Korijen indijske biljke kar, kostus – čudo poslaničke medicine
Kar (ar. kust, lat. costus) je biljka iz porodice Costaceae kojoj pripada 106 vrsta raširenih u suptropskim i tropskim regijama Azije, Afrike i Amerike.
Postoje u osnovi dvije vrste biljke kostus, a to su: indijski ili bijeli kostus (qust hindi) i morski ili crni costus (qust bahri). Oba dolaze u obliku suhog korijena i u vjerodostojnim hadisima preporučeno je liječenje njima.
Kostus pomaže da se osuši višak sluzi, pomaže kod prehlade, gripe i nazalne kongestije. Ibn Kajjim je rekao da pijenje kustovog praha s vodom pomaže jačanju jetre, poboljšava probavu i pomaže kod malaksalosti želuca, a ako se koristi u obliku masti, pomaže u smanjenju boli u leđima i reumatskih bolova u lumbalnom području (donjem dijelu leđa).
Morski ili crni kostus malo je blažeg okusa i pogodniji je za primjenu kod djece.
Ibn Kajjim je rekao da kostus, također, pomaže kod pleurisije (akutnog ili hroničnog zapaljenja pleure, tj. serosa pluća), astme, disajnih poteškoća i pomaže u smanjenju žeđi. Također pomaže u uklanjanju pjega, ožiljaka, kontroli promjene boje kože na licu i prsima koja proizlazi iz trudnoće ili pothranjenosti.
Čuveni filozof i ljekar Galen spomenuo je da kostus može pomoći kod liječenja lišajeva na koži i, ako se primjenjuje kao mast, može pomoći u uklanjanju suhih ljuski koje nastaju na koži, uključujući i perut.
Kostus sadrži helicen i benzojevu kiselinu, a obje ove tvari ubijaju klice, stoga je kostus koristan u liječenju infekcija i upala.
Ummu Kajs bint Mihsan, radijallahu anha, rekla je: “Donijela sam svog sina Allahovom Poslaniku, a tada sam ga liječila od upale resice stiskanjem otekline, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zašto patite i povređujete svoju djecu istiskivanjem otekline u resici? Koristite ovo indijsko drvce jer sadrži sedam vrsta lijeka među kojima je i lijek za upalu pleure (poplućnice). Unosi se na nos za oteklinu resice, a kod upale pleure izliva se u jednu (bilo koju) stranu usta.” (Ebu Davud, Sunen, hadis br. 3868. Albani ga ocijenio sahihom.)
(Izvor: prophetic-medicine.blogspot.com i islamweb.net)
Velika gradska džamija u Xi’anu – svjedočanstvo islamske civilizacije u središtu Kine
Xi’an, kroz historiju poznat kao Cháng'ān ili Hsi-An, danas je glavni grad kineske pokrajine Shaanxi. Kroz historiju je, pod različitim imenima, bio sjedište nekoliko kineskih vladarskih dinastija, od kojih i vrlo važnih dinastija Zhou, Qin Han, Sui i Tang. Ovaj grad je predstavljao polaznu, odnosno, završnu tačku Puta svile na istoku. Bio je trgovačko središte koje je bilo mjesto susreta ljudi različitih etničkih i vjerskih pozadina.
Velika gradska džamija u Xi’anu izgrađena je u blizini Zapadne tržnice. Izgrađena 742. godine, u vrijeme vladara Xuanzonga (685.–762.) iz dinastije Tang, a u kasnijim vremenima je obnavljana, naročito za vrijeme vladavine cara Hongwua iz dinastije Ming. Danas je to turistička atrakcija i zaštićeni spomenik kulture u Kini, ali još uvijek služi i svojoj pravoj svrsi. Loklani muslimani, pretežno kineske etničke grupe Hui, obavljaju namaz u njoj. Džamija u Xi’anu specifična je po tome što je izgrađena u kineskom stilu gradnje, te nema munare ni kubeta. Kompleks se sastoji od mesdžida (prostora za namaz) i pet dvorišta s pomoćnim objektima, a u svakom dvorištu nalazi se centralni monument. Naprimjer, kapija iz doba dinastije Qing nalaze se u prvom dvorištu, dok se u četvrtom dvorištu nalazi šesterougaona gazebo kućica.
Zidovi su ukrašeni crtežima ptica, biljaka, raznih predmeta, i tekstovima na kineskom i arapskom. U drugom dvorištu nalaze se radovi čuvenog kaligrafa Mi Fua iz doba dinastije dinastije Song, te Dong Qichanga, kaligraf iz doba dinastije Ming. Prostor mesdžida je monumentalna građevina s kosim tirkiznim krovom, koja se podiže na kamenoj platformi obloženoj ogradom, sa šest stubova, trijemom i pet vrata. Unutrašnji ukrasi fokusirani su na zid koji se nalazi nasuprot pravca kible, i na njemu se nalaze drvene rezbarije, cvjetni i kaligrafski ukrasi.
