Nivo Tiberijskog jezera drastično opada
Tiberijsko ili Tiberijadsko jezero naziva se još Galilejsko jezero, Genezaretsko jezero ili jezero Kineret, Kinaretsko jezero, i najveće je slatkovodno jezero na teritoriju Palestine. Ovo se mjesto spominje i u Bibliji.
Dugo je 21, a široko oko 13 kilometara. Površina mu je 166 km kvadratnih. Najveća dubina mu je 43 metra. Nalazi se 209 metara ispod razine mora, što ga čini drugim najnižim na svijetu (na prvom je mjestu Mrtvo more). U njega se na sjeveru ulijeva i na jugu iz njega izvire rijeka Jordan koja se kasnije ulijeva u Mrtvo more. (International Lake Enviroment Committee)
Godine 1967. Izrael ga je okupirao u cijelosti, kao i Golansku visoravan s planinom Hermon. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća uglavnom je naseljeno Židovima iz bivšeg Sovjetskog saveza koji su se odazvali pozivu Izraela da nasele okupirana područja Sirije i Palestine. Sirija i danas zahtijeva sjeveroistočnu obalu jezera.
Velik problem za Izrael predstavlja opadanje nivoa ovog jezera zadnjih godina. Nivo jezera trenutno iznosi 213,57 m ispod nivoa mora, što znači da je to 57 cm ispod donje crvene linije. Ovo jezero se, između ostalog, koristi i za snabdijevanje stanovništva pitkom vodom. Ovog ljeta isparavanje je samo povećalo probleme. Vlasti planiraju da sačuvaju nivo desalinizacijom morske vode i njenim ubacivanjem u Galilejsko jezero.
Unatoč ovom velikom problemu, Mekorot Company, izraelska državna kompanija za snabdijevanje vodom i dalje pumpa vodu iz ovog jezera. Dosad stanje nikad nije bilo gore, nivo se smanjuje za 0,5 cm na dan.
Iako je ispumpavanje vode u zadnjih nekoliko godina umanjeno, i dalje se godišnje ispumpa oko 100 miliona kubika, što je jednako oko 60 cm u nivou vode.
Shodno sporazumu sa Jordanom, Izrael mora godišnje da prebaci u Jordan pedeset miliona kubika, sa dvadeset miliona kubika slane vode koja se prebaci do istočne strane rijeke Jordan koji se pomiješaju sa deset kubika slatke vode. (ynetnews.com)
Ovo jezero privlači pažnju i zbog drugog razloga, a to je da je možda ciljano u jednom podužem hadisu koji govori o Jedžudžu i Medžudžu: “…A onda će Allah izvesti Jedžudž i Medžudž, koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja spuštat će se do jezera Taberije. Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji, reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’” (Muslim)
Masovna mesna industrija veliki izvor globalnog zagrijavanja
Na cijeloj planeti mnogo se priča o globalnom zagrijavanju i efektu staklenika. Efekt staklenika može se definirati na sljedeći način: “Zagrijavanje klime popularno se zove ‘efekt staklenika’. To je proces u kojem naša planeta ne uspijeva održati ravnotežu između energije prikupljene sa Sunca i topline izračene u svemir. Plinovi čija je koncentracija porasla zagađivanjem atmosfere vraćaju dio topline natrag na Zemlju, što izaziva porast temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u stakleniku, pa odatle i naziv. (Wikipedia)
Mnogi su zabrinuti zbog mnoštva prijevoznih sredstava koja izbacuju ugljendioksid. U fokusu onih koji se bave zakonima i raznim mjerama najviše su auta, bar za nas obične konzumente se tako čini. U automobilskoj industriji uvode se razni sistemi poput filtera za izduvne gasove dizel motora, EGR ventili itd. To su sve veoma skupi tehnički produkti. Tvornice automobila i mnoge druge grane privrede koriste razne slogane u kojim se ukazuje na okoliš i da te firme vode računa o okolišu. Poznat je skandal u firmi Volkswagen koji je koristio određeni softver kako bi se zaobišli neki testovi na izduvne gasove. Brodovi, naprimjer, mnogo više zagađuju prirodu od nekih drugih transportnih sredstava. Nije isključiti, da se većina priča o okolišu koristi kao marketinški trik kojim se narod zavarava, dok pravi problemi ostaju po strani.
U javnosti se veoma malo govori o jednom mnogo većem izvoru globalnog zagrijavanja, a to je masovna mesna industrija. Trenutno je masovna konzumacija mesa vjerovatno najveći izvor globalnog zagrijavanja koje može da potakne fundamentalne promjene u klimi. Da su krave ovoliki izvor efekta staklenika, to na prvi pogled zvuči smiješno. Međutim, to je itekako istina.
Svjetska organizacija za hranu pri Ujedinjenim nacijama izdala je izvještaj u kojem stoji da 18% stakleničkih plinova dolazi iz stočarstva. Zajedničko svojstvo svih stakleničkih plinova jeste da otežavaju izlazak dugovalnog toplinskog zračenja iz atmosfere planeta što povećava temperaturu na Zemlji. Neki od njih imaju negativan utjecaj na koncentraciju ozona u stratosferi. To je više nego emisija tih plinova iz prijevoznih sredstava.
