga ummeta. Allahova je zakonitost da nikada ne spušta Svoju pomoć i podršku vjernicima dok oni ne učine ono što je u njihovoj mogućnosti i dok se ne žrtvuju. Najmanja žrtva i trud koji svaki musliman treba učiniti jeste da se bori sa svojim nefsom i hirovima, da bude u zajednici sa drugim muslimanima i da se kloni onoga što mu je Allah zabranio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Allahova ruka je uz zajednicu.“
Piše: Abdulvaris Ribo, prof.