(Izvor: chinahighlights.com)
Tri najpoznatija mušrička zakona ili kodeksa, koja je odobrio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem
Arapski idolopoklonici iz predislamskog doba imali su određene moralne kodekse ili nepisane zakone po kojima su se vladali. Mekansko mnogobožačko društvo nije imalo centralnu vlast niti jednog određenog vladara koji je upravljao Mekom. O svim važnim odlukama odlučivalo je vijeće sastavljeno od uglednih članova iz deset kurejšijskih ogranaka. Među tim porodicama postojao je balans snage i moći. Određene zakone i kodekse tog društva Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskoristio je za dobrobit svoje vjere i zaštitu prve zajednice muslimana, a neke od tih kodeksa posebno je pohvalio i potvrdio njihovu valjanost u islamu.
Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio nas je da se muslimani mogu služiti ovim zakonima sve dok to ne narušava njihovu akidu i vjeru.
Među najpoznatijim zakonima i kodeksima koji su postojali prije islama, a koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio i odobro u islamu jesu:
Kodeks pružanja zaštite:
To je kodeks po kojem neki čovjek ili porodica pred mekanskim društvom izjavljuju da staju u zaštitu neke osobe kojoj je učinjena nepravda ili joj neko želi učiniti nepravdu. Na taj način onaj koji je pružio zaštitu obavezuje se da dotičnu osobu brani i vlastitim životom, ako zatreba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo se okoristio ovim kodeksom, ušavši pod zaštitu Mut’ima b. Adijja. Slično su činili i ashabi, pa je, tako, Ebu Bekr ušao pod zaštitu Ibn Dugunne, Osman b. Maz’un pod zaštitu Velida b. Mugire itd.Kodeks plemenske privrženosti:
Ovaj kodeks značio je da pleme i porodica štite svog člana bez obzira slagali se s njim ili ne. Tako je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, štitila njegova porodica Benu Hašim na čelu sa njegovim amidžom Ebu Talibom, iako su gotovo svi, uključujući i Ebu Taliba, bili mnogobošci.Kodeks sklapanja saveza:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio je ovaj običaj koji je postojao kod predislamskih Arapa da sklapaju savezništvo za činjenje nekog dobrog i plemenitog djela. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatao je savez sa mnogobošcima ako je bio koristan i nije se kosio sa nekim islamskim propisom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao dječak prisustvovao je Savezu dobrih i namirisanih ljudi kada su se arapska plemna zaklela da će štiti potlačene, a nakon što je primio objavu, kazao je: “Kad bih u islamu bio pozvan na nešto takvo, odazvao bih se.”Također, nakon sporazuma sa Kurejšijama na Hudejbiji, sklopio je savez sa mnogobožačkim plemenom Huzaa.
(Izvor: lite.islamstory.com)
Tarif b. Malik zapovjednik prve muslimanske izvidnice na tlu Endelusa
Ebu Zura Tarif b. Malik bio je pripadnik berberskog naroda i štićenik Musaa b. Nusajra. Tarifov otac bio je musliman, što se može zaključiti iz njegovog arapskog imena Malik, što znači da je Tarif rođen i odgojen u muslimanskoj porodici. Dvojica Berbera koji su bili najbliži saradnici Musaa b. Nusajra jesu Tarik b. Zijad i Tarif b. Malik. Njih dvojica bili su Ibn Nusajrov oslonac u vođstvu Berbera, naročito kada je u pitanju osvajanje Endelusa, današnje Španije.
Nakon odobrenja koje je dobio od halife Velida b. Abdulmelika, Musa b. Nusajr je u ramazanu u 91. h. g./710. poslao tajnu izviđačku ekspediciju na područje Pirinejskog poluotoka, a za komandanta ekspedicije imenovao je Tarifa b. Malika.
Ekspedicija je isplovila iz Ceute kojom je vladao kršćanski vladar posvađan s kršćanskom vlastelom u Španiji, pa je sarađivao sa muslimanima i pomogao im da tajno doplove do Španije. Iskrcali su se na poluotoku koji danas nosi naziv Tarif i učinili su od tog poluotoka svoju isturenu bazu iz koje su poduzimali izviđačke i manje napadačke misije u dubinu Pirinejskog poluotoka. Krajem ramazana, nakon uspješne misije i s velikim plijenom, vratio se u Sjevernu Afriku sa svim članovima ekspedicije. Ovo je izuzetno ohrabrilo muslimane i povećalo njihov borbeni duh i želju da krenu u osvajanje Pirinejskog poluotoka.
(Izvor: lite.islamstory.com)