Emisija (izbacivanje) ugljendioksida je manje štetna nego emisija nekih drugih gasova poput didušikovog oksida koji 300 puta više doprinosi zagrijavanju planete od ugljendioksida. 65% od emisije didušikovog oksida dolazi od stočarstva, pretežno od izmeta od stoke, a 37% emisije metana je isto od stočarstva. Metan 23 puta više doprinosi efektu staklenika od ugljendioksida.
Stočarstvo trenutno zauzima 26% površine na Zemlji, ako se izuzme dio koji je pokriven ledom. Veoma važno je i istaći da se skoro jedna trećina zemlje koristi za uzgoj žitarica za hranjenje životinja, a ta ista površina bi se mogla koristiti za uzgoj žitarica za hranjenje ljudi. Stari način uzgoja stoke bazirao se na tome da stoka pase na livadama koje ljudi koriste i za uzgoj nekih kultura, tek u 20. vijeku se masovno zemlja počela koristiti za uzgoj žitarica za hranu za stoku. Za mnoge ljude danas na planeti meso je jedan ogroman luksuz koji ne mogu da plate. U mnogim razvijenim državama cijena za kilogram mesa je manja nego u mnogim siromašnim zemljama. U nekim zemljama prašume se sijeku kako bi se napravilo prostora za uzgoj i hranjenje stoke za mesnu industriju. Podzemne vode se sve više zagađuju zbog izmeta stoke i korištenja pesticida i drugih hemikalija koje se koriste u poljoprivredi.
Zato stručnjaci upozoravaju na sve veću industriju mesa i utjecaj na ekosisteme na Zemlji.
Ogromna potrošnja mesa ne može biti zdrava, posebno kad se uzme u obzir način na koji se ta stoka uzgaja, koriste se razni koncentrati u kojim ima nedozvoljenih supstanci. Da bi se dobio jedan kilogram mesa na teletu, potrebno je 18 kilograma hrane u vidu žitarica i trave. Jedan hektar određenih žitarica ili neke druge kulture može više proteina proizvesti nego jedan hektar koji se koristi za uzgoj stoke. (volkskrant.nl)
Krajnje je vrijeme da se svi pozabave ovim sve većim problemima i da prestanu koristiti marketinške trikove, pa narod misli da savjesno kupuje i konzumira produkte, dok na drugoj strani mnogo veći problemi ostaju netaknuti jer nekim velikim silama i kompanijama to ne odgovara.
Prva muslimanska opsada Konstantinopola
Prvi put u historiji muslimani su Konstantinopol stavili pod opsadu 49. h. g. / 669. To su muslimanima omogućili uspješni prodori njihovih snaga na bizantijsku teritoriju, kao i unutrašnji sukob između cara Konstansa Drugog i dvojice njegovih vojskovođa Saboriusa i Mezezija. Muavija, radijallahu anhu, to je iskoristio da bi kopnom i morem poslao vojsku na Konstantinopol. Kopnenom vojskom komandovao je Fedala b. Ubejd el-Lejsiji, a flotom brodova Sufjan b. Avf el-Amiri.
Muslimanska vojska je kopnom i morem stigla do Halkedona, gradića u blizini Konstantinopola, na azijskom kontinentu, te su ga stavili pod opsadu pripremajući se za njegovo osvajanje. Međutim, među vojnicima su se proširile boginje i odnijele živote mnogih muslimanskih boraca. Uz to, nastupila je i hladna zima koja je položaj muslimanske vojske učinila još težim. Fedala b. Ubejd, zapovjednik kopnenih snaga, zatražio je od Muavije, radijallahu anhu, da im pošalje pojačanje i on im je poslao jednu skupinu boraca među kojima su se nalazili i neki ashabi, među kojima su bili Abdullah b. Omer, Abdullah b. Zubejr, Abdullah b. Amr b. As, Ebu Ejjub Halid b. Jezid el-Ensari, radijallahu anhum. Na čelo ovog pojačanja postavio je svoga sina Jezida.
Stigavši u Halkadon, Jezid se priključio muslimanskoj vojci koja je tu bila stacionirana, potom su skupa krenuli na Konstantinopol i zaustavili se pod njegovim zidinama. Šest mjeseci, u periodu proljeće-ljeto, opsjedali su glavni grad Bizantije. Povremeno su se dešavale bitke manjeg razmjera, a Jezid se tokom trajanja opsade istakao kao borac. Međutim, teškoće koje su se ispriječile pred njih, omele su muslimanske snage u postizanju pobjede. Izuzetno hladna i kišovita zima uzrokovala je nedostatak hrane, bolesti koje su pogodile veliki broj vojnika, a i čvrste zidine kojima je Konstantinopol bio opasan odolijevale su napadima. Naposljetku, muslimanske snage bile su primorane da se vrate u Šam.
Treba istaći i da su opkoljeni Bizantinci na muslimansku vojsku bacali zapaljene predmete i to je bila jedna od najvažnijih i najtežih prepreka pred njima, jer je vatra često zahvatala muslimanske zalihe vode uzrokujući njeno isticanje.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio je ovaj pohod i muslimansko opsjedanje Konstantinopola riječima: “Prvoj vojsci (muslimana) koja napadne grad Kajsara bit će oprošteno”, pa se to ubraja u znakove njegovoj vjerovjesništva.
(Izvor: Kitabud-Devle el-emevijje)